Narodni nazivi: bela bundeva — bela ludaja — bela tikva — bundava — buča
— cuk — cuka — duganja — dumlek — ludara — misirača -— pečenka — ruska
dinja — tikva — tikva kuhanica — tikvanja — žuta tikva.
Opis biljke: bundeva je jednogodišnja biljka koja ima puzavu i do 10 m dugu stabljiku, sa zlatnožutim cvjetovima. Cvjetovi su smješteni u pazuhu listova te se posebno razvijaju muški i ženski cvjetovi. Listovi su veliki, srcolikog oblika, nepravilno krpasti i vrlo hrapavi. Ukoliko se želi bogato razvijena biljka s jako velikim plodovima, tada treba otkinuti vrh glavne stabljike nakon izbijanja četvrtog postranog izdanka, koji je izbio iz glavne stabljike, a nakon zametanja plodova treba otkinuti i vrhove postranih izdanaka i to tako da za zriobu dospije samo 8 plodova. Plodovi su kuglastog, nešto spljoštenog oblika, a katkada i rebrasti.
Miris i okus je blag i slatkast; sjemenke bundeve su uljnatog okusa.
Vrijeme cvatnje: lipanj do kolovoza.
Berba: kolovoz - do kraja rujna.
Stanište: bundeva potječe iz Meksika, odakle su je Španjolci prenijeli u Evropu. Prva vijest o bundevi potječe od Kolumba koji je u svoj dnevnik unio pod datumom 3. prosinca 1492. da je tu biljku upoznao na Kubi. Na glasovitom indijanskom groblju u Ankonu kod Lime iz 12. stoljeća našle su se u grobovima prilikom iskapanja koštice bundeve. U rukopisima evropskog kulturnog područja nije nigdje spomenuta bundeva prije nego se Kolumbo vratio u domovinu. Vrsta bundeva, tzv. tikvice (Lagenaria vulgaris Ser.), potječu iz Indije, a udomaćene su na Molucima kao i u Abesiniji. Na području Evrope više se probila okrugla bundeva koja potječe iz Amerike.
Bundeva uspijeva na dubokim i vlažnim zemljištima te sunčanim položajima, a na povoljnim staništima može po 1 hektaru dostići vrlo visoke prinose.
Ljekoviti dijelovi biljke: u prvom redu kao ljekoviti dio biljke treba navesti sjeme, odnosno bundevine koštice (Semen Cucurbitae). Ne manje vrijedan je i jestivi dio bundeve, tzv. usplođe.
Ljekovite i djelotvorne tvari: u prvom redu bogati sadržaj masnog ulja, nadalje fitosterin, bjelančevina, globulin, edestin, lecitin, šećer, fitin, smola, enzimi, diastaza, ureaza, emulzin, nešto salicilne kiseline i brojne mineralne tvari, naročito natrij i kremična kiselina.
Ljekovito djelovanje: brzo proširenje bundeve čitavom Evropom ima se dijelom pripisati činjenici što je pučka medicina brzo upoznala ljekovitost te biljke. Ta je ljekovitost sada našla i znanstvenu potvrdu.
Bundeva je ukusno i prijatno jelo, pogodno za dijetu i lijek za bolesnike koji boluju na želudac, a vrlo je uspješna kao dijetno jelo kod nezdrave ugojenosti.
Bolesnici što boluju na srcu i od šećerne bolesti, kao i oni koji boluju od gihta i reumatizma, trebali bi bundevu što više uključivati u svoju dijetnu ishranu. Bundeve, kao i srodne joj lubenice, vrlo su preporučljive bolesnicima na bubrege i mjehur, tzv. kura s bundevom već je često pomogla gdje su zakazali i skuplji lijekovi.
Dijetna kura s bundevom: oguli se manja bundeva ili dio veće, nareže na male komade ili ploške, te se uz dodatak nekoliko dobro sazrelih rajčica (br. 137) i nekoliko u ploške narezanih komada crvenog luka (br. 7) lagano pirja u vlastitom soku. Može se dodati malo slatkog ili kiselog vrhnja, no ovo se dijetno jelo ne smije soliti. To jelo treba jesti jednom dnevno kroz dulje vrijeme. Kod bolesti bubrega ili mjehura, a naročito kod bolesti bubrega, može se bundeva samo najtoplije preporučiti. Najprije nastupa povećanje tekućih i krutih sastojaka mokraće, a nakon toga slijedi opadanje nakupljanja tekućine u tkivu (edem).
