Bezuvjetna ljubav - Duhovni principi

SVIJEST I UM O HRANI I VODI

Pišem onako kako mi dođe, rijetko sređujem tekst. Duboko osjećam rupe u energetskom polju unutar sebe, a jednako tako i izvan sebe. Trudim se koliko mogu popravit to stanje, preko znanja, mira, aure, jer se to hologramski i spiritualno može. Koliko u tome uspijevam, otvoreno je pitanje. Uvijek je bilo i biti će onih „za“ i onih „protiv“ . Netko će sebe pronaći između ovih redaka i time malo proširiti svoje znanje, a netko neće ni čitati, govoreći da tu nema ničeg novog. Naravno nema novog, jer svijet nije od jučer, niti je svijest čovjeka od jučer.

Suvremena fizika ne može objasniti promjenu u sjaju vode, koja je u tehničkom smislu čisti fizikalni proces i sastoji se od električnog izbijanja zraka oko kapljice. Glavni je razlog tome činjenica da velika većina današnjih „znanstvenika“ potpuno zanemaruje našu svijest (razmjenu informacija) u percepciji stvarnosti. Povećanje aure oko kapljice vode ne može se objasniti bez energije i vibracije naše svijesti. Eksperimenti s aurom vode pružaju dokaze da naš um, ako je primjereno izvježban, može doista mijenjati materiju.

Sposobnost vode da „zapamti“ svjesnu informaciju zapravo je zapanjujuća. Ne samo da je voda glavni sastojak naše prehrane, već je i naše tijelo sazdano mahom od vode koja čini preko 70 % tjelesne mase. Ne čudi onda što naša svijest i sposobnost koncentracije itekako može uvjetovati naše tjelesno stanje. Mentalne vježbe mogu dramatično promijeniti ljudsku auru i ubrzati samoozdravljenje.

Također je vrlo vjerojatno da je tajna života usko povezana sa sposobnošću vode da pohrani i obnovi svjesne informacije. Postoje više vrsta vode, a nama je ovoga puta zanimljiva blago lužnata voda stvorena pri metaboliziranju duše u tijelu.

Obično kažemo da se u tijelu odvija metabolizam uz biokemiju i alkemiju, međutim, imajući u vidu um i svijest, slobodno možemo reći da se radi o bio-elektro-kemiji, na razini atomske fizike i alkemije duha. Za metabolizam je veoma važan red i optimalni uvjeti. Kod viškova hrane i vode u tijelu, metaboliziranje je otežano i tada tijelo pravi deponije nedovoljno probavljene hrane, kojih se teško oslobađa, ako mu ne date priliku.

Sva dosadašnja znanja nisu dovoljna za potpuno sagledavanje života. Dolazi vrijeme kada se moramo zabaviti pravim znanjem kojim ćemo postaviti sve na svoje mjesto u prostornom hologramu svijeta. Nije teško naslutiti o kom se znanju radi; upravo je apsolutna inteligencija najveća riznica znanja svijeta, a čovjek je može, temeljem spiritualnih moći i usmjerenosti pažnje uma, isčitavati i pretraživati kao na Internetu, u trenutku svijesti i uma.

Kada je riječ o hrani, ono što unosimo u tijelo, detoksikacijom se izbaci 99,99 % tog sadržaja. Znači, tjelesne stanice veoma malo energije primaju od metabolizirane hrane. Ipak je život neovisan od hrane ili bilo čega materijalnog ili metafizičkog.

O životu, hrani, vodi, svijetu, Bogu, svijesti, umu, tijelu, bolestima, ljubavi, radosti i mnogo čemu drugom, veoma malo znamo i ono što znamo nije temeljem istine.

Za život i obnavljanje stanica tijela potreban je šećer, točnije, ugljikohidrat, polisaharid, kao glukoza i nešto malo fosfornih tvari. I tijelo je tako stvoreno, od sjemena, energije preko duše, glukoze i fosfora u tragovima, u ambijentu vode i mikrokozmosu materice majke.

Moramo se pitati u kojim namirnicama hrane najviše ima onoga što pogoduje životu i obnovi tjelesnih stanica. Naravno, već je poznato da se radi o integralnim žitaricama, od ječma, riže, pšenice, kukuruza, raži, zobi, prosa, kamuta, amaranta, kvinoe, te kukuruza i heljde koje ne spadaju baš u čiste žitarice, zbog visokog sadržaja bjelančevina. Pohlepni prekrajači svijeta sa sojom su uprskali stvar jer su je učinili GMO, neprimjerenom za ljudsku prehranu, tako da sve više njenu ulogu preuzima slanutak.

Voda je posebna priča, o kojoj zaista veoma malo znamo, a malo je i znanstveno istražena.

Čovjeku je voda važna po pitanju prehrane i pijenja. U tome je i najveći kamen spoticanja, gdje se neznanje direktno očituje na nekontrolirani unos vode, što preko hrane, što pijenjem, a za posljedicu ima prekomjerne viškove vode u tijelu, koja obavezno prouzroči jin stanje organizma, sa značenjem da se na taj način podržava rast svih mikroorganizama u tijelu.

Izbor namirnica prehrane mora biti takav da u njima već postoji optimalna količina vode, a to su upravo integralne žitarice, u kojima ima i preko 90 % vode; još kada se uzme u obzir termička obrada kuhanjem, onda sve postaje jasno, da dodatno pijenje vode uopće nije potrebno. Svi oni koji se hrane makrobiotičkom dijetom, integralnim žitaricama, dobro znaju da im voda za pijenje, ili juha nije potrebna. Uz to, nije potrebno, ni povrće, ni voće.

Voda iz vana se ponaša kao hrana i stvara kiseli efekat u tijelu što pogoduje razvoju mikroorganizama.
Voda koju stvara tijelo preko metabolizma, blago je lužnatog sadržaja i u njoj mikroorganizmi ne opstaju.

Sigurna zaštita od mikroorganizama iznutra je blago lužnati sadržaj želudačnih sokova, jer se tako tvori čistija krv i limfa. Svim bolestima pogoduje kisela krv.

Što se tiče zaštite od mikroorganizama iz vana, preko kože, tu je stvar obrnuta, zaštita treba biti kiselog sadržaja. Od davnina su ljudi mazali ruke i kožu limunom, đumbirom, alkoholom i octmom, jer od toga koža postaje kisela i odbija mikrobe.

Kroz istinu se jasno uočava da voda od metabolizma ima pH 7, zato su i makrobiotičke preporuke riže u tom smjeru, jer je riža jedina namirnica koja prirodno ima pH 5, temeljem odnosa kalija i natrija 5:1. Nutricionisti uzimaju omjer kalija i natrija u određivanju kakvoće namirnica.

Kada je u pitanju voda koju trebamo piti, onda mi je teško to napisati, jer je riječ o destiliranoj vodi, najobičnijim postupkom.

Poznato je da izvorska, čista voda, kada se duboko smrzne, mijenja svoju strukturu i kao takva je kvalitetnija za piće, naravno na sobnoj temperaturi.

Voda je svakako izvor života tijela, jer je i sama živa, najbolje regulira toplinu, a i u duhovnom smislu pokazuje posebna svojstva. Priču o vodi možemo proširiti na njenu jednostavnu kemijsku formulu H2O, s punim značenjem da najbolje podržava materiju, ali je i najbrže razgrađuje. Ujedno vodik iz vode je najbolje gorivo, a kisik najbolje podržava element Vatre, sagorjevanje i oksidaciju.

Piti dodatnu vodu ili ne, jednostavno možemo spoznati kroz broj mokrenja pojedinca u toku 24 sata. Normala je da muškarci mokre 4-5 puta, a žene 3-4 puta. Naravno na taj broj utiče količina vode u tijelu, vrsta unete hrane, stres i ostalo.

Hraneći se integralnim žitaricama i ne piti dodatnu vodu, ne znači da ćete dehidrirati, naprotiv samo ćete naviknuti tijelo na pravilan odnos prema duši. Podsjećanja radi, duša najlakše metabolira čistu pranu, što znači da svaki unos hrane i vode, samo komplicira stvar. Pravilnim izborom hrane i znanjem, svi rizici se mogu svesti na najmanju mjeru. Život nikada ne ovisi od hrane, vode, energije ili bilo čega drugog, izuzev svijesti. Dok je svijesti, dotle je i život tijela i duše. Kada bi sakupili svu energiju svijeta, ne bi mogli povratiti u život nekoga u stanju traume, besvijesti ili umiranja. Jedino povratak svijesti, oživljava čovjeka, a zašto? Zato što je svijest, kao i život od istog oca Boga.

Jednostavno, voda je pravo čudo zbog nedovoljnog znanja o njoj.

Od ovih riječi netko će se naježiti, imajući u vidu stare navike po pitanju hrane i vode, ali smo vrlo blizu osvjetljavanja istine o hrani, vodi, Bogu-životu i postojanju svijeta.

U svakom slučaju istina je jedini prirodni parametar na osnovu koje možemo prosuđivati da li nešto podržava život ili ne, da li je nešto na evolutivnom putu ili se protivi tome. Tu moramo isključiti, tradiciju, navike, strast pojedinca, dubok džep, intelektualni pristup, neznanje i sve ostalo što bi za posljedicu imalo negativan efekat na sam život.

Znanstvenici ne miruju i uporno pokušavaju spoznati život i svijet, međutim, upravo oni nemaju pojma o istini, o duhovnim vrijednostima, pohlepni su za titulama i novcem, zato do pravih rezultata istraživanja nikada neće doći.

Pojedincu ništa od tih istraživanja nije potrebno, jer se vlastitim umom može uzdignuti do najjasnijeg uvida u život i postojanje.

Bolesti ne postoje, jedino pojedinac može imati rupe u energetskom tijelu, zbog kojih osjeća neugodu, strah ili bol i također to stanje može aurom prenijeti na druge. Čovjek poremećenog karaktera najprije ima strah, koji je duboko ukorijenjen u nesvjesnom umu. Ako se taj plaši bolesti bubrega, upravo će time napraviti energetsku rupu u regiji bubrega i to će biti bolest. Jednako tako, kada se pojedinac posveti duhovnim vrijednostima, istini, svijesti i slobodi, kada se tijelom pročisti, bolesti nestaju, jer se energetske rupe trenutačno mogu zacijeliti. Naravno, u priči je to jednostavno, ali sprovesti takvu proceduru u nesvjesnom umu nije ni malo lako, jer zahtjeva pročišćenje karme.

Kada je u pitanju rak, od čega sve više ljudi poboljeva, upravo se radi o umišljenoj bolesti, koja se godinama priprema u podsvjesnom umu, da bi na kraju i same tjelesne stanice prihvatile naredbu uma i počele mutirati u rak. Stvori se previše ugljičnog dioksida i tjelesne stanice se počinju drugačije ponašati. Svi procesi u tijelu čovjeka su temeljem metaboliziranja duše, to znači da su svi ovisni o suptilnoj energiji.

Bez znanja i istine ništa jasno ne možemo spoznati, pa ni vlastiti život duše na koju je okačeno fizičko tijelo. Čovjek je u svakom slučaju duhovan, kao Bog-život, za koga se veže duša, a za dušu tijelo. To je JEDNO. Obzirom da ništa nije slučajno, ni ova naša slijepost o životu nije slučajna, ali je svakako sastavni dio evolutivnog toka. Sve što postoji (apsolutno, metafizički ili relativno), ima svrhu, tako i prolazno vrijeme, u kome sve stari, oksidira, raspada se i prelazi u višu stvarnost. Upravo je svaki čovjek mikrokozmos, sa svim aspektima stvarnosti, materijalne, duševne i duhovne.

Koliko vam je stalo do tijela, plavog neba, mora, zelene vegetacije i šarene prirode, odlučujete sami, jer je to kozmička pravda, apsolutno savršena, bez ostatka. Svijest o životu je osobni mir zbog apsolutne vječnosti, pravi Bog , u svakoj stanici tijela i mnogo suptilnije od toga.

Život moramo kroz znanje razumijeti, preko uma i duha potvrditi i osvijetliti u istini i preko svijesti duboko doživjeti u sebi.

Obzirom da svijest izvire iz apsolutne inteligencije, jedino je moguća jasnim uvidom; potrebno je napraviti nekoliko faznih pomaka u frekfentnom opsegu duše, od opažanja, misli uma i duha, do svjetlosti istine, kada se svijest javlja. To znači, svijest je uvijek prisutna u tjelesnim stanicama, u onom dijelu apsolutnog vakuuma (što predstavlja Bog-život), ali je potrebno spiritualno, duhom doći do toga. Od same reakcije uma i znanja, ovisi da li će doći do fokusiranja duha na istinu i pojavu jasnog uvida. Naravno, svijest nije ovisna ni od čega, pa ni od razmišljanja. Jednostavno svijest je uvije prisutna, samo ako imate iskustvo takvog uvida. Sam proces inkarnacije duše traje čitav život, kada se znanjem stalno penjete ka višim spoznajama i jasnijem uvidu. Jedino sama duša najbolje zna što je svijest, što je apsolutna inteligencija, jer je i sama krenula od Izvora. U tom smislu, preko uma i duha, duša izlazi iz tijela i iznad tjemena glave, možda na metar, gdje se spaja s keteričkim oklopom (kauzalnim tijelom kozmosa) i to je trenutak jasnoće i svijesti.

Svijest ne možete zamisliti, niti posjedovati, jednostavno se njome samo možete služiti i to u trenutku, brzinom svjetlosti. Ono što vrijedi za život, vrijedi i za svijest, duhovno je i božanstveno.

Um je u čovjeku sve i sama evolucija čovjeka upravo se tiče evoluiranja uma. Ako je beba rođena božanska, a malo kasnije, zbog uma, zaboravila na Božanstvo, to znači da sa umom nešto nije u redu. Kada naučite pisati desnom rukom, to ne znači da je ruka postala svjesna, nego je um moćan upravljati njome kad god je to potrebno.

Nove generacije djece, nazvane kristalna djeca, pokazuju da jednovremeno mogu raditi više radnji.

Transcendiranjem uma, također se dokazuje kako se njime može veoma brzo napredovati.

Ponašanje stanica tijela, duše, aure, upravo se tiče usmjerenosti pažnje uma. Genetska struktura čovjeka se popravlja evoluiranjem uma. Da li ste zdravi, zadovoljni, u ljubavi ili bilo kom drugom raspoloženju, samo je pitanje stanja vašeg uma. Pogrešno se tumači strujanje energije kroz tijelo, tim prije imajući u vidu što ništa ne može blokirati energiju. Točno je da u ovisnosti usmjerenog uma, imate doživljaj ugode života ili neko drugo stanje, neizvjesnost, strah, bolest. Mnogo su puta pojedinci dokazali da su se riješili „neizliječivih“ bolesti, samo zato jer su promijenili stare navike uma.

Suvišno je govoriti, ali zbog početnika to moramo, da je vaše ukupno raspoloženje u svemu ovisno od uma. U duhovnosti se teško napreduje zbog neznanja, zbog toga što je svaki čovjek uvijek duhovan, zbog života u sebi, tako da vi ne možete postati duhovni, ako već jeste. Ali samo znanje proširuje svjesnost.

Ako išta trebate raditi po pitanju duhovnog rasta, onda neka to bude rad na treningu uma, preko najjednostavnijih formi pročišćenja tijela, fizičkih aktivnosti, joge i meditacije. Sve te forme imaju veze sa dahom, kao elementarnom svijesti čovjeka. Dubokom koncentracijom, vlastiti um možete usmjeriti na bilo koji djelić tijela, na bilo koju energetsku rupu, na bilo koju bol. Ne samo to, um možete usmjeriti i prema drugoj osobi. Pomoć drugima upravo se tiče božanske milosti, kada vi kao davatelj, popravljate stanje primatelja, jer on nema potrebnog znanja da to sam uradi. U suštini ništa ne dajete od sebe, samo navodite um primatelja da se pokrene, iz nesvjesnog uma, u nešto usmjereno, čime se slabosti otklanjaju. I na kraju ispada da je nekome pomogla vjera u sebe; a u suštini to nema veze sa nikakvim vjerovanjem, niti sudbinom, nego sa vođenjem uma.

Vaše tijelo, do posljednje stanice, reagira baš kao i vaš um. Sve ono što umislite, bude realizirano preko uma, jer je on jedini vodič duše kroz tijelo. Zato ne umišljajte ništa, oslobodite sebe i um i živite bezbrižno u miru.

Tko upravlja umom?

Um je ista ona duša, koja te podržava od početka, od vibracije, samo što sada ima mnogo veći posao, nego dok je samo brinula o oblikovanju tijela. Sada duša i dalje oblikuje tijelo, mijenja stanice, ali ujedno prati sve promjene iz vana. Sada tvoja duša ima i novo ime - UM, u stalnoj evoluciji. Kada nisi prisutan u umu, kada mu znanjem ne pomažeš da savlada sve izazove iz vana, onda se on prepušta onome što je najjače, dovodeći u pitanje metaboliziranje duše, a time i život. Upravo tako počinje bolest.

Umom upravlja inteligencija života, ona univerzalna i apsolutna koju nazivamo Bog. Znači Bog si TI i nikada nemoj biti tužan, nikada nemoj imati želju, jer želja je samo priznanje da ne umiješ voditi svoj um. To rade samo nezrela djeca i zbog neostvarenih želja obično plaču, a Ti ne možeš plakati jer te sram, već postaješ tužan, obuzima te potajna patnja. Inteligencija nikada ne utiče na tebe jer je apsolutna, a ti se ponašaš u relativnoj stvarnosti, onako kako vodiš um. Obično neki kažu: kakav je to Bog ako ne pomaže; ali Bog nezna za sebe, za njega znaš samo TI.

Pravo je pitanje tko stoji iza tebe, tko te štiti, tko reagira na sve vanjske podražaje? U svakom slučaju je u pitanju UM koga usmjeravaš na pomoć od znanja, a znanje od svjesnosti i inteligencije. Jedino po toj vertikali možeš biti na Putu života. Kada navikneš um da može biti slobodni šetač i sveprisutan u tvom životu, onda zaista imaš život.

Naravno, um ima beskrajno mnogo reagiranja, baš onoliko koliko je moguće igrati se svjetlom. Temeljem stanja uma govorimo o nesvjesnom umu, usmjerenom umu, svjesnom umu, osjećanju, opažanju, mislima, emocijima, sjećanju, budnom stanju, snu, transu, bolesti, ljubavi, radosti, duši, duhu, egu, imaš volju, nemaš volju, mrzi te, kreativan si, znaš, nemaš pojma, vruće ti, smrzavaš se, imaš energiju, osjećaš se prazno, strah te, ništa ti ne treba, ne voliš nikoga, patiš zbog nečega, bijesan si, miran si, a uvijek iza tih pojmova stoji um. Bog-život, kao apsolutna inteligencija u tebi je na jednoj strani, tijelo je na drugoj strani, a između je UM. Život nezna za um, niti tijelo zna za um, ali zato UM zna za život i tijelo. Um je neumoran i šteta ga je ne iskoristiti. Šteta je držati usmjerenost pažnje uma samo u jednoj točki, to je već neznanje. Čarolija doživljaja života upravo je UM, sa kojim možeš napraviti spektakularnu igru svega što uopće možeš poželjeti ili zamisliti.

Kada um spustiš nisko u ravan nagona, onda imaš snagu životinje. Ako taj isti um podigneš na najvišu razinu božanske ljubavi, onda si milostiv.

Zašto uopće vaspitavamo djecu i obrazujemo ih? Upravo zbog novih znanja, kako bi lakše njime upravljali umom i konačno bili slobodni ljudi. Međutim, roditelji su također preslika društvenih normi, nemaju pravo znanje i zato ne mogu pravilno usmjeravati djecu. U društvu sve vodi jednom cilju, društvenoj poslušnosti, a to nije sloboda čovjeka, bez obzira na demokraciju. Jedino pojedincu ostaje prostor u kome se on sam mora snalaziti, a to nije jednostavno, kada nisi podržan od sredine u kojoj živiš. Kada jednom duhovnost postane moda, biti će lako afirmirana i manifestirana, jer ona postoji, samo netko treba dati zeleno svjetlo, kada svi krenu za njim.

I kada bi zlatna ribica ispunila sve tvoje životne želje, a onda te sreo susjed i pitao: „Gdje bi sada želio biti“?, kakav bi bio tvoj odgovor? Naravno, jedini odgovor je cilj života - SLOBODA.

Moramo biti jasni do kraja. Nije stvar u iluziji ili mašti, ili prevari uma, nego u dokazivanju samom sebi kako je ŽIVOT božanstven, kako je neovisan od bilo čega materijalnog, kako je to najljepša čarolija svijeta. Temeljem takvog znanja, spoznaje i dubokog doživljaja života u sebi, postaješ MIR, a kada je mir sve je na svom mjestu.

Po pitanju svijesti i uma, stvar je u pravom znanju, temeljem koga ti nešto može biti jasno.

Najjednostavnije je urediti život preko ljubavi, jer ti za nju nije potrebno nikakvo znanje. Kada si ispunjen ljubavlju, onda prikupljaj znanje za neko dublje duhovno putovanje, a dotle, nemoj se smarati duhovnim, jer to nema nikakve veze sa ovozemaljskom realnošću.

Usmjeriti um, savladati branu ega, izgraditi duh i na kraju biti svjestan i slobodan, ovisi od znanja, od umijeća življenja.

Da li će doživljaj života biti slatkoooooo, ili ćeš morati dodvati rafinirni šećer, ipak ovisi od znanja. Mora li sve slatko biti od šećera, ako znamo da je najslađi šećer na svijetu, koncentrat kiseline 3000 puta slađi od šećera. Slatko ili ne, stvar je odgoja, navike uma, gdje je strast isključena.

Da utvrdimo, šećer da, ali kao polisaharid iz žitarica, iz koga se izdvaja glukoza u uvjetima metabolizma, a ne iz dućana.

Većina ljudi uživa u slatkom, u keksima, brašnu, kruhu, ali to nije ona glukoza od koje žive tjelesne stanice. Samo iz složenih šećera žitarica, kroz probavni sustav i metaboliziranje duše, sve postaje prirodno energizirano, baš kao što je životu potrebno.

Kada um tako navikneš, postaće tvoje poslušno unutarnje dijete, a ti radostan zbog toga.

I tako život, koga si bio zapostavio zbog želja, strasti i nebitnih stvari, ponovo poprima božansku notu, a ti zračiš, samo ovoga puta znaš zašto.

Princip života je uvijek jednostavan i sastoji se od DAVANJA i to najjednostavnijeg prirodnog davanja onoga što možeš imati u izobilju, a to je ljubav prema Božanstvu. Obzirom da je Božanstvo vezano za dušu, ljubav se odnosi na cjeli svijet, jer sve ima dušu, pa i ono zrno pijeska.

Svi oni koji nisu na liniji ljubavi, zaista nemaju što dati, jer zbog neznanja, ograničenosti uma, zbog pohlepe, želje za posjedovanjem, nikada nisu u prilici nešto odvojiti radi davanja. Njima je sve malo. Oči su im ovolike, uprte prema vani, kada uopće ne doživljavaju sebe.

Od Izvora prema Izvoru, čovjek je najprije Apsolut, onda individualizirana duša, sjeme vrste, oblikovano tijelo, još uvijek sve božansko, ali rođenjem, za dušu i za tijelo postaje otvoreni problem njihovog usklađenja. Tek onda nastupaju mnogi problemi, hodanja, govora, osjetila, misli, uma, ega, duha, da bi na kraju nekako došao do istine života, temeljem koje konačno možeš biti svjestan i slobodan. Cjeli život čovjek potroši da bi spoznao sebe, da bi se ostvario kroz cilj slobode. Tko na početku shvati suštinu života da je uistinu Bog, njemu sve ide bez napora i jasno. A ostali, ipak se moraju više puta vraćati u školu života.

Kada sebi prilaziš sa negiranjem da nešto ne možeš napraviti, onda zaista postaješ bespomoćan. Na drugoj strani kada koncentracijom daš sebi sugestiju kako sve možeš napraviti, onda se u tebi budi kreativnost. Jednako tako i drugima možeš pomagati. Zbog Božanstva, u tebi je beskrajna moć, samo je pitanje da li to znaš iskoristiti.

Dovodeći sebe u stanje bilo kakve ovisnosti, jednostavno gubiš moć. Oslanjajući se na nešto drugo iz vana, zapostavljaš sve božanske moći koje su već u tebi.

Uvijek vrijedi pravilo, tvoje postojanje je stvar vječne mijene, uzroka i posljedice, evolucije stvorenog. U tom lancu ti si samo točkica, beznačajan ako si izdvojen od cjeline, ili kreativan i moćan, ako sebe doživljavaš kroz Božanstvo.

Ovo što ću ti reći moraš posebno upamtiti; navodiš li um prema dolje, prema nesvjesnom umu, ili prema van, prema linearnom vremenu, vraćaš se u vibracijski plan kozmičkih dešavanja koji se odigrao prije mnogo desetaka milujuna godina, a ti nesvjesno samo to preživljavaš kroz fizičko tijelo kao nekakav kasni val, kao eho.

Na drugoj strani, kada koncentracijom navodiš um prema duhu, prema gore, prema istini i svijesti, vraćaš se u najvišu dimenziju jedine duhovne stvarnosti - SADA. Ništa na svijetu nije SADA, izuzev duhovne suštine, izuzev Boga-života. Ti uvijek odlučuješ, živiš sada ili si negdje odlutao umom u prostoru i vremenu. Takvo preživljavanje nije život, već rascjep života, kao strah; tijelo je ovdje, a um negdje, umjesto da oboje budu uvijek JEDNO.

Vjerojatno imaš problema, često nemaš mir, ali nisi više nezrelo dijete, nitko ti ne može pomoći ako nemaš znanje. Sam si sebe doveo u iluziju kada ti se čini da život ovisi od tebe, a u suštini sve je obrnuto, ne treba biti nikakve ovisnosti, niti podvojenosti. Svi pokušaji da nešto iz vana uneseš u sebe, mira radi, beskorisni su, jer si zatrpan viškovima, najprije se trebaš pročistiti, ali najteže je obrisati sve aktivnosti uma, zapisane u karmi.

Svi oni koji konzumiraju namirnice hrane životinjskog porijekla u mnogo su težoj situaciji kada je pročišćenje u pitanju, iz jednostavnog razloga što kroz životinjske hormone i karmu, vraćaju sebe na nižu razinu evolutivnog puta.

Takvi će se nasmijati na ovu priču u vezi integralnih žitarica, jer naprosto uživaju u mesu. Njihovo je to pravo, ali je zasigurno i zajednička rupa u energetskom polju holograma.

Život je definitivno božanstven, a čovjek pravi Bog, to i ptice znaju, međutim većina ljudi nema taj doživljaj, jer im nedostaje znanje.



PRAKTIČNA DUHOVNOST

Kako povratiti mir, osloboditi se želja, misli i patnji?

Tvoj duhovni život mora u svemu biti jednostavan i praktičan, bez obzira što je na prvi pogled nevidljiv.

Praktična strana duhovnog života se sastoji u tome da proširivanjem znanja širiš prostor svoga bića izvan sebe. Umjesto da cjelog života imaš želju prigrabiti više materijalnih stvari iz vana, ti znanjem proširuješ vidike, tvoja duša postaje slobodnija, širi joj se aura, a time oslobađa duh, što će na kraju postati istina, svijest i sloboda, kao stvarne duhovne vrijednosti i tvoj cilj.

To je pravi način i Put kada princip DAVANJA u tebi ima punog smisla. Evolutivni tok traži od tebe da se mijenjaš na putu povratka ka Izvoru, a kako ćeš se mijenjati ako nećeš sebe dati, ako se duhovno ne oslobodiš tijela? Zato ništa ne grabi, već daj sve što imaš, a ono što stvarno i vrijedno imaš u sebi jest duhovni vječni život i možeš ga svakome dati, naravno kroz simbolizam srca i ljubavi.

Širenje prostora tvog bića se postiže u astralnom tijelu, na liniji srca, upravo u regiji gdje se stvara imunitet i budi ljubav. To je polazište kada se osmjeliš izaći iz tijela na spiritualan način duha; kao da srebrnom niti ostaješ povezan sa svojim bićem, a suštinski si izašao iz sebe. Otišao si beskrajno daleko, na sva ona mjesta koja poznaješ i gdje ćeš prvi put biti. Povratak u sebe je jednostavan, jer si preko niti vezan da se ne izgubiš u prostoru.

Umijeće življenja se sastoji od moći prosuđivanja, od načina kako se postavljaš prema svemu, kako uređuješ odnose prema ljudima i stvarima, i širiš prijateljstva. Tako se njeguju vrline čovjeka, ljubav, Božanstvo, kreativnost, zahvalnost, pažnja i odgovornost.

Kroz znanja mijenjaš sebe; tvoj feng shui prostora dobiva pravo usmjerenje, ti si na Putu života, koji postaje osvjetljen i sve jasniji. Na jednak način pomažeš drugima , jer i oni primjećuju da zračiš iznutra.

Početnik će pitati gdje počinje životni Put, a odgovor je krajnje jednostavan - u svakom pojedincu, u svakoj duši i biću, u svakom srcu. Postavljanjem sebe u prostoru i vremenu na najbolji mogući način, kada te ne šibaju vjetrovi utjecaja iz vana, znači da si na putu. Put života jednostavno osjetiš kroz dubok i miran dah. Svaka tvoja reakcija na vanjske podražaje označava skretanje s puta, jer svijest čovjeka je uvijek brža od reakcije uma u tijelu. Kada si prema svim utjecajima određen i miran, znači da ti je sve već jasno. To ne znači da ne smiješ imati emociju ili da postaneš gluh i slijep prema onome što opažaš, naprotiv, trebaš svoja osjetila zamijeniti duhovnim osjetilom - sviješću.

Sva ograničenja tvog karaktera koja prate karmu, jednostavno nestaju, jer se to zaista spiritualno može. Polako poprimaš onu notu što si praktički jedinstven na svijetu. To se veoma dobro uklapa u JEDNO s Božanstvom.

Dijete je puno želja, veoma osjetljivo i nemirno samo zato jer je nezrelo, jer nema potrebnih znanja i iskustava.



SVIJEST I UM

Kada si svjestan onda si i budan. U stanju pune svjesnosti bezuvjetno si prisutan u životu, čak i budno spavaš.

Um ti uvijek pomaže dok ne postigneš punu svijest, jer je neumoran; dok spavaš on radi u podsvijesti.

No svijest je prava sloboda, a um je uvijek napor, jer se ponaša kao nestašno dijete, nikada mu znanja nije dosta. Pun je želja a kada ih ne ispuniš prelazi u patnju. Ipak je to dijete u tebi i boli te.

