Jeste li preosjetljivi?

Kraljevna na zrnu graška iz bajke nije jedina. Za čak dvadeset posto ljudi može se reći da su mnogo osjetljiviji od prosjeka. Snažnije doživljavaju podražaje iz okoline, imaju jače izraženu intuiciju te im smeta svako "zrno graška", bilo da je riječ o buci, gužvi... No nauče li se nositi s tom preosjetljivošću, ona može postati veliki dar

Osjetljivci nisu nerealni, nego realniji od drugih

Bolje od drugih prepoznajete tuđe emocije i motive. Upijate raspoloženja ljudi koji vas okružuju, bila ona dobra ili loša. Ne trpite nepravdu i grubost, čak i ako su usmjerene prema nepoznatim ljudima – ili životinjama. Teško podnosite neizvjesnost i grizete se dok iščekujete rasplet situacije. Svojim manje opreznim bližnjima služite kao alarmno zvonce za naznake opasnosti na obzoru. Nije vam jasno kako neki zanemaruju prijetnje koje su vama očigledne, kako ignoriraju rizike i prelaze preko nepravdi, kako se unatoč opasnosti vesele i zafrkavaju. Sve vam se to događa zato što ste posebno osjetljiva osoba.
Kad se kaže „osjetljivost“, obično se misli na osjetljivost na psihički stres. Biti preosjetljiv znači imati nizak prag podnošljivosti stresnih događaja – stresora, kako ih se stručno naziva. Ako spadate u tu skupinu ljudi, imate slabiji prirodni faktor zaštite od stresa pa više od drugih trpite duševnu ili tjelesnu bol. No osjetljivci ne trpe bol zato što pogrešno razumiju svijet. Baš obrnuto, oni preciznije od drugih detektiraju moguće probleme i predviđaju nepoželjne posljedice. Mnogo puta jedino oni naslute opasnost i postaju zabrinuti, na zgražanje njihovih manje pronicljivih bližnjih. S pozitivnije strane, njihov fino podešen živčani sustav dopušta im da izbjegnu opasnosti u koje drugi upadaju.
Također, osjetljivost ih čini prijemčivijima i na ugodne podražaje. Oni bolje opažaju i lijepe stvari iz okoline te intenzivnije i dugotrajnije proživljavaju sretne emocije. Postoje dokazi i da su posebno osjetljivi ljudi zbog moćne percepcije i oka za detalje izvanredno kreativni. Istraživanje objavljeno u reviji Journal of Personality and Social Psychology utvrdilo je da kreativci bolje opažaju vanjske podražaje u usporedbi s manje kreativnima te da su im pri rješavanju zadataka mozgovi aktivniji. Nema dvojbe, senzitivnost je mač s dvije oštrice.  

Koliki teret možete ponijeti?

Visoka osjetljivost za obične je ljude prilična nepoznanica. Prosječan čovjek smatra da je osjetljivost posljedica negativnog razmišljanja, da su osjetljivci razmaženi ili nezreli i da bi se trebali potruditi biti čvršći. Nažalost, otpornost na stres nije u domeni volje, odluke ni truda. Svatko će se složiti da nije moguće voljnim naporom postati otporniji na alergene, sunce ili mikrobe. Za osjetljivost na pelud ili gluten, na sunčeve zrake ili virus gripe odgovoran je organizam, zar ne? Isto vrijedi i za osjetljivost na psihički stres jer psiha je neurofiziološka pojava koju regulira središnji živčani sustav.
Osjetljivci imaju profinjeniji živčani sustav, koji im omogućuje da vide, čuju, nanjuše i osjete više od ostalih. U mozak im stiže više podataka, zbog čega se često osjećaju „zatrpanim“, odnosno – prestresiranim. Na temelju istraživanja na djeci mlađoj od godine, medicina je zaključila da se desetak posto ljudi rađa s oslabljenom otpornošću na stres. Još ih toliko postaje preosjetljivo pod utjecajem jakog ili dugotrajnog stresa. U sredinama koje su prošle rat ili tešku gospodarsku krizu postotak osjetljivih je viši. Usporedimo li ljudski organizam s dizalom, nečije dizalo može ponijeti tonu tereta, a drugo će puknuti već s 300 kilograma. Analogno, nosivost na stres odgovara snazi vanjskog podražaja koji je potreban da bi izazvao „kvar“ na organizmu. Što je tolerancija na stres veća, to je moguće izdržati veći stres i ipak ostati zdrav i sretan.

