10 emocija ispletenih oko ljubavi

Poznati psihoterapeut dr. Zoran Milivojević, autor knjige 'Emocije' samo za Sensu prikazao je kako ljubavnim odnosom vlada mreža emocija koje s ljubavi imaju i nemaju veze. Otkrijte koje su

Ljubav je važna mnogima, ali različiti ljudi pod ljubavlju podrazumijevaju različite stvari. Za neke je ljubav nešto što je takvo kakvo jest, nešto o čemu se ne razmišlja, što se ne analizira jer razmišljanje o ljubavi oduzima ljubavi onu mističnu i romantičnu čar. Međutim, takvo stajalište o ljubavi može dovesti do različitih problema u stvarnom životu. Zato na ljubav i ljubavne odnose treba gledati tako da se uočava što više razlika, što više različitih pojmova.
Kad je prepoznavanje emocija u pitanju, tada govorimo o emocionalnoj pismenosti, sposobnosti da se pročitaju različite emocije, kako svoje, tako i drugih ljudi. Emocionalna pismenost posebno je važna kad su u pitanju ljubavni odnosi i veze. U njima, uz ljubav, možemo osjećati niz drugih emocija. Oni mogu biti u različitim odnosima s osjećajem ljubavi, tako da na osnovi njih možemo bolje razumjeti kako se osjeća voljena osoba. Za početak je važno napraviti razliku između ljubavi kao osjećaja i ljubavne veze kao međuljudskog odnosa koji je nastao na osnovi osjećaja ljubavi.

Ljubav kao emocija

Ljubav je osjećaj koji nastaje na osnovi psihološkog mehanizma koji se zove emocionalno vezivanje. Kada se jedna osoba emocionalno veže uz drugu, ta druga osoba joj postaje emocionalno važna na pozitivan način. Kada se netko emocionalno veže uz drugu osobu, odnosno kad je zavoli, nastaje nova kvaliteta odnosa koja uključuje bliskost (prisnost ili intimu), pripadanje, osjećaj povezanosti... Ljudi koji se emocionalno ne vežu uz druge ljude zapravo imaju problem, oni ne vole druge ljude pa njihovi odnosi ostaju površni, prazni i na neki način otuđeni.

Zaljubljenost

Ljubav i zaljubljenost su dva različita osjećaja iako se slično doživljavaju. Zbog toga osoba koja nema potrebno znanje o psihologiji emocija i ne može uočiti razliku između te dvije emocije. Na osnovi tog nerazlikovanja nastalo je pogrešno stajalište da je zaljubljenost vrsta ljubavi, odnosno da je to ona intenzivna faza ljubavi koja se javlja na početku veze.
Glavna razlika između ljubavi i zaljubljenosti je u odnosu prema stvarnosti druge osobe. Kad netko nekoga zavoli, on zapravo poznaje drugu osobu i zna što je zavolio. Kada druga osoba ostaje ista, odnosno veoma se sporo mijenja kao ličnost, ljubav je vrlo stabilan osjećaj. Međutim, zaljubljivanje je rezultat nesvjesne projekcije vlastite ideje o idealnom, priželjkivanom partneru na neku osobu koja ima neke sličnosti s tom idejom, ali ne odgovara joj potpuno. Zbog te projekcije zaljubljena osoba nije zaljubljena u stvarnost druge osobe, u njezine stvarne karakteristike, već u vlastitu sliku kojom je „prekrila“ drugu osobu i koju zapravo ne vidi od te vlastite izmišljene slike. Zbog toga je osjećaj zaljubljenosti u pravilu prolazan, traje samo onoliko koliko osoba može održavati svoju projekciju i izbjegavati stvarnost. Ako se ostvari ljubavna veza koja je počela zaljubljivanjem, vrlo često ona ne vodi u ljubav, već u razočaranje.
Dakle, pogrešno je vjerovati da je zaljubljenost faza ljubavi, kao i da ljubav mora početi zaljubljivanjem. Zaljubljivanje nije ni univerzalni osjećaj. Da bi se netko zaljubio, mora vjerovati u mit o ljubavnom odnosu koji usrećuje, jer idealni partner je samo element idealnog odnosa. Zbog toga se ljubav-zaljubljenost vidi kao nešto što vodi k užitku i sreći. Mnogi mediji pripomogli su da se u zapadnom društvu izgradi i učvrsti slika o ljubavi koja usrećuje. Na taj način vjerujemo da je ljubavni odnos cilj življenja, a ne sredstvo. Ljudi koji ne vjeruju u mit o ljubavi koja usrećuje ne mogu se zaljubiti. Postoje kulture u kojima ljudi ne poznaju zaljubljenost kao osjećaj.