Prilikom uranjanja u svjesnost snagu ti daje Božanstvo, jednostavnim principom vakuuma, koji se iz vana prenosi na biće iznutra. Tada ne moraš ni disati.

Da li uopće možeš zamisliti duhovnu stvarnost, Božanstvo i svijest, obzirom da ti iz perspektive tijela mnoge stvari ne mogu biti jasne? Potpuna je suprotnost u svjesnosti između nesvjesnog uma i nadsvijesti; razlikuju se baš kao zemlja i nebo; u zemlji ništa ne vidiš, a na nebu je sve jasno.

No duhovne vrijednosti nisu nametljive iz jednostavnog razloga što su izravno prisutne u tebi kroz život, ali su na glup način zaboravljene, zbog nebitnih utjecaja iz vana, zbog osjećanja, misli i uma koji ne može doći do iskustva ako mu to znanjem ne pokažeš.

Vrteći se u krugu i tražeći istinu što je starije koka ili jaje, spoznaješ da je ipak Božanstvo suština života, svijesti i postojanja. Duša i tijelo su samo dokaz nesavršenosti metafizičkog i fizičkog, u odnosu na Apsolut.

Kao dijete znanje usvjajaš od roditelja. Kasnije, znanje usvajaš od duhovnog učitelja ili vodiča. Ali tvoj um jedino može dobiti znanje od TEBE.

Ti nisi stvaran u tijelu, niti u duši; jedino možeš biti stvaran u svijesti. Dok duboko spavaš dokazuješ sebi svu nestvarnost.

Može li se čovjek ikako prizvati svijesti?

Naravno može, jedino trebaš stati na pravi PUT.

Put života, je put istine, svijesti i slobode, kao viša stvarnost, od ove fizičke koja te smara svaki dan.

Bez mnogo priče, Put vodi preko daha (elementarne svijesti), a na tebi je da pribaviš potrebno znanje o disanju i da budeš stalno prisutan u njemu. To je sve.



LJUBAV JE PUT


Ljubav te prati od samog rođenja, preko bezuvjetne ljubavi majke i roditelja. To je posebno stanje kada doživljavaš Božanstvo, kroz posebno blaženstvo i milost. Ljubav spada u osobno iskustvo, ali po mjestu gdje se manifestira u tijelu, u astralnom polju, na liniji srca, na granici između fizičkog i duhovnog, između tri fizičke i tri duhovne čakre, možemo reći da se ljubav odnosi i na grupu, u širenju duhovnih veza božanske milosti.

Manje-više svatko ima iskustvo ljubavi, međutim nisu je svi zadržali odrastanjem, već je kod nekih pažnja uma usmjerena na neke nebitne životne stvari. Kod takvih je ljubav potisnuta i moraju je ponovo oživljavati.

Svi oni koji duboko osjećaju ljubav, na pravom su Putu života duše, jer je u prirodi ljubavi da čovjeku daje jasnoću, budi duh i sigurno vodi ka istini, svijesti i slobodi. Zato kažemo da je ljubav preduvjet duhovnosti svakog pojedinca.

Neki smatraju da je ljubav seksualna želja ili obično voljenje. To ne može biti ljubav, jer se vezanost za Božanstvo tako ne manifestira.

Kroz samospoznaju i samorealiziranje, svatko treba čim više, preko znanja, koristiti više frekfencije stvarnosti, čime se duša prirodno izgrađuje u duh.

Sama ljubav nije, niti može biti duhovna stvarnost, jer joj je uloga posredovanje između fizičkog i duhovnog aspekta, između osjećanja i mira, između nagona i svijesti, međutim svjesna osoba je svakako sveprisutna u svim aspektima života, tako da je ljubav uvijek manifestirana.

Ne možeš se ničemu tako predati kao ljubavi, jer te ona direktno uvodi u blaženstvo i milost od Božanstva. Čarolija ljubavi je moćna i od pojedinca ne pravi ovisnika, kao što je slučaj sa nagonom. Ljubav se jednostavno predaje duhu, čime si iz blaženstva uplovio u čistu svijest. Naravno, u svijesti je sve sadržano, pa i ljubav.



komentar:

Svaki je čovjek duhovan, jer je živ.

Nitko ne bi mogao probuditi duhovnost da mu nije svih iskustava od duše, sjemena, od mikrokozmosa majke, od rođenja. Vidiš i sam da se teško možeš vratiti na ono što si bio u trenutku rođenja, a zamisli da moraš pokrenuti život, bez života, to baš nije moguće. Takav perpetum mobile ne postoji. Možeš se udaljiti od života prilično, ali ako si i dalje u stanju povratiti svijest, život ćeš imati. I oni poslije smrti imaju drugu šansu, kroz reinkarnaciju. Ponovo idu sve od početka, ponovo se rode u novom životu duše i ponovo pokušaju osvijestiti se do potrebne razine. Božanstvo je nešto apsolutno, inteligentno i može urediti život individualizirane duše, bez obzira kroz kakve rupe ona prolazi.

Kada netko napravi mnogo rupa u svom energetskom polju, onda mu eterično tijelo ne može obavljati funkciju; dolazi do pojave bolesti, pa i smrti.

Što se poslije dešava?

Ono što je pokvareno - tijelo, odbacuje se, a čista duša ulazi u drugi život preko nove inkarnacije. To znači da zadržava karmu, ali će zamijeniti istrošeno tijelo. Neki prođu kroz mnogo života, a da pri tome nisu postigli duhovno i svjesno oslobađanje duše.

Dok imaš život sve je izvjesno i podržano Božanstvom, ali kada se previše udaljiš od životnog puta, jednostavno ne vidiš način povratka i nemaš izbora, duša te napušta konačno.



ISTINA SVIJEST SLOBODA

Istina, svijest i sloboda su temelj duhovnosti čovjeka i života općenito.

Jedino kroz njih nemaš strah i neizvjesnost, život ti je jednostavno jasan u svim aspektima.

Bez pravog znanja ove duhovne vrijednosti nisu vidljive, niti stvaraju dublji doživljaj u sebi.

Sve skupa čine životni put čovjeka, po vertikali širenja duše i oslobađanja duha.

Potrebno je znati da si zamišljen u ideji.

Dobio si na poklon dušu.

Predstavljaš sjeme ljudske vrste i jedinstven si na svijetu.

Duša ti oblikovala tijelo.

Rodio si se u ovoj materijalnoj prirodi, uz bezuvjetnu ljubav roditelja.

Božanstven si u svemu, iako još nisi svjestan.

Počeo sisati, jesti hranu.

Progovorio si.

Počeo hodati.

Tijelo i dalje raste.

Možeš opažati, misliti, aktivirao ti se um.

Iz dana u dan imaš sve više navika.

Učiš od roditelja, sredine, društva.

Postao si podložan i ovisan, nešto ti godi, sa nečim se ne slažeš, lagano se dijeliš u sebi, između tijela i intelekta.

Kako si zreliji sve je više želja.

Znanje ne prati tvoje potrebe i mogućnosti.

Nisi baš usklađen.

Nedostaje ti mir.

Imaš svega u izobilju, ali ti ipak nedostaje život.

Postaješ nemoćan, bez volje, bez ljubavi, bez smisla kako dalje.

Okrenut si prema van, ne vidiš vlastitu dubinu.

Osjećaš nepravilan rad srca.

Kao da ne dišeš, nema nigdje tvog daha.

Naporno je to izdržati i mučiti se.

Počeo si tražiti PUT.

Hm, našao si ga u tuđim iskustvima.

Počeo si učiti i odmah ti lakše, vidiš smisla u tome.

Uz znanje si postao moćniji, kao da si ovladao širim prostorom oko sebe. I jesi proširila ti se aura.

Postao si odlučniji, nisi više zbunjen.

Nekako ti sve jasnije.

I ljubav se vratila.

Mijenjaš se, a ono iz vana ostaje kako jest, u tome je suština.

Povratio ti se mir.

Osjećaš snagu svog daha.

Vidiš smisao života.

Drži se novih znanja, na pravom si putu, nisi više napor ni sebi ni drugima, a život, pa uvijek je duhovan, zašto ne bi bio i TI?



SVIJET I SPOZNAJA


Svijet u kome živimo predstavlja jedinstvo duhovne suštine, energije i materijalne prirode.

Prostor svijeta definira njegovu kreaciju.

Duhovna suština svijeta je beskraj, apsolutni vakuum, koga nazivamo Apsolut, hologramski u svakoj točkici prostora.

Veći dio prostora svijeta čini energija sa svojom metafizičkom realnošću.

Beznačajni dio prostora svijeta pripada materijalnoj prirodi.

Vrijeme kao posebna dimenzija prostora svijeta prati materijalnu prirodu.

Svijet je JEDNO nepodvojeno, kao jedan život.

Od najjednostavnijih formi najsuptilnijih tvorevina, preko subatomskih čestica, atoma, molekula, do elemenata, biljaka, životinja i čovjeka, širenjem valova, energija oblikuje sve što se počne stvarati u prostoru svijeta. Ista ta energija u povratnom smjeru razgrađuje i pročišćava sve što je stvoreno, vraćajući se najčistijoj svjetlosti istine i Izvoru.

Apsolutna inteligencija je praktički prisutna u svemu, ali su mehanizmi postojanja specifični za svaki oblik i vrstu.

Sve stvoreno, djelo je jedinstvenog kozmičkog reda, nama poznate evolucije i ima dušu. Ništa ne može biti izuzetak. Temeljem duše, sve se odvija nesvjesno, recimo kod biljaka fotosintezom, kod životinja instinktom, jedino kod čovjeka postoji svijest.

Za čovjeka je posebno važno što se ponaša kao izuzetak, iako posjeduje spiritualne moći i može biti prosvjetljeno biće? Čovjek je u svemu griješnik bez presedana.

Postavlja se pitanje gdje je Bog u prostoru svijeta?

Bog je u svemu Apsolut, koji po duhovnoj terminologiji pripada svijesti čovjeka i ničemu drugom. Preko duše i spiritualnih moći, čovjek može uzdignuti sebe do razine Božanstva, kada prestaju svi antagonizmi, jer je to trenutak samospoznaje, samoostvarenja, apsolutne svijesti i uranjanja u JEDNO.

Spoznati svijet jedino možemo preko sebe, sredine u kojoj živimo, svega onoga što opažamo do horizonta, znanjem, pročišćenjem i raznim tehnikama joge i meditacije, kada postajemo svjesni potencijala u sebi, koji je samo komadić svijeta.

Jedinstvo svijeta je savršen i pravedan kozmički red, bez izuzetka i ostatka. Tom redu i pravdi jedino možemo uzvratiti kroz ljubav i Božanstvo, biti zahvalni, pažljivi i odgovorni što postojimo.

I sam život izvire iz Boga, kao beskrajno stablo koje se stalno grana na živote individualiziranih duša.

Početak spoznaje života je moguć samo kroz jedan Put i to obrnutim smjerom nego nas je duša stvorila.

Krupni plan neba i zvijezde koje vidimo, pomaže nam u proširivanju znanja do razine potpunog uvida, a to znači uranjanje u ocean svijeta, obzirom da je naše biće kao najsitnija točkica prostora svijeta, ili kap vode beskrajnog oceana.

Zbog spiritualnih moći, preko apsolutne svijesti, postaješ pravi Bog.

Naravno ništa ne ide bez pravog znanja i bez navika, koje lagano prerastaju u iskustva.

Početak samospoznaje i početak životnog puta kreće iz daha i završava u njemu, preporađanjem ili prosvjetljenjem. Bezuvjetna prisutnost u dahu vodi u svjesnost i konačni cilj slobode.

Život je najjednostavniji na svijetu i sva ponašanja pojedinca izvan te jednostavnosti, ravno je nezrelosti, neznanju i neosvještenosti. To se najbolje vidi po Božanstvu, koje većina ne razumije.

Nedovoljno znanje o tijelu još više se odražava na poznavanje duše i Boga.

Zbog toga centar tvog tvog života nikada ne možeš biti TI, sa imenom, prezimenom, diplomom, položajem u društvu, novcem, obitelji, djecom, čak ni tijelom.

Simbolizam života duše i tijela jest srce, kome ništa nije potrebno izuzev mira.

Sve drugo što radiš zbog života, nepotrebno je i liči neznanju, jer je život duhovna stvarnost, neovisan od bilo čega materijalnog i metafizičkog.

Dahu je potrebna prisutnost, srcu mir, a životu ljubav. Sve to zrači toplinom, svjetlošću i božanskom milošću, u smislu slobode, bez ostatka.

Život je istinski Bog i jedino ga svjesno možeš doživjeti u sebi i dopustiti postojanje te čarolije.

Biti svjestan znači osjećati se jasno, kao da je sva moć svijeta tvoja, kao da si kap vode beskrajne moći oceana, JEDNO snjim. Spiritualno se to može postići, naravno uz pravo znanje i pročišćenje.

U stanju pune svijesti ne postoji materijalna ovisnost, ego, ljubav, želja, ne postoji ništa, sve je podređeno univerzalnom, u smislu božanske milosti i slobode.


JEDNOSTAVNOST ŽIVOTA

Život mora biti krajnje jednostavan, nenametljiv, bez napora, svima drag, u svemu kao Božanstvo, moćan kao prostor, istinit kao svjetlost, jasan kao svijest i slobodan kao beskraj vječnosti.

Jednostavnost života izvire iz vakuuma prostora Apsoluta, prenosi se na čistu vibraciju energije, materijalizira u fizičkom tijelu i kao svjesnost se ponovo vraća Izvoru.

Život je uvijek podržan Božanstvom, kako u nesvjesnom, tako i u svjesnom stanju uživaoca, uz bezuvjetnu podršku apsolutne inteligencije.

Da bi život imao smisao, moraš biti bezuvjetno prisutan u njemu, preko svijesti, koju opet koristiš od same inteligencije.

Sve počinje sa prostorom i završava u njemu. Zbog ograničenosti materije, potrebno je neko vrijeme da se slože svi čimbenici života.

Prostor tvog bića je ovisan o dahu, čime sebe povezuješ sa cjelinom prostora izvan tvoje kože.
Prisutnost i praćenje daha dovodi te u sklad sa univerzalnim postojanjem, jer kada je prostor izvan tijela jednak prostoru u tijelu, onda si ti krajnje jednostavan, miran, životan.

No dah je kao nemirni mjehurić zraka libele, u svemu kao intuitivna svjesnost, koji prati odnos duše i tijela, manifestirajući se kroz otkucaje srca koje osjećaš.

Jednostavnost života je u tome što prema njemu nemaš nikakvu obvezu, jedino trebaš biti bezuvjetno prisutan u njemu kroz stalnu budnost.

Moraš shvatiti da je život pravi Bog, neovisan od tvog ponašanja, znanja, navika. On će uvijek biti Bog, a da li ćeš TI postati toga svjestan, upravo ovisi od TEBE, od tvog znanja i umijeća. Samo te svijest dijeli od bezuvjetne ljubavi, od blaženstva i božanske milosti, od istine, mira i slobode. Ali i svijest nije tvoja i ona je univerzalna, samo joj trebaš dopustiti da dahom uđe u tebe, a kada osjetiš tu moć i čaroliju, poslije će biti lako. Zbog ograničenosti fizičkog tijela, tvoj dah trebaš pretočiti u duh i tada ćeš postati svjestan života.

Nemamo potrebe proširivati ovu priču, jer život mora biti jednostavan. Sve se svodi na pročišćenje, na jasnoću, na mir.

Životni put ne može biti krivudav, jer njime struji energija brzine svjetlosti i uvijek mora biti čist. Zato ne smiješ ništa komplicirati, odbijati, blokirati, posjedovati i tjerati po svome, jer je sve stvar beskraja čiji si i TI sastavni dio.

Zbog suvremenih tokova život je u svemu izgubio jednostavnost i za većinu ljudi postaje napor. Pojedinac je primoran sve više misliti, nema mir, zaboravio je ljubav i prave vrijednosti, a u njemu se uselila želja, koja će prije postati patnja nego biti ispunjena. Mnogo je danas onih koji sebe vide u mraku i kavezu života, često u velikim patnjama i teškim bolestima. Naravno, neznanje je jedini krivac, iako se čini da je za život čovjeka uvijek netko drugi kriv. Uz pravo znanje jasnije reagiraš kada život postaje jednostavniji.

Ako si odlučan povratiti radost života, onda mu priđi na jedini mogući način, preko duhovnih principa, jer je on u svemu duhovne prirode.

Da li si TI jednostavan ovisi od mira u tebi. Neki ljudi vode računa o hrani, kulturi stanovanja i mnogim drugim stvarima, ali u konačnici nisu jednostavni, jer nemaju mirne misli, jake su im emotivne reakcije, podložni su osjećanjima, sjećanjima, a ego im se brani kroz jednu ili više karakternih obrana, preko straha, pohlepe, neiskrenosti, mržnje i ponosa.

komentar

Pravo znanje kanalizira misli, a one smiruju osjetila, tako se um lakše prepušta višoj vibraciji - duhu, a on svijesti.

Osvješćivanje tijela ima i praktičnu manifestaciju, ispoljenu kroz nagon, nesigurnost, tremor nogu i ruku, šmrcanje u nosu, zujanje u ušima, suzenje očiju, sušenje usta, promjenu glasa, nemirne misli i niz drugih fizičkih manifestacija.

Sve se to dešava zbog ega koji se upravo brani pred umom koji hoće po svaku cijenu preći u duh. Kada postoji pravo znanje, kontemplacijom pomažeš umu, koncentrirajući ga prema duhu. Prevođenjem uma u duh, ego se ponaša kao napušteno dijete, međutim, pojavom svjesnosti ego kao da ne postoji.

Pravo znanje je kada koračaš putem istine, gdje se um predaje, a svjetlost obasjava svijest. U suštini od nesvijesti do nadsvijesti samo se dešava svjetlosni prijelaz iz tame u kojoj ništa ne vidiš, uranjajući sve dublje u jasnoću uvida, moći i slobode.



ISTINA O HRANI

Hranu koju jedeš ima veze sa kulturom i navikama, koje nisu u skladu sa znanjem i istinom, u pogledu metaboliziranja duše u fizičkom tijelu.

Kada želiš nešto pojesti, automatski dolazi do pokretanja metabolizma i to još u žučnoj vrećici koja reagira na tvoju želju. Enzimi, hormoni i drugi čimbenici metabolizma kreću u akciju razgradnje hrane. Najbolje je da njihov rad uvijek bude optimalan i to ovisi od tvog znanja o hrani.

Prerađeni i rafinirani industrijski okusi hrane, pogotovu šećera, alkohola, kave, čokolade i drugih, čine metabolizam ekstremno brzim, sa efektom lažnog užitka i drogiranosti. To stvara jaku ovisnost, koja zasigurno vodi u bolest.

Kroz znanje o hrani točno znaš suštinu i efekte konzumirane hrane i tako se ponašaš.

Znanost promatra hranu kroz fizičke zakone materije, ne uvažavajući njen učinak na sve aspekte života.

Poznato je da se od ukupne količine pojedene hrane 99,99 % izbaci iz tijela, dok se zanemarljivi dio metabolizira u krv, limfu i životnu silu. To ukazuje da optimalno fizičko tijelo ne živi od hrane, već od energije. Na taj način znanost o hrani veoma malo zna, kao što malo zna o vodi, vatri i ostalim elementima.

Hrani prilaziš da bude raznovrsna, sa izobiljem bjelančevina, ugljikohidrata, minerala, vitamina, masti i ulja, temeljem nekakvih kalorija. Pitanje je kakve to veze ima sa pročišćenjem tijela, jer, jedna je stvar znanost, logika i biokemija tvari, a druga stvar energija i život. Niti je dobar prebrz metabolizam, niti onaj veoma usporen, a sve to ovisi o namirnicama koje jedeš.

Hrani moraš prilaziti temeljem istine života, a ne uživanja. Sladokusci kao da nemaju pojma da se i od kraljevske trpeze hrana u želucu ponaša kao obične splačine. Na taj način samo podržavaju ego.

Prerađena hrana je podložna brzoj oksidaciji čime se munjevito mijenja nutritivna kakvoća. Primjera radi, zrna od žitarica su veoma postojana, prirodna, mogu proklijati i stvoriti novi život, ali kada se ta zrna samelju u brašno, ono već oksidira za dva sata. Jednako tako sok od iscjeđene jabuke na otvorenom zraku ne živi dulje od pola sata. Sok od lubenice ne živi ni minutu. Zamisli onda hranu koja mjesecima stoji u magacinima velikih trgovačkih lanaca. Svakako se radi o potpuno mrtvoj hrani koja je umjetno zaštićena od kvarenja, sa veoma jakim konzervansima. Kada pogledaš sastav nekakve slastice ili bilo kog prerađenog proizvoda, vidiš da u njemu bude na desetine raznih dodataka. Možeš li uopće zamisliti kako će se to razgraditi u želucu? Ti se onda slijepo usudiš kupiti tu hranu i pojesti je sa užitkom. U vegetarijanstvu i makrobiotičkoj prehrani teži se da pripremljena hrana ne sadrži više od četiri sastojka, upravo zbog kasnije razgradnje.

Mora ti biti jasno da je najbolja hrana koju možeš prirodno čuvati na sobnoj temperaturi i fermentirana hrana sa dodatkom samo morske soli, jer ona daje blago lužnati učinak želudačnih sokova, od kojih kasnije nastaje zdravija krv i limfa.

Kada pitaš dijete zašto jedemo hranu, ono odgovara zato jer smo gladni. Naravno, ne možeš se ponašati kao dijete, nego o hrani moraš znati mnogo više.

Već se rađaju bebe sa tri spirale DNK, kojima ova hrana ne godi, nego im treba čiste energije. To ukazuje da će neke nove generacije sa više spirala DNK (čak 12), živjeti bez ove hrane na koju si navikao. Svakako će to biti evolutivni pomak ka višoj razini stvarnosti, od ove sada.

Imajući u vidu sve više prerađene industrijske hrane, koja ni u čemu ne liči prirodnoj, jasno ukazuje na činjenicu da se po pitanju hrane navikavaš kao ribe u nečistoj vodi, bez znanja i odluke da nešto popraviš na tom planu.

Utisak je, život ti ovisi od nekakvih nebitnih stvari i s njim uopće nisi u stanju upravljati.

U samospoznaji života dolaziš do istine o svemu, pa i o hrani. Naravno, istina je uvijek na suprotnoj strani.

Ova priča nije za one koji životu prilaze sa znanjem, istinom, jasno i slobodno.



ŽIVOT JE PRIRODNA SVJESNOST

Postojanje je život, u svemu jednostavan i neovisan, koga mogu razumijeti i djeca od desetak godina. Strah od života, bez mira i slobode, umišljaš sam i ponašaš se kao ovisnik u nebitnim stvarima, iako si božansko biće, jedinstven na svijetu.

Što trebaš znati o životu?

Sam život predstavlja apsolutnu inteligenciju, koju ćeš shvatiti odrastanjem, sazrijevanjem, znanjem i doživljajem u dubini svoga bića.

Radi se o zatvorenom krugu - životnom putu, sastavljenom od više faza stvarnosti.

Original života je duhovna božanska stvarnost, kao vječnost.

Druga faza života je duša, koju prati metafizička realnost energije.

Treća faza života je fizičko tijelo, materijalno, objektivno, relativno i prolazno u vremenu.

Promatrajući ove faze, možeš zaključiti da je život cjelina JEDNO, izražen u tvom biću, kroz više aspekata: duhovni, intelektualni, mentalni i fizički. Osjetilima opažaš fizičko tijelo, a sviješću doživljavaš dublju stvarnost života, nekada nesvjesno, nekada jasnije, a mogao bi postići i stanje nadsvijesti.

Duhovni aspekt života je tvoj anđeo čuvar, predstavlja vječnost i slobodu, ali tebi to ništa ne znači ako nisi postigao svijest na nižim razinama.

U spoznaju života trebaš od nečega krenuti i to će biti početak tvog životnog puta. Naravno, jedino možeš krenuti od vidljivog i opipljivog tijela, jer dušu i sam život još ne vidiš. U suštini život je vječan, to ćeš shvatiti mnogo kasnije, a tebi preostaje osvjetljavanje puta na kome ćeš spoznati sve točke života.

Početak je tvoj DAH, koga slobodno možeš zamisliti kao DUH. Udah predstavlja oživljavanje tijela, ali i zatvaranje duha (u bocu), a izdah predstavlja preporađanje, u smislu oslobađanja duha. Kroz simbolizam daha možeš sagledati cjeli životni put. Ako si već krenuo u samospoznaju, onda moraš biti odlučan, budan i prisutan na putu kako bi mogao doživjeti što će se sve dogoditi. To znači moraš pratiti svoj dah; a to se postiže vizualizacijom, koncentracijom i dubljim promišljanjem (kontemplacijom). Tvoj dah je za tebe novorođena beba, nad kojom moraš biti bezuvjetno budan i voditi računa da slučajno ne prestane disati.

Često ćeš se umoriti od praćenja daha i prirodno ćeš zaspati. Dok spavaš tvoj um je i dalje budan, ali ovoga puta u nesvjesnom umu. Zato ti se dah usporio, a tijelo ohladilo. Ponovnim buđenjem, opet nastavljaš pratiti dah i život.

Znanje o životu i prisutnost u dahu definira tvoje ponašanje.

Za udah si odgovoran ti i navikavaj se da bude što mirniji i dublji, a izdah je nešto drugo, dogodit će se i bez tvoje volje, jer mu sam život nalaže pročišćenje i preporod.

Već možeš zamisliti životni put kao zatvoreni krug daha (udaha i izdaha), manifestiran u tvojoj svijesti. Znači, na životnom putu si na nekoj razini svijesti, nekada u nesvjesnom, nekada u nagonskom, nekada u ljubavnom, a nekada u najjasnijem uvidu. I tako si prisutan u životu, preko daha. Međutim, to rade i životinje, a čovjek je ipak evoluirao do više razine spiritualnih moći.

Što bi to moglo biti?

Tvoj dah ukazuje na fizičko postojanje tijela, konzumiranje hrane, seksualnost i mnoge druge stvari koje radiš, s voljom, željom, uspješno ili neuspješno, često naporno i uz boli, a život ti nudi potpunu kreativnost i slobodu, samo kada uroniš duboko u sebe, u božanstvo, u istinu i svijest.

Pročišćenjem tijela, jogom i meditacijom, možeš postići prosvjetljenje, nadsvijest i slobodu, kada ne moraš misliti o dahu, hrani, tijelu ili bilo čemu drugom, na prirodan i komforan način, putem znanja, kada se služiš apsolutnom inteligencijom koja uvijek postoji u tebi. Mnogi ljudi griješe, kada imaju želju, pate, neodlučni su, bolesni i nesvjesni svega onoga što im život istinski pruža.

Život je apsolutno znanje, kojim možeš proširiti sebe od jedne točke do beskraja prostora, hologramski u svim smjerovima, u smislu svjesnosti i potpunog uvida. Na taj način postaješ pravi Bog, o kome mnogi nemaju pojma što jest, a ti se zaista osjećaš moćno kao Bog, jer nisi više samo beznačajno tijelo, nego si čitav Svemir, bezvremen, beskrajan i vječan. To već nije nikakva izmišljotina, nego jedina duhovna stvarnost, ona koju nisi poznavao na početku životnog puta. Tek sada, u nadsvijesti, oslobođen si svega, pa i onog daha sa kojim si se toliko uzdigao. Postao si JEDNO s apsolutnom inteligencijom i tvoje tijelo više nije bitno. Ali to ne znači da si poludio i udaljio se od običnog života, nego si u svemu postao prirodan i jednostavan.

Sada ti upravljaš životom, možeš raditi što god hoćeš, sve ti je jasno i za svaku životnu situaciju u trenutku ispravno reagiraš. Ne samo to i drugima možeš biti od velike pomoći.

Za tebe više ne postoji strah, želja, patnja, bol, strast, jer si postao božanska milost, koja je samo tebi jasna, a drugi mogu sanjati o njoj.

Vidiš da se oko tebe priroda uvijek mijenja, ali i u toj stalnoj mijeni postoji red kao vječno postojanje, koje jedino možeš prepoznati u svijesti.

Ljubav i znanje te vode u mir, svijest i radost života.




KOLIKO ZNAŠ O ŽIVOTU

Sve što postoji na svijetu stvoreno je iz Izvora u prostoru duhovne suštine, kao individualizirani život duše. Duša se metabolizira u fizičko tijelo, koje odrasta i sazrijeva preko uma. Život je u svemu podržan prirodnom inteligencijom, a u slučaju tijela, uz znanje um prerasta u iskustvo i preko duha nalazi istinu, budi intuitivnu svjesnost i ponovno se vraća Izvoru, u smislu konačne slobode.

Životni put ovisi od samog sjemena i karme. Najbolje je kada se životni put realizira po vertikali evolutivne zrelosti, neovisno od vremena i svih materijalnih utjecaja iz vana.

Trebaš naučiti i znati da si u svemu božansko biće, kao istina i duhovna stvarnost, manifestiran fizičkim tijelom, koje je ograničeno kao materija, relativno i prolazno u vremenu, ali sa spiritualnim moćima, preko kojih možeš potpuno spoznati život u svim aspektima. Tako će tvoje ponašanje biti vođeno osjetilima, mislima i umom, koga možeš prevesti u duh, istinu i svijest.

Ljubav, blaženstvo i milost definiraju karakter, ponašanje i kreativnost, čime postižeš potreban mir i lakoću ostvarenja svih zamisli, u skladu sa stvarnim mogućnostima i potrebama.

Kreativnost je znak pročišćene karme, volje, moći i radosti, temeljem koje lako realiziraš materijalne potrebe.

Jednostavan si kada imaš znanje, kada si miran, kada ti je sve jasno i naravno kada dobro činiš drugima. Tako se razvija moć prosuđivanja i sve postaje lakše.

Većina ljudi ima naviku iz djetinjstva, da uvijek nešto očekuju u životu. Samim rođenjem, po pitanju života, već si realizirao sebe, nemaš što drugo očekivati, jer si svakako na Putu koga ćeš sam osvjetljavati u svijesti ili ćeš ići stranputicom kroz želje, patnje, strasti i boli. Trebaš se navikavati duboko osjećati sebe, a ne očekivati nekakav zamišljeni život koji nema nikakve veze s tobom, jer ti već jesi život. Sve drugo što bi se moglo dogoditi, samo je materijalne prirode i nema nikakve veze sa duhovnim životom. Ako je tijelo prolazno, onda su i sva materijalna ostvarenja prolazna. Zato ideal ne možeš tražiti u materijalnom, već u duhovnom.

