Plaćanje

  

Nema tog zakona tržišta, zakona ponude i potražnje, niti zakona vrijednosti koji će vam reći jeste li nešto povoljno kupili ili prodali. To zaista znate samo vi.

Bez ispravnog stava o plaćanju nemoguće je ostvariti suradnju i partnerstvo, a bez dobre suradnje i partnerstva nemoguće je uspješno funkcionirati u bilo kojem segmentu društva.

Na plaćanju su mnogi zapeli, jer ne razumiju njegovu suštinu.

Plaćanje je izraz istinskog zadovoljstva što ostvarujemo standard življenja kakav želimo i izraz istinske zahvalnosti Bogu što nam to preko drugih ljudi omogućuje.

Možda vam ova definicija djeluje previše metafizički, pa ću ju pojasniti kako biste shvatili da se plaćanje događa istodobno na duhovnoj i fizičkoj razini (kao i sve ostalo). Bez tog razumijevanja nemoguće je riješiti problem plaćanja i naplaćivanja, koji u današnje vrijeme trese svjetsku ekonomiju.

Krenimo redom i prođimo ukratko faze kreativnog procesa da dođemo do faze plaćanja.

Prema univerzalnom zakonu stvaranja, sve što je čovjek ikada stvorio i što će ikada stvoriti nastaje iz njegovog kreativnog potencijala, koji on u svom srcu prepoznaje kao kreativne ideje, inspiraciju, intuiciju, nadahnuće. To je ono što osjećamo i znamo da želimo ostvariti i zbog čega nam je toplo oko srca.

Proizvod vašeg rada

Sljedeći korak u stvaralačkom procesu je kreativno izražavanje. To je odluka da ostvarimo svoje čežnje. Rezultat stvaralačkog rada je uvijek neki proizvod (ideja, usluga ili predmet) koji služi, ili za osobnu potrošnju, ili je namijenjen drugima. Proizvod ima dvostruku funkciju. Davatelju predstavlja materijalizaciju kreativne ideje, a primatelju predstavlja upotrebnu vrijednost, odnosno potreban standard.

Primjerice, ako je meni karijera ili poziv poticati ljude da svjesno žive i transformiraju svoju svijest, moj proizvod je tečaj, kolumna, knjiga, razgovor. Ili još konkretnije, na duhovnoj razini kroz stvaralačko djelovanje, putem svog proizvoda ostvarujem svoje istinske vrijednosti, svoju zadaću i svrhu postojanja, dok na fizičkoj razini sa svojim proizvodom sudjelujem u ostvarenju zajedničkih ciljeva s drugim ljudima (kojima treba moj proizvod).

S druge pak strane i primatelj mog proizvoda to doživljava na dvije razine. Na duhovnoj razini to mu je pokazatelj da mu Bog uvijek šalje standard koji mu treba (u ovom slučaju kolumnu), dok na fizičkoj razini svoj standard ostvaruje preko drugih ljudi (mene).

Inače, standard je sve što nam treba za ugodno i uspješno življenje. To su predmeti (kuća, odjeća, hrana, sredstva prijevoza, komunikacije…), usluge (pravne, modne, financijske, psihološke, ugostiteljske…) i ideje (intelektualne, umjetničke, duhovne…).

Primopredaja – najvažniji trenutak stvaralačkog procesa

Predlažem vam da se Bogu zahvalite svaki put za sve što dobijete i kupite, a ne samo za hranu prije objeda. Blagoslov i zahvalnost će vas snažno povezati s duhovnom dimenzijom primanja i davanja.

Nitko svoj standard ne može ostvariti bez suradnje s drugim ljudima, jer svatko proizvodi samo jedan segment društvenog proizvoda. Stoga se ekonomija bazira na podjeli rada i međusobnoj razmijeni dobara, što znači da sve ono što nama treba proizvode drugi ljudi, a mi svoj višak rada predajemo drugima.

Sada dolazi najvažniji trenutak stvaralačkog procesa. To je primopredaja ili kontakt između davatelja i primatelja, koji se događa u momentu plaćanja.

U trenutku fizičke primopredaje, energije davatelja i primatelja sinergijski se stapaju u istom cilju i nastaje novostvorena vrijednost. U tom trenutku nastaje novac. On je ta spona koja veže ljude i omogućuje uvećanje. Davatelj je ostvario i uvećao svoje prihode, a primatelj je ostvario i uvećao svoj standard.

Kod plaćanja je važno biti svjestan sljedećih principa:

Kao prvo, neophodno je znati koja je valuta plaćanja i nje se pridržavati. Zatim je važno znati da valutu (isto kao i cijenu) uvijek određuje davatelj i predlaže je primatelju. Ako se primatelj ne složi s valutom, tada je to svima znak da se kontakt ne može uspostaviti, što znači da nema zajedničkog cilja, pa prema tome nema ni suradnje niti partnerstva.

Valuta može biti sve što vam je pokazatelj da je primatelj primio vašu pošiljku. Ako pjevate za novac, tada će vam valuta razmjene biti novčanice, ako koncert darujete tada će valuta razmjene biti zadovoljstvo koje vam omogućuje darivanje, ako dajete svoje vrijeme, pažnju, osjećaje, tada valuta može biti isto to, ali i nešto drugo (nježnost, razumijevanje, podrška…).

