Zbog čega se ljudi ljube?

Prevela i uredila: Barbara Arbanas-Kovačević

Matrix World

scienceline.org

Njezine su oči širom otvorene dok gleda u tvoje. Obavijaš svoju ruku oko njezinog struka i privlačiš ju bliže sebi. Ona dodiruje tvoje lice i naslanjaš se dok naginješ glavu – na desnu stranu, naravno – i vaše se usne povezuju. Osjećaj koji te prožima ne ostavlja ti mnogo mjesta za čuđenje, „Zbog čega ja ovo uopće radim?“ Naravno, najjednostavniji odgovor na pitanje zbog čega se ljudi ljube jest taj da je to dobar osjećaj. Ali postoje ljudi kojima ovo objašnjenje nije dovoljno. Oni službeno istražuju anatomiju i evolucijsku povijest ljubljenja i nazivaju se filematolozima.

Do sada ti stručnjaci za ljubljenje nisu uvjerljivo objasnili odakle potječe ljudski poljubac, ali su osmislili nekoliko teorija i zacrtali su kako na našu biologiju utječe strastveno spajanje usnica.

Veliko pitanje je da li je ljubljenje naučeno ili instinktivno. Neki kažu da je to naučeno ponašanje koje potječe iz vremena naših davnih predaka. Tada su majke možda morale žvakati hranu i prenositi ju iz svojih u usta njihovih bezubih beba. Čak i nakon što bi zubi izrasli, majke bi nastavljale prislanjati svoje usne na dječje obraze kako bi ih utješile.

Činjenica da se ne ljube svi ljudi podupire ideju da je ljubljene naučeno, a ne instinktivno. Određena se plemena diljem svijeta jednostavno ne maze, kažu antropolozi. Dok se 90% ljudi u stvari ljubi, ostalih 10% nema pojma što propušta.

Drugi vjeruju da je ljubljenje doista instinktivno ponašanje i kao dokaz navode ponašanje nekih životinja koje podsjeća na ljubljenje. Dok većina životinja međusobno trlja svoje nosove kao gestu koja pokazuje privlačnost, ostali vole napućiti usne baš poput ljudi. Bonobo majmuni, na primjer, smišljaju na tone isprika kako bi izmijenili malo pljuvačke.  Oni to čine kako bi se pomirili nakon svađe, kako bi se međusobno utješili, kako bi razvili društvenu povezanost ili ponekad to čine bez očitog razloga – baš poput nas.

Danas je najviše prihvaćena teorija ljubljenja ta da ljudi to rade jer im pomaže nanjušiti kvalitetu partnera. Kada su naša lica blizu, naši feromoni „razgovaraju“ izmjenjujući biološku informaciju o tome hoće li dvije osobe stvoriti snažne potomke. Žene, na primjer, podsvjesno preferiraju miris muškarca čiji su geni za proteine određenog imunološkog sustava različiti od njenih. Ovaj spoj može iznjedriti potomke jačeg imunološkog sustava i s boljom šansom za preživljavanje.

No ipak, većina je ljudi zadovoljna objašnjenjem da se ljudi ljube jednostavno zato jer je to dobar osjećaj. Naše usne i jezici su prepuni nervnih završetaka što pomaže intenzitetu i omamljujućem osjećaju zaljubljenosti kada svoje usne prislonimo uz tuđe. Takvi osjećaji nas obično ne tjeraju da previše razmišljamo o tome zbog čega se ljubimo – umjesto toga, tjera nas da nađemo način da to činimo što češće.