Mnogi ljudi nešto žele, planiraju, smaraju se nepotrebnim mislima i time postaju komplicirani, zbunjeni, uvijek u kaosu, bez mira, bez ljubavi i radosti. Takvi lako ostaju bez volje, bez snage i skloni su nagovoru, vjeri i sudbini.

Život je nešto veoma konkretno, prirodno i jednostavno, ako ga neznanjem sam ne zakompliciraš.

Biti ćeš miran i radostan samo kada si prisutan, budan i koncentriran na dah, kada si u skladu, libeli i životu, koji te uvijek vodi Putim savršenstva, ako imaš znanje to napraviti.

Suština duhovnog plana jest što na toj razini uvida nemaš zbrku i nemaš što birati, jer duhovno je uvijek samo JEDNO. Jednostavno ne moraš misliti i ne postoji nikakva negativnost zbog koje bi ti bio nezadovoljan ili ugrožen.

U čemu se razlikuješ od vlastitog života?

Gdje god si ti, život te bezuvjetno prati. Međutim, često puta ne sjetiš se svog života, eto u tome je razlika, u budnosti i prisutnosti.

Koliko je za tebe neshvatljiva duhovna stvarnost, toliko je i apsolutna svijest neshvatljiva za tvoj um. Sve su to ograničene mogućnosti fizičkog tijela u odnosu na energiju i duhovnu stvarnost. Zbog toga ti je znanje potrebno.

Životni put duše prolazi kroz mnoge inkarnacije, jer je to neminovnost evolutivnog toka i pročišćenja svega stvorenog do apsolutnog stanja.

Ništa ne može biti slučajno, sve je sa svrhom, uz mijenu uzroka i posljedice.

Sve što znaš, misliš, govoriš, radiš, jedeš i sve ostale tvoje aktivnosti trebaju biti jednostavne, jer ako to nije, ni život ti ne može biti jednostavan.




ISTINA JE PUT ŽIVOTA

Odozdo prema gore ili iz vana prema unutra, uviđaš razliku što život jest.
Najprije je to fizičko tijelo, osjećanje, misao, sjećanje, emocija, strast, nagon ili želja.

Dubljim uranjanjem u sebe, osjećaš da je život ipak ljubav.
No to je tek polovica puta i uz malo znanja, spoznaješ istinu života, kroz slobodni duh.

Iza istine dolazi jasnoća uvida stvarnosti života, u smislu najdubljeg osjećanja mira, milosti i slobode.

Sama istina nije znanje ni iskustvo, već bezuvjetno dopuštenje kozmičkog reda u svakom trenutku, bez ostatka, od strane svjesnog entiteta.

Istina nije ni raj, ni pakao, ni vjera, ni sudbina, ni mogućnost, ni svijest, već svjetlosni zid ili vrata koja najblještavijom svjetlošću štiti apsolutno stanje Boga, kada svjesni entitet uranja u Božanstvo.

Istina je svršeno stanje bez ostatka, kada najčistija energija ulazi u apsolutno stanje.

Kroz vrata istine ne možeš proći TI, ni objektivno ni subjektivno, jedino prolazi univerzalni duh ili apsolutna inteligencija, koja je u svakoj točki prostora svijeta.

Zašto ljudi teško prihvaćaju duhovnost?

Odgovor je zaista jednostavan, jer ljudi ni u čemu nisu jednostavni. Ne žive u granicama svojih mogućnosti i potreba, niti su slobodni.

Običan čovjek radi previše, stvara previše, grabi previše, uživa previše, ovisan je o društvu previše, nikada nije slobodan, nikada nema mira, nikada nije u ravni kreativnosti, pune ljubavi, slobodnog duha i jasne svijesti. Nikada ne daje sebi priliku pročišćenja, oslobađanja od misli, sjećanja, emotivnog reagiranja, već je stalno napet ili u depresiji, van sklada duše i tijela. Nikada nije u libeli.

Zbog takvog ponašanja, genetskog naslijeđa, nečistog sjemena i zaprljane karme, običan čovjek nije u prilici dati pravo mjesto duhovnom aspektu života, već se muči u željama i iluziji, pri čemu nema jasan uvid stvarnosti. Za njega je stvarnost ego. Što možeš očekivati od nekoga tko na život gleda kroz prizmu maske ega? Ponašanje takvog pojedinca ne može biti usklađeno.

Svima je stalo do sirove snage, pri čemu nitko ne prepoznaje božansku moć kroz milost.

Običan čovjek ne vidi istinu, nije ni zainteresiran za pravo znanje, nego se zadovoljava materijalnim vrijednostima.

Promatrajući običnog čovjeka, uvijek opažaš da je u grijehu i da ništa ne radi kako treba, imajući pri tome izgovor za svaku situaciju.

Život nije moranje ni izgovor, već božanska vječnost, kao beskrajna čarolija i radost.

Svjesni entitet ne može imati koristi od Božanstva ako se bezuvjetno ne preda duhovnoj stvarnosti. Tada pročišćeni duh (suptilna energija) prelazi kroz vrata istine u svjetlost i to je dokaz da više u duhovnom prostoru um ne mešetari, da je postignuta nirvana kao potpuna sloboda vakuuma i apsoalutnog stanja, da je svijest postigla jasnoću apsolutne svijesti. U stanju slobode sve postaje milostivo, zdravo, bezvremeno, mirno.

Kreacija svijeta je definirana prostorom i u tom prostoru je sve: Apsolut, energija, materija, sve individualizirane duše, Bog, sve stvoreno, ništa ne može biti podvojeno i sve predstavlja cjelinu JEDNO. Jedino čovjek uzima sebi pravo biti izdvojen od cjeline, zato jer ima um, može misliti i ponašati se na svoj način, izvan kozmičkog reda.

U prostoru je sve hologramski postavljeno i ništa drugome ne smeta.

Jedino duhovna stvarnost, sa svojim beskrajnim vakuumom ima potpunu slobodu.

Energija ima konstantu vibracije.

Materija je u svemu ograničena i relativna.

Prostor je izobilje individualiziranih duša i svaka ima svoj životni put i kodove sa kojim je direktno povezana sa Izvorom. Duše su neprekidno u kozmičkoj igri, odbijaju se, privlače, oblikuju materijalnu prirodu i na kraju se ipak povlače odakle su i došle, u Izvor. Životni put svake duše predodređen je evolutivnom zrelošću. U slučaju ljudske duše, životni put ovisi o potpunom oslobađanju duha, istini i povezivanju s univerzalnim duhom (univerzalnom dušom) i apsolutnom inteligencijom. Obzirom da Bog ne može biti zarobljen u fizičkom tijelu, duša predstavlja poveznicu, jer će kroz um pokušati dosegnuti Izvor u ovoj inkarnaciji. Kada će duša realizirati životni put do kraja, ovisi o svjesnom entitetu koji upravlja umom.

Na prvi pogled sve to izgleda nedostižno, ali je najjednostavnije jer se samo radi o znanju, budnosti i prisutnosti u vlastitom dahu.

Ponašanje čovjeka direktno ovisi od njegove želje. Ono što čovjek želi, svjesno ili u podsvjesnom umu, biti će glavno usmjerenje pažnje uma. Čak i kada je netko bolestan, u principu, on to želi duboko u sebi. Za duhovnu stvarnost želja nije potrebna, jer se na toj razini nema što ostvariti.

Običan čovjek uvijek ističe SEBE, jačajući dominaciju ega i kada bi pokušao uzdignuti se na višu dimenziju stvarnosti, ego se tada jako brani i duhovno preporađanje ne uspijeva. Tu je potrebno pravo znanje i dobar trening uma.


ŠTO JE ŽIVOT

Najkraće rečeno život je evolutivna, kozmička i božanska svjesnost (različito manifestirano kod svega stvorenog - atomski, molekularno, instiktivno, foto-sintetičko i spiritualno), u smislu apsolutne slobode i vječnosti, na način utjelovljenja Boga, kroz bezuvjetnu ljubav prema Stvoritelju.

Bog nije ništa ako nije manifestiran kroz život individualizirane duše. Tako se postiže cjelina JEDNO, kao nešto kozmički pravedno, apsolutno uređeno i vječno, bez linearnog vremena.

Od Boga, preko energije, do svake materijalizirane duše, provlači se (u prostornom hologramu svijeta) kod pripadnosti Bogu, kako bi se stvoreno moglo identificirati s njim, evolutivno pročistiti i ponovno vratiti Izvoru.

Ti što osjećaš i misliš, trebaš iskoristiti dar svjesnosti i stalno biti prisutan na svom životnom putu, koga si najprije osvijetlio. Međutim, ti nisi brzo leteći satelit koji bi kružio orbitom zamišljene staze života, brzinom svjetlosti koju postižu tvoja osjećanja i misli, ali zato postoji jednostavan, miran i komforan način da se održiš na putu života, oslobađanjem duha, koji će u trenutku - hologramski, biti budan i prisutan u svakoj točki tvog životnog puta i životnog puta svake duše cjeline svijeta.

Duhovni principi za oslobađanje duha su krajnje prirodni i jednostavni, svodeći se na prošireno znanje i ljubav, šireći tako svoju svjetlu auru i povezujući je sa aurama svih duša svijeta.

Tako postaješ istinit, moćan, miran, jednostavan, kreativan, radostan, svjestan i slobodan. Na taj način Božanstvo postaje tvoja stvarnost, jer je izravno doživljavaš kroz blaženstvo i milost, jer zračiš i svima si dobro došao.

Tvoj život je materijaliziran kroz tvoje tijelo, tako što tvoja duša kopira tvoju božansku sliku, preko kodova DNK, samo onda kada si miran i kada joj dopustiš da se oblikovanje tijela, kroz svakodnevnu zamjenu tjelesnih stanica, neometano odvija.

Stvoren si od vlastite ideje, božanske duše, jedinstven si na svijetu i možeš biti moćan i neprimjetan kao Bog, čineći dobro svima. Oblikuje te energija, zrak, voda (čista H2O - destilirana voda), kroz dah i klorofil od vegetacije - majke prirode, kroz metabolizam, stvaranjem hemoglobina, krvi i limfe, kao prirodne hrane za tvoje tjelesne stanice.

Kao što sam možeš prosuditi, život od tebe ne traži ništa; budi miran jer je sve već božanski zamišljeno preko duše. Nemoj misliti o onome što nije istina jer tako gubiš mir, blokiraš um, jačaš obranu ega (rušiš karakter), čime držiš vlastiti duh u kavezu svojih želja, strasti, emocija, vjere i sudbine, umjesto da mirno upravljaš svojim životom, onako kako je prirodno zamišljeno. Umjesto mira, ljubavi i radosti u tvom srcu, ti postaješ društveno ovisan, lažno ponosan, religiozno moralan, pohlepan, nasilan i bolestan, grabeći sve i svašta, a upravo ti ništa nije potrebno osim života koga si dobio na dar.

Sve tvoje životne radosti neka budu dio tebe, a ne lažnog perja iz vana. Zaboravi na osjećanja i misli, ne vjeruj kao neznalica i nezrelo dijete, nego budi budan, zahvalan, pažljiv, ljubazan i odgovoran za život svoje duše i sve duše svijeta, jer su ti one braća i sestre po Stvoritelju.


DUH JE MATERIJALAN

Duh čovjeka je najšire znanje i svjesnost u smislu sveprisutnosti uma u svakoj stanici tijela.

Kada imaš prošireno znanje o nečemu, osjetiš nekakvu sigurnost u vidu istine i prožme te ugodna vibracija u cijelom tijelu, a to nije ništa drugo nego blaženstvo, ljubav, radost, svjesnost i sloboda; sve u jednom.

Bez stanja duha tvoja svjesnost je ograničena na opažanja putem osjetila, ali osjetila nemaju moć opažati tijelo iznutra. U opažanju onoga što te okružuje, osjetilima pomažu misli, tražeći istinu. Osjetila su stalno aktivna, misli također i sve se to ugrađuje u nekakvu reakciju cjelog bića koju nazivamo UM čovjeka.

UM je neizbježno stanje čovjeka, nazivamo ga EGO, uvijek se brani, ali ga jednostavno napadaš znanjem da srušiš njegovu branu koja se manifestira kao maska bića, od koje ti umišljaš da si samo tijelo iz vana, negirajući suštinski život iznutra.

Znanje se manifestira kao iskustvo uma u pinealnoj žlijezdi, hipofizi i mozgu čovjeka. Um sa iskustvom ne reagira kada je u pitanju istina i ti se zbog toga osjećaš mirno. Kada u glavi kulminira napetost tražeći odgovor u istini za nešto, mora postojati način da se te napetosti oslobodiš.

Trenutak kada imaš jaku odluku skočiti umom sa tjemena glave, niz kralježnicu, nazivamo DUH, koji si oslobodio iz kaveza misli, uma i mozga i konačno krenuo ka svim stanicama, jer on raznosi u prostoru tijela istinu o životu i postojanju, a to predstavlja tvoju svjesnost, slobodu, mir i radost.

Kroz duh čovjeka se pokreće volja, osjećaš je kao da te nešto gura u leđima, a ujedno se pokreće životna sila, kao moć tijela, manifestirana u spolovilima, kod muškarca u testisima, a kod žene u jajnicima.

Životna sila je nagon čovjeka, kao ruda uranijuma koji još nije aktivan u zračenju. Aktiviranje životne sile ovisi o kreativnosti iznutra, o potrebi da se uspostavi neprekidni tok opažanja, misli, uma, duha, volje, nagona, imuniteta kroz ljubav, istine, svjesnosti tijela što sve završava zatvorenim krugom kada je duh dobio moć i odlučnost ponovo skočiti iz glave duboko u unutarnji prostor tijela gdje je mrak i ništa se ne opaža osjetilima.

Potpuna svjesnost zadovoljava sve potrebe tijela u smislu materije.

Zamišljanje duha izvan tijela je neznanje. On najprije tebi služi da osvijestiš cjelo tijelo, da ne misliš ni o čemu, da si miran, da misliš samo onda kada opaziš nešto nepoznato, da se ne mučiš u mislima zbog sjećanja niti razmišljanja o budućnosti.

Kada duh dobije potvrdu od istine, onda se to u tebi manifestira kao jasan uvid ili puna svjesnost, koju možeš znanjem proširiti do razine prirodne inteligencije.

Ovom spoznajom možeš zaključiti da je duh potpuno materijalan, jer je i sam Bog materijalan. U kozmosu samo postoji Bog sa licem i naličjem, sa svjetlijom i mračnom stranom, kao apstrakcija apsolutnog i manifestacija fizičkog. Bog je JEDNO sa dva lica, a između je vibriranje materije, najprije kroz metafizičku realnost, koju nazivamo zračenje duše. Najmanjim iskorakom iz tame apsolutnog, odvaja se duša kao početna vibracija i zračenje, koje će na kraju završiti nekom materijalizacijom, u obliku ili životu jedinke neke vrste. Tako se stvara materijalna priroda, koja je pod stalnim utjecajem individualnog vibriranja i zračenja svega stvorenog, što nazivamo evolucijom pročišćenja materije.

Sve to predstavlja zatvoreni krug ili prostor svijeta u kome postoji beskrajni VAKUUM i MATERIJA, a to nije ništa drugo nego BOG.

Sada ti je jasnije zaključiti što je stvarnost, a što iluzija o postojanju, jer je istina jedna, a ona se upravo odnosi na JEDNO, cjelinu materije i Boga, što sve čini duhovnu suštinu svijeta.

Nemaš potrebe više razmišljati da li Bog postoji ili ne, što je stvarnost, a što nije, jer postoji samo Bog, kao apsolutna inteligencija, nevidljiv, svemoćan i manifestiran kroz tvoju dušu i tijelo, jedino kada proširenim znanjem izađeš iz slijepog opažanja, oslobodiš se misli, uma i ega i duhom skočiš unutar sebe u istinu života, čime si svjesno doživio Boga. Eto taj čin nazivamo utjelovljenje Boga.

Prema tome, svi oni koji nemaju prošireno znanje, nego sve doživljavaju nagonski preko površinskih osjećanja, nemaju probuđeni duh iznutra i naravno da su podvojeni, tragajući za istinom, podvojeni u sebi, a ta podvojenost izaziva strah, ne možeš biti miran, ne osjećaš ljubav niti radost. Time blokiraš rad unutarnjih organa, svih funkcija tijela, slabiš imunitet i na kraju osjećaš nesigurnost, peckanja po tijelu u vidu crnih rupa i bolesti, a u pitanju je samo neznanje.

Svako dijete je nesigurno bez roditelja, nadajući se da će mu on znanjem i iskustvom uvijek pomoći. Odrastanjem i novim znanjem um postaje iskusan i miran, ne reagira pred istinom, a ti si miran i jednostavno zračiš iznutra, sebi i drugima. Odlučan si, kreativan, nisi napor nikome, sve ti jasno.

Danas imamo mnogo umnih ljudi koji mnogo znaju, koji su u stanju prepraviti svijet u kome živimo, ali to nije pravo znanje, jer je usmjereno uništenju prirode nesvjesno, bez ljubavi i Božanske milosti.

Prava je utopija negirati i uništavati sam sebe, samo zbog jednog običnog znanja. No, problem ipak dolazi od društva, lažnog morala i religije, od obrazovanja koje je u funkciji društvene kontrole nad pojedincem, čime se ograničava sloboda, negira ljubav, život i Bog i sve se dovodi u ravan lažnog ponosa o lagodnom društvenom životu. To zaista nema smisla.

Prekrajači svijeta imaju pravo negirati Boga i duhovnu suštinu svijeta, ali pojedinac jednako ima pravo osvijestiti sebe i spoznati istinu.

Suvremenost je surova za čovjeka, nepodnošljiva, ali evolutivno opravdana. Ako je UM uzrok, onda je posljedica djelovanja tog uma neizbježna, na način kakvim se znanjem oblikovao taj um.

Uništenje prirode je neizbježno, ali to ne mora biti bolno, nesvjesno ni tragično. Sve ima početak i kraj, sadržan u samom Bogu. Sve što postoji je negdje u nekoj točki prostora. Radi se o stalnoj mijeni, o kretanju, gdje se nešto vidi, a nešto ne vidi. Ti opažaš samo krupne i materijalizirane oblike, ali ne opažaš vibraciju u tim oblicima, ne opažaš njihovu dušu, a to je ista ta materija, samo u različitim stanjima materijalizacije; od apsolutnog vakuuma, preko vibracije, do krutog stanja same materije.

Možeš jasno zaključiti svijet je samo materija ili Bog, svejedno, drugo ništa ne postoji. Priča o energiji nije praktična jer je to ista materija u najsitnijem obliku, koji mora vibrirati. I ti si Bog samo kada istinski znaš da je to tako. Bez takve spoznaje i dalje ćeš biti u mraku i podvojen od života. Osvjetliti sebe iznutra samo se tiče znanja, duha i svijesti. Ako netko može osvjetliti sebe kao Isus i Budhha, onda možeš i ti, samo ti treba pravo znanje.

Ništa se ne može riješiti silom, ratovima, ograničavanjem slobode pojedincu, ali se ni preporod čovječanstva i civilizacije također ne može riješiti bez znanja, bez ljubavi, bez svijesti pojedinca. Nije problem u moćnicima svijeta, u vlasti, u granicama, u podjelama, nego je problem što pojedinac sve te negativnosti podržava, jer ne vidi istinu života.

Ipak tu krivac ne postoji, sve je stvar evolutivne zrelosti materije.

Zbog neznanja svi su odnosi krivo uređeni, gdje su prave prirodne vrijednosti, ljubav, radost i sloboda postale nebitne, jer je iluzija o lagodnom društvenom životu veoma jaka. Samo se buntovnici bune protiv toga i oni koji zbog ljubavi izgube glavu i ništa ne misle. Ali za radikalnije mijenjanje stanja treba se promijeniti pojedinac, na jednak način kao što se postiže prosvjetljenje preko duha i svih tjelesnih stanica. Pojedinac u društvu je kao stanica tijela, koja može biti ovisna, o zraku, hrani i vodi, a može biti i svjesna da živi mirno bez ičega.

Ništa nije slučajno i već se rađaju nove generacije djece sa tri zavojnice DNK, a to znači evolutivni progres ka rađanju čovjeka sa 12 zavojnica DNK, a to bi značilo život fizičkog tijela ni od čega, po uzoru na Boga i to nije perpetum mobile, već prirodna mogućnost materije. U biti je materija apsolutno inteligentna, jer je naličje Boga. E sad, ta inteligencija ovisi o zrelosti samog sjemena, od novootkrivenog Higssovog bosona, od atomske strukture, od fotosinteze kod biljaka, nagona kod životinja i svijesti čovjeka.

U prirodi ima svega u izobilju i kada je prehrana u pitanju nije potrebna nikakva industrija niti prerada hrane. Priroda je organska, nastala od same vibracije sjemena materije, u čistoj vodi (H2O), uz dodatak malo esencijalnih tvari za građu fizičkog tijela, ali je ipak voda zadržala utjecaj u građi sa 70 %. Novom spoznajom o prehrani; koja nije nova već godinama poznata i osporavana od većine, svatko ima prirodnu šansu preporoditi se, povratiti vitalnost tijela, imunitet, zdravlje, ljubav, radost, kreativnost, svjesnost i slobodu.

Tvoje ponašanje nije sramno i posljedica je neznanja, ali nikada nije kasno proširiti znanje i preporoditi se.

Svaka tvoja želja je samo neznanje, kao kod malog djeteta. Proširivanjem znanja želja nestaje jer gubi smisao. Sve imaš u sebi, ti si Bog kome zaista ništa nije potrebno. Da li moraš patiti, biti umišljen, jadan i bolestan zbog neznanja? Jasno ti je da je istina negdje skrivena, daleko od onoga što vidiš, daleko od društvenih utjecaja, pohranjena u tebi i ako je ne vidiš, onda je to tvoja greška i zato ne zračiš punim sjajem prirodnog čovjeka, jer si u iluziji, zaveden, opčinjen, ovisan, strastven, griješan, a ni ti neznaš zbog čega. Jednostavno se u tebi sve odvija bez znanja.

Nova demokracija i društvo uvijek će težiti ograničavati tvoju slobodu, učinit će te zombijem, zato uči i mijenjaj se. Oni sve znaju, samo se igraju pokusnih kunića i tragaju za spoznajom svijeta na način koji tebe užasava novim tehnologijama. Oni neka rade svoj posao, a ti budi svoj i bez njih, jasan sebi i drugima, u ljubavi, zdrav i radostan. Ne treba ti nikakvo materijalno bogatstvo, jer ti si Bog. Ne treba ti ni vjera u Boga, ni sudbina, samo prikupljaj znanje i najdublje osjeti život u blaženstvu srca.


VODA JE NA RED

Voda - H2O je živa i spoznajući prirodu vode, pročistićeš se, preporoditi, osvijestiti i prozračiti ljubavlju.

Sunce zrači i podržava oblikovanje naše prirode samo zato jer je pročišćeno čistom jezgrom vodika.

Dijamant također zrači jer je u biti pročišćeni ugljik.

Da bi čovjek zračio mora pročistiti sebe do razine bezuvjetne ljubavi, istine, svijesti i Božanstva, i vratiti se na početak kada je bio božansko dijete, čisto bez otpada u tijelu. Naravno, i karma je mentalni otpad koju najprije moraš pročistiti.

Sve se to postiže znanjem, koje nikada nećeš proširiti čekajući, kao nezrelo dijete, da ti netko drugi iz vana uradi. Društveno možeš napredovati, ali spoznati život i prozračiti ljubavlju iznutra, jedino možeš sa čistim tijelom i proširivanjem znanja do razine pune svijesti i slobode.

Prosvjetljenjem Buddhe, Isusa i drugih, ljudska vrsta je pokazala evolutivnu zrelost za život čovjeka bez zraka, vode i hrane, samo na kozmičkim zračenjima (kroz 12 utjecaja Zemlje i 10 utjecaja Neba). Priroda na Zemlji je oblikovana upravo zbog postignutog sklada zračenja u atmosferi.

Zbog linearnog vremena, evolucija je spor proces, međutim upravo prosvjetljenje čovjeka potvrđuje da se u duhovnoj stvarnosti, unutar tijela, metaboliziranje duše odvija brzinom svjetlosti. Tijelo je na prvi pogled tromo i više statično, ali najsitnije čestice u njemu vibriraju kozmičkim ubrzanjem.

Osobna je stvar pročišćenje i preporod pojedinca, zato neki dostižu nadsvijest, a većina još uvijek ovisi o nagonu tijela, egu, primitivno, jer je to dokaz nepročišćene karme kada je čovjek bio na razini životinje.

Već se rađaju bebe sa tri zavojnice DNK (običan čovjek ima dvije) i imaju veliki problem probave hrane na koju smo navikli.

Kroz evoluciju i povijest čovjek je ubijao životinje i hranio se mesom. Pronašao je vatru i počeo ga kuhati i uživati u pečenici (to još uvijek radi), ali je sve više onih koji se protive tome, zbog duša životinja i zbog svijesti da životinjska hrana više nije za ljudsku prehranu, kada zelene vegetacije ima u izobilju, biljke ne bježe kada ih bereš, već se prirodno daju da ti napreduješ. Vegetacija je majka prirode, puna klorofila i čiste destilirane vode, sa organski rastvorenim esencijalnim tvarima za građu tijela. Od klorofila se tvori hemoglobin i dalje čista krv, za pravilno metaboliziranje duše u tijelo, obnavljanjem stanica.

Znači čovjek je koristio meso za prehranu, onda biljke, na red dolazi čista voda H2O, kasnije će život biti samo na zrak i konačno život koliko hoćeš, samo na kozmičkim zračenjima.

Nismo daleko od toga, bez obzira na nedovoljnu prosvjećenost čovječanstva, jer je čovjek u biti uvijek duhovan, samo mu nedostaje spoznaja, do koje će lako doći ako to postane opći trend. Još uvijek se bavimo materijalnim bogatstvima i uživanjem u prolaznim vrijednostima.

Naravno i sada su kozmička zračenja prisutna u prostoru i u tebi, ali bez pravog znanja i pune svijesti, još se nisi oslobodio utjecaja nesvjesnog uma, misli, površinskih osjećanja, emocija, sjećanja, vjere i sudbine, ovisan si iz vana, bez ljubavi u srcu i bez jasnog uvida što je istina o životu u tebi. Još uvijek ti je ego jedina stvarnost tijela, nedostaje prošireno znanje, iskustvo i zrelost, duh i istina za pročišćenje i preporod u onostranom, gdje ništa više neće utjecati na tvoj život. Biti ćeš neovisan i slobodan. I sada si vječan (zbog duhovnog života u sebi), ali ne zračiš toplinom ljubavi iznutra, zato tvoja svijest oscilira između stvarnosti i iluzije. Nešto ti je jasno, više toga nije i zato lako griješiš u svemu.

Cilj života je prosvijetliti i biti slobodan, ali to nije moguće bez pročišćenja tijela od otpada hrane u tijelu i karmičkog otpada, kako bi nakon toga ostalo ono čisto, prirodno tijelo čovjeka, koje jedino tada može zračiti iznutra, toplinom ljubavi i božanskom milosti.

Voda je došla na red, u njoj si stvoren i moraš se vratiti njoj, bez obzira na sve grijehe, jer čovjek uvijek radi ono čega je svjestan, ono bez čega ne može i ono u čemu uživa. Do sada si uživao u mnogim stvarima koja se novcem kupuju, red je došao na čaroliju čiste vode (naravno uz zrak i zračenja iz vana), kojih u prirodi ima u izobilju.

Mnogi sada pokušavaju vegetarijanstvom, makrobiotikom i na druge načine pročistiti sebe, ali je sve više pojedinaca zainteresiranih za pročišćenje i preporod destiliranom vodom i sokovima od svježeg voća i povrća. Radosti nema kraja ako ne trebaš ništa kuhati niti jesti splačine, jer svaka termički obrađena namirnica preko 54 stupnja Celzija, praktički je mrtva i nije za prehranu. Sve što prođe stanje elementa vatre, konačno umire, baš kao i tijelo s povišenom temperaturom.

Voda kao pojam označava čistu H2O. Svaka druga voda, bila ona iz najčistijih planinskih izvora, nije najbolja za prehranu, jer je svaka voda za metaboliziranje duše u tijelu nečista, sadrži mnogo otpadnih tvari i minerala koji su neprobavljivi i od kojih se voda kvari baš kao tijelo. Destilirana voda - H2O je živa, zrači i ne kvari se. Ako razmisliš i medicina koristi destiliranu vodu za infuzije i ljekovite pripravke. Što oni ne bi koristili vodu iz gradskog vodovoda, jer sigurno znaju da je nečista, tim prije imajući u vidu činjenicu klor kao najjači otrov. Ništa manji otrov nije ni kuhinjska sol koju jedeš (natrijev klorid). Sol se u probavi ne veže u tijelu, već je u cjelosti izbaciš preko mokraće i znoja. Drugo je pitanje prirodne potrebe tijela za natrijem u voću i povrću, u obliku tragova organskog rastvora. Bez mnogo kompliciranja, kroz arterije ništa ne prolazi ako nije čista destilirana voda, zato je ona lijek u urgentnim slučajevima. Međutim, s destiliranom vodom izravno si priključen na prirodnu infuziju.

Umišljeni znanstvenici se plaše kako nam planet ostaje bez čiste vode za piće i nisu svjesni da je voda onečišćena, ustajala i bolesna baš kao i tvoje tijelo, ali lijek je uvijek na mjestu gdje je i bolest, u samom tijelu, u njegovom pročišćenju i osvješćivanju. Kada bilo koju nečistu vodu destiliraš, ponovo postaje živa i u tome je sva mudrost, ako uopće postoji. Znači industrija mineralane, pročišćene i deminiralizirane vode je jedan od načina društva za zaglupljivanje ljudi i stvaranje aprofita, koji se vraća kao bumerang u novim nepodnošljivim tehnologijama, podjelama među ljudima i ratovima u svijetu.

Spoznajom ćeš shvatiti suštinu vječnog božanskog života, svoju neuništivost i nemaš potrebe biti griješan, patiti zbog grijeha u bolestima, nego budi slobodan i igraj se bezbrižno kao dijete. Gdje god da si, jedinstven si i cjelovit, ništa ti nije potrebno, niti ime, niti identitet, niti država, niti tvoja stranka, ni vjera, ni sudbina, niti putovnica, niti pripadnost naciji, obitelji ili bilo čemu drugom, jer dok god moraš biti ovisan i nečemu pripadati, nećeš biti slobodan.

Ako je čista destilirana voda H2O, tvoj život (tijelo ti sadrži više od 70 % vode) i vegetacije i zraka ima u izobilju, zbog čega si u strahu, zbog čega brineš za sebe i obitelj, kada se svi možemo igrati kao djeca u ljubavi. Ako i najmanji stvor bezbrižno i božanski opstaje u prirodi, zašto bi se ti plašio kao najsvjesnije biće evolucije. Ipak moraš proširiti znanje i osloboditi se grijeha.