Pri tomu primatelj također mora jasno znati s kojom valutom želi platiti, i od nje ne smije odustati. Ako mu ne odgovara, to samo znači da za tu ponudu nije zainteresiran ili ima neku blokadu, koju prvo treba otkloniti.

Preskupo plaćen proizvod nema vrijednost

Mnogi ljudi pokušavaju promijeniti ponuđenu valutu i nametnuti novčanice umjesto osjećaja, ili osjećaje umjesto novčanica (to su inače dvije glavne valute plaćanja). Ako na to pristanete, bit ćete duboko nesretni i nezadovoljni. Zato u dogovaranju (poslovnom, prijateljskom, ljubavnom) budite transparentni i dosljedni, bez obzira jeste li davatelj ili primatelj.

Drugi princip je da energija plaćanja uvijek treba biti ekvivalentna energiji uloženoj u proizvod. Primjerice, ako je valuta plaćanja novčanica, tada je to količina energije koju je kupac uložio da dođe do novčanica, a ako je valuta plaćanja osjećaj, tada je to količina energije uložene u osjećaj.

Na primjer, ako je cijena nekog proizvoda sto kuna, a kupcu je to previše, to samo znači da on nije spreman uložiti toliko energije u ponuđeni proizvod. Što se događa ako kupac unatoč tomu što mu je preskupo, pristane kupiti taj proizvod? Tko je profitirao, a tko izgubio?

Svi su izgubili. Prodavač gubi zato što u konačnici neće ostvariti božanski prihod (usput – to je prihod koji se nikad ne smanjuje kad se jedanput ostvari), nego će samo dobiti “prazne novčanice”, bez energetskog pokrića. To nije pravi novac i takve novčanice vrlo brzo nestaju. Kupac pak s druge strane neće ostvariti istinski standard, iako je dao novčanice. Preskupo plaćen proizvod nema vrijednost, jer ga izgriza nezadovoljstvo, a ako se radi o predmetu, brzo nestaje iz upotrebe (izgubi se, ukradu ga, razbije se…).

Isti princip je i s nefinancijskim plaćanjem. Ako u prijateljski ili partnerski odnos svi jednako ulažu, tada odnos raste i razvija se, jer kako sam već rekla, tada svi dobivaju i napreduju. Ali ako je u odnosu neravnoteža, jer netko ulaže više energije, a netko manje, tada se kontakt automatski prekida ili uopće ne uspostavlja, bez obzira koliko dugo neki ljudi mogu održavati prividne odnose, u kojima nema istinskog kontakta.

Kako pogoditi pravu mjeru u plaćanju?

Kako ćemo znati jesmo li pogodili pravu mjeru u plaćanju? Odgovor je – prema količini entuzijazma (božanskog osjećaja). Ako ste zaista sretni što ste uložili svoju energiju da bi ostvarili standard koji stvarno želite, tada ste srcem primili. To je treći princip ispravnog plaćanja, koji pokazuje jeste li zaista primili.

U svakom čovjeku je urođen poriv da uzvrati ono što je srcem primio. To svatko zna iz vlastitog iskustva.

Nema tog zakona tržišta, zakona ponude i potražnje, niti zakona vrijednosti koji će vam reći jeste li nešto povoljno kupili ili prodali. To zaista znate samo vi. Ako ste zadovoljni s proizvodom, cijenom i valutom plaćanja, tada ste uspostavili kontakt s prodavačem na obostrano zadovoljstvo i opću dobrobit, a svom duhovnom vodstvu dozvolili da vas slobodno snabdijeva sa standardom koji vam treba.

Ukratko da ponovim. Sve se događa na dvije razine svijesti.

Na duhovnoj razini – rad doživljavamo kao stvaralačko izražavanje, za prihode znamo da su Božja nagrada za nesebično služenje, znamo da nam Bog osigurava sredstva i uvjete (standard) kako bi se slobodno izražavali i nesebično služili, i znamo da je plaćanje zahvalnost Bogu za primljeni standard.

Na fizičkoj razini to izgleda ovako. Naš proizvod predajemo drugim ljudima kao upotrebnu vrijednost (preko nas im ga Bog šalje), božanske prihode primamo preko drugih, koji kupuju naše proizvode, a od drugih kupujemo ono što nama treba (što nam Bog šalje).

Problem nastaje samo zato što nismo svjesni duhovne dimenzije ekonomije, odnosno kad se poistovjetimo samo s fizičkom dimenzijom, na kojoj se odvija razmjena. Sve dok ne shvatimo da se život odvija simultano na obje razine egzistencije, koje nisu ničim odvojene, neće se istinski riješiti niti jedan problem. Ništa se neće dogoditi dok svatko sam ne promjeni svoju svijest.

Zato ako imate bilo kakvih problema s radom, prihodima, standardom ili plaćanjem, sigurno ste zanemarili duhovnu dimenziju tog aspekta stvaralačkog procesa.

U ovoj kolumni sam pisala samo o principima, pa ću u sljedećoj opisati glavne prepreke zbog kojih se ne držimo ovih principa.
Izvor: Monitor.hr

Tekst u celosti preuzet sa  http://alternativainformacije.com/