 

Što se zbiva u stanju stresa

Stresna reakcija organizma skup je složenih biokemijskih procesa kojima se tijelo nosi sa stresorima. Kad naša osjetila uoče opasnost (bila ona stvarna ili ne), šalju signal nadležnim moždanim centrima koji aktiviraju žlijezde s unutrašnjim lučenjem. Žlijezde tada luče hormone stresa, čija je uloga mobilizirati energiju za brzu akciju – borbu ili bijeg. Taj je mehanizam nužan za preživljavanje pri akutnoj opasnosti, no ako se „pokvari“ i stalno je uključen, pretvara se u problem.
Nepovoljno je za zdravlje ako se hormoni stresa dugotrajno luče, jer narušavaju niz važnih bioloških funkcija. Produljena prisutnost tih hormona uništava moždane stanice i remeti aktivnost drugih kemijskih tvari koje su zadužene za spokoj, ugodu, libido i drugo. Zbog prevlasti hormona stresa nad hormonima sreće, osjetljivi više pate, a manje uživaju u životu. Budući da su prijemčiviji na bol nego na ugodu, prioritet im je zaštititi se od boli. U tom cilju postupaju oprezno i suzdržano, klone se rizičnih situacija i trude se ne povrijediti druge.

Osjetljiviji su humaniji

Posebno osjetljivim ljudima svojstveno je obzirno ophođenje prema drugim živim bićima, uključujući životinje i biljke. Budući da je prizor tuđe patnje izvor stresa, tko je smanjeno otporan i sâm pati vidi li nekoga u nevolji. Zbog iznimne empatije, osjetljivci su ne samo neskloni povrijediti drugoga već nastoje aktivno pomoći.
Statistike govore da više od trećine ljubavnih veza uključuje jednog osjetljivog partnera. Studije pokazuju da je osjetljivoj osobi znatno lakše u životu ako je u paru s osobom sličnom sebi ili ako ima podjednako tankoćutnog prijatelja. Ako su pak u vezi jedna osjetljiva i jedna otporna osoba, opasnost od nesporazuma je velika.
Tko ima visok stupanj otpornosti na stres, manje je suosjećajan iako ga dobar odgoj može navesti da prepozna ljude u nevolji i ipak im pomaže. Budući da je manje ranjiv, nije prisiljen ulagati energiju u izbjegavanje stresa i izgrađivati opsežne obrambene mehanizme, već se nesmetano upušta u potragu za užicima. Stoga će češće izlaziti ili putovati, ići na zabave i provode, mijenjati poslove, stanove ili partnere, baviti se opasnijim i riskantnijim poslom ili hobijem. Možda će i se kockati, puno trošiti i sukobljavati se samo da bi doživio dovoljno jak podražaj.  
„Mog je dečka ljutilo što nisam htjela s njim na bučne zabave s puno nepoznatih. Nije uvažavao moja objašnjenja da se na takvim mjestima osjećam loše, da me hvata mučnina i da mi srce tuče. Prigovarao mi je da ‘ne znam uživati’, no moje tegobe nemaju nikakve veze sa znanjem“, govori Varaždinka Andreja (28), koja je razumijevanje pronašla kod sadašnjeg partnera, čiji je senzibilitet sličan njezinu.

 http://www.sensaklub.hr/