Na kraju ispada da je u tebi božanski život, ali toga još nisi svjestan, mučiš se izaći na pravi put, ali ne popustaš u uživanju iz vana. Moraš se konačno okrenuti sebi iznutra. Kada uroniš u svoju stvarnost, zračićeš kao dragulj koji ti je još uvijek nedostižan.

Tvoja svijest mora biti oslobođena iluzije o lagodnom društvenom životu, o moralu, religiji, obrazovanju, braku, novcu, nezdravoj industrijskoj hrani, karakternim obranama koje su ti omča oko vrata, jer od svega toga ti si zbunjen, bez zahvalnosti, pažnje, ljubaznosti i odgovornosti prema sebi i drugima.

Istinit si jedino kada si u svemu kao novorođena beba, jer se to odnosi na tvoju kreativnost.

Drugo je pitanje kako ćeš se izraziti u običnom životu, temeljem prirodnih sklonosti i sve što ćeš kreativno stvoriti neće biti napor niti otpad.

Bolest dolazi od otpada i ako postigneš moć dijeliti nemoćnima ono što s lakoćom stvaraš, to neće biti greška, jer nećeš dijeliti milostinju nego sve što imaš - ljubav i milost iz srca.

Sve što je mir, ljubav, istina, svijest, sloboda, nije napor.

Za moje iskustvo s destiliranom vodom, sokovima od svježeg voća i povrća, nemam riječi hvale. Jedini je to put. Samo kada se sjetim neznanja, lutanja i traganja za spoznajom sebe i sav napor koji sam imao kroz 30 godina tražeći put, istinu i ljubav, uz knjige, makrobiotiku i duhovnu praksu, konačno je voda došla na red.




JEDNOSTAVNOST ŽIVOTA

Svi smo početnici života, ali svojim znanjem i iskustvom pokušavam u tebi pokrenuti sve ono što je blokirano, što ti ne vidiš jer si mislima negdje odlutao.

Najsloženije si biće u prirodi, ali si ipak oblikovan na najjednostavniji način, iz sjemena, uz dušu, čistu vodu H2O i potrebnih količina esencijalnih tvari preko majke. Red je da i poslije rođenja održiš princip jednostavnosti, uz povoljan feng shui života, kroz zrak, destiliranu vodu i potrebne količine esencijalnih tvari za građu tijela, kojih najviše ima u sokovima od svježeg voća i povrća.

Hrana za dušu je samo knedla, bez ništa. Navikni se da poslije svakog zalogaja gutaš knedlu, tako rade i božanske bebe. Uporedo s hranom za tijelo, trebaš hraniti i dušu. Jednostavno je - progutaš praznu knedlu. Kada poslije zalogaja ne možeš progutati knedlu, siguran je znak da prestaneš jesti, jer će gutanje hrane i vode biti višak. Višak hrane nećeš povratiti kao beba, jer si vješt u obmanjivanju svog uma, pri čemu ćeš jako povrijediti dušu, koja će morati te viškove hrane metabolizirati u nove mutirane stanice tijela. Tako nastaju sve crne rupe u tijelu, u vidu bolesti i na kraju pretilost. Nisi znao da jednako pravilo važi i za zrak. Kada poslije udaha ne možeš progutati knedlu, sigurno će se dijafragma podići i zaljepiti za grudni koš. To je znak da si pun sagorjelih plinova i toksina, a vakuum dijafragme podržava duboki izdisaj. Izdisaj je jednako povraćanju hrane.

Na ovaj način sigurno si prisutan u srcu, duša veselo metabolizira u tijelo, osjećaš ljubav, radostan si i zračiš. Eto to je jednostavnost života.

Sigurno ćeš reći kako ništa nije novo, da si to već znao i da je jednostavno. Međutim, znanje ničemu ne luži ako nije pretočeno u iskustvo. Svi znaju za Boga, život, istinu, ljubav, svijest, slobodu, kao simbole duhovnog bića, svjetlosti i zračenja iznutra, pa ipak većina ljudi je ovisna o nebitnim stvarima izvana, kroz želje i najrazličitija uživanja.

Po meni je to neznanje.

Kada netko nešto nezna, nije problem naučit će, međutim kada znaš, a činiš nešto drugo, onda je to već poremećaj karaktera.

Zasigurno je srce centar života, jer osjećaš njegov ritam, a dušu ne vidiš, no najteže je održati prisutnost i budnost u srcu, jer si u raznim aktivnostima, ili misliš nešto drugo. Jedino prirodan način za prisutnost u srcu i životu jest LJUBAV. To je neovisno stanje, čije te blaženstvo najviše privlači, jer izvire iz Božanstva.

Možda ćeš po misliti pa gdje je ljubav?

Kao za sve drugo i za ljubav je potrebno znanje; možeš je probuditi u srcu, bez ikoga, naravno na jednostavan način uz destiliranu vodu, malo sokova voća i povrća, i ne zaboravi na knedlu. Dah je u tom slučaju viša inteligencija, odvija se autonomno.

Bez obzira u kakvoj si životnoj situaciji, uvijek možeš biti u libeli, miran u mislima, jasan sebi, pun ljubavi i da zračiš. Duhovna stvarnost jest suprotnost objektivnoj stvarnosti i tijelu, ali to je samo cjelina JEDNO, s licem nevidljivog Boga preko duše (aure) i vidljivog tijela preko tvojih osobnih generalija pomoću kojih te ljudi prepoznaju. Ti možeš biti čovjek od društvenog ugleda, ponosan, ali ako ujedno nisi duša i ne zračiš ljubavlju, nećeš privlačiti ljude. Ono što je lažno kao ponos, moral i vjera, i ostale karakterne obrane (strah, pohlepa, neiskrenost i mržnja), nema nikakvu vrijednost u odnosu na ljubav, istinu i slobodu.

Većina ljudi emotivno reagira i svi umišljaju da su čestiti ljudi, puni znanja, međutim to zaista nije bitno u odnosu na božanski život. Svi problemi koje imaju ti ljudi i sve njihove bolesti pokazuju da su duboko nesretni ljudi i čemu onda služe njihovi umovi?

Često mi se javljaju ljudi visokog obrazovanja za savjet, čije su duše tako sićušne da uopće ne mogu zračiti, a razlog je što su se predali društvenom moralu, ponosu i religiji, a potpuno su zaboravili na život i sve ide s njim. Svi oni imaju ogromnog znanja, ali duhovno zanje je nešto drugo, jednostavno, vezano za dah, čistu vodu i gutanje knedle u grlu. I ako je ovo mudrost, onda zaista ni jedna mudrost ne postoji. Mudraci Istoka ne vide sebe kao mudrace, već jednostavne učitelje života sa znanjem i iskustvom, koje veoma mali broj pojedinaca razumije.

No kome je stalo do jednostavnosti života u ovoj pomami za novcem i novim tehnologijama? Samo pročišćenim pojedincima, ljudima od pravog znanja, koji zrače dušom i ljubavlju. Oni ne traže za život više od zraka, destilirane vode i naravno uvijek gutaju knedlu, jer im je karakter čist, istiniti su i božanski kao svaka beba.

Prirodni test zdravlja je gutanje knedle. Možeš li je sada progutati? Ako možeš u libeli si, ako ne možeš - hitno se pročisti živom vodom (destilirana voda), jer je u njoj duh. Obzirom da svoj duh držiš u kavezu misli, uma i ega, treba ti duh iz zraka i vode.

Prosvjetljena bića ne trebaju ništa, ni disati, ni piti vodu, ni jesti, ni misliti, jer su osvjetlili životni put, potpuno im je jasan život duše u svim segmentima, puni su duha iznutra i naravno ništa im izvana nije potrebno.

Beba je božanska jer joj za gutanje knedle nije potrebno znanje, a ti ne možeš progutati knedlu bez znanja, jer nisi tijelom čist, pun si otpada od viškova hrane i mentalnog otpada od misli, što sve skupa predstavlja grijeh prema životu. A božanski je princip da griješnik kažnjava sam sebe, na način poremećaja karaktera, nezadovoljstva, bolesti ili smrti tijela.

Međutim, sve ono u čemu griješiš zbog neznanja, jednostavno možeš popraviti znanje. Sva djeca iz neznanja kake u gaće i čine razne pogreške, ali kada odrastu, kada znanjem sazriju, postaju kreativni ljudi puni duha. Tebi jedino nedostaje pravo znanje.



DAVANJE I PRIMANJE

Što misliš, zašto nema ljubavi?

Taj duhovni princip davanja i primanja se odvija u prirodi na svim razinama, kod biljaka fotosintezom, kod životinja instinktom, a kod čovjeka sviješću.

Upravo je spiritualna moć osvješćivanja čovjeka glavna prepreka zašto princip davanja i primanja ne živi u njemu. Čovjek je iskoristio moć svijesti i zamijenio teze u principu, najprije je osmislio PRIMANJE, usladilo mu se to i potpuno je zaboravio na DAVANJE.

Tako je taj svjesni entitet, princ svijeta i moralni ponos društva - čovjek, i pored svijesti, ostao u iluziji stvarnosti, samo zbog niskih strasti i uživanja. Da iluzija bude još veća, čovjek negira Boga, držeći sebe u iluziji da postoji samo materija, i tu je djelimično u pravu, jer duhovnu suštinu svijeta zaista samo čini MATERIJA u prostoru vakuuma, ali ta materija nije živa bez Boga i apsolutne inteligencije u smislu pročišćenja sebe.

Tijelo kao materija i objektivna činjenica, nema nikakvog smisla, bez potpune svijesti i apsolutne slobode. Čovjeku nedostaje znanje kojim bi pobijedio sam sebe, usmjerio um, zaustavio misli, zamijenio iluziju za stvarnost, probudio ljubav i radovao se koliko god mu je volja.

Najprije moraš dati da bi oslobodio prostor za novo primanje. Zatrpavanjem sebe hranom, mislima, postaješ nepodnošljiv i tijesan sam sebi. Obzirom da i dalje jedino vjeruješ primanju iz vana, nemaš izbora, moraš biti bolestan od viškova.

Zbog duhovnog principa davanja nema ljubavi u odnosima među ljudima, jer ljubav se ne može dati bez srca, a malo je takvih koji bi to učinili, jer ne vjeruju u ljubav, nego u iluziju primanja.

Temeljem ove iluzije, čovjek nepravilno diše, samo guta zrak, a ne ispušta sagorjele plinove i guši se lagano, usput umišlja rak i leukemiju, naravno za sve okrivljuje nekog drugog, ne popušta promijeniti princip da jednom počne samo DAVATI, radije pristaje umrijeti.

To je neznanje, nije šteta. Takve ne treba žaliti, čeka ih ponovna inkarnacija duše, ali će ona biti mnogo manja nego što je ovu imao.

Čovjek je u svemu ostrašćeni um i nema znanje biti slobodan duh. Griješnik je to koga se plaši cjela priroda. Kako stvari stoje, prije će nesvjesna priroda prosvijetliti i napustiti tog griješnika, nego li on prosvijetli sebe. Zatrpavajući sebe smećem od hrane i smećem od karme, duša ne uživa podršku. Na jednak način i velika duša Zemlje osjeća taj grijeh.

Ako se čovjek ne osvijesti, priroda mora nestati, jer je to božanski princip.

Sve mu je dato, ali on i dalje živi u iluziji strasti.



INTELIGENCIJA

Materija je apsolutno inteligentna, jer u prostoru svijeta ništa drugo ne postoji.

Prirodna inteligencija materije se jedino očituje kroz ispoljeno zračenje duše, jer ne možeš znati koliko je kamen inteligentan ako to ne pokaže zračenjem iznutra.

Kod čovjeka se inteligencija pokazuje u njegovoj svijesti. Znači, jednako je inteligentan nesvjesni um, kao nadsvijest, međutim samo ponašanje materije u tom rasponu će biti različito. U podsvijesti materija je kruta, ne zrači, kao da nema dušu. U nadsvijesti ili prosvjetljenju zračenje je prirodno, punim sjajem svjetlosti. Duh je oslobođen, a svjestan entitet ima pun uvid i jasnoću. I zrno pijeska je inteligentno jer ima dušu i oblik, ali nije svjesno toga.

Zbog toga je stvarnost materije u apsolutnom stanju Boga, a iluzija u krutom stanju bez zračenja.

Onda je sve jasno po vertikali života, po stazi životnog puta. Sve ono što je dolje nisko, na koje utječe gravitacija, spada u materiju koja ne zrači. Ako se ista ta materija pročisti do razine duha, onda će napustiti gravitaciju i potpuno biti slobodna, najprije kao vibracija, a zatim apsolutno stanje u vidu prirodne inteligencije i slobode.

Prevedeno na fizičko tijelo i ljudsko ponašanje, sve što je nagonsko, sex, hrana, manje je vrijedno u odnosu na ljubav u srcu, svjetlu istinu, uvid i milost.

Zbog same prirodne inteligencije, čovjek je ponizan i srami se niskih strasti. Zato je sex tabu, jer kroz sex nitko ne zrači, ali je on ipak na stazi životnog puta, kao nešto neizbježno kod rađanja novog sjemena.

Suština inteligencije je u njenoj slobodi i sveprisutnosti. Kada si i ti sveprisutan u prostoru, ujedno si i slobodan. Ako si mislima betoniran u jednoj točki onda si lud. Misli su uvijek slobodne, jedino ih ti, sabereš u fokus tvoje koncentracije uma. Naravno to može biti kreativno, ali i bolesno. Kada si mislima izvan sebe u želji i strastvima, onda je to bolesno za dušu, a kada si okrenut prema sebi i srcu, onda je to kreativno i životno, duša zrači.

Na razini logike ne postoji istina ni suština.

Upravo je društvena stvarnost temeljem logike, ali u tome nema ni istine ni suštine života. Sve ono što nije osvjetljeno istinom nije apsolutna stvarnost, već relativnost kojoj samo pripada ime iluzija.

Što se prostora svijeta tiče, upravo je u svemu definiran materijom, u opsegu od krutog stanja kada ne zrači, preko metafizičkog stanja kada intnzivno zrači frekfencijom svjetlosti i na kraju izvan svih opsega u apsolutnom stanju.

Simbolizam u Bogu ima za cilj prikazati materiju u njenoj sveprisutnosti u prostoru svijeta. Zato se u duhovnosti uvijek pominje JEDNO, jer drugog i nema. Što se VAKUUMA prostora svijeta tiče, kao beskrajne snage koji drži materiju u kozmičkom redu, to dolazi od svih sila samih vibracija materije. Vakuum savršeno odgovara apsolutnom stanju, jer je i on apsolutno prisutan u svakoj točki prostora.

Uvijek se obraćam tebi u jednini, jer spoznaja ne može biti grupni čin. Prije više tisuća godina Istok je probudio duhovnost čovjeka i došlo se do mnogih iskustava, međutim, spoznaji nikad kraja, mnoge stvari sada uviđaš bliže stvarnosti.

Temeljem najširih znanja spoznaje, na red dolazi jednostavnost života koja se približava apsolutnoj svijesti i inteligenciji. Na toj razini mora ti sve biti jasno bez ikakve ovisnosti, misli ili osjećanja, bez ostatka. Konačna sloboda je kao sterilno stanje vakuuma, ali to nije praznina, već istinska moć svijeta koja zrači. Upravo to zračenje iz vakuma, iz „NIŠTA“, nazivamo BOG.

I što dalje reći - sve je Bog, samim tim i ti si Bog.

Da li je potrebna vjera u Boga, kada je to stvarnost i pravo znanje. Vjera treba u slučaju iluzije, koja je izražena kod ponosnih moralista i religioznih umišljenika.

Čemu Gospodin i vjera u Boga, ako je Bog jedina stvarnost, a dokaz te stvarnosti je tvoje tijelo, duša i svijest?

Milostivi ljudi nisu ništa od toga, izvan su svake podjele, svrstavanja i ovisnosti, jednostavno su lobodni.

Naravno, ti si Bog samo onda kada si sve u jednom: tijelo, duša i svijest, nepodvojeno. Imaš li priliku biti u takvom stanju?

Spisi kažu Buddha i Isus su to postigli i prosvijetili, u smislu zračenja svjetlosti, božanske milosti, apsolutne inteligencije i slobode. Bili su oni Bogovi i kao mala djeca, bez znanja, ali nisu imali probuđenu inteligenciju do najviših razina. To je i sa tobom slučaj.

Proširuj znanje i postaćeš inteligentniji no sada.

Energija i psiha su pojmovi izmišljeni znanstveno i ne odgovaraju stvarnosti. Zato nitko ne prihvaća niti shvaća energiju ni psihu čovjeka. Čak i znanstvenici koji to proučavaju, ne mogu doći do istine.

Nitko ne može shvatiti da njegovo tijelo ima energiju, jer većina zamišlja energiju kao električnu struju koja ubija.

Međutim, svatko razumije pojam zračenja duše, kroz ljubav, cvijet, cvrkut ptica, žubor potoka, kap rose, povjetarca, oblačića na nebu i zrake sunca, kroz miris livade.

Naravno, temeljem izmišljene energije i psihe, većina sebe doživljava kroz fizičku snagu tijela, što je potpuno nebitno za životnu silu, bez koje nećeš postići dugovječnost, ili moć bez koje ne možeš uroniti u Božanstvo i milost.

dio

SEKS

Kreacija svijeta je predodređena sex-izmima, kozmičkim, tantričkim, fizičkim, životinjskim, jer se sve dešava temeljem sjemena, rađanja i umiranja, kao vječna mijena materije od krutog do apsolutnog stanja.

Razlika između sexa životinja i čovjeka jest u uživanju. Životinje prirodno ne uživaju u sexu. Za njih to nije sex nego prirodna potreba za održanjem vrste. Životinje sve rade prirodno i ne skrivaju se kao čovjek. No, sve što je u blizini čovjeka, kao kućni ljubimci, nauče uživati. Maštari kod pojedinih vrsta životinja vide uživanja u sex igrama, međutim tu se radi o prirodnoj potrebi pripreme njihovih tijela za taj čin, što možda liči na uživanje (takvih primjera je puno).

Što reći o sexu, je li to normalna stvar?

Seksualnost čovjeka spada u prirodni koncept, što za sex ne možeš reći. Drugo je pitanje seksualnog čina zbog rađanja djece. Međutim, istine radi, svaki nenasilni sex je u funkciji buđenja ljubavi. Ekstaza je tantrički sex na dubljoj razini, koji vodi u prosvjetljenje.

U svakom slučaju sex je poželjan za čovjeka kada nije iz niskih pobuda nagona. U partnerstvu muškarca i žene, po pitanju sexa je sve jasno. Partneri se ponašaju u sexu sukladno osjećanjima, kemiji i alkemiji privlačenja ili iz nekih drugih pobuda.

Prava je stvar pretočiti sex u ljubav, iz običnih iluzornih površinskih uživanja, do najdubljih osjećanja u srcu i blaženstva koje ide snjim.

Znanja radi i istine, jedino prirodno uživanje jest blaženstvo ljubavi, sva druga uživanja spadaju u grijeh prema tijelu i duši.

Iz činjenice gdje ima ljubavi, sex nije potreban, proizilazi odgovor.

Između muškarca i žene sex i ljubav nikada nisu shvaćeni na pravi način i temeljem želja, neznanja i strasti, česte su rasprave, ljubomore, rastave i mržnje. Mnogi su zbog toga navukli na sebe mnoga nezadovoljstva i boli. Od njih se traži sex i ljubav, međutim ta iskustva su osobne prirode i služe pojedincu za otklanjanje vlastitih ograničenja, a ne kao sredstva zadovoljavanja drugih. Ako se sex i ljubav pokreću u pojedincu, onda se ne mogu dati drugome, nego kao zračenje i privlačnost, služe uređenju skladnog odnosa.

Izmišljeni društveni brak između muškarca i žene nema veze sa sexom i ljubavi među njima, zato se ubrzo pokaže kao nešto neprirodno.

Iluzorno je pokušavati nekome ograničavati seksualnost i ljubav, jer gdje je ljubavi i sexa, biti će ih još.



SVIJEST PRAKTIČNO UTJELOVLJENJE

Lako je reći ali dobro trebaš znati što ona jest.

Stvoren si od živog sjemena, s dušom i apsolutnom inteligencijom, kao neizbježno manifestiranje duše u fizičkom tijelu, zbog suštine svijeta i mijena koje se odvijaju u prostoru, čineći tu kreaciju vječnom.

Tvoja stvarnost je u nesvjesnom umu, koji funkcionira po principu obrazaca, pretočenih iz znanja u iskustvo. Obzirom da je tvoje znanje još uvijek ograničeno na iluzornu stvarnost ega, trebaš novog znanja za izlazak iz kaveza iluzije, kako bi radosno osjetio stvarnost života.

Ego je površinski doživljaj, bez istine.

Najbolji prirodni način rušenja iluzije ega jest LJUBAV, koja se bezuvjetno manifestira u dubini srca, neovisno od bilo čega iz vana, neovisno od bilo kog obrasca, navike ili nesvjesnog uma. Tvoja karma i karakter mogu biti zaprljani i srušeni, ali uz ljubav biti će oprani kao novi i tvoje će se ponašanje vratiti u normalu prirodnog toka.

Ti si sada i uvijek SVE, svjesno i nesvjesno, međutim trebaš biti u svakoj stanici tijela, kako bi uspostavio vezu sa stvarnim životom iznutra. Zato što nemaš najdublju vezu sa sobom iznutra, često si u grijehu prema duši, jer je malo ili nikako ne doživljavaš. Temeljem grijeha osjećaš strah, pohlepu, neiskrenost, mržnju i ponos, koji čine ego u branjenju i sebe držiš u kavezu iluzije života.

LJUBAV, LJUBAV i LJUBAV, to je jedini prirodan način za uspostaviti vezu s dušom, bilo svojom ili tuđom, u konačnici sve su one jedna velika duša.

Život kao stvarnost nema smisla ako nije jasan djeci. No ona još uživaju božansku vezu s dušom, nisu toliko zaprljana u karakteru, osjećaju srcem, nemaju društveno znanje ni iskustva, ali sve više postaju ovisnici obiteljskog odgoja u čemu se sve svodi na moralne obrasce ponašanja, a ne na ljubav.

Za dijete iluzija stvarnosti postaje jedina njegova moć prosuđivanja života, kada kroz fizičko tijelo duboko vjeruje da je to stvaran život, potiskujući dublja osjećanja.

Spoznao si da u prostoru izuzev materije, s licem Boga i naličjem svijesti, drugo ništa ne postoji. Iluzija o tvom životu ti nije potrebna, već pravo znanje s kojim ćeš konačno osjetiti sebe u cjelom biću, kada nećeš biti podvojen, ograničen i ovisan o tijelu. Ne možeš biti kreativan bez slobode, a sloboda nije moguća bez duha.

Život je jednostavniji od zraka i vode, a ti se moraš pitati i naučiti koje su njegove dimenzije. Dimenzija života je apsolutno čist prostor tvoga bića. Uviđaš tu jednostavnost, moraš se pročistiti, najprije tijelom, a onda duhom i svijesti će biti u izobilju, ljubavi također, radosti, blaženstva, Božanstva i milosti. Biti ćeš jednostavan, bez obzira na sva ograničenja i obrasce po kojima uviđaš stvarnost života.

Tijelo je fizičko i ne možeš utjeloviti svijest umišljanjem, već praktički fizičkim uranjanjem u sebe, temeljem najdubljih osjećanja, koja se manifestiraju u srcu. Svaka tehnika bi bila napor, zato je ljubav najbolja, jer nije tehnika, već prirodna moć zračenja, a sve što zrači živo je i stvarno.

Uroniti u sebe možeš gutanajem svijesti iz mozga u tijelo i dopremanjem do svih stanica. To se radi gutanjem knedle, bez zraka, vode i hrane. Tebi je taj obrazac poznat još kada si bio u majci, gutao si inteligenciju i tvoja duša je bila plemenita. To trebaš uraditi i sada.

Nekoliko puta prirodno udahni i izdahni. Nakon dubljeg izdaha nemoj udahnuti, nego progutaj knedlu. To će podići dijafragmu i zaljepiti za pluća i grudni koš. Proradiće vakuum, koji je moćan povući inteligenciju iz mozga u tijelo. Tako ćeš umjesto udaha, napuniti rezervoar životne sile, pravom prirodnom inteligencijom. Upravo je to hrana za dušu, a kada je duša sabrana, biti ćeš moćan.

Temeljem toga dobio si snagu i nagon. To imaju i životinje, zato se ne zadržavaš u nagonu, nego spiritualno ideš dalje u vođenju inteligencije kroz tijelo. Sada je postupak obrnut, ne uranjaš više, nego se penješ prema mozgu, uz kralježnicu. Mnogima to ne ide, jer imaju jake obrasce i navike uživanja u nagonu, sexu i hrani. Zato te upućujem na znanje i fizičko pročišćenje tijela i ljubav. Kada urediš prehranu odabranom hranom koja zadovoljava prirodne potrebe tijela, lako ćeš nahraniti dušu, jer se ona hrani vitalnim tijelom i tvojom sviješću, što znači probuđenom inteligencijom.

Cilj gutanja „prazne“ knedle i vakuuma jest uspostavljanje kotača života izvan glave i mozga. Na taj način će nesvjesno tijelo poprimiti sasvim novi obrazac koji je njemu već poznat iz perioda trudnoće. Kada tijelo mirno proradi bez disanja, ti ćeš se preporoditi, prvi put osjetiti stvaran život, toj radosti neće biti kraja, obuzet će te jeza, volja, jednostavno ćeš toliko zračiti da će sve tvoje stanice biti kao svjetlucave zvjezdice na nebu. To se prosvjetljenjem zove, a potpuno je praktična stvar.

Primjećuješ koliko je sve jednostavno i nije bilo nikakvih duhovnih formi koje još nisi spoznao, jer je život po prirodi duhovan, spontan, apsolutan i neovisan.

Tibetanci odavno znaju za tehnike preporađanja; Lame to koriste kada trebaju položiti ispit zrelosti u dugoj meditaciji, bez zraka, vode i hrane, i dobiti titule najviših duhovnih zvanja.

Dugo godina sam radio na toj spoznaji, međutim iz knjiga ništa nisam naučio, sve dok nisam praktično „umro“, gutajući praznu knedlu bez zraka.

Ljubav nije moguća dok ne izgubiš glavu i misli, skok u nepoznato nije moguć bez odlučnosti i svijest nije moguća u nečistom tijelu, jer se mora osloboditi duh.

Jednostavno je, nije iluzija, samo moraš proširiti znanje i stvoriti iskustva, kao što djeca dobro znaju igrati se jer to rade svaki dan.



PLEMENITA DUŠA

Sve što je stvoreno ima dušu, od najsuptilnije vibracije do univerzalne duše svijeta. Međutim, nisu sve duše plemenite jer ne zrače, ako su blokirane u objektu ili subjektu - čovjeku.

Kako oplemeniti dušu?

Princip oplemenjivanja duše čovjeka je jednostavan. Od male duše, blokirane u kavezu tijela, sa slabom aurom i ograničenim zračenjem, proširenim znanjem odabereš hranu za dušu, nahraniš je i ona postane velika, jasna, aura joj dobije svjetlije nijanse boja i počinje zračiti. Koliko vodiš računa o njoj, toliko će zračiti skupa s tijelom.

Hrana za dušu je mir i ljubav, i duhovne vrijednosti istina, svijest i sloboda, koje izviru iz kreativnosti pojedinca.

Duša kao metafizička stvarnost ne može zračiti bez tijela, zato i tijelo moraš pročistiti. kada će dobiti živost, kao da je balzamirano Božanstvom. Takvo tijelo se ne kvari i zrači kao dijamant. Hrana za tijelo je opet jednostavna, a tiče se znanja o prehrani. Tu najprije spada zrak, destilirana voda H2O, sokovi od svježeg voća i povrća.

Zašto baš ta hrana?

Zato jer se pokazalo da je prirodna, organska, živa, u navedenim namirnicama se nalazi u koloidnom obliku i kao takva se najlakše asimiliraa u tijelo i pomaže metaboliziranju duše. Uz to, ta hrana sadrži sve potrebne hranljive tvari. Ova hrana je znanjem pročišćena u samoj pripremi, prije konzumiranja i to je preduvjet da u tijelu neće biti taloga otpadnih tvari.

Naravno, metabolizam se može mučiti sa svakom pojedenom hranom u kojoj uživaš, međutim posljedica toga će biti nečisto tijelo, zapušene arterije, slaba krv i limfa, slab imunitet i životna sila. Nečisto tijelo ne zrači.



SVIJEST JE MATERIJALNA

Proučavajući duhovnost Istoka, samospoznaje radi, imaćeš jedno veliko mučenje jer ti ništa ne može biti jasno. Onostrano i nirvansko su dimenzije za iskusne učitelje života, a ti si samo početnik.

Tom mučenju moraš biti zahvalan, jer će te kad-tad dovesti u pročišćenje i preporod, kada ti život konačno postaje jasan.

Snebivanjem po kozmosu gubiš tlo pod nogama i shvatićeš da život ipak počinje i završava u tebi. Kada ostaviš Nebo i Zemlju po strani i uđeš u sebe, osjetićeš stvarnost.

Ne bih ništa komplicirao riječima, jer sve mora biti jednostavno. Da li je nešto crno ili bijelo, svijetlo ili mračno, svjesno ili nesvjesno, jedino možeš prosuditi kroz istinu i stvarnost.

Dilema je, što je u svijetu stvarnost, a što iluzija. Obzirom da je sve BOG kao JEDNO, dileme ne smije biti. Sve je stvarnost materije i tijela, kroz više stanja pročišćenja, od onog ovisnog i fizičkog, preko metafizičkog, do apsolutnog i slobodnog. Jednom riječi od nesvjesnog do svjesnog.

Početnik se prepadne kada mu svi ukazuju da je tijelo iluzija, a on ničeg drugog u sebi ne vidi izuzev tijela. U samospoznaji se ništa ne dešava, sve je onako kao i na početku, jedino što iluzija prelazi u stvarnost, na način direktnog najdubljeg osjećanja, bez posredovanja osjetila, misli i uma.

Najlakše ćeš spoznati život kroz jednostavnost postojanja, a to je apsolutna inteligencija. Takvo apstraktno stanje nije ništa drugo doli VAKUUM. Ako je vakuum univerzalna inteligencija, onda ćeš jednostavno spoznati sebe, jer je vakuum u svakoj stanici tijela i temeljem njega, fizičko, ograničeno i relativno tijelo, može prirodno pratiti metafizičku dušu i apsolutnu svijest.