Bundevino sjeme od davnine važi kao vrlo dobro sredstvo protiv crijevnih nametnika. Ako se poduzima kura za liječenje od trakavice, potrebno je kod stroge dijete dobro žvakati 80 do 100 oguljenih sjemenki i oko pola sala nakon toga uzeti pola jedaće žlice ricinusova ulja. Kod toga se ne pojavljuju nikakve neprijatne popratne pojave, ako se kura mora i ponovili radi izostanka uspjeha. Kod crijevnog nametnika oblika oko 1 cm kratkog končića (oxyuris vermicularis) koji je vrlo čest kod djece, uzima se dnevno 10-15 oguljenih sjemenki bundeve, a 1 sat nakon toga 1 čajna žlica ricinusova ulja. Kurom od bundevinih koštica odstranjuje se iz tijela i tzv. riblja trakavica (Botriocephalus Iatus) koja se inače iz tijela naročito teško odstranjuje. Sjemenke bundeve posjeduju, naime, tvari koje štetno djeluju na crijevne parazite i koje ih istjeraju iz tijela, a do danas još nisu pobliže poznate. Sjeme se može nakon ljuštenja dobro zdrobiti i pomiješati s jednakim dijelom sirovog mlijeka tako da nastane kaša. Nipošto se ne smije ukloniti nježna siva pokožica sjemena koja se nalazi neposredno ispod sjemene ljuske jer se u toj pokožici nalaze djelotvorne tvari. Kneipp preporuča da se bundevino sjeme uzima istovremeno s čajem od pelina.
Hladnim putem dobiveno ulje od bundevinog sjemena vrlo je zdravo i korisno stolno ulje, no ono se na žalost dosta brzo užegne, što se sprečava čuvanjem na hladnom i tamnom mjestu u dobro zatvorenim bocama. Ulje se ne smije čuvati u limenim posudama. Ulje od bundevina sjemena odličan je lijek za rane, naročito za opekotine i kao uspješno sredstvo za trljanje ispucanih ruku i nogu uslijed hladnoće.
Kod teškoća s prostatom preporuča se piti po mogućnosti topli i bez šećera - pripravak od skuhanog zdrobljenog sjemena.
Primjena u pučkoj medicini: svi gore navedeni načini potječu iz pučke medicine. Daljnje mogućnosti primjene: kao sredstvo za rane upotrebljava se u pučkoj medicini sušeno i u prašak zdrobljeno bundevino sjeme. Mesnati dio ploda razreže se u tanke ploške te se stavlja na kožne čireve i na ograničena žarišta gnojnih upala (apscesi). Te obloge treba češće obnavljati dok čirevi i apscesi ne sazriju. Ako trudnice za vrijeme trudnoće češće povraćaju, ponovljeno uživanje svježeg mesnatog dijela ploda (i u obliku kompota) donosi pomoć i olakšanje.
Za šećerne bolesnike priprema se čajna mješavina od oljuštenog sjemena, korijena odoljena i listova borovnice u jednakim dijelovima. Od toga se uzimaju 3 čajne žlice za dnevnu količinu od 2 šalice; priprema se kao oparak, a pije se u gutljajima i bez šećera.
Kod vodene bolesti, bolesti mjehura i bolesti bubrega koje nisu na upalnoj osnovi, treba uzimati mnogo bundeve u obliku salate, povrća, sokova ili kompota.
Sirovi mesnati bundevin dio sitno se izreže i zgnječi u kašu što je izvrstan oblog za premorene noge i noge koje peku, za proširene vene kao i za gangrenozna mjesta na tijelu starih ljudi. Mesnati dio bundeve upotrebljava se za obloge samo svjež, jer kuhan ne djeluje.
Juhu, povrće i kompote od bundeve treba što više trošiti u ishrani, a općenito bi bundevi kao ljekovitoj biljci trebalo posvetiti više pažnje.