Razočaranje

Iako je neugodno, razočaranje je korisna emocija. Korijen je riječ čar, od čarati, upotrebljavati neki magijski postupak kako bi se izazvalo izmijenjeno stanje svijesti, opijenost. Dakle, razočaran može biti samo onaj tko je prethodno bio začaran ili očaran. Razočarana osoba počinje shvaćati kakva je stvarnost i to je dobro, iako joj se stvarnost ne sviđa i zato se osjeća neugodno. No odnos se može temeljiti samo na stvarnosti, a ne na ideji.

 

Poštovanje

Dok je ljubav odnos prema nekoj osobi kao cjelini, poštovanje je odnos prema pojedinim kvalitetama tog bića. Ljubav voljenoj osobi priznaje njezinu ukupnu vrijednost, poštovanje priznaje neku pojedinačnu vrijednost. Poštovanje i ljubav su dva odvojena osjećaja. Poštovanje ne mora biti sastavni dio ljubavi jer možemo voljeti osobu koju ne poštujemo. Jednako tako možemo poštovati neke osobine osobe koju ne volimo ili koju doživljavamo kao neprijatelja. Međutim, u muško-ženskim odnosima uvjet za ljubavnu vezu često je postojanje poštovanja prema partneru. Voljena osoba želi poštovati osobu koju voli, ali se istovremeno želi i osjećati poštovanom.

Strah od gubitka ljubavi

Ljubav je nešto što može prestati pa onaj koji voli često strahuje da će ga osoba koju voli prestati voljeti. Taj strah je posebno povezan s osjećajem zaljubljenosti jer je zaljubljenost po svojoj definiciji prolazan osjećaj. Tada je riječ o strahu od prestanka zaljubljenosti.

Ljubomora

Ljubomora je vrsta straha od gubitka ljubavi i uvjerenje neke osobe da će je voljena osoba prestati voljeti i početi voljeti nekog drugog. Za ljubomoru treba postoji netko treći – stvarni ili umišljeni suparnik. Ljudi koji su veoma često i snažno ljubomorni, s različitim partnerima, pokazuju da se u njihovoj ljubomori skriva neki psihološki problem. Najčešće je to njihovo vlastito uvjerenje da ne zaslužuju ljubav, da nisu dovoljno dobri da bi bili voljeni. Zbog tog stajališta prema sebi ne vjeruju ni da ih partner zaista voli i strahuju da će se pojaviti netko tko je od njih bolji, zbog čega će se partner zaljubiti u tog nekog drugog. Iako je namjera ljubomore da zaštiti odnos, kada je pretjerana, ona ga kvari i postaje razlog raskidanja odnosa.

Povjerenje i sigurnost

Osoba kojoj voljeni kaže da je voli može u to povjerovati, ali može i sumnjati. Sumnja je povezana s osjećajem straha od prestanka ljubavi i ljubomorom. Za stabilnu vezu potreban je osjećaj povjerenja, pri čemu osoba vjeruje da je drugi voli i da će je nastaviti voljeti i u budućnosti. Na osnovi tog povjerenja razvija se osjećaj sigurnosti u partnera i njegovu ljubav. Ako dođe do prijevare, nastupa problem jer osoba prestaje vjerovati svojem partneru i nema osjećaj sigurnosti, koji je vrlo važan za stabilnu vezu.

Tuga

Tuga je drugo lice ljubavi. Kada netko izgubi osobu za koju je emocionalno vezan, pojavi se razlika između unutarnjeg svijeta u kojem je voljena osoba još vrlo prisutna i vanjskog svijeta koji je ta osoba napustila. Tuga je izraz procesa razvezivanja. Kad se taj proces završi, osoba je preboljela ili prežalila gubitak. Tada za nju nekadašnji partner više nema onu emocionalnu vrijednost koju je imao dok je bila emocionalno vezana uz njega.

Odbačenost

Mnogi ljudi teško podnose raskide zato što ostavljanje doživljavaju kao da nisu dovoljno dobri, dovoljno vrijedni kako bi zadržali ljubav. I zato se osjećaju manje vrijednima, nevoljenima, odbačenima, iskorištenima i poniženima. Kako bi osoba shvatila da to što netko više ne želi biti s njom u vezi nije dokaz da ona nije dovoljno dobra, potrebna je emocionalna zrelost.

Mržnja i prezir

U ljubavi osoba misli da je drugi kao cjelina, kao ljudsko biće, dobar i vrijedan. U mržnji osoba misli da je drugi kao osoba zao i pokvaren, a u preziru da je bezvrijedno i nedostojno ljudsko biće. U pravilu se ti osjećaji javljaju nakon ljubavi, kada osoba ocijeni da je bivši partner nekim svojim postupkom pokazao da zaslužuje prezir ili mržnju. Ali i tu postoji razlika: dok prezir pomaže osobi da se oslobodi onoga koga prezire, mržnja je dodatno uz njega vezuje preko želje da se osveti bivšem partneru.

Zoran Milivojević

Izvor