Jednostavnost se postiže u par praktičnih koraka. Duhovna sluđivanja ti jedino ukazuju na činjenicu da se ništa ne završava onim što vidiš, onim što promiče pored tebe, nego je sve mnogo suptilnije i odvija se na planu vibracija. Ali ti ne radiš sa vibracijama, ograničen si na ove obične krupne stvari. Važno je da jednovremeno imaš svijest o apsolutnom stanju, vibracijama i krupnom planu materije. Svijest čovjeka je davno potvrđena evolutivno i prosvjetljenjem, ali se ovdje radi o pojedincu koji mora imati prošireno znanje da bi uronio u stvarnost života. S time ne trebaš žuriti, jer je mir u svemu jako potreban.

Pređi na stvar....

Sebe ćeš bolje uočiti ako skineš odjeću i potpuno ostaneš nag. Na golom tijelu bolje uviđaš stvarnu prirodu i ujedno otklanjaš komplekse ovisnosti o modi i iluzijama koje ih prate. Bez odjeće na sebi imaš povoljan feng shui života. Legni na leđa, opusti se, udahni i izdahni par puta, bez napora, kod dubljeg izdisaja prestani disanje i progutaj knedlu. Time se dijafragma podiže prema grudnom košu i plućima, stvarajući jak vakuum unutar tijela. Drži vakuum koliko ti godi. Time su sve stanice tijela fokusirane prema vakuumu koji direktno vuče prema prirodnoj inteligenciji, prema svijesti. Obzirom da svjesnost osjećaš u glavi, sada je trebaš pogurati prema vakuumu, prema stanicama, da se stanice i svijest spoje jednovremeno. To se dešava u grudnom košu, na liniji srca, tamo gdje je duša, srce, imunitet, ljubav i kreativnost.

Od grla gdje se manifestira istina, do spolovila, niz sredinu tijela i čakre, guraj na dolje svijest iz glave. Ponavljaj to i osjetićeš ugodu u smislu prave radosti.

U tebi je sve materijalizirano, osjetila, misli, emocije, sjećanja, um, ego, duh, duša, tijelo, nesvjest, svijest, apslolutno, metafizičko, fizičko, osvjetljeno, mračno, iluzija i stvarnost, to si TI jedno nepodvojeno, kao svjestan hodajući entitet i pravi Bog.

Pročišćenje je proces, koji na kraju završava preporodom, kada iz pretilog tijela imaš prirodnu vitalnost, kada je u tebi sve gola svijest, kada su iluzija i stvarnost jednovremene u jasnoći uvida. Tvoja životna sila, imunitet, ljubav i kreativnost, samo su rijeka toka svijesti, ovisne od tvoje budnosti i odlučnosti da si stvaran. To je stanje kada ništa ne moraš umišljati, nego sve doživljavaš u dubini srca, baš kao mala beba. Na taj način tvoje tijelo zrači, jer je pročišćeno, puno enzima koji su prirodni eliksir vitalnosti, dugovječnosti, zračenja, zbog čega se ne možeš pokvariti.

Shvatićeš da si pun stvarnosti i života, ništa ti iz vana nije potrebno, zbog čega bi bio ovisan i bez slobode.

I nemoj ništa logički prosuđivati i umišljati. Ono što neznaš uči i pitaj iskusne, jer život nije samo logika beskrajnih iluzija (svatko nudi svoju logiku), već STVARNOST.

Nikada nemoj miješati babe i žabe, život i obične ljudske potrebe. Nemoj mudrovati i uvjetovati, jer sve mora biti jednostavno, a uvjeravam te da je život jednostavniji i od samog daha.

Uz imunitet, ljubav, kreativnost i zračenje prema svima, jednostavno ćeš imati svega u izobilju. Običan čovjek to odavno ima, ali je njemu stalo do uživanja i zbog neznanja živi u iluziji.

Na kraju samospoznaje uviđaš da je život unutar tijela, da je glava, koliko praktična zbog osjetila u njoj, nepraktična zbog misli i uma, ali se sve svodi na svijest kada lako gutaš knedlu za sve ono što budi reakciju u tebi. Temeljem te reakcije gubiš moć prosuđivanja stvarnosti, a onda sve ide negativnom stranom božanskog života.

Svijest nije čudo ni apstrakcija, materijalna je u svemu i zato je moraš probuditi jednostavno.

Život nikada neće biti stvarnost dok ne materijaliziraš iluziju.

To je znanje i jednostavna alkemija vakuuma.

Kad god možeš budi jednostavan, jer je i život najjednostavnija forma.

Gutaj knedlu, drži vakuum i budi bez odjeće go po kući, jer je golo tijelo živo i bolje zrači bez odjeće i tako ćeš više pažnje usmjeriti na sebe.

Netko je previše materijaliziran, ovisan i strastven, drugi lebdi u oblacima u strahu od iluzije, a najbolje je biti svoj u tijelu, miran i stvaran.

Biti dugovječan je jednostavno i ovisi koliko si zainteresiran, budan i odlučan živjeti, jer je to velika odgovornost. Životna sila je beskrajni tok, ako je znanjem održiš. Nije svatko u tom smjeru. Mnogi odustanu od života i nije točno da su glupi, već vjeruju da će u novom životu biti uspješniji. Takvi su pesimisti, koji nemaju nikakvu odlučnost, zato ne zrače iznutra i napor su drugima.

Nije sporno, živjeće moralisti i duhovnjaci, ali je razlika u duši, ljubavi, svjetlosti iznutra i zračenju. Iluzionisti imaju želju, pate, ponose se moralom, svi bježe od njih i često su bolesni. Duhovni ljudi su radosni, čisti, preporođeni, kao anđeli.

dopuna

Da ne bi bilo zabune VAKUUM je DUH.

Jednostavnost života je u apsolutnoj inteligenciji, koja je vakuum ili duh u svakoj točki svijeta, u tvojim stanicama tijela. Običan čovjek nikada nije mogao shvatiti apsolutnu jednostavnost života u smislu bezvremenosti i vječnosti i nije imao pogodniji naziv od apsolutne inteligencije. Praktično značenje jest u preporađanju, u pročišćenju, u novom izdahu. Sve što radiš treba biti kao prvi put, kao klijanje sjemena, inteligentno, naivno, djetinjasto, bez umišljanja, bez reakcije. Apsolutna inteligencija - vakuum - duh jest beskrajna moć i u to stanje možeš uroniti nakon svakog dubljeg izdaha, običnim gutanjem knedle i dizanjem dijafragme. Apsolutna inteligencija je i apsolutni uvid. Prema tome, sve što je apsolutno, predstavlja JEDNO, stvarno, istinito, bez ostatka i bez drugih mogućnosti.

Budi jenostavan - budi duh.

Ne postoji slabost, crna rupa ili bol u tvom biću koju nećeš otkloniti duhom - vakuumom. Postiže se u trenutku, zato je tako jednostavno.

Duša ti je sabrana kada je u stanju novog sjemena, na početku. Moćna je, s najjačom aurom. Snjom zrači i tijelo.

Rastrgana duša je kada si pun svega, hrane, problema, misli, reakcije uma (aktivnost tijela sabire dušu).

Imaš dušu anđela ako se čistiš, resetiraš, dovodiš u mir, predaješ životu i sve bezuvjetno prihvaćaš kao beba.



PRIRODNI IMUNITET

Novorođene bebe imaju prirodni imunitet, što znači da ih štiti aktivna velika žlijezda TIMUS u grudima (ispred duše i srca), sa značenjem da su božanska, kada je sastav njihovog nejakog tijela od balzama koji se ne kvari, a to su prirodni enzimi, eliksir života, alkemijske kakvoće, kao živa voda (čista H2O) ili dijamant.

Kada je tijelo optimalno, kada se hraniš u granicama stvarnih potreba, odabranom prehranom, od encima u sebi, tijelo postaje vitalno i dugovječno, božanski zaštićeno kao kod bebe.

Odrastanjem imunitet slabi jer se duša rasipa na mnoge potrošače, dijeli se i usitnjava zbog stresova, nepravilne prehrane i svega onog što čini ponašanje pojedinca (svjesnog entiteta i nositelja duše). Često puta, zbog pretilosti, u tijelu ima više mutiranih stanica tijela (bolest), u odnosu na prirodni broj stanica.

Kada si udahnuo novi zrak, za dušu to znači smrt, zato tijelo oživljava jer kisik dolazi do stanica. Kada izdahneš, duša je sabrana i preporađa se u anđela, u duh, ali tijelo umire. Zato je dah prirodna inteligencija, kao elementarna svijest, živ si i mrtav ciklično i tako možeš ostati vječno, ako znaš, ako ti je život zanimljiv, ako se ne predaš neznanju.

Do 25 godine starosti, timus potpuno oslabi, praveći mjesto ljubavi, poznatom lotosovom cvijetu, na istom mjestu u grudima.

Što ako ne dođe do buđenja ljubavi?

Naravno, tada se sve komplicira, imunitet jako slabi i moguće su pojave mnogih bolesti.

Mnoge su posljedice neznanja, duša nije sabrana i imunitet obavezno slabi, kada se životna sila gasi.

Bez obzira na sve učinjene pogreške u pogledu života i imuniteta, sve se može popraviti, na istom mjestu gdje su slabosti i boli, uz malo više pažnje prema sebi, uvažavajući životne principe koji su uvijek prirodni i jednostavni.

Pročišćenje i preporod su normalne stvari za svjesnog čovjeka, nisu napor, lako se uče i jednostavno izvode, jedino je potrebno pravo znanje.

Prvi životni princip prirodnog samoiscjeljenja svih boli jest prirodna inteligencija, znanjem utjelovljena u tijelo i svijest.

Prirodna inteligencija nije ništa drugo doli VAKUUM (duh), jednostavno se pokreće i ako se pravilno shvati i pravilno izvodi, ne postoji bol u tijelu koja neće s njim nestati.

Prirodna inteligencija je uvijek prisutna u tebi, jer si temeljem nje živ, no nije ti se dalo naučiti, zbog zauzetosti na drugoj strani. Nikada nije kasno.



SNAGA ŽIVOTNA SILA I MOĆ

To su tri ljudska kvaliteta, od nesvjesnog uma - nagona, preko ljubavi i dugovječnosti, do moći zračenja i milosti.

SNAGA

Dobiješ je kada u sebe uneseš previše hrane, koju će duša metabolizirati u mišićnu masu, masna tkiva, ali to nije prirodno stanje tijela. Praktički je snaga upalni proces, kada se javlja povišena temperatura tijela. No čovjek je razumno biće, ne treba mu fizička snaga iznad stvarnih potreba tijela, nego znanje i svijest.

ŽIVOTNA SILA

To je stvarna živa sila u vidu vibracije, pohranjena u Kundalini rezervoaru, u spolovilima. Manifestira se kao nagon, koji čeka usmjerenje. Da li će životna sila biti kreativno usmjerena ili će hraniti ego, ovisi o znanju i razini svijesti.

MOĆ

Duhovne vrijednosti daju čovjeku jasnoću i moć, po uzoru na Božanstvo. Moć čovjeka zaista može biti beznačajna ili beskrajna kod prosvetljenih bića. Moć ovisi od znanja, čistoći tijela, karme i karaktera, kroz duhovnu jednostavnost prirodne inteligencije. Moćna bića mogu imati sitnu tjelesnu građu, ali je njihova duša toliko plemenita i zrači beskrajnom toplinom božanske milosti.

Život duše i tijela, kroz metaboliziranje duše u tijelo, kroz dijeljenje duše u sitnije dušice -stanice tijela, najbolje i najbrže podržava viša SVIJEST, onda DAH i čista VODA - H2O, destilirana voda.

To je sasvim dovoljno da si živ u prirodnom tijelu.

Za svaku fizičku aktivnost trebaš i životnu silu, a to se postiže pojačavanjem metaboliziranja duše, unošenjem hranljivih tvari u esencijalnom i koloidnom obliku. Prema tome, hranljive tvari ne grade fizičko tijelo, već samo ubrzavaju metaboliziranje duše. One su samo skela za zidanje kuće (tijela).

Uživanje u hrani je neznanje, strast, glupost i ovisnost, nezrelost i nedovoljna svijest o životu.

Za život duše i tijela potrebno je čiste vode H2O, oko 75 % sokova od svježeg voća, oko 25 % povrća, oko 5 % oraha ili drugih sjemenki.

Tijelo je sastavljeno od stanica tijela, a to nisu krute tvari, niti njima trebaju kruti kristali. Zrak voda i hranljive tvari u koloidnom obliku i organski žive, jedino dolaze u obzir, i jedino će obaviti funkciju u tijelu. Sve druge prehrambene navike su neznanje i iluzija. Minerali kao kristali nisu organske tvari i nemaju živost. Jedino u svježem voću i povrću, nama potrebne hranljive tvari su žive, kroz glukozu-fruktozu (voćni šećer), aminokiseline od ugljikohidrata, masne kiseline od masnoća, vitamini i minerali u koloidnom obliku. Kada se takve hranljive tvari unesu u tijelo ono postaje životno, lako se probavljuju i prirodno čiste iz tijela.

Uživanje u hrani je nešto potpuno nesvjesno, jer tijelu trebaju ograničene količine stvarnih potreba, a ne što te baka naučila.

Ako si već napravio grijeh prema duši i tijelu, iz neznanja, pohlepe, strasti, emocija, želja, intelektualno ili ideološki, za kaznu si dobio pretilost i sada u sebi možda nosiš dva tijela, jedno stvarno, prirodno i božansko, a ono drugo, mutirano. Duša ga je stvorila jer si previše unosio hranu, a ona je to metabolizirala.

Što je tu je, sve možeš popraviti na istom mjestu, ovoga puta proširenim znanjem o prehrani.

Uzimaj odabranu hranu za tijelo, to je destilirana voda čista H2O, sokovi od svježeg voća i povrća, kao najbolja hrana, koja se najlakše probavlja i sadrži organski i koloidno topive hranljive tvari, i duši daj njenu hranu, a to je MIR i LJUBAV.

Pretilost će tako nestati, Ostaće samo stvarno tijelo.

Shvatićeš da je svaka iluzija neznanje, kao grijeh koji završava bolešću.

Prirodno jesi inteligentan, ali to pokaži znanjem ponašanjem i duhom.


HRANLJIVE TVARI

Pod pojmom HRANA običan čovjek umišlja da sve što pojede od hrane, biti će od koristi za tijelo. Međutim to ni blizu nije istina, jer su HRANLJIVE TVARI, sasvim nešto drugo u odnosu na navike.

Hranljive tvari su prirodne, organske, žive, u koloidnom obliku, u smislu aminokiselina (ne kristali bjelančevina), prirodni šećeri - glukoza i fruktoza (ne kristali ugljikohidrata), masne kiseline (ne ulja i masti), mineralne tvari (ne kristali elemenata) i vitamini. Pokazalo se da hranljivih tvari ima najviše u sokovima od svježeg voća i povrća, orasima i još nekom zrnevlju, temeljem čega je sačinjen dnevni obrok hrane: 75 % sokovi od svježeg voća, 25 % sokovi od povrća i 5 % orašasti plodovi. Naravno i voda ulazi u hranu, a to je čista H2O, destilirana voda, jer su sve vode u prirodi toliko onečišćene krupnim kristalima elemenata i nisu pogodne za upotrebu. Zrak koji dišeš također je veoma nečist.

Duša u smislu nositelja božanskog života, sa tijelom čini cjelinu, koja je najbolja u granicama prirodnih kvaliteta. Život može podržati samo ono što je živo. Definitivno sve ima dušu, ali su mnoge stvari umjetne , kao neživa priroda. Sve ono iz čega se ne može roditi sjeme, nije živo.

Hrana koju jedeš potrebna ti je za dvije stvari; da se od hranljivih tvari podrži metaboliranje duše u stanice tijela i da dobiješ fizičku snagu.

Stanicama tijela trebaju samo navedene hranljive tvari, a za snagu tijela možeš pojesti svašta, jer sve što je veća fizička snaga od životne sile, predstavlja povišenu toplinu tijela, kao upalni proces, kada započinje dehidracija, koja je uzrok svim bolestima.

Naravno, većina voli imati mišićavo tijelo i sirovu snagu, ali cijena toga mora biti plaćena kroz taloženje viškova, otpada i otrova u tijelu. To dovodi do stvaranja krutih naslaga u arterijama i krvnim žilama, kao nedefinirano stanje pojave reumatskih problema, artroze, multiple i svih drugih bolesti krvi i limfe.

Tvoje tijelo nije računalo da će živjeti u neprirodnim uvjetima, neznanju i maltretiranju zbog uživanja u mnogim stvarima, zato je ozbiljno ugroženo i jedino mu ti možeš pomoći, ako osjećaš da je tvoje, skupa s dušom.

Optimalno tijelo, s encimima (katalizatorima) i hormonima (čistači, ima ih preko tisuću), može prepoznati 81 hranljivu tvar. Sve drugo je otpad, bez obzira na tvoje razmišljanje.

Pravilno grupirani enzimi održavaju tijelo čistim i vitalnim jer imaju božansku moć. Voda, kisik i encimi čine strukturu oko stanica, kao skela za gradnju kuće i kako se koja stanica obnovi, oni dalje prenose skelu, a hormoni čiste izumrle stanice.

U slučaju loše prehrane, pretilosti i dehidracije, encimi se ne snalaze i tijelo gubi imunitet, slabi životna sila i duša odlazi nedovršenog posla.

Znanje je laboratorij za pravilan izbor hrane. Što medicini vrijede sve suvremene kemijske pretrage tijela, ako na sve gledaju analitički, ne vezano za dušu i život? Njima je važno da čovjek jede i uživa u hrani, bez obzira da li je ona organska i živa ili je potpuno mrtva zbog industrijske obrade. Zaboravljaju da nije stvar života u gutanju hrane i zraka, nego u detoksikaciji tijela, od viškova i otrova.

Što će uopće strast i viškovi hrane u tijelu, ako će time biti život ugrožen? Valjda se te dileme danas mogu razriješiti znanjem.

No ništa nije slučajno, kome je do života stalo, povešće računa o njemu, oni drugi su odustali.

Ako se život svodi na strast, neznanje i bolest, to nije život.

Čovjek je prirodno predodređen na dugovječnost, jer ima svijest, koja je kod većine u nesvjesnom umu.

Uživati mogu samo nezreli, jedino prirodno uživanje je ljubav.

I božanska djeca se zbog uživanja kvare.

Sve ono prirodno iznutra tiče se blaženstva i možeš uživati, u ljubavi i radosti.

Svako drugo uživanje prema nečemu iz vana (hrani, sexu, novcu), grijeh je za dušu, jer nije prirodno i nema svrhu.

Želja i ovisnost su dokaz da li je nešto prirodno ili nije. U ljubavi i radosti ne možeš pretjerati, imati želju, niti biti ovisan. Prema svemu iz vana, imaš želju, pretjeruješ i postaješ ovisan.

Za čovjeka je najteže kada na vrijeme ne proširi znanje, ostari i ne sazri.



UMJETNA SVIJEST

Iz perspektive postojanja, u prostoru svijeta sve je apsolutno i apsolutno inteligentno, jer je pod utjecajem vakuuma, koji je za materiju potpuna suprotnost i reaktivnost.

Za čovjeka je najvažnija svjesnost i temeljem toga prosuđujemo stvarnost. Praktički je sve stvarno ali različite kakvoće, materija je fizičko i kruto stanje, zračenja su metafizička realnost, a vakuum je sam po sebi apsolutno stanje. U tom kontekstu, proilazi da je apsolutno stanje stvarnost, a na suprotnoj strani materija iluzija.

U prirodi je nešto živo, a nešto umjetno, ali su i jedno i drugo apsolutni i apsolutno inteligentni. Razlika je u aktivnosti stvaranja i reaktivnosti pročišćenja, što nazivamo evolucijom.

Nama je priroda značajna po atmosferi i zraku, vegetaciji i hrani, vodi, jer smo za opstanak vezani za organsku živu prirodu,a ne za umjetnu i mrtvu. Naravno, podnosimo i mrtvu prirodu, umjetnine i industrijsku hranu, međutim mnogo problema imamo od toga, jer prirodno nismo stvoreni za to.

Sve je izvjesnije da ljudska svijest ne vodi u prosvjetljenje pojedinca, već u promjeni same vrste, tako što će se genetika prilagoditi, agresivnim utjecajima novih tehnologija. Nove generacije djece, već su uveliko naviknute na industrijski prerađenu hranu, što za posljedicu ima rađanje beba sa tri zavojnice DNK. Takvi ljudi neće moći jesti prirodnu hranu, nego preparate iz kapsula, možda specijalnih sprejeva, jer se tehnološko čudo ne može smiriti, kada jedno otkriće širi mogućnost novom.

Na taj način ljudska svijest će ipak produžiti životni vijek čovjeka i to je svakako progres u evoluciji, ali se dovodi u pitanje što je organsko i živo. Valjda će sve biti neorganski živo.

Ne vidim drugačiju mogućnost, jer iz okvira svijeta, apsolutnog, vakuuma i prirodne inteligencije, ne možemo ići dalje.

Za prostor svijeta i Apsolut svejedno je da li je nešto prirodno ili nije. Prirodna i neka nova neprirodna svijest ovise o univerzalnoj svijesti i apsolutnoj inteligenciji.

U prostoru nije bitno da li je nešto kao cvijet ili srušeni most, ali za nas ljude - SADA, to je nezamislivo, ali potpuno izvjesno.

Navike se mijenjaju i ako se svjesno ne prilagodimo evolutivnim tokovima, taj tok će nas promijeniti, kroz nove generacije.

Sasvim je izvjesno da će nove tehnologije stvoriti umjetne stanice tijela, umjetne organe, a na kraju će biti i čovjek umjetno stvoren. To će biti pravi evolutivni pomak, a onda plavi planet Zemlja neće biti bitna, jer će postati iznurena starica koja mora umrijeti, jer su njeni potencijali iskorišćeni i živa priroda neće biti održiva. Uopće nije slučajno sve što nam se kroz povijest i evoluciju dešavalo. Uvijek se čudimo zašto prekrajači svijeta nemaju dušu, ali oni ipak imaju svoj cilj. Ne bez razloga troše milijarde dolara (koji potiču iz resursa Zemlje), da bi pronašli put novoj civilizaciji na nekom drugom mjestu svemira.

Bio sam djetinjast zašto duhovnjaci nisu usmjerili čovječanstvo prema Božanstvu, međutim potpuno je jasno da to nije moguće, ne zato jer oni nemaju znanje, nego što njihovo znanje ne može doći do izražaja kod običnog pojedinca.

Buddha i Isus su nam pokazali put, a sami znamo da je sve to osporavano, prikazivano bez istine i pojedinac u tom košmaru nije mogao pronaći slamku spasa, već je radije Božanstvu okrenuo leđa, jer su umjetnine postale cool, hit, moda, trend i iluzorna stvarnost.

Bez obzira što čovjek smjera i radi u kozmosu je uvijek red. Jača moć od apsolutnog ne postoji, gdje pravda i grijeh idu ruku pod ruku, kao stvarnost i iluzija, kao živo i mrtvo, ovisi iz koje perspektive to promatraš.

Nove tehnologije i umjetnine su nama ušle pod kožu, prihvatili smo ih, što nesvjesno, što iz pohlepe i strasti, ali su nam one promjenile smjer životnog puta. Pojedinci su na mukama pronaći sebe na putu Božanstva, ali u tome vide veliki otpor sredine. Religije su odavno perfidno prekrojene u korist suvremenog. Obrazovanje i ideologije također.

Navikli smo na živo, cvrkut ptica, cvijet, žubor vode, mrtvo nas užasava, ali u kozmosu su mrtvo i živo uvijek JEDNO.

Polako izvire na površinu davno osmišljen koncept psihe (umjesto duše) i lažnog morala. Većina su danas psihički poremećeni i lažnog ponosa, međutim psiha će biti pretočena u novu umjetnu svijest, a moralna iluzija će postati jedina stvarnost. Ništa slučajno nije, samo se pojedinac, još uvijek s dušom koprca u sredini gdje živo izumire. Novim ljudima duša neće značiti ništa, jer će umjetno biti stvarani i programirani.

Moramo znati čovjeku je ipak trebalo vremena da devastira Zemlju, a možete još zamisliti što će sve izmisliti da uništi svemir. Priroda je stvarana suptilno, s dušom, milijardama godina, čovjek će to ubrzati na nevjerojatnu umjetnu progresiju. Jednostavno neće čekati ništa, imat će moć leteti brzinom svjetlosti. Duhovnjaci su leteli sviješću, meditirali i astralno putovali, a novi čovjek će leteti cjelim bićem, koje će mu biti umjetno tijelo i svemirska letilica u jednom. Moćnici svijeta znaju da se i sunce hladi, zato će pokušati pronaći neko mlado sunce, ako će uopće biti svjetlost potrebna.



PROČIŠĆENJE I PREPOROD

Kada se rodiš u netaknutoj prirodi, odrastaš i sazrijevaš u njoj, jedeš prirodnu hranu i ponašaš se prirodno, uz ljubav koja te prati, jednostavno se pročišćuješ i preporađaš.

Osjećaš se cjelovito, nepodvojeno i umjesto nevidljive duše, samo duboko osjećaš ljubav, kao odgovor na prirodan tok života, mir i radost u srcu.

No nije sve tako savršeno, duša je manifestirana u tijelu kroz um i sva ograničenja koja idu snjim, preko površinskih osjećanja, sjećanja, umišljenu budućnost, misli, emocije i ego. Caruje um, TI si odgovoran pokazati mu put života znanjem.

Sabrana duša na vrhuncu ljubavne ekstaze, prelazi u prosvjetljenu dušu, koja duhom skida ruho tijela, prelazi u svjetlost i uranja u Boga (apsolutno stanje). Bog je svemoć bez manifestacije i zračenja, zato prosvjetljena duša više ne zrači, ali je ostalo prosvjetljeno tijelo koje zrači.

Pročišćenjem se duša umnožava i stvara novi kvalitet duše kroz duh.

Proizilazi da je u svemu bitno živjeti jednostavno i prirodno uz ljubav, naravno tko zna i može.

Razlika između ljubavi i sexa nije za razmatranje jer su to dvije različite stvari, međutim običan čovjek to svodi na relativno isto.

Ljubav se inteligentno pokreće u tijelu neovisno od bilo čega drugog i vodi prirodnom pročišćenju.

Sex je slabost čovjeka manifestirana u trenutku strasti, kroz nagon i nižu svijest.

Ako je u pitanju produžetak ljudske vrste, onda se dovodi u pitanje prosvjetljenje čovjeka, jer podržavajući sex od pročišćenja nema ništa. Kada si na strani ljubavi produžetak ljudske vrste nije u pitanju, jer si pročišćen do razine Boga kome ne treba nikakva vrsta.

Suvremeni tokovi života su suprotni smjer od prirodnih tokova i jedino ti preostaje prihvaćanje svega kako jest, jer je to ipak evolucija. Bez obzira na zbrku oko tebe, ne moraš imati zbrku u glavi i tijelu. Neka bude kaos i rat, ti ostani miran, čist, svjestan i slobodan, jer to nema veze sa sredinom u kojoj živiš.



PRIRODA SVIJESTI

Svijest, svijest, svijest, svjestan si samo čist, izvana i iznutra, jer je svijest fluidalno-vibracijsko stanje u tijelu, kakvoće čiste H2O.

Od viškova hrane i mentalnog smeća, u tijelu se fluidi mute, a vibracija u tom mulju postaje spora, samim tim jasnoća se gubi. Svijest je obično zračenje kristala vode.

Sve što je u tebi ukočeno predstavlja nesvijest, jer ti ništa ne možeš uraditi svojim tijelom bez svijesti, niti jedan pokret.

Svijest je biokemijski i alkemijski tok izmjena i vibracija u tijelu i potiče iz stanica tijela. Kada se poremeti metaboliziranje duše u tijelo, lošom prehranom, stresom ili nečim drugim, stanice ostaju bez vode i kisika ili bez hranljivih tvari. Tada se lanac svijesti prekida i na tom mjestu se pojavi blokada u vidu rupe u hologramu prostora tijela.

Svijest je prostorni hologram tijela, sa bezbroj neprekidnih lanaca u svim pravcima, tako da su sve stanice u tijelu uključene u taj proces.

Nesvjesno je ukočenost pogleda, nemoć muskulature, reumatske slabosti, artitis i slične bolesti, nesvjesno je i spolna prenadraženost, zbog erekcije muškarca i histerije žene, strasti, karakterne slabosti u strahu, pohlepi, neiskrenosti, mržnji i ponosu. Nesvjesno je u moralu, religijama, ideologijama i društvenom obrazovanju. Nesvjesno je sve u čemu nema istine.

Mnogo toga je u tijelu i ponašanju čovjeka nesvjesno, međutim onako u hodu , mnoge se blokade popravljaju, jer se tiču mentalnog sadržaja, proširenog znanja i ponavljanja kroz aktivnosti.

Naravno, blokade svijesti mogu ostaviti na pojedinca dubokog traga, kada mu je život duše ugrožen.

Učenja Istoka govore kako smo ovdje u prolazu, u fizičkom tijelu. U tome nema istine, jer ništa u prostoru svijeta nije u prolazu, sve je sa svrhom i sve je na pravom mjestu, zato jer su mogućnosti vibracije, promjene i odnosi u prostoru ičinili da se nešto tako dogodi. U svakoj točkici prostora je centar svijeta, tako da je sve u centru, ništa nije negdje na periferiji.

Zbog toga je Bog svemoć i sveprisutnost prostora, jer nije u jednoj točki, već u svakoj točki prostora, u smislu apsolutnog vakuuma. Otuda je i lakše shvatiti da se i u tvojim stanicama tijela nalazi Bog (vakuum). Put od tebe do Boga, da li si jedno snjim ili nisi, jedino ovisi od prostornog holograma svijesti tvog tijela, kako su ti stanice u tijelu povezane i ima li u tim vezama prekida toka.

Tebi sada kao početniku ne treba sluđivanje s onostranim i duhovnim, jer je to još uvijek duboko u tebi i nije povezano kroz lanac svijesti, ali s proširenim znanjem i iskustvom, doći će na red i to. Najbitnije je krenuti od vidljivih stvari, od daha, vode, hrane, čišćenja tijela, vanjski i iznutra. Kada je tijelo oprano izvana, onda je čisto, ali kada je pročišćeno i iznutra, onda zrači. To dolazi od same vode, koja, kada je višom temperaturom destilirana u čistu, živu vodu H2O, podržava ti život i još ako je na minus temperaturi kristalizirala, njeno zračenje će biti jače. Zato učitelji života predlažu za piće destiliranu vodu, po mogućnosti zaleđenu, onda otopljenu na sobnoj temperaturi, sipanu u tamnoplavu staklenku, izloženu suncu najmanje na jedan sat i čuvanu na sobnoj temperaturi, jer se više neće pokvariti ako je u zatvornoj posudi. To je živa voda koja, ako se pravilno i u potrebnim količinama pije, najbolje revitalizira stanice, otklanja dehidraciju tijela, a samim tim i sve bolesti koje snjom proizilaze.

Beba po rođenju nema ništa razvijeno, pa ni svijest, zato samo spava, sa minimumom onih urođenih pokreta iz trudnoće. Međutim, malo po malo, lanci svijesti u tijelu se povezuju, stanice se povezuju i tijekom odrastanja tijela i sazrijevanja ličnosti, ipak dođe do jedne fine svijesti, naravno ako se stvari odvijaju prirodno.

Uz česta ponavljanja pokreta i radnji, samo tijelo se navikne oponašati znanje i na kraju zaživi svijest.

Kreativno je sve ono što te smiruje, što ti je jasno, što te ne blokira, što ti daje mir i radost.

Na žalost, biznis ne spada u kreativnost, već u neku ludu društvenu mašineriju koja ti blokira svijest i sve počneš odrađivati mehanički. Takve navike prave od čovjeka zombi i onda se pitamo što ćemo svi jednog dana postati hodajući automati, s veoma sofisticiranim softferom, u zamjenu za prirodnu svijest tijela.

Ni u kom slučaju odnos s Bogom i apsolutnom inteligencijom se ne mijenja, jer to ne ovisi od njih, oni su uvijek prisutni u prostoru, a na svjesnom entitetu je da li će za njih znati ili neće.

Tko može biti učitelj života?

Onaj tko ima toliko prošireno znanje i iskustva da s lakoćom uroni u tvoju dušu, preuzme odgovornost za sve tvoje slabosti i božanskom milosti povuče tvoje misli i um u njegovu dubinu da se sam uvjeriš u njegovo znanje. Tu se uspostavlja direktna veza učenika i učitelja, kao u slučaju bebe i majke

Kako pomaže učitelj života?

Kao prvo on je za tebe pojam proširenog znanja i iskusta. Ti si njegovim znanjem očaran, kao da je bacio magiju mudrosti na tebe. Dojam ti je da učitelj zrači kao dijmant i to ti veoma godi. Sva tvoja nemoć nadopunjuje nadopunjuje se njegovom moći. Ti nisi mogao uroniti u sebe, u dublja osjećanja i proširiti svijest, a sve činiš da uroniš duboko u učitelja. On je za tebe posrednik znanja i svijesti. Naravno, ista je inteligencija u učitelju i tebi, ali to nisi osjećao.

I što se dogodilo?

Nije ti učitelj prelio svijest, nego si ti svoju iluziju pretočio u svijest, zato jer si dopustio da stanu misli i um, i da koncentraciju usmjeriš na svijest učitelja.

U svakom slučaju iscjeljenja su stvar onoga tko osjeća bol ili pati. Naravno, autoritet kao učitelj života, slakoćom otklanja sve napetosti, strah i boli.

Ništa posebno, ti ćeš postati učitelj života i svojoj ćeš djeci uvijek govoriti kako si ti pravi učitelj a oni učenici. Da li si u pravu?



MATERIJA I NEMATERIJA

Materija i nematerija su potpuno ista stvar, s licem i naličjem. Kada shvatiš nemateriju kroz vakuum prostora, onda taj vakuum nikako ne mijenja kakvoću materije. Snaga vakuuma u materiji pokreće najsitnije čestice i od toga se stvaraju suptilne vibracije. Kada se cjeli lanac tih čestic pokrene, prostor je pun zračenja.

Teško možeš shvatiti suštinu toga iz jednostavnog razloga što materija nije samo jedan komad, a nematerija jest, u obliku beskrajnog vakuma.

Materiju sačinjavaju bezbroj komada, slobonih u prostoru nematerije. Svi ti komadi nisu iste kakvoće i sastava, već su kroz različita agregatna stanja slobodni u prostoru. Tu su i najsitnije čestice materije, vibracije čija se veličina mjeri metafizičkom realnošću.

Sve je jasno, sve je u prostoru, sve je JEDNO, a ipak se dešavaju stalne mijene, vrtnje, privlačenja, odbijanja, sudaranja, spajanja, cijepanja, tako da na kraju prostor svijeta obiluje od beskrajnih mogućnosti svega, naravno, temeljem same materije, vibracije i apsolutnog stanja.

Ništa u prostoru nije važnije jedno od drugog. Nema tu ni koke ni jajeta, jer je cjelina u pitanju.



DUHOVNA SUŠTINA LJUDSKOG BIĆA

Svijet u kome živimo, kao duhovna suština, ima veze samo sa sviješću čovjeka i temeljem toga su sva istraživanja i spoznaje.

Cjeli svijet je preslikan u ljudskom biću i umjesto beskrajnih mapa univerzuma, svemira, galaksija, kozmosa, nezamislivih dimenzija i brzine svjetlosti, jednostavno možeš spoznati sebe i biti će ti cjeli svijet jasan.

Na početku samospoznaje duhovnost nije bitna, jer si živ i duhovan. Samospoznaja ne smije biti napor, jer ni život prirodno nije napor, već jednostavan princip praznoga i punoga. Prazno je sve apsolutno čisto, a puno konačno tijelo. Puno i prazno su skupa u tijelu, nisu svjesni jedno drugog, izuzev u onom dijelu apsolutne inteligencije samog sjemena.

Tijelo čovjeka je taj svemogući, sveprisutni Bog, sadržan u samoj svijesti. Tijelo je svakako apsolutno intelignetno jer je živo, kada si budan i kada spavaš. Simbolizam tijela je krv i limfa, duša je srce, a svijest dah.

Tijelo je cjela duhovnost i preko njega i duše - srca, imaš sve što ti treba za samospoznaju.

Još si na početku, tijelo je živo, božansko i ne moraš se odmah uplitati u njegove slabosti - mentalni sadržaj. Promatraj ga kao novorođenu bebu koja spava.

Zastani na trenutak i uviđaš tu ništa nije sporno, sve je jednostavno, prirodno postavljeno, apsolutno inteligentno i vidjećeš kasnije tko će tu jednostavnost upropastiti. Inteligentna klica sjemena se mogla sama razviti, a tebi je teško spoznati sebe, iako si sposoban svojim sjemenom izroditi još milijarde tijela.

U cjeloj priči tijelo nezna za sebe, kao što nezna Bog. Život se svodi samo na dušu, koja se isključivo hrani vibracijama. Skup svih vibracija potrebnih duši, manifestira se u krupnom planu kroz ljubav i najdublja osjećanja vezana za srce. Duša i srce su jedno, nema veze koji ćeš izraz koristiti.

Zbrka nastaje kada dijete poraste, progovori, prohoda, počne misliti, jer gubi božanski duh i prelazi u građansku osobnost, kada se budi karakter, površinska osjećanja, emocije, sjećanja i sve te reakcije nazivamo um. Srce ti više nije bitno jer njime ne ideš među ljudima, nego tijelom. Tako potiskuješ dublja osjećanja, dušu, ljubav i svu pažnju poklanjaš onome što primaš iz vana. Za taj vanjski dio sebe, vremenom postaješ majstor, ali i ovisnik, zaboravljajući na pravi život iznutra. Tu počinje još veća zbrka, jer činiš pogreške (u hrani, aktivnostima, sexu), što za posljedicu ima zapostavljanje stanica tijela, zbog nesvjesnog unosa viškova od hrane i misli, što će ubrzo postati pravi otpad i mentalno smeće koje nesvjesno tijelo nije u stanju izbaciti.

Svijest je samo najobičnija koncentracija. Ako te netko zatvori u četiri zida, veoma brzo bi došao svijesti, jer ti pažnju ne odvlače sve one stvari na koje reagiraš. A svijest je prosta ili složena hologramska veza između svih stanica, kisika, čiste vode H2O i hranljivih tvari koje ih održavaju živim. Sve je tu jednostavno i jasno, nema nikakve potrebe sluđivati se galaksijama.

Svijest se budi u tebi, u tijelu, kada sva površinska osjećanja, kao neuhvatljiva, nestalna, kao iluzije, preseliš u ona prava duboka osjećanja u srcu. Život je pročišćeno stanje, bez utjecaja i iluzija, zato je tako duboko zaštićen u tebi, u srcu.

Kada je pročišćenje tijela u pitanju i to famozno apsolutno stanje, moram ti reći da ništa jednostavnije od toga nije. Kada materiju sagoriš, onaj pročišćeni dio je nematerija (naravno, pod vatrom se podrazumijeva svjetlost, a ne ostaci sagorjevanja), tako je materija i nematerija ili apsolutno stanje, u suštini JEDNO. Između ta dva stanja, unutar te cjeline, zbrku čini prostor ispunjen suptilnom vibracijom, tako da je u jednom prostoru tijela, jednovremeno kruta fizička materija, njeni dijelovi u vibracijama kao metafizičko stanje i onaj pročišćeni prostor sa vakuumom, kao apsolutnim stanjem ili apsolutnom inteligencijom.

Sve mogućnosti u tijelu, svi odnosi među stanicama, organima i njihovim funkcijama i sve moguće promjene, dolaze zbog vibracija, zbog duše - ritma srca, koje bezuvjetno nadgleda cjelu stvar života. Tijelo kao materija je statično, relativno, ograničeno, apsolutni vakuum je indiferentan, jedino duša u svim svojim oblicima (njeni oblici su sitne duše u svim stanicama, u fizičkom, mentalnom i intelektualnom aspektu i duhu do istine i svjetlosti), opstaje između vode, vatre i zraka u tijelu. Principijelno to i ti radiš u običnom životu, između vode, vatre i zraka.

Sa pravim znanjem čovjeku je svijet dokučiv kao na dlanu. Tu tajni nema, niti je potrebno Božanstvo. Prejaka izjava ali je istina. Božanstvo ima smisla kada znanje ne postoji, kao kod novorođene bebe, kada je svo znanje sabrano u najdublje osjećanje - bezuvjetnu ljubav u srcu. Taj obrazac jednostavnosti života potreban je uvijek, kao jedini prirodni princip uživanja, jer su sva druga uživanja grijeh, sa manjim i većim posljedicama, po stanice tijela i život duše. Kažem život duše, jer tijelo baš briga za život, ako nekome treba, neka misli o njemu.

Obzirom da je srce u materijalnom tijelu i ono je materijalno, Božanstvo je jedino moguće kroz ljubav i blaženstvo.

Sad možeš shvatiti zašto vladari svijeta nemaju dušu i srce, ne osjećaju ljubav, jer imaju cilj spoznati svijet, ali ne u smislu potrebe pojedinca, nego na globalnom planu materije, gdje Božanstvo jednostavno nije potrebno. Traži se najšire znanje, kako bi se tehnološkim procesima moglo upravljati najsuptilnijim česticama, skoro otkrivenim Higssovim bosonima.

Znanost se bavi vibracijama i zračenjima, a srce su prepustili pjesničkim dušama i medicini (koja nije zaiteresirana za dušu zbog mogućnosti novih tehnologija). Kako je čovjek otkrio vatru, počele su nove tehnologije, korak po korak, do ovoga što danas imamo.

U podsvijesti, čovjeku je prirodan život sve manje bitan, jer mu duboko u mozgu odzvanja informacija da ne brine ni o čemu jer su na pomolu nevjerojatne mogućnosti u liječenju bolesti, recikliranju organa, a nije isključeno stvaranje umjetnog čovjeka, koji će vjerodostojno imitirati živog. Oni razmišljaju, ako ukrote najsuptilniju česticu i vibraciju, postigli su cilj, sve drugo je rutina.

Svi suvremeni trendovi umjetnina upravo su s jednim ciljem, da se konačno postigne neovisnost civilizacije od ovisnosti od resursa Zemlje kojih sve manje ima.

Kao što si se sam uvjerio, nije ti trebala posebna duhovnost, već pravo znanje, kojim možeš shvatiti suštinu. Jednostavno je ako se zaista koncentriraš na dah, srce, na ljubav, a onda će proraditi sva biokemija, alkemija, fizika i metafizika, uključujući apsolutno stanje - vakuum, na najjednostavniji način kakav on jest.

Što se tiče dublje spoznaje, to prepuštam tebi, istražuj jogu, Tantru, Meditaciju, čakre, a sve je to već sadržano u opisanom jednostavnom poimanju duhovne suštine.

Na kraju svih spoznaja shvatićeš da je svijest samo jasan uvid, bez ostatka, kroz duh (vakuum), u kome bljesne svjetlost istine, nestane, a ostane samo apsolutna inteligencija.

O Bogu ti prosudi, svakako je stvaran, jer to si TI. Drugi Bog ne postoji. U spoznaji ćeš doći do kraja, kada sve nestaje, samo ostaje gola svijest, ako te bude ta razina onostranog interesirala.

Da bi bolje shvatio ovu jednostavnu priču, sjeti se učitelja života, koji su već ljudi u zrelijim godinama, ne rade nikakve duhovne tehnike, a bili su kao ti bez znanja, pročistili se, povezali stanice tijela kroz ljubav i svijest i sada im je sve jasno. Oni su Bogovi, oslobođeni svega, ne vole, ne misle, ne reagiraju, ali potpuno budni i prisutni u svemu i u tebi, zato zrače milostivo iz duše - srca, zato tebi njihovo zračenje veoma prija, siguran si od toga, kao da sve znaš kao oni, već si zaboravio na sve one nepotrebne stvari koje ti ruše koncentraciju, bez koje svijest nije moguća.

Učitelji života su samo jedno prošireno znanje i iskustvo. To možeš i ti postati.

Otkrio si da je prirodna inteligencija samo vakuum, svuda u tebi i savršeno služi kada duboko spavaš ili si u meditaciji. U svakom drugom slučaju bilo kakve reakcije uma, duša - srce mijenja ritam i to brzo i prirodno možeš popraviti fokusiranjem vakuuma na srce, upravo je to podignut ošit (dijafragma) za pluća i srce, kada će dah, točnije izdah pročistiti tijelo od otrova i tebi vratiti nastavak života.

Običan čovjek nema pojma da je njegov život limitiran na jedan udah i izdah, a nastavak je temeljem inteligencije i probuđene svijesti.

Tehnika vakuuma se lako uči, tim prije što se prakticira Kriya jogom, koja je u svemu čista fizička aktivnost tijela. U njoj nema nikakvih elemenata koncentracije, kao u drugim duhovnim tehnikama.

Isti si kao na početku samospoznaje, suštinski se ništa nije promijenilo, jedino si proširio znanje, koje ćeš lagano pretakati u iskustvo. Temeljem tog znanja ne moraš više reagirati kao struna, jer te sada štiti znanje, kao uvid na sva dešavanja oko tebe.

Već primjećuješ nikome ti nisi potreban. Svi misle da si odrastao, pitanje je da li je sazrelo tvoje sjeme svijesti? Ovisan si o društvu, religiji, zračenjima, kao malo dijete, no ono se igralo i osjećalo zaštićenim i slobodnim, a ti se osjećaš u strahu.

Slobodu ti nitko povratiti ne može, ona se budi kroz svijest. I sve je samo svijest.


ZAŠTO PITI DESTILIRANU VODU

Objašnjenje mora svima biti jasno bez ostatka.

Klica sjemena je živa iz nje se rađa živo tijelo.

Kako tijelo održati živim?

Već formirano tijelo sadrži prirodne stanice koje se obnavljaju, ali je u njima stalno prisutna prirodna inteligencija, u smislu održanja života. No prirodna inteligencija je samo vakuum, koji jednostavnim principom pročišćenja mrtvog, stvara prazan prostor za oživljavanje. Dah je taj princip, kroz udah (smrt) i izdah (oživljavanje). Ništa tako jednostavno, vječno budno i sveprisutno ne može biti kao vakuum prostora, no to je previše tehnički izraz i dobio je naziv apsolutna inteligencija.

Život tijela je održiv zbog vakuuma, zraka, destilirane vode - čiste H2O i hranljivih tvari, u organskom koloidnom obliku.

Vakuum je u stanicama prisutan, zrak udišeš onakav kakav jest, jedino možeš utjecati na vodu, odabirajući destiliranu vodu za piće i primjerenu organsku hranu.

U tijelu postoji struktura encima i hormona. Encimi su prirodna inteligencija u smislu kodova života, kao eliksir, balzam, zbog kojih se tijelo ne kvari. U suštini to su kristali žive vode.

Zato je najbolje piti destiliranu vodu, da se kroz probavu najviše encima iskoristi za oživljavanje stanica i zračenje tijela.

Kristali vode zrače kao dijamant, ali samo onda kada je tijelo čisto i prozračno, kada u njemu nema taloga, otpadnih tvari i smeća zbog kojih se ne bi zračenje osjetilo, jer je suptilno.

Jedini način da u tijelo uneseš hranljive tvari bez otpada, jest pijenje destilirane vode - čiste H2O i sokova od svježeg voća i povrća, jer se time očuva njihova živost i ne oksidiraju na zraku. Njih je u izobilju u svježem voću i povrću, oni su najbliži čistoći vode, imaju jednostavnu konzistenciju za probavu i kroz njih, oplemenjeni kristali vode zrače. Znaš i sam što destilirana voda znači kod infuzije i ljekovitih pripravaka.

Znanjem ćeš osmisliti prehranu i aktivno se uključiti u sam proces probave, na način pripreme sokova.

Izgleda da je destilirana voda veće otkriće za čovjeka nego vatra.

Ni jedna voda u prirodi nije čista H2O. Otkrićem vatre čovjek je imao priliku pročistiti vodu, međutim čini se da je voda mnogo misterioznija od onoga što možeš misliti o njoj, jer je živa.

U životnom smislu ni čista izvorska, planinska voda nije čista zbog krupnih kristala u njoj, minerala i svega drugog, što nije probavljivo kroz metabolizam tijela. Hranljive tvari moraju isključivo biti organske, žive i u koloidnom obliku, znači najfinije kakvoće. Zato piješ sokove sa izobiljem hranljivih tvari, a pijenjem destilirane vode, zadovoljavaš potrebe tijela za živom vodom H2O. Na 8 kg mase tijela dnevno trebaš popiti čašu vode (2 dl), najbolje kada ti je želudac prazan, ujutru i između obroka, najmanje na jedan sat poslije jela.

Na taj način u tijelu je sve čisto, od krvi, limfe, preko mokraće, znoja, sjemena muškarca, izlučevina žena i fekalija, s minimalnim količinama otpadnih plinova i otpadnih tvari od izumrlih stanica.

Zdravlje nikada neće biti dovedeno u pitanje ako se prehrani priđe znanjem. Ne samo prehrani nego životu u cjelini.

Čista voda, krv, limfa, znoj i mokraća moraju imati jednak okus, neutralno kao voda, ne slano i ne kiselo, kemijski alkalizirano i alkemijski s čistom vibracijom i živim zračenjem.

Jednostavnost i prirodna inteligencija klice iz sjemena, mora biti potvrđena kroz praktičan život, istinu i svijest o njemu.

Prvih dana života bebe, koja diše zrak i sisa majčino mlijeko, iz njenog tijela se izbaci samo ono prirodno inteligentno i ništa više. Zato mame uvijek ljube dječiju guzu, jer duboko znaju da je božanski čista. No i ta se guza prlja, zbog neznanja roditelja, kako bi na kraju ljudski izmet smrdio kao da je od tvora.

Mnogo godina proučavam duhovnost Istoka, samospoznaje radi, međutim destilirana voda je ravna bezuvjetnoj ljubavi i čistoj svijesti. Živa je i prirodna, u svemu inteligentna i pijući nju, zračiš i bez znanja.

Nitko i ništa na svijetu ne može biti tvoja ljubav, nego tvoja slabost. Zato je želja najveća nevolja. Prirodna inteligencija i Božanstvo su stvar apsolutne čistoće, bez ostatka. Život si samo TI, s uvažavanjem svega stvorenog.

Budisti su prilazili životu i apsolutnoj inteligenciji na veoma kompliciran način, neshvatljivim tehnikama i najsloženijom meditativnom i jogističkom praksom.

Koliko mi je poznato Šamani su imali znanje o živoj vodi (danas je to destilirana voda), kojom su liječili sve moguće bolesti.

Budi i ti jednostavan, pij destiliranu vodu, oživi i zrači.

Nedostatak ljubavi postaje kronična bolest većine, zbog čega su mnogi danas duševni bolesnici, čekajući kroz želju da im netko udjeli ljubav, međutim ona nije moguća izvan srca. Uvijek se pokazuje da su najjednostavnije stvari što život znače, najmanje istražene.

Društvo, kroz znanost, religiju, obrazovanje, medicinu, demokraciju, i da hoće ne može podržati jednostavnost života, jer bi većina umišljenih moralista ostali bez posla. Sve bi stalo, imajući u vidu činjenicu ovisnost čovječanstva o industrijski prerađenoj hrani, koja je u svemu mrtva priroda. Naravno, sve smo nekada imali kroz čistu prirodu, ali je cilj potpuno na drugoj strani, ka umjetninama, velikoj mogućnosti za uživanjima u iluziji života.

Moraš shvatiti da iluzija ne postoji, jer svi umišljaju da su u pravu, da su konačno svjesni. Svaka iluzija kao karakterna obrana ega, upravo izvire iz stvarnosti, kakvu pojedinac još ne prepoznaje. Međutim, pravo mjerilo je istina i kada ne živi u tebi, tek ćeš vidjeti svoga Boga kroz razna nezadovoljstva, strah, nejasnoću i boli. Jedino ti neko novo prošireno znanje može pokazati da li si u iluziji, jer ionako vjeruješ nebitnim stvarima.

Za društvo i velike umove, jednostavnost i priroda ne dolaze u obzir, zbog gubitka posla. U njihovim rukama je sve, mogu zaista raditi što hoće, jedino je život još uvijek u tvom srcu.



SVIJEST JE HOLOGRAMSKA MREŽA

O svijesti vjerojatno imaš svoje mišljenje, međutim ona je zaista krajnje jednostavna, temeljem prirodne inteligencije tijela.

Radi se o hologramskoj mreži praznog i punog u tijelu, vezano za samu materiju. Sa aspekta materije u kozmosu je sve živo, aktivno, vrti se, vibrira u sebi, međutim u prirodi se stvari odvijaju principom sjemena, tako imamo živu i mrtvu prirodu.

Uporedi tijelo sa jednom sobom. Ako je u sobi mnogo stvari, u jednom kaosu, onda u toj sobi ništa nije jasno. Kada sve stvari izbaciš iz sobe, ostaće prazan prostor, sa finim ehom koji odzvanja od zidova i to će biti jasan uvid, čista svijest.

Sve to vrijedi za tijelo. Kad kažem tijelo, mislim na prirodno tijelo sa optimalnim brojem tjelesnih stanica. Pretilo tijelo, mentalna reakcija ili bilo koja bolest, već nije čisto prirodno tijelo i predstavlja umanjenu jasnoću, kao nižu razinu svijesti.

Beba se rodi ali njeno tijelo još nije formirano do kraja. Zato beba nema svijest, ne hoda, ne misli, ne govori. Njeno tijelo funkcionira samo po pitanju elementarnog održanja života kroz dah, sisanje mlijeka, metabolizam i probavu. Sve drugo je u izgradnji stanica.

Od najfinijeg materijala u smislu postojanosti, tijelo će izgraditi mozak, kao najčistiji prostor za pohranu pročišćenih vibracija, u vidu elektromagnetskog zapisa. Međutim, ako se svijest ne utjelovi u cjelom tijelu, u svakoj stanici, uvijek će biti problem crnih rupa, nejasnoće i boli.

Pčelinje društvo najprije odnjeguje maticu, kao mozak koji će voditi društvo. Mozak je upravo ta matica, zaštićena u lubanji glave da joj se nikad ništa loše ne dogodi, daleko od svih mogućnosti prljanja, zbog unete hrane i drugih onečišćenja. Mozak je kao sterilna soba sa arhivom informacija, koje nisu ništa drugo nego iskustvo uma. Tu je svo znanje, iskustva i navike kroz koje je prošao um.

Život čovjeka nije moguć bez svijesti u smislu ljudskih kvaliteta. Zato služi formiranje tijela, odrastanje pojedinca i uporedo sazrijevanje svijesti, na način fizičkog pročišćenja, kada će u tijelu biti podjednako praznog prostora u smislu prirodne inteligencije i vakuuma i punog prostora u smislu same fizičke strukture kojom tijelo ima pojavu.

Utjelovljenje (implementacija) svijesti iz mozga u tijelo ide vertikalnom linijom života, u smislu zatvorenog kruga. Svijest se pogura do spolovila i pohrani u poznatom kazanu Kundalini (kod muškaraca su to testisi, kod žena jajnici, kao umanjeni mozak). Kvaliteta te svijesti je sirova, kao nagon, imenom ŽIVOTNA SILA. Ona se mora raspršiti u tijelu do svake stanice, čime će tijelo dobiti višu svjesnost.

Nova svijest dotiče opet iz glave, iz mozga, koji se napaja od osjetila koja su tik pored njega u glavi (osjetilo vida, sluha, mirisa i okusa je u glavi, jedino je osjetilo dodira svuda u koži). Sad već uviđaš kako se formira svijest, od opažanja, od osjećanja, emocija, od same reakcije uma.

Da li ćeš u svakoj reakciji uma imati uvid istine i stvarnosti ovisi od mnogo čimbenika, najprije od znanja, koja si tijekom odrastanja poprimio od sredine.

Dijete je nezrelo u svijesti do puberteta.

Poslije toga nastupa faza daljnjeg sazrijevanja svijesti koja završava oko 25-te godine.

Dalje kroz život dolazi faza kreativnosti i starenja.

Sve ono što si mogao glavom kroz zid, do 25-te godine, činio si zbog prirodnog imuniteta, zbog TIMUSA koji tebi služio umjesto mozga. Međutim, sada si odrastao, timus je pubertetom usahnuo i preselio se u srce. Dalji tok stvari i imuniteta ide preko srca, preko tvog umijeća življenja, preko moći prosuđivanja, preko znanja.

Dijetetu je koncentracija svijesti manifestirana kroz bezuvjetnu ljubav, zbog timusa. Zato se dijete bezbrižno igralo i upijalo sve promjene izvana. Zato djeca lako uče po nekoliko jezika jednovremeno. Dijete je čisto, još božansko, nepodjeljeno u svijesti. Odrastao čovjek to nije, jer je već navukao na sebe more problema kao prepreku svijesti.

Kada timusa nema više, bezuvjetna ljubav je preseljena u srce, ali ne tako prirodna i nadalje će biti samo ljubav. Tvoja ljubav će ubuduće ovisiti od mira u srcu, od najdubljih osjećanja u srcu, od čistoće tijela, znanja i od percipiranja stvarnosti života. Po pitanju ljubavi nemoj ni od koga ništa očekivati izvana, ona je tvoja prirodna potreba i samo se u tebi budi.

Valjda ćeš iz ovih redaka bliže shvatiti prirodu svijesti, da ne misliš kako ona dolazi s neba.

U slučaju čovjeka prirodna inteligencija može biti potpuno pretočena u svijest, na način fizičkog pročišćenja tijela. Ne smiješ gubiti iz vida da je i svijest materijalna i u svemu ima odlike materije. Može biti u vidu podsvjesnog uma, ograničena, viša ili apsolutna.

Biti ćeš jasnijeg uvida ako si uvijek spreman na igru, ako ne reagiraš emotivno, jer to je dokaz da si fleksibilan u mozgu i vitalan u tijelu. Odrasliji ljudi drže do nekog lažnog morala, ponosa i krutosti koja ide s tim. Za njih je dječija igra prošlost. Time pokazuju svu svoju nemoć, okreću se nebitnim stvarima, bježe od božanskog života i nesvjesno se pripremaju za zastrašujuću smrt. Ne moraš nikada umrijeti, u stvari ne moraš cjeloga života razmišljati o smrti. Takva razmišljanja bude strah, umanjuju kreativnost, ljudske kvalitete, čime se ponašanje čovjeka mora mijenjati.

Pij destiliranu vodu, pročisti tijelo i raduj se kroz ljubav, u punoj svijesti.



ŽELJA

Želja je najveća nemoć čovjeka, manifestirana kroz ponašanje, kreativnost, moć prosuđivanja stvarnosti i svijest.

U želji su sadržana sva ograničenja čovjeka, u smislu strasti. Zato neispunjena želja protivtežu nalazi u patnji.

Kod bebe koja još ne misli, postoji prirodna želja da sisa mlijeko i igra se. Beba još nema ni želju da piški i kaki, jer toga još nije svjesna.

Ako je ljubav jedina prirodna stvar u kojoj možeš uživati (sva druga uživanja su grijeh), onda su dječija želja za igrom i hranom za opstanak, jedine prirodne želje koje ne bude patnju.

Svaka druga želja se neizbježno pohranjuje u podsvjesni um i blokira buđenje svijesti. Podsvijest jest ravna prirodnoj inteligenciji, ali šta to vrijedi ako nije utjelovljena u svijest.

Upravo je glavni problem čovjeka što ne prepoznaje stvarnost života i što u tome ne vidi ispunjenje svih želja.

Temeljem želje ti nemaš mir u mislima jer očekuješ njeno ispunjenje. Ona je tebi bitnija od mira i života. Netko će reći pa nije to sve tako strašno. Međutim ti imaš bezbroj željica i želja, kada se sve one koncentriraju na tvoje sjećanje o njima, ode ti sva životna sila.

Ti zato ideš spavati da zaustaviš tok misli, da osvježiš životnu silu tijela, inače si gotov od umora. Fizička aktivnost tijela nije poseban napor, ako možeš raditi činićeš to, ako ti se ne radi nikom ništa, ali sa mislima nema šale, one same izviru, jer nisi pronašao rješenje.

No spavanje ništa nije riješilo, oživljavanjem sjećanja, iznova rušiš životnu silu. Pa tko je tu lud?

Zato je prošireno znanje jednostavan princip, ne samo za želje, nego za život u cjelini.

Zamisli tugu djeteta kada mu roditelj ne kupi igračku?

Zamisli čovjeka koji se milijun puta u životu razočarao zbog neispunjene želje?

Onda se nemoj čuditi ako je netko narušio ponašanje zbog neuroloških ili duševnih boli.

Svaka želja je potencijalna opasnost za bol.

Želja ti nikada nije potrebna, umjesto nje (jer želja pripada nezreloj djeci), budi svjestan, budi jednostavan u okvirima svojih kreativnih mogućnosti i stvarnih potreba tijela. A ono što je tvoja prirodna moć, nikada ne spada u želju. Ti uvijek želiš ono u čemu nemaš moć. I zato će svaka želja ostati tvoja slabost.