Izvor http://www.val-znanje.com/
Opis biljke: bundeva je jednogodišnja biljka koja ima puzavu i do 10 m dugu stabljiku, sa zlatnožutim cvjetovima. Cvjetovi su smješteni u pazuhu listova te se posebno razvijaju muški i ženski cvjetovi. Listovi su veliki, srcolikog oblika, nepravilno krpasti i vrlo hrapavi. Ukoliko se želi bogato razvijena biljka s jako velikim plodovima, tada treba otkinuti vrh glavne stabljike nakon izbijanja četvrtog postranog izdanka, koji je izbio iz glavne stabljike, a nakon zametanja plodova treba otkinuti i vrhove postranih izdanaka i to tako da za zriobu dospije samo 8 plodova. Plodovi su kuglastog, nešto spljoštenog oblika, a katkada i rebrasti.
Miris i okus je blag i slatkast; sjemenke bundeve su uljnatog okusa.
Vrijeme cvatnje: lipanj do kolovoza.
Berba: kolovoz - do kraja rujna.
Stanište: bundeva potječe iz Meksika, odakle su je Španjolci prenijeli u Evropu. Prva vijest o bundevi potječe od Kolumba koji je u svoj dnevnik unio pod datumom 3. prosinca 1492. da je tu biljku upoznao na Kubi. Na glasovitom indijanskom groblju u Ankonu kod Lime iz 12. stoljeća našle su se u grobovima prilikom iskapanja koštice bundeve. U rukopisima evropskog kulturnog područja nije nigdje spomenuta bundeva prije nego se Kolumbo vratio u domovinu. Vrsta bundeva, tzv. tikvice (Lagenaria vulgaris Ser.), potječu iz Indije, a udomaćene su na Molucima kao i u Abesiniji. Na području Evrope više se probila okrugla bundeva koja potječe iz Amerike.
Bundeva uspijeva na dubokim i vlažnim zemljištima te sunčanim položajima, a na povoljnim staništima može po 1 hektaru dostići vrlo visoke prinose.
Ljekoviti dijelovi biljke: u prvom redu kao ljekoviti dio biljke treba navesti sjeme, odnosno bundevine koštice (Semen Cucurbitae). Ne manje vrijedan je i jestivi dio bundeve, tzv. usplođe.
Ljekovite i djelotvorne tvari: u prvom redu bogati sadržaj masnog ulja, nadalje fitosterin, bjelančevina, globulin, edestin, lecitin, šećer, fitin, smola, enzimi, diastaza, ureaza, emulzin, nešto salicilne kiseline i brojne mineralne tvari, naročito natrij i kremična kiselina.
Ljekovito djelovanje: brzo proširenje bundeve čitavom Evropom ima se dijelom pripisati činjenici što je pučka medicina brzo upoznala ljekovitost te biljke. Ta je ljekovitost sada našla i znanstvenu potvrdu.
Bundeva je ukusno i prijatno jelo, pogodno za dijetu i lijek za bolesnike koji boluju na želudac, a vrlo je uspješna kao dijetno jelo kod nezdrave ugojenosti.
Bolesnici što boluju na srcu i od šećerne bolesti, kao i oni koji boluju od gihta i reumatizma, trebali bi bundevu što više uključivati u svoju dijetnu ishranu. Bundeve, kao i srodne joj lubenice, vrlo su preporučljive bolesnicima na bubrege i mjehur, tzv. kura s bundevom već je često pomogla gdje su zakazali i skuplji lijekovi.
Dijetna kura s bundevom: oguli se manja bundeva ili dio veće, nareže na male komade ili ploške, te se uz dodatak nekoliko dobro sazrelih rajčica (br. 137) i nekoliko u ploške narezanih komada crvenog luka (br. 7) lagano pirja u vlastitom soku. Može se dodati malo slatkog ili kiselog vrhnja, no ovo se dijetno jelo ne smije soliti. To jelo treba jesti jednom dnevno kroz dulje vrijeme. Kod bolesti bubrega ili mjehura, a naročito kod bolesti bubrega, može se bundeva samo najtoplije preporučiti. Najprije nastupa povećanje tekućih i krutih sastojaka mokraće, a nakon toga slijedi opadanje nakupljanja tekućine u tkivu (edem).
