Igre moći u ljubavnom odnosu

Jedan od glavnih razloga nesreće u vezama je to što partneri pokušavaju ispuniti svoju potrebu za ljubavlju i pripadanjem tako što nastoje uspostaviti kontrolu nad partnerom. Umjesto toga, svi bismo trebali pozornost usmjeriti na razvijanje svoje osobne moći, tj. vlastitih kvaliteta

 

Četiri osnovne psihološke potrebe

Na početku ljubavne veze najljepše se osjećaju oni koji u vezu ulaze s punim povjerenjem u partnera i s vjerom da će veza dugo trajati. To se, međutim, s vremenom mijenja, što je sasvim logično budući da se odnos počinje sve više temeljiti na realnim kvalitetama, a sve manje na vjeri i povjerenju. Vrlo je teško predvidjeti hoće li neka veza opstati, a još je teže predvidjeti koliko će se partneri u vezi osjećati zadovoljnima, voljenima i slobodnima.

Osjećaj slobode jedna je od bitnih stavki u svakom intimnom odnosu. Američki psihijatar i začetnik realitetne terapije William Glasser potrebu za slobodom smatra i jednom od četiri osnovne psihološke potrebe. Osim potrebe za slobodom, navodi i potrebu za ljubavlju, potrebu za zabavom i potrebu za moći. Mnogi osjećaju odbojnost prema riječi „moć“ jer ih asocira na potrebu za dominacijom, no u ovom slučaju to je zdrava potreba za osjećajem da smo nekome važni i da možemo ostvariti i neke svoje ciljeve.

Kontrola

Glasser smatra da je u vezama glavni izvor nesreće to što part­neri pokušavaju ostvariti svoju potrebu za ljubavlju i pripadanjem tako što nastoje uspostaviti kontrolu nad partnerom. Drugim riječima, potreba za moći postaje destruktivna za vezu te tako ugrožava i osjećaje slobode i ljubavi.

Osjećaj moći stječemo kontrolom. Moć i kontrola važni su svakom čovjeku i ma koliko se neka osoba činila slabašnom ili podčinjenom, neće odustati od osjećaja snage i stabilnosti koju dobiva time što neke stvari u životu ima pod kontrolom. Uzmimo kao primjer ženu koja nema primanja i osjeća se podčinjeno u ulozi domaćice. Koliko god ona, možda, trpjela suprugovu dominaciju, u nekom trenutku će zahtijevati da one stvari zbog kojih se osjeća važnom budu  „po njenom“. To može biti raspored stvari u kuhinji, točno vrijeme ručka ili nešto treće što se nekome može činiti nevažnim, ali njoj je važno jer joj daje osjećaj reda i kontrole.

Naše mjesto u vezi s egoističnim partnerom

Čak i potpuno podčinjena osoba koja je u odnosu s vrlo egocentričnim partnerom podsvjesno će pronaći način da uspostavi neku vrstu kontrole, pa makar i kroz nemoć – tako što će oboljeti od neke psihosomatske bolesti pa će njene potrebe napokon izbiti na vidjelo i doći u centar pažnje.

Osim naređivanja, manipulacije, prigovaranja i kritiziranja, u vezama postoji niz destruktivnih ponašanja koja čine lice i naličje kontrole. Najčešća takva ponašanja su pasivna agresija, prekid komunikacije i prijetnja napuštanjem. Dok pasivno agresivna osoba ne ispunjava očekivanja, odugovlači, kasni i na taj način „radi po svome“ i izaziva ljutnju, osoba koja prekida komunikaciju i prijeti napuštanjem povređuje svog partnera poručujući mu da je nevažan.

Bol koja nastaje zbog takvog odbacivanja naročito je snažna kod onih ljudi koji su kao mali doživljavali napuštanje i odbacivanje u obitelji. Osoba stječe dojam da mora vratiti partnera samo da ne bi osjećala bol zbog napuštanja.

Prosperitet i povjerenje

Ljubav i bliskost u partnerskom odnosu u direktnoj su vezi s tim koliko je netko „na ti“ sa svojom osobnom moći. U našem društvu, koje možemo nazvati postpatrijarhalnim, vrlo često nailazimo na muškarce koji za partnericu neće odabrati ambicioznu („moćnu“) ženu jer bi se pored nje osjećali ugroženima, ali će takva žena lako postati predmet njihova osvajanja. Odnos moći u vezi vrlo je osjetljiva tema i rijetki su parovi gdje se i muškarac i žena međusobno podržavaju i uvažavaju u zdravom osjećaju moći koji vezi donosi prosperitet i povjerenje, što je nužan temelj za ljubav.

Kako vrijeme prolazi i mijenjaju se životne prilike, stalno iskrsavaju nove situacije u kojima se odnosi moći mijenjaju. Recimo, netko tko je do jučer imao snažan osjećaj moći i važnosti, sutra može završiti u krevetu zbog bolesti i suočiti se s time da ga partner takvog slabog i nemoćnog uopće ne doživljava i da ga takvog možda i ne treba. Ili se može iznenaditi činjenicom koliko je voljen i prihvaćen upravo tada dok je slab i nemoćan, a on je živio u strahu da će kao slab biti obezvrijeđen i odbačen.

Kvalitetna komunikacija i obostrana želja za razvijanjem odnosa

Život stalno donosi nove prilike za sve bolje upoznavanje partnera, ali i samog sebe kroz odnos s partnerom. Svaki novi životni period izvlači na vidjelo novi sloj osjećaja koji prije nisu bili izraženi i novi sloj misli koje prije nisu postojale. Brojni psiholozi smatraju da je upravo komunikacija najvažniji prediktor opstanka veze i zadovoljstva kvalitetom veze. Partneri koji dobro komuniciraju i mogu izraziti širok spektar misli i emocija u vezi se osjećaju prihvaćenima i imaju osjećaj da im je veza „živa“.

Kvalitetna komunikacija i obostrana želja za razvijanjem odnosa dobitna je kombinacija koja omogućuje da veza opstane i da se razvija, kako u lijepim, tako i u teškim periodima života. No često se događa da samo jedan od partnera (uglavnom to bude žena) želi napredovati, mijenjati se, osvještavati svoje obrasce i živjeti „živu vezu“, dok je drugi partner nezainteresiran i u nekoj svojoj izolaciji.

Promjena "kad nema druge"

Čak i u takvim slučajevima nije sve izgubljeno jer se može dogoditi da se partner koji je inertan promijeni tek onda „kada nema druge“, odnosno kada mu se partner izvuče iz uhodanog obrasca i promijeni svoje ponašanje.

Kako uhodani obrasci znače i određenu sigurnost u opstanak veze, makar ona bila predvidljiva i monotona, ovakve promjene uvijek predstavljaju određeni rizik. Takva vrsta rizika, međutim, u vezu unosi živost i novu priliku za upoznavanje sebe i partnera.

Tomica Šćavina

Izvor