Pa ti razmisli koliko su strastvene želje opravdane, bilo za hranom, novcem, seksom, svejedno.

Ljubavna želja ne postoji, jer se ljubav individualno budi u srcu, neovisno od bilo čega ili bilo koga.



SUŠTINA ŽIVOTA

Život je toliko jednostavan da ga možeš u par riječi shvatiti, ako iza toga ne počneš mudrovati u prazno.

Jednostavnost života je temeljem apsolutne čistoće, očitovan kroz VAKUUM, iz milosti - APSOLUTNA INTELIGENCIJA.

Tu je početak i kraj postojanja kao VJEČNOST.

Gdje si ti u toj apsolutnosti, u toj vječnosti i vakuumu?

Kako si uopće živ u vakuumu, kako se ne ugušiš?

Ako hoćeš spoznati život, njegovu prirodu i kako je vječan, moraš probuditi svijest do najšireg znanja, da taj vječni život preslikaš, utjeloviš ili implementiraš u svoju svijest, koja neće biti ništa drugo, već isti taj VAKUUM, ovoga puta u smislu PRIRODNE INTELIGENCIJE, koja se odnosi na živu prirodu, a apsolutna inteligencija se odnosi na cjeli svijet i sve u njemu stvoreno.

Sad uviđaš da Bog uopće nije moguć bez TEBE, a TI nisi moguć bez svijesti. Nije suština života da imaš tijelo nego da si svjestan tog tijela i života u njemu.

Neopterećeni um i promućuran čovjek će ovo shvatiti bez dodatnih pitanja, jer je zaista jednostavno. No priča ima za cilj pojasniti suštinu života svima, svjesnima i manje svijesnim, probuđenima i onima koji spavaju, ona ih čeka kada se probude.

Vratimo se na suštinu na vakuum. Kao prvo vakuum nije moguć bez onoga tko ga stvara.

Tko stvara vakuum?

Idemo školski.... Vakuum stvara vibracija, kao metafizička realnost materije i kada zbog ubrzanja svjetlosti nestane u prostoru, iza sebe ne ostavlja ništa drugo izuzev vakuuma. Tako se, temeljem vibracija vakuum stvorio u prostoru svijeta i samim tim je kreacija svijeta cjelina i vječnost.

Dolazimo do točke same MATERIJE, kada moramo utvrditi da u prostoru svijeta, u tom vakuumu, ne postoji ništa drugo izuzev materiije, u fizičkom ili metafizičkom obliku, u vidu krutih tijela, žive i nežive prirode i slobodnih vibracija. Apsolutno stanje nadopunjuje materiju, pročišćuje i daje joj živost. Na taj način sve je samo MATERIJA, kao oblik, kao živa i neživa priroda, kao zračenje i kao apsolutno stanje (nematerija).

Ovo je već mnogo jasnije.

Ti si stvoren tako što se milijardama godina ta živa vibracija, već kao najsitnija dušica, spajala i dijelila, mijenjala oblike, postala krupnije živo tijelo, onda je to tijelo prohodalo, progovorilo, poprimilo svijest, jer je otjelovilo svoj početak postojanja iz apsolutne inteligencije. Tako si TI i prirodna inteligencija JEDNO i uvijek moraš znati TKO SI, kako se kroz običan život ne bi samo identificirao imenom i prezimenom, možda diplomom, položajem, imetkom. Sve što je svjetlost i zračenje u TEBI, tiče se samo ŽIVOTA, koga predstavlja tvoje srce (u njemu je utjelovljena duša, ona prva vibracija).

Moraš znati, kada iz sjemena krene zametak, prvo što se stvori jest TIMUS, a u regiji njega prva krvna žilica, kao buduće srce. Znači srce sa svojim kuckanjem je sve što imaš od života, jer nisi uvijek njega svjestan. Zato moraš održavati pravilan ritam srca kroz dah, da se ne prejedaš, u stvari ne moram ti ništa govoriti, srce ti uvijek sve kaže, jer je bezuvjetno budno i prisutno u tvom životu, bez obzira koliko si ti zainteresiran za njega, koliko si zahvalan postojanju, koliko si ljubazan i odgovoran.

Do 25-te godine na život možeš gledati iz kuta sentimentalnosti, preko božanske duše, preko blaženstva, milosti, preko Boga i bezuvjetne ljubavi, međutim poslije 25-te godine počinje doba starosti gdje sentimentalnosti nema mjesta, potrebno je prošireno znanje za svjesno upravljanje životom. Ostaješ TI, tvoja svijest, srce i tijelo. Važno je održati prisebnost, mir, kreativnost. Ako u svemu tome bude ljubavi i mjesta za igru, pa to je jako dobro, međutim, suvremeni život oduzima čovjeku slobodu, mir, žurba je na sve strane i zbrka u glavama ljudi.

Samo oni koji mogu u svakom trenutku progutati knedlu, radosno idu dalje kao da se oko njih ništa ne dešava.

Nitko se nije rodio da bi cjeloga života razmišljao i plašio se smrti.

Opet se život svodi na znanje, jer bez toga sve postaje sumnja.



KNEDLA

Simbolizam knedle u grlu je jednostavan i predstavlja suštinsko pitanje života.

Od knedle u grlu zastaje dah, gušiš se.

Zašto se stvori knedla?

Kada ne dišeš duboko, pogotovu kada ne izdišeš otrovne plinove iz tijela, bude ugrožena istina života koja se upravo manifestira u grlu, tiroidnim žlijezdama, a odnosi se na pluća, disanje, probavu, debelo crijevo i detoksikaciju tijela.

Svaka tvoja reakcija koja za posljedicu ima zastoj ili ubrzan rad srca, automatski utiče na dah i knedlu u grlu. Sva tvoja neslaganja s okolišem dovode u pitam mir tvog srca i eto knedle u tvom grlu koju moraš progutati, ako ti je do mira i života stalo.

Jednostavno, zar ne?

Kod beba je to izraženo, kod zaljubljenih pojedinaca, kod milostivih osoba.

Svaka svjesno progutana knedla je direktna svijest o životu.

Knedla je urođeni mehanizam prirodne inteligencije, kao dah, kada u podsvjesnom umu održavaš život tijela.

Promatrao sam kada čovjek umire, koliko se muči progutati knedlu i na kraju u tome ne uspije, uguši se i umre.



VITALNOST I DUGOVJEČNOST

Malo je nezrelo reći podmladiti se, jer je životni put zatvoreni krug, sastavljen samo od prirodnih faza, tako da je svaka od njih značajna.

Izreka kaže : „Sve u svoje vrijeme“. To znači ako si svaku fazu života proživio prirodno, nemaš se što podmlađivati, pa ti si uvijek mlad, samo prolazi vrijeme.

Stanice tijela se ionako vrlo često obnavljaju i u tebi je uvijek tijelo novo. Prirodno nije moguće vratiti se na neko tijelo iz prošlosti, jer se stanice tijela obnavljaju onakve kave one jesu. Obnavljaju se i one neprirodne stanice u tijelu, kao mutirane, kao pretilost ili kakva bolest. Neke bolesti traju veoma dugo, godinama, tako da se stanice svejedno obnavljaju, bez obzira na njihovo zatečeno stanje.

Mladalački izgled ne možeš povratiti u zrelijim godinama, i ako si godine potrošio u nebitnim stvarima, strastvima, u stresu i mnogim drugim negativnostima života.

Možeš sadašnje stanje popraviti do razine prirodne vitalnosti tijela, bez obzira koliko godina imaš. S takvim novim vitalnim tijelom i izgledom, možeš nastaviti život koliko ti hoćeš, jer on isključivo ovisi o tebi, tvom znanju i svemu onome što poduzimaš.

"Ako slučajno oboliš i ne mogneš ustati iz kreveta, ne uzimaj nipošto lijekove - lijekovi su otrov. Radije nemoj tri dana
ništa jesti. Bolest je posljedica otpadnih tvari koje se nagomilavaju u tvom tijelu. U ta tri dana popij svakih pola sata čašu čiste vode i ti ćeš opet biti zdrav".


JEDNOSTAVNOST SVIJESTI

O svijesti možeš razmišljati na više načina. međutim samo kada je možeš zamisliti kao nešto najjednostavnije, može ti biti jasno.

Svijest je prirodno inteligentna spiritualna moć dopuštenja svega, u trenutku prije reakcije uma. Značajna je za čovjeka u smislu sveprisutnosti i neograničenog trajanja. Neovisna je od bilo koje reakcije osjećanja, misli, uma, emocija, sjećanja. Može stvoriti najširi uvid i jasnoću u smislu prirodne intuicije, kada te dovodi u potpun mir, sa usklađenim ponašanjem, jer sve doživljavaš stvarno.

Strukturu svijesti čini cjelo biće, jer je cilj učiniti ga potpuno svjesnim, bez ostatka. To se postiže utjelovljenjem (implementacijom) svijesti iz onog najjasnijeg dijela u pinealnoj žlijezdi, hipofizi, mozgu, u svakoj stanici tijela. U pinealnoj žlijezdi je spiritualne čistoće, a idući prema tijelu, spiritualnost svijesti se gubi u reakciji uma, misli i vanjskim osjetilima.

Za potpunu svijest je potrebno unutarnje osjetilo - SRCE, jer je nepristrasno od vanjskih utjecaja i jedino reagira na istinu života.

Struktura svijesti je u skladu s prirodom tijela, jednostavna je i tiče se znanja, koje mora prethoditi vanjskim osjetilima. Temeljem znanja, u mozgu se formira svijest, kao pravi put kružnog toka.

Zbog relativnosti života, nisu svi u prilici proširivati znanje, zato se moraju prepustiti prirodnom znanju, koje izvire iz prirodne inteligencije samog tijela. To znanje izvire direktno iz srca i nazivamo ga LJUBAV. Ljubav nije ovisna od mozga i vanjskih osjetila, zato se njome prirodno utjelovljuje svijest.

Kako je sve počelo?

U samospoznaji će se pokazati da je srce početak i kraj svijesti i života.

Ovo je trenutak suočenja s istinom.

Svijesti se moraš predati srcem i tijelom, jer TI nisi pametniji od same prirodne inteligencije tijela. U mozgu je pročišćena svijest, ali sam mozak nije ništa bez tijela, pluća, srca, krvi.

Tijelo i glava su prilično podvojeni, spaja ih sve ono suštinsko što prolazi kroz grlo (najprije istina, očitovana kroz reakciju tiroidnih žlijezdi, probavu, debelo crijevo, pluća, metabolizam). Najbolje je kada ništa ne misliš i dopustiš da se glava i tijelo, mozak i srce, povežu onako kako prirodno znaju. Tim dopuštenjem, trenutačno ćeš osjetiti mir.

Definitivno, u tebi je neko znanje i iskustvo, ali to nije ništa u odnosu na prirodnu inteligenciju tijela. TI stalno misliš da si pametniji od „slijepog“ tijela, međutim ono ti uvijek šalje vidljive signale za sve grijehove koje činiš i za ukupno tvoje ponašanje, a TI uopće na to ne reagiraš, ali zato reagiraš na nebitne stvari izvana. Pitaj se tko je u toj situaciji pametniji, TI ili tijelo?

Jedno je sigurno, dok još nisi imao glavu, na samom početku klice tvog sjemena i zametka, imao si srce. Poznato je da se u zametku najprije formira TIMUS kao prirodni imunitet za buduće oblikovanje tijela, a u njemu se odmah formira prva krvna žilica koja će biti srce.

Zato srce uvijek moraš slušati i vjerovati mu više nego samom sebi, jer ono nije griješnik kao ti, ni u čemu ne uživa, bezuvjetno je prisutno u tvom životu, neovisno je i prava je žrtva za tvoj život.

Što misliš između svijesti i srca tko je kokoš a tko jaje?

Kada TI nisi postojao, SRCE je bilo.

Predajući se prirodnoj jednostavnosti života, osjetićeš veliku radost, uhvatiće te jeza kao znak da svijest teče kroz tijelo i moraš pitati sebe zašto uvijek reagiraš, nešto misliš i time blokiraš mir i svijest? Shvatićeš da život nisu misli, već mir i srce.

Naravno, površinska osjećanja će i dalje imati svoju ulogu i pratiti opažanja osjetila još jasnije, kada ih podržiš iznutra srcem. Tako se stvara prirodna intuicija, kada i slijepim površinskim osjećanjima, možeš bez razmišljanja i bez reakcije uma, prepoznati istinu. To će biti prava integracija znanja, iskustva i svijesti u tebi, kao znak zrelosti. Sve ono što znaju učitelji života, upravo se tiče znanja i iskustva. Oni u trenutku imaju potpunu jasnoću uvida, zaista ne moraju ništa misliti. Oni nisu ništa posebno u odnosu na tebe, samo su dopustili da im se svijest i život dogode.

Cilj je da si potpuno slobodan izvana i iznutra. Tu slobodu zaista sam uređuješ i nitko ti je ne može oduzeti. Tu slobodu je imao Isus, ali ga rijetko tko razumije. Isusa mnogi doživljavaju lažno religiozno, sentimentalno i na svaki drugi način, a ne svjesno.

Ako tražiš recept za mir, ljubav, radost, jasnoću, vitalnost i dugovječnost, potraži je najprije u proširenom znanju, a onda u cjelosti dopusti to znanje i iskustva da se utjelove u srce i tijelo.

Obzirom da građu tijela najviše čini živa voda - 70 %, najbistriji si umom pored čiste vode, bila to samo kapljica rose, potok, rijeka, jezero, more ili ocean. No, tih 70 % vode je sastavni dio tijela iznutra. To znači da ti uvijek treba živa voda u tijelu. Nemoj mudrovati, jedina živa voda koju ćeš naći oko sebe jest destilirana voda. Malo neshvatljivo, nisi navikao na nju, ali je ona ipak jedino dobra za piće, građu tijela, stvaranje kristala koji ne dozvoljavaju starenje i na kraju zrače. Njihovim zračenjem iznutra, zračiš i ti prema van, prema ljudima i svemu. Kažu da biljka osjeća zračenje srca, da točno vidiš kako se list pomjera ako si u ljubavi s njim. Tu je samo u pitanju zračenje aura, tijela i lista.

Pravo je znanje i svijest o životu piti destiliranu vodu, uz odabranu hranu najbližu njoj, organsku i živu, od vegetacije, sokova svježeg voća i povrća, koloidne kakvoće hranljivih tvari, od kojih tijelo ima najviše koristi, ne prlja se, uvijek je čisto, vitalno, ne mora biti ovapnjenih arterija i žila, i dugovječnost je tu.

Srce si morao upamtiti (i kada nisi bio svjestan) kao prvi obrazac bezuvjetne ljubavi, prema budućem božanskom biću.

Treba li još što pojasniti u vezi svijesti, srca, tijela, mira, ljubavi, radosti, vitalnosti, dugovječnosti, ili je uvijek u pitanju strast i koncentracija na nebitne stvari, kao neznanje, nemoć karaktera, neodgovornost i nezrelost.



MIR

Ako za trenutak mira trebaš neko posebno mjesto, vrijeme, prijatelja, posao, novac, hranu, piće, sex, putovanje ili šta drugo, tvoja je moć prilično slaba.

Zbog malo mira u srcu ne moraš ništa misliti ni raditi, jednostavno ga imaš SADA, pod uvjetom da ga zaista želiš.

Međutim, tvoje su želje sve drugo samo ne mir.

Poznat možeš biti samo po srcu, nikako po materijalnom bogatstvu, položaju i statusnom simbolu.

Kada ti srce zrači, od tebe se osjeća ljubav.

Svojom reakcijom i mislima, prekrivaš suptilnu svjetlucavost zračenja kristala žive vode iz srca. Na takvo tvoje ponašanje srce se neće ljutiti, jer je prirodno inteligentno i zrelo, ono ti uvijek daje priliku da sazriš.

Svi će na tebe gledati kao na podvojenu ličnost, imajući u vidu činjenicu da tvoje srce nije nizašta krivo, nego je ta podvojenost isključivo tvoje neznanje. Jednostavno si dužan pokazati drugima da si TI sa svojim srcem JEDNO.

Moraš shvatiti da za tvoje srce u svačijem srcu mjesta ima i svatko će ti dati srce ako se normalno ponašaš.

Jadno se osjeća onaj tko o svemu mora misliti, jer mu zaista ništa nije jasno. Takvog ubrzo zaboli glava, nekada se uplaši, nikada ne vidi istinu, životari, a tijelo mu obiluje od prirodne inteligencije. Nitko nije pošteđen od jada, ako se prepusti umišljanju, ako se nezna koncentrirati, ako ga svojom reakcijom uvijek komplicira i nikad nije jednostavan.


TIJELO DUH SVIJEST

Kada kreneš promatrati prostor i vrijeme, u njima ćeš otkriti postojanje svijeta.

Promatrajući cjelinu svijeta kao hologram, shvatićeš da se radi o jednoj, jedinoj i istoj materiji, u nekakvoj transformaciji, tranziciji, mijeni, vrtnji, u pokretu, usitnjavanju, ukrupnjavanju, prelaskom iz jednog u drugo stanje jednovremeno.

Temeljem aktivnosti u prostoru, dešavaju se mnoge druge vidljive i nevidljive stvari, u smislu uzroka i posljedica, beskrajnih mogućnosti za svim promjenama i odnosima, što u suštini predstavlja ŽIVOT MATERIJE.

Ako napraviš razliku između transmutacije materije i transcendiranja svijesti, ŽIVOT će biti jasniji.

To se može i praktično objasniti.

Zamisli svoje tijelo kao da je od leda, negdje u prostoru taj led lebdi nevjerojatno dugo i uplovilo je u atmosferu Zemlje, gdje je povišena temperatura, postoji zrak i voda. Komad leda se utopljava i kao da je počeo disati iznutra. Temperatura se podigla, jasno vidiš isparavanje vodene pare i otopljenu vodu.

Od onog komada leda, pod posebnim uvjetima imaš njegovu transformaciju, u vodenu paru i vodu, jednovremeno.

Na ovom primjeru leda, materija pokazuje svoju prirodu kao ŽIVOT. Uz toplinu, zrak i vodu, svaka materija će oživiti, kad - tad.

Tako je stvoren čovjek. Skoro milijardu godina je bilo potrebno evoluirati do ovog stupnja razvoja.

ŽIVOT nije ništa drugo doli jednovremenost materije u svim mogućim oblicima, kao bez vremena i bez prostora. Taj dio bez vremena i prostora je SVIJEST, kao najviša moć MATERIJE, u smislu APSOLUTNE INTELIGENCIJE, koja je beskrajno moćna kroz sveprisutnost, bezvremenost, manifestirano u svjesnom entitetu.

Ako imaš dovoljno prošireno znanje i ako to znanje možeš sagledati ili utjeloviti kroz SEBE, onda ćeš postići jasnoću uvida u život.

Tijelo, duh i svijest su samo stanja materije jednovremeno i nepodvojeno, zbog stvrorenih preduvjeta. Taj zatvoreni sustav je praktički uvijek živ, u različitim oblicima, nekada u nesvijesti, nekada u svijesti. Nesvjesno i svjesno imaju rastegljivost, mogu biti duboke i jasne ili površne i plitke.

Unutar same svijesti, jasne i zamagljene, čovjek ima osjećanja o samom životu, na koja sam utiče kroz skidanje magle ispred svijesti. Tako postaješ dežurni svetionik nad svojim putem života, jer bez svjetlosti, opet ćeš biti onaj komad leda.

Radi pokretanja svjesnosti, pokazalo se praktičnim prikazati je kroz iluziju tijela (koje spava nesvjesno) i svemoć Boga, kroz aktivnu formu vječne budnosti. To svakako pije vodu dok ne zatvoriš krug samospoznaje, kada na kraju puta jasno vidiš suštinu života, jednovremeno u svim fazama transformacije tijela.

Ako je život tijela ovisan o jednom udahu zraka, onda je oslobađanje duha sadržano u jednom izdahu. Dah se odvija prirodno, sinkronizirano, inteligentno, a tebi ostaje razmatranje onoga između udaha i izdaha, u čemu su sve tvoje aktivnosti. Onda ćeš shvatiti da moraš biti miran i dobro koncentriran između udaha i izdaha, da bi uopće ulovio što se sve dešava.

Spiritualnost ti daje mogućnost jednostavnosti svijesti, gdje ništa ne smije biti napor. Jednostavno si u svijesti slobodan šetati u sebi i van sebe jednovremeno i to te čini radosnim, kao da se igraš letenja, a tijelo miruje ili je u nekoj aktivnosti.

To što može čovjek postići kroz svijest, ne može ništa drugo u prirodi, ni biljka ni životinja, bez obzira što u svemu postoji apsolutna inteligencija. Znači svijest je evolutivna stvar materije ljudskog bića. Zato će netko biti zreliji i svjesniji od drugog, pažljviji i odgovorniji, a opet se to svodi na znanje implementirano u sam život.

Netko mora voditi tijelo kroz prostor i vrijeme, ono to ne može samo, iako u sebi sadrži apsolutan život. Ali život nije ništa ako nije osvjetljen, ako ga ne vidiš i ne osjećaš. Ono što po danu vidiš od svjetlosti, to po mraku moraš vidjeti zbog svijesti, koja je samo jedno prošireno znanje i iskustvo.

Došli smo do točke jasnoće života, kada sve to mora biti praktički postavljeno, recimo u jednom danu, kroz sistem svijetla i tame. U tom sklopu moraš održati tijelo vitalnim, moraš osloboditi duh i moraš biti miran, kako bi stvorio sklad.

Zrak već imaš, trebaa ti čista voda H2O, to je za naše prilike destilirana voda i ono malo esencijalnih hranljivih tvari. Nitko ne mora biti zbunjen oko vode i prehrane, jer ona mora biti osmišljena i jednostavna, primjerena samom životu. Strasti zaista ovdje nemaju mjesto, navike i svaka druga slabost ili ovisnost. Radi se o uspostavi mirnog života.

Ovdje nedostaje oslobađanje duha, jer svaka napetost u tijelu, razdražljivost, nejasnoća, reakcija, u suštini je nemiran duh, kome se mora dati prilika da napusti tijelo.

I to su mudraci istražili, tehnika za oslobađanje duha je jednostavna koliko i udah zraka, a sadržana je u samoj svijesti o duhu. Uči se lako, primjenjuje jednostavno, samo ako to želiš.

U hodu oslobađaš duh, gutaš knedle i otklanjaš svaku reakciju.

Stani uspravno ili legni. Opusti se kao krpa, neka sve klone, pogled, ruke, noge, neka na trenutak sve omlitavi u tebi. Osjetićeš da dublje dišeš. Ako se još samo dublje omlitaviš prestaćeš disati, a ošit (dijafragma) će sam krenuti prema grudnom košu, plućima i srcu. Dogodit će se vakuum, kao prirodna defibrilacija srca. Elektrošok za stimulaciju srca nije ništa u odnosu na vakuum. Tebi će to biti veoma ugodno i nećeš disati, da ne bi poremetio cjelu stvar. Eto u toj koncentraciji znanja i svijesti oslobodio si duh i nisi više napet.

To ponavljaj kad se sjetiš. Dovoljno je da od svake minute života odvojiš par sekundi za oslobađanje duha. Biti ćeš resetiran i nov, kao preporođen.

Svoje ponašanje prepusti samom životu, jednostavno, samo slijedi principe, kroz zrak, vodu i mir. Ako ti je i to previše, onda pređi na jednostavniju varijantu - LJUBAV. Ona će sve riješiti za tebe, samo uživaj, jer jedino ljubav nije strast.

Život iznutra je sasvim nešto drugo na osjećanja izvana. To moraš uskladiti i osjećati se jednovremeno svjesno iznutra i izvana.

Ako dopustiš život, tijelo, duh, ljubav i svijest, imaćeš i radost i mir.


EVOLUTIVNA ZRELOST

Materija u prostoru i vremenu stari, transformira se i evolutivno sazrijeva, od apsolutnog stanja, preko metafizičkog stanja, do fizičkog stanja i tako u krug.

Naša priroda je organska i neorganska, živa i mrtva. Upravo se to odnosi na evolutivnu zrelost same materije.

Sva živa priroda ima tu zrelost, na svoj način, preko različitih vrsta živih sistema.

Mrtva priroda pripada mineralnom svijetu, kristalnog, nerazgrađenog oblika.

Mi smo zainteresirani jednako za živu i mrtvu prirodu. Od žive imamo vegetaciju i hranljive tvari, od nežive prirode koristimo energetske resurse.

Iz pohlepe i neznanja čovjek se sve više okreće neživoj prirodi, točnije maksimalnom iskorišćavanju prirodnih resursa. Time se narušava prirodna ravnoteža. Kao što je nama vegetacija potrebna za život, tako je biljkama potrebni neživi minerali, koje će biljka učiniti živim, preko destilirane vode, zraka i svjetlosti. Takve koloidne otopine minerala u biljkama nama pogoduju u prehrani, jer dobivamo sve potrebne količine hranljivih tvari, u aminokiselinama, glukozi (voćnim šećerima), masnim kiselinama, mineralima i vitaminima.

Posebno je bitno napomenuti strukturu encima i hormona u tijelu, zbog kojih se tijelo ne kvari i prirodno se pročišćava, a sve temeljem zračenja neba i zemlje, svjetlosti i prirodne inteligencije (vakuuma).

Kada smo kod zračenja, moramo znati da se time pokazuje evolutivna zrelost materije. Ono što ne zrači, nezrelo je.

Sve što je živo, intenzivno zrači. To se odnosi i na novorođenu bebu. Kroz odrastanje i socijalno vođenje života (neprirodnim putem) i ta se beba počinje kvariti u krvi i tijelu, čime je njeno zračenje dovedeno u pitanje. Za živu prirodu vrijedi pravilo, ako iscrpi potencijale zračenja, mora umrijeti i preći u neživu prirodu.

Čovjeku je suđeno da zrači, a to je jedino moguće kroz formu ljubavi (bukvalno je to životna sila, kroz kreativnost), od nagona do ekstaze, istine, svjetlosti i slobode. Konačna sloboda se odnosi na kozmičku simfoniju svijesti, kada pročišćeno tijelo rezonira skupa s prostorom.

Bez mnogo priče, pročišćenje je prirodna stvar čovjeka, ljubav je prirodna stvar, čista krv je prirodna stvar, sve je to temeljem živog života, ni manje ni više, potrebno tijelu, prirodne mogućnosti to dopuštaju i evolutivna zrelost nalaže.

Ljubav

To je nešto prirodno u životu čovjeka, a tiče se onog nesvjesnog tijela (u smislu materije) i pročišćenog tijela u smislu svijesti. To unutarnje osjećanje sklada života, manifestira se kroz blaženstvo različitog intenziteta. To mogu biti žmarci, možda jeza, lotosov cvijet u grudima, najveća knedla od istine, najmirnija glava i najjači osjećaj slobode.

Ljubav je stvar života samog i tiče se životne sile. Sve što je živo, ima u sebi sokove blaženstva, u smislu encima koji apsolutnom čistoćom štite tijelo dajući mu prirodni imunitet.

Nagon čovjeka je izvor rijeke ljubavi i života. Ali šta to vrijedi ako ne znamo gdje se taj izvor nalazi, ako ne idemo k njemu, ako nismo prisutni kraj njega, ako ne pijemo tu živu vodu ljubavi?

Kada dođeš na izvor ljubavi i blaženstva, svakako ćeš doživjeti nekakav maksimum zadovoljstva. To je nama poznato kroz orgazam. Međutim, on toliko kratko traje da je bitan samo kao iskustvo. Ako sa sobom ne poneseš ljubav sa izvora, onda ta živa voda tebi ništa ne znači. Tražeći je u nečemu drugom izvan tijela, besmisleno je, kada je ona jedino u tvom izvoru životne sile.

I sve je to prirodno, inteligentno, ljudski i normalno, iznad svega jednostavno, samo traži budnost i prisutnost. Najprije znanje ili nečije iskustvo da ti pokaže kako se to radi.

Ekstaza

Predstavlja živu vodu iz rijeke ljubavi (iz životne sile i nagona), svuda u tijelu. U ekstazi ne postoji koncentracija na jedan užitak kao kod orgazma, već se trudiš i opustaš tijelo da orgazam uhvati svaku stanicu. Takva rezonantnost tijela daje ti najjasniji uvid života i to je najviša svijest.

Svijest

Samo čini sveukupnu budnost. Kada spavaš od svijesti nema ništa. Da, postoji ona, ali ti spavaš, nisi aktivan, a život nije u spavanju. Kod pročišćenog tijela uz optimalnu krv, budnost je potpuna. Takvi ljudi ne moraju spavati, nemaju što odmarati u tijelu. Spavanje je predah jer tijelo ne stigne preko dana počistiti umrle stanice, zato jer si stalno aktivan (hranom, mislima, sexom ili nečim drugim što troši životnu silu).

Svijest je slobodna simfonija, neovisna, ne možeš reći da je tvoja, kada je to samo eho stanja tijela.

Ako imaš buku u glavi od misli ili kakvu slabost, bol, svakako da će simfonija tijela biti narušena. Za svijest je potreban mir, čista krv i čisto tijelo. Naravno ljubav se podrazumijeva.

Ponašanje

Tko bi mogao odrediti kako treba izgledati ponašanje normalnog čovjeka? Naravno samo priroda života. Prema tome ponašanje će biti prirodno, ako je unutarnji sadržaj tijela prirodan, ako je krv optimalna, a tijelo nema taloga i zapušenih arterija.

Karma

Karma predstavlja najveći problem za prirodan tok života, jer upravo bilježi sve ono neprirodno što je urađeno u nizu preko predaka. Nećete povjerovati, ali karma nije ništa drugo doli same stanice krvi. Karma je bolest krvi. Pročišćenjem krvi karma se briše, bez obzira što je u njoj bilo zabilježeno, jer je to prirodna stvar, jer je čista krv prirodna inteligencija.

Intuicija

Opet sve vezano za čistu krv i tijelo, jer kada krv neometano struji kroz naša osjetila, žlijezde i organe, intuicija je neizbježna. S intuicijom čovjek ništa ne misli, već osjeća, u tome je i suština svijesti. Kada se intuicija proširi iz glave na cjelo tijelo, eto svijesti u cjelini, bez misli i maske ega.

Zdravlje

Uz optimalnu krv i pročišćeno tijelo, bolesti nemaju podložno tlo za razvoj u tijelu. To je sve.

Kreativnost

Kreativnost strogo podrazumijeva životnu silu, izraženu kroz moć čovjeka. Naravno, ona je najbolja samo života radi. Ako se moć rasipa radi strasti, onda ne možemo govoriti o kreativnosti. Sva materijalna ostvarenja nisu kreativnost.