Bundevino sjeme od davnine važi kao vrlo dobro sredstvo protiv crijevnih nametnika. Ako se poduzima kura za liječenje od trakavice, potrebno je kod stroge dijete dobro žvakati 80 do 100 oguljenih sjemenki i oko pola sala nakon toga uzeti pola jedaće žlice ricinusova ulja. Kod toga se ne pojavljuju nikakve neprijatne popratne pojave, ako se kura mora i ponovili radi izostanka uspjeha. Kod crijevnog nametnika oblika oko 1 cm kratkog končića (oxyuris vermicularis) koji je vrlo čest kod djece, uzima se dnevno 10-15 oguljenih sjemenki bundeve, a 1 sat nakon toga 1 čajna žlica ricinusova ulja. Kurom od bundevinih koštica odstranjuje se iz tijela i tzv. riblja trakavica (Botriocephalus Iatus) koja se inače iz tijela naročito teško odstranjuje. Sjemenke bundeve posjeduju, naime, tvari koje štetno djeluju na crijevne parazite i koje ih istjeraju iz tijela, a do danas još nisu pobliže poznate. Sjeme se može nakon ljuštenja dobro zdrobiti i pomiješati s jednakim dijelom sirovog mlijeka tako da nastane kaša. Nipošto se ne smije ukloniti nježna siva pokožica sjemena koja se nalazi neposredno ispod sjemene ljuske jer se u toj pokožici nalaze djelotvorne tvari. Kneipp preporuča da se bundevino sjeme uzima istovremeno s čajem od pelina.
Hladnim putem dobiveno ulje od bundevinog sjemena vrlo je zdravo i korisno stolno ulje, no ono se na žalost dosta brzo užegne, što se sprečava čuvanjem na hladnom i tamnom mjestu u dobro zatvorenim bocama. Ulje se ne smije čuvati u limenim posudama. Ulje od bundevina sjemena odličan je lijek za rane, naročito za opekotine i kao uspješno sredstvo za trljanje ispucanih ruku i nogu uslijed hladnoće.
Kod teškoća s prostatom preporuča se piti po mogućnosti topli i bez šećera - pripravak od skuhanog zdrobljenog sjemena.
Primjena u pučkoj medicini: svi gore navedeni načini potječu iz pučke medicine. Daljnje mogućnosti primjene: kao sredstvo za rane upotrebljava se u pučkoj medicini sušeno i u prašak zdrobljeno bundevino sjeme. Mesnati dio ploda razreže se u tanke ploške te se stavlja na kožne čireve i na ograničena žarišta gnojnih upala (apscesi). Te obloge treba češće obnavljati dok čirevi i apscesi ne sazriju. Ako trudnice za vrijeme trudnoće češće povraćaju, ponovljeno uživanje svježeg mesnatog dijela ploda (i u obliku kompota) donosi pomoć i olakšanje.
Za šećerne bolesnike priprema se čajna mješavina od oljuštenog sjemena, korijena odoljena i listova borovnice u jednakim dijelovima. Od toga se uzimaju 3 čajne žlice za dnevnu količinu od 2 šalice; priprema se kao oparak, a pije se u gutljajima i bez šećera.
Kod vodene bolesti, bolesti mjehura i bolesti bubrega koje nisu na upalnoj osnovi, treba uzimati mnogo bundeve u obliku salate, povrća, sokova ili kompota.
Sirovi mesnati bundevin dio sitno se izreže i zgnječi u kašu što je izvrstan oblog za premorene noge i noge koje peku, za proširene vene kao i za gangrenozna mjesta na tijelu starih ljudi. Mesnati dio bundeve upotrebljava se za obloge samo svjež, jer kuhan ne djeluje.
Juhu, povrće i kompote od bundeve treba što više trošiti u ishrani, a općenito bi bundevi kao ljekovitoj biljci trebalo posvetiti više pažnje.
Izvor http://www.val-znanje.com/
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.