Aktivnosti

Svaka aktivnost čovjeka koja izvire iz kreativnosti života, a služi njemu i obitelji, spada u ljudski kvalitet.

Prehrana

Ništa posebno. Ako znaš sastav čiste krvi, nemam ti što reći u vezi prehrane. Ako neznaš, to se lako uči. Jednostavno je i prirodno. Važno je da čista krv i tijelo nisu mogući bez organske hrane. To znači da umjetnine od industrijski prerađene hrane ne dolaze u obzir, jer nisu žive. Ne dolazi u obzir ni termička obrada namirnica hrane, jer time postaju neživa priroda - mrtve.

Znanje

Beskrajna enciklopedija znanja svakako je svijest, kao neovisno stanje tijela, koje u sebi sadrži najpovoljniji feng shui života, temeljem prirodno inteligentne živosti. Optimalna krv i prirodno tijelo, bez taloga i mutiranih stanica, daju najbolju rezonantnost svih stanica tijela, u smislu njihove slobode kretanja kroz krvotok, limfotok i organe, što sve skupa rezultira optimalnim otkucajima srca, a nama daje osjećaj mira, ugodnog blaženstva, volje u leđima i ukupne radosti. Nekako se osjećamo slobodni. To je samo prirodna stvar dovođenja tijela u rezonantnost s prostorom kozmosa.

Iskustvo

Enciklopedija znanja je zaista velika, međutim ima li to ikakvog smisla ako pojedinac nije čuo za to. Što vrijedi malom djetetu da će jednog dana biti zreo čovjek, ako će ono iz neznanja napraviti neku štetu?

Sirovo znanje bez pretakanja u iskustvo, nije ništa, kao što ni život nije ništa ako se njime ne koristiš.

Praktički nemamo izbora, jer koristeći se umjetninama, kroz hranu i energiju, u stvari napuštamo život i onda se pitamo od kuda bolesti, starost i opća nemoć.

Vitalnost i dugovječnost čovjeka predstavljaju znanje, iskustva, svijest i moć, a sve u čistoj krvi i mirnom srcu.

Strasti

Jedino je uživanje u ljubavi i životu prirodna strast, pročišćena, nije materijalna.

Što se tiče hrane, nije strast uživanje u potrebnim količinama hranljivih tvari.

Sva druga uživanja nisu prirodna i čine osjećanje grijeha, a to svi znamo da obavezno izaziva strah, pohlepu, neiskrenost, mržnju i ponos, u smislu rušenja karaktera i jačanje ega.

Seksualnost

Svakako je seksualnost prva karika u životu čovjeka, na samom izvoru rijeke života i ljubavi.

Da nije seksualnih moći, ne bi bilo ni ljudske vrste.

No, da nije neznanja i strasti, ne bi bilo ni grijehova prema tijelu u smislu nesvjesnog sexa.

Bilo kako bilo seksualnost čovjeka uprošćena smo na sex je poremećaj karaktera.

Istine radi ono što je uzrok, najbolji je lijek, tako sa pravilnim vođenjem svoje seksualnosti, prirodno revitaliziraš tijelo, jer je seksualnost ponajprije jaka hormonska struktura tijela, a to su prirodni čistači.

Znanje je u pitanju, jer sex bez znanja samo je suludo nipodaštavanje žive sile i gubljenje moći, a to svi znamo kako smo jadni nakon kratkotrajnog užitka orgazma. Kao da nam je netko oduzeo život. Pa ako je već tako, onda se orgazam mora provoditi svuda u tijelu, a ne kao eksplozija u jednoj točki.

To se lako uči, samo moraš odbaciti predrasude i ponašati se prema seksualnosti kao prema životu.

Prosvjetljenje

Nije ništa drugo doli najčistija krv kao u trenutku začeća. Tada tijelo prirodno zrači.

Jednostavnost

Život je temeljem prirodne inteligencije - vakuuma. Ako to uvažavaš, onda dopusti i slijedi tu inteligenciju. Ne moraš sumnjati jer si dio nje, živ si.

Život nije misao, niti strast, niti bilo što drugo što misliš, već prirodna svrha kreacije svijeta, koju nikad ne možeš narušiti jer je apsolutna moć, kroz beskrajni vakuum, jedino možeš srušiti sebe, time što ćeš od otpada u tijelu izgubiti vakuum u stanicama tijela i time dovodiš sebe do ruba.

Iscjeljenje

Mnogi vjeruju u nadprirodne moći, međutim ništa nadprirodno ne postoji, izvan apsolutne inteligencije. Ako je tako, onda u sebi sadržimo sva moguća iscjeljenja.

O čemu se radi?

Sve što čini reakciju tijela kroz poremećaj otkucaja srca, sve što onečišćuje krv i zatvara arterije i prirodne kanale u tijelu, stvara neki vid crne rupe. Onog trenutka kada se to mjesto pročisti, sve se vraća u normalu.

Moć iscjeljenja je u formi fascinacije, kada u nečijem znanju i iskustvu osjetiš duboku inspiraciju. Bukvalno dolazi do izjednačavanja tvog neznanja, tvoje bolesti, sa znanjem i čistoćom iscjelitelja. Od moći zračenja iscjelitelja, od njegovog stupnja čiste krvi i tijela, od njegove ljubavi ovisi razina tvoje inspiracije.

Međutim, životna inspiracija može biti samo od onoga što prirodno zrači. Zato nikakva umjetnina, nikakva sintetika (niti jedan umjetni lijek), ne mogu izliječiti crnu rupu (bolest).

Svaki umjetni lijek je najprije sumnja onoga tko ga pije. Onaj tko povjeruje u lijek, bukvalno je izliječen. Ne liječe tablete, nego tvoja vjera. Mnogo puta je to potvrđeno placebo efektima.

Prema tome, ne treba ti ni vjera ni sudbina, tvoja krv i čisto tijelo su prirodni učitelj i iscjelitelj, bolji ne postoji. Sve što je drugo, izvan tebe, nije prvo, uvijek će biti drugo, slabije od tebe.

Ni jedan priznati hipnotizer nema moć hipnotisati potpuno svjesnog čovjeka, prije će ovaj njega hipnotisati.



DUH

U svijetu samo jedno može biti stvarno, to je MATERIJA.

Njena priroda je da se stalno mijenja i tako stvara sve promjene, sve mogućnosti i uređuje sve odnose svijeta. Ona ima fizička, metafizička i duhovna svojstva.

Obzirom da si stvoren od te jedinstvene materije svijeta, u tebi postoje sva tri glavna vida materije i uvijek ćeš biti jedinstven, po kodovima DNK stvaranja.

Temeljem znanja i iskustva, materija nije tajna, niti njena stanja, koja su jedno prema drugom, po stvarnosti iluzorna.

Za tebe je zanimljiv onaj dio prostora svijeta gdje živiš, koji ti je blizak u smislu žive prirode.

Neće biti višak ako znaš da u tvojim stanicama tijela postoji vakuum, kao duh koji ti praktički podržava život. To je prirodno i jednostavno. Ali nije prirodno i postaje bolesno kada se trudiš da od sebe stvoriš samo duh tijela, bez krute materije, bez mentalnog sadržaja, intelekta, bez moći misli. U tom slučaju naginješ prema duševnom prostoru i tako uranjaš u kompletnu iluziju, što za posljedicu ima poremećaj prirodnog karaktera i posebno ponašanje, neprimjereno čovjeku.

U samospoznaji si okupiran mantrama: duša, duh, energija i uvjerenjem da je tijelo iluzija, da si TI iluzija, tvoja obitelj, posao, djeca, cvijet, potok, oblačić, sve je predstavljeno kao iluzija, s ciljem da konačno uroniš u stanje duha. Ali ne možeš ostati u tom prostoru, ipak si ti hodajuće biće u prirodi, srećeš ljude, pričaš sa njima, vrijeme se mijenja, ne možeš biti skamenjen i zaleđen u duhu.

Mantre su moćna tehnika za koncentraciju i pažnju misli. Ono što matraš, pretvaraš se u nju. Sebe materijaliziraš u predmet mantre. Od duhovnih mantri, moraš postati duševan pacijent i pitanje je da li ćeš uspijeti izvući se iz tog stanja. Upamti da je stanje duha negativno zračenje čovjeka, ako se poistovjetiš s njim, zar ti to treba?

Dovoljno je da se u jednoj minuti podsjetiš na vakuum u tvojim stanicama, recimo pet sekundi. Neka to bude sva tvoja veza s duhom. Drugo vrijeme posveti mislima, jer njihovim utjelovljenjem poprimaš beskrajnu moć svjetlosti i istine.

Preko svjetlih misli vidiš istinu u svemu, život ti je jasan, jednostavan si, zračiš pozitivno.

Uz svjetlu misao imaćeš jasnoću uvida što je duh i kada znaš da je to iluzija, on nestaje iz tvog tijela.

Ne smiješ dopustiti da misliš o duhu kao da je on jedina stvarnost, a da si ti iluzija, ako tako misliš, eto razloga za želju, za vjeru, sudbinu, za boga, božanstvo, gubitak kreativnosti, povlačenj od ljudi, mijenjanje karaktera i ponašanja.

Između vakuuma u stanicama (duh) i stvarnog tijela, postoji nešto što te čini najrazumnijim bićem u prirodi. Upravo govorimo o moći MISLI, tom biseru, što nitko drugi nema izuzev čovjeka.

Zato moraš znati da je misao sve što imaš od života. Preko svjetle misli, evo sada možeš prosvjetliti, biti raspoložan, probuditi ljubav, ponašati se bez ograničenja karaktera, bez ikakve emotivne reakcije.

Nudim ti da probaš i uvjeriš se SADA.

Svjetla misao nije naporna duhovna tehnika, nego stvarnost svjetle istine, koja ti osvjetljava život, sada, vodite, bez ikakve vjere, bez duše, bez energije, bez boga.

Crkva je zloupotrebila religiju srca čovjeka, ljubav i svjetlu misao, pripisujući te najviše ljudske kvalitete iluzornom duhu, bogu, nekakvom gospodinu iz tame. Nije bog svemoć, nego čovjek koga možeš dodirnuti, zagrliti, nasmijati, rasplakati, rastužiti, uveseliti, učiniti ništavnim i izuzetnim.

Uz svjetlu misao, istina te štiti trenutačno, iscjeljuješ crne rupe trenutačno, nestaju boli, vraća se osmjeh na licu, religija srca se popravlja, osjećaš ljubav iz dubine srca, jednostavno si radostan.

Jedino svjetlim mislima dobijaš potvrdu jednostavnosti života. Sve drugo je napor.

Hajde probaj i uvjeri se, misli u kontinuitetu o istini i svjetlosti: kada udišeš zrak misli o istini, kada izdišeš otrove misli na svjetlost. Tako ćeš shvatiti jednostavno da si ti samo beskrajna misao, beskrajna budnost, a kada ti malo ponestane koncentracije na svjetlost i istinu, ti slobodno zaspi, štitit će te budni ego, onaj isti ego negiran u duhu.

Kad shvatiš da si kao čovjek negiran u duhu, biti će ti jasno s kim imaš posla. Stavićeš prst na čelu, to mjesto trećeg oka odakle si uronio u iluziju duha, osjetićeš prirodno prizemljenje i nastaviti život u radosti, dovoljno moćan da se odupreš svim negativnostima.

Uz svjetlu misao ne možeš imati nečistu karmu, niti poremećen karakter, niti ego u obrani.

Zar ti to nije dovoljno da praviš jasnu razliku što je iluzija, a što stvarnost tijela (materije općenito). Sve je stvarnost i kroz jasnu misao, možeš stvoriti naviku da si sveprisutan u tim stvarnostima, da se ne smrzavaš u duhu i da se ne braniš u egu.

Ispada da čovječanstvo tone, da nema ljubavi, da ljudi postaju zombi. To je zato jer su se svi okrenuli nekakvim duhovnim tehnikama, čime pojedinac prestaje misliti. Kada ne misliš nema ni života, ni ljubavi, ni radosti. Probaj to i uvjeri se, sve je krivo predstavljeno. Život ti je jasan samo kada si budan, kada misliš. Djeca su više materijalizirana i ne misle. Da je misao loša, zašto bi dijete učilo misliti svojom glavom?

Točno je da modelari svijeta smišljaju virtualne zabave djeci da ona ne bi mislila i tako ih sigurno pretvaraju u zombi. Tako su nastala indigo djeca, kristalna djeca, a već se rađaju složenije mutacije neprirodne djece.

I na kraju shvati da preko svjetlih misli štitiš život, najprije srce. Kada jasno misliš, religija srca je prirodna. Kreneš li nešto glupo misliti, eto nemira u otkucajima srca. Zato dobro promisli zbog čega imaš poremećen tlak, zbog čega si nekada u strahu, pohlepi, neiskrenosti, mržnji i ponosu. Pitaj se zbog čega vjeruješ, a stvaran si. Zbog čega si ovisan od sudbine, samo zato što ne misliš konstantno, nego se prepustaš sudbini.

Budnost čovjeka je prirodna moć kao bezuvjetna ljubav koju majka ima prema nejakoj bebi. Što majka radi, jednostavno svjetlo misli o životu bebe i to joj daje moć da ne mora spavati.

I kada bebi nije dobro, majka misli najbolje i to bebi pomogne. Moć istine i svjetlosti je najviša na svijetu.

Nemoj bježati od duha, u tebi je, neće te pojesti, podržava ti život, ali misli o njemu samo ono što on u stvarnosti jest.

Ako u stanicama tijela trebaš imati vakuum, zbog života, to ne znači da trebaš imati vakuum u mislima. Jer što bi ti radio da si u balonu s vakuumom? Umro bi trenutačno.

Zato se navikavaj jasno i svjetlo misliti, to nije napor, samo se navikni. Odbaci sve tehnike, učini život jednostavnim. Pij destiliranu ( čistu i živu) vodu i hrani se prirodno, onako kako si se hranio u trudnoći - esencijalnim hranljivim tvarima u koloidnom obliku.

Moraš to znati, nemoj nasjedati vjeri i sudbini, ponajmanje iluziji.

Misli jasno i svjetlo, da možeš u svakom trenutku istinito prosuđivati o svemu. Tako ćeš zračiti i biti zanimljiv čovjek, a ne duševni pacijent zbog duhovnih tehnika.

dio

MILOST

Predstavlja stanje čovjeka u najvišoj moći pozitivnog zračenja.

Sve što je prirodno i jednostavno, zrači pozitivno.

Kada se materiji umjetno mijenjaju svojstva, ona negativno zrači.

MILOST je kovanica od riječi ŽIVO (život) i svjetla MISAO.

Dijete nema moć misli i zato je MILO. Odrastao čovjek misli i kada je bez grijeha i jednostavan, zrači MILOST.

Milost je samo prirodna potreba počvjeka, ništa posebno i tiče se pročišćenja GRIJEHA.

Život je izravan u promicanju, zato ne može biti umišljena tehnika.


GRIJEH

Biljka i životinja ne mogu počiniti grijeh jer nemaju moć misli.

Čovjek je griješno biće zbog negativnih misli ili što uopće ne misli u budnom stanju, nego se koristi egom.


PREHRANA

Hrana ne smije biti stvar predumišljanja, nego prirodne potrebe.

Još iz djetinjstva čovjek najprije preko hrane uranja u grijeh, kada gubi moć jasnih misli i privlači druge negativnosti.

Hrana i jasna misao su život čovjeka, a ne njegova duhovnost.

Preko čiste krvi, prirodne religije srca i svjetle misli, svaki čovjek poprima najviše ljudske kvalitete u smislu kreativnog stvaranja, normalnog ponašanja i najviše moći pozitivnog zračenja.

Nije bitna forma života, nego suština jednostavnog prirodnog življenja, bez grijeha.

Kada ne jedeš odabranu hranu i kada ne misliš, moraš biti u grijehu, jer te na to tjera kisela i sluzava krv.

Jednostavnost života je stvar čistog zraka, žive vode, malo hranljivih tvari i svijetlih misli.

Tu zaista nisu potrebne nikakve tehnike, duša, energija, bog, vjera, sudbina.

Ti ne možeš jasno misliti ako nisi jednostavan, a kada svjetlo ne misliš, onda će ti se događati mnoge neprijatnosti, patnja i boli.

Suvremenom čovjeku je najteže uspostaviti vezu sa jasnim i svjetlim mislima i zato mnogi bježe od misli, tražeći spas u duhovnosti, na nekoj drugoj ravni života. Ali to je samo bježanje od stvarnosti.

Stanje bez jasnih misli je velika zbrka, možda strah, bol, pad imuniteta ili potpuna nemoć.

U traganju za putom života, prirodno i jednostavno je hraniti se živim zrakom, živom vodom i živom hranom, uz to jasno i svjetlo misliti.

Ima li što jednostavnije od toga?

Društvo, crkva, znanost i duhovnost, ne mogu ti ponuditi život, jer postoje na račun oduzimanja života pojedincu. Ti nemaš izbora, život je u tebi i moraš biti odlučan živjeti kao da si sam na svijetu. Kroz dah, jasnu misao, živu vodu i malo hrane, bezgriješno si biće, s najvišom moći pozitivnog zračenja i jedino tako možeš biti stvaran.

Zato se pročisti i odbaci sve ono što ti blokira moć misli.

Ne postoji problem, bol, želja, koji život neće riješiti ili ispuniti, samo ako se služiš moćima svjetlih misli i pozitivnog zračenja.

Kako ćeš znati kada jasno misliš?

Ništa posebno, jer je prirodno postavljeno; kroz običan mir, jasan uvid i kada ne reagiraš emotivno, već si na pravom putu života.

Jednostavniji način od ovoga je ljubav.

Prirodan način je, nemoj činiti grijeh.


GRIJEH

Mnogi uživaju pohano, nije čudo što se prže u grijehu........


RELATIVNOST

Sve je ipak relativno. Zbog uzroka i posljedice ništa nije slučajno.

Kada mislimo jasno, sve postaje jednostavno; kada mudrujemo, navlačimo bijedu....


SVJETLA I JASNA MISAO

Mučiš se jer ne misliš.

Tvoje su misli postale samo ŽELJA, vidiš je kao sliku, kao kakvu iluziju. Čekajući na ispunjenje te želje (a imaš ih mnogo), ti nikada ne misliš. Na taj način činiš najveći grijeh prema životu i to ćeš morati skupo platiti.

Nitko se rodio nije da bi uživao. Ispada da je svakom čovjeku jedini problem života komfor i uživanje. Na našim prostorima nema gladnih. Većina ljudi ima egzistencijalni minimum i to nije problem. Željni ljudi su problem, i to se vidi na njihovim sumornim licima. A željni su onoga što upravo imaju u sebi, ali ne misle.

Da li uopće postoji način da čovjek povrati moć jasnih misli?

Nema se tu što povratiti, jer kada bi čovjek imao naviku jasnih misli, on se njih nikada ne bi odrekao, jer su one jedina istina stvarnog života. Pojedinac mora krenuti od početka, upravo sa onog mjesta gdje je stao kada se rodio.

Put života predodređen je mislima, istinom i svjetlošću. To nije posebna mudrost, nego prirodna potreba.

Ako već ne misliš, ako se koristiš egom, onda sebi ne možeš pomoći iz te perspektive. Praktički si egoista i iskoristi ego da bi naučio misliti. Ono što te ne ubije, može te unaprijediti.

Zato ne bježi od ega, on je tvoje živo tijelo, nego ga pročisti, učini ga još jasnijim. Daj priliku egu da se ispolji na prirodan način.

Ego je u svakom slučaju ograničen na tijelo. Kada sam osjeti da trebaš misliti, on će ti to dopustiti. Problem je što ti ne pokušavaš misliti, nego se baviš umišljanjem, a to ego ne trpi, jer on samo štiti tvoj život.

Nije ego loš kako mnogi vjeruju. On je ta svjetlost i istina kada ne misliš jasno. Podržavajući vlastiti ego, imat ćeš čist karakter. Tvoj karakter je narušen jer ti se ego brani, kao vuk kada ga lovci jure i mora biti opasan, jer se bori za tvoj opstanak. Ego je spreman ići na sve ili ništa, a ti uvijek oklijevaš.

Već možeš naslutiti da ti je ego upravo ljubav neprobuđena. Da li ti može biti jasno kada si u ljubavi, da si u suštini osvjetlio ego?

Zato te pozivam, nemoj umišljati iluzije, nego jasno misli, mnoge stvari ćeš otkriti i stvarno se obradovati. Umišljanjem ne možeš jasno sagledati život, jer je cjelovit, ima ga u svakoj točki tvog tijela, a ti se samo baviš fragmentima kroz želje i probleme.

Jasno i svjetlo misli, umij lice svome egu, neka poteče moć ljubavi, a kada ta rijeka krene i ti ćeš biti prirodno moćan i zračićeš pozitivno.



MOĆ JASNIH I SVJETLIH MISLI

Stvarno i prirodno nije moguće dobiti nešto iz vana ili od drugoga, od onoga što već imaš u sebi.

Između vrhovnog ostvarenja - ŽIVOTA i TEBE, samo te dijeli i povezuje JASNA I SVJETLA MISAO, kao istina postojanja.

Duhovnjaci sve promatraju kroz svijest, a ona nije ništa drugo doli utjelovljenje duhovne stvarnosti, duha, boga, duše, energije, jednom riječi utjelovljenje apsolutnog stanja materije tijela, na račun isključenih misli. Život nije samo duhovno, nego jednovremeno prirodno i živo, duhovno, metafizičko i fizičko u tijelu.

Kroz duhovne tehnike se želi probuditi svijest i time si već uvučen u iluziju duha, jer svijest ne moraš nikada probuditi, ali si time ostao bez moći misli. Duhovnost je život u duhu i to je jednostrano, život je mnogo savršenija priča od duha, temeljem vibracija, misli, svjetlosti, istine i tijela kao krute materije.

Za razliku od toga MISAO je utjelovljenje života samog, prirodno i direktno, u kojoj je svijest već sadržana. Misao je apsolutno dovoljna za utjelovljenje života bez ostatka. Osjećanja, sjećanja, emocije, intuicija i vidovitost, samo su stvar dopuštenja u tvojim mislima. I sve je samo stvar tvojih misli.

Sada sam već siguran da su vjera u boga, duša, duhovnost, um, sve religije svijeta, ideologije i društvo, nenamjerna ali neizbježna kolateralna šteta upornih duhovnjaka u obrani duhovnosti čovjeka, jer ni oni nisu znali kakve će to posljedice izazvati kasnije. I dogodilo se, šteta je nenadoknadiva kroz dominaciju naprednih umova, istih onih koji o životu običnog čovjeka nikada ne misle i zato olako devastiraju prirodu.

Život je stvarnost i nikada ne može biti samo vjera u boga. Kroz vjeru pristaješ na iluziju o bogu, na negativne misli, na osjećanja i slom u duši. To zaista nikome nije potrebno, niti je prirodno.

Dušepaćenici zagovaraju paranje srca osjećanjima, pokazujući time da ne misle jasno, da nemaju pravo znanje, da ne znaju što je život, i pored svemoći života pate.

Misli su najdublja analiza stanja brzinom svjetlosti, pri čemu se svako osjećanje razlaže i nestaje, tako uvijek ostaje kristalno jasan svemoćni život.

Ne možeš upoređivati osjećanje i samilost sa milošću čovjeka, sa jasnoćom njegovog uvida.

Uz beskrajnu moć misli osjećanja su prespora i ništavna. Nije život ovisan od nečijeg osjećanja. Ljudima je previše doživljaja i osjećanja, umorni su od toga, postali su duševni bolesnici. Nitko im ne nudi život temeljem misli, kao prirodno bogatstvo i potencijal u svakoj prilici.

Sve je potpuno jasno bez ostatka.

Misao je prirodan laboratorij života, za njegovo budno i bezuvjetno osvjetljivanje istinom, kroz biokemijske i alkemijske procese.

Postoji narodna pjesma: „Kupi mi majko top“, sa značenjem: nauči me majko da mislim svojom glavom, da osvjetljavam istinu života, da ne gazim po leševima iluzija i ne činim grijeh.

Ne možeš život svrstavati tamo gdje mu nije mjesto. Prirodan dom života je misao, topla i svijetla, u kući tijela koje zrači.

Privlačenje muškarca i žene je prirodna potreba, ali društveni brak to nije, jer od partnera traži nemoguće stvari, da voliš nekoga, da ga maziš i paziš i kad ti se neće, samo zato jer si potpisao bračni ugovor. Ljubav je prirodna stvar svakog pojedinca, seksualnost također i to se ne može kupiti i novcima platiti, kamuflirati još manje.

Kreativna stvaranja čovjeka su prirodna stvar pojedinca, a moguća su mislima, jer je sloboda samo stvar pozitivnih misli. Nitko ti na svijetu ne može oduzeti slobodu kada si živ i kada možeš misliti.

Čovjek ima veoma malo prirodnih potreba: disati, piti čistu vodu i jesti odabranu hranu, prirodnu, biljnu, po mogućstvu u vidu sokova od svježeg voća i povrća, jer se jedino tako unose hranljive tvari u koloidnom obliku, za prirodnu potrebu metabolizma i života tijela.

Prirodna potreba čovjeka je misao, svjetlost, istina, jasnoća uvida.

Sve što je životno, pozitivno zrači i ne možeš u tome nikada pretjerati. Nikome nisu potrebna negativna zračenja, kojih sam proizvodiš ako negativno misliš.

Što se ovisnosti tiče, samo je prirodna ovisnost na život i misli, na ono što život podržava, sve drugo je grijeh.

Zašto bi netko bio krivac u braku ako jasno prosuđuje da mu sex nije potreban, da ima mnogo prirodnijih stvari od toga? Bez sexa možeš cjeli život, ali bez misli ne možeš, a one su taj život, ljubav, istina i sloboda. Kada partneri žele roditi dijete, rađaju ga iz ljubavi, a ne iz poniznog sexa.

U suštini svaka moć u tebi dominira, samo je pitanje da li je ona pozitivna ili negativna. Ti zračiš ono što misliš. Misliš ljubav, zračiš ljubav, misliš istinu, zračiš nju, ali misliš bolest i negativno zračiš bolest.

Život jedino možeš definirati kao MISAO i MIR. Tako si ostvario jasnoću, svjetlost, istinu, slobodu i pobijedio utjecaj linearnog vremena. Brzinom tvojih misli vrijeme stoji, tako ostaješ dugovječan, vitalan i pored gomile starosnih godina.

Rođenjem imaš život i ego. To je prirodno stanje čistog karaktera. Kasnije razvijaš moć misli i u ovisnosti od njihove jasnoće, od svjetlosti i istine u njima, karakter će poprimiti takav kvalitet.

Karakterne obrane ega kroz strah, pohlepu, neiskrenost, mržnju i ponos su prirodna potreba, samo onda kada je život u pitanju i nikada više.

Prirodno je i normalno osjećati strah kada ti je život u opasnosti.

Normalno je biti pohlepan kada si žedan ili se gušiš u dimu.

U obrani života neiskrenost nije grijeh.

Što se mržnje tiče, jedino je opravdanja kada mrziš smrt.

Ponos je opravdan kada misliš i zračiš pozitivno.

Iz ovih riječi jasno zaključuješ prirodu i opravdanost ega i karakternih obrana, ali nemaš pravo koristiti se poljuljanim karakterom i egom koji se brani, jer time dovodiš u pitanje tvoje normalno ponašanje. Mora biti jasno da su sve karakterne obrane umišljene ako nisu u funkciji obrane života.

Svatko ima prirodnu potrebu štiti život svim sredstvima, jer sam život to nalaže. Zato moraš odbaciti sve ono što ti odvlači pažnju od jasnih misli.

Nikome ne možeš udahnuti život, pa ni djetetu koga si rodio. Svatko ima prirodnu moć života, samo je pitanje da li to koristi u mislima. Život nije stvar prezentacije drugome, nego izravan tok misli u svakom pojedincu.

Došli smo do izražavanja i govora. Poslije moći misli, dolazi moć govora, koji je samo usporena priča misli, da bi to mogao nekome pokazati. Zrelost čovjeka se očituje kroz izgovorenu riječ koja mora biti u funkciji života, jasne misli, svjetlosti, istine i slobode pojedinca. Govoriti o nebitnim stvarima je napor i to nitko ne trpi. Svatko želi čuti nešto novo, nešto jasno i istinito o životu. Nikome nije stalo do nečijih iluzija, predumišljanja i stavova.

Kada mi govoriš istinu miran sam, ne reagiram, ali kada se počneš služiti neistinama ili ako lažeš, nisam te dužan slušati. Onda nalaziš opravdanje da me možda mrziš i okrivljuješ, a u suštini ti ne misliš jasno.

Nemoj se truditi nekome soliti pamet kada ne govoriš istinu, jer to nitko ne želi slušati. Riječi su nestvarne ako nisu istinite. Kroz govor neistine gubiš moć života, slabiš imunitet i ako tako navikneš ponašati se stalno, biti ćeš bolestan.

Moć govora imaju samo oni koji se služe jasnim mislima, jer uvijek iznose svjetlost i istinu u prvi plan života samog, bez obzira o kojoj je temi riječ. Život je stvar svih tema.

Svaki čovjek ima mozak, organ sa hipofizom i pinealnom žlijezdom gdje se stvaraju misli.

Najgore je kada netko stvarno ima mozak ali se stvarno njime ne služi jer ne misli jasno.

Mnogi vjeruju da je ljudski mozak beskrajna memorija, to nije točno, jer beskrajna memorija jedino može biti život kroz moć beskrajnih misli. U mozgu nema fizičkih diskova za pohranu podataka, ali u tijelu postoje stanice tijela koje se grupiraju u odnosu na misao. Tako jasne i svijetle misli daju žive i prirodne stanice tijela, a nejasne misli daju crne rupe u tijelu, preko bolesnih stanica. Sluzava i kisela krv posljedica su nepravilne prehrane i dehidracije tijela. Pretilost je stvar mutiranih neprirodnih stanica tijela, sa velikim viškovima otpada i vode, vezanih u mutiranim stanicama i tako nosiš veliko breme, a cjelu stvar možeš popraviti prirodno, pozitivnim mislima, jer su one najviša moć života.

Medicina je nemoćna u liječenju ljudi jer se isključivo bavi bolestima kojima nema kraja. Kada bi ljude upućivali na prirodno iscjeljenje životom, na moć misli, bolesti ne bi bilo.

Meditacija nije potrebna onome tko jasno misli, iz prostog razloga što je naporna tehnika, iako duhovnjaci tvrde da je samo vožnja kroz duh. Za vrijeme meditacije ne misliš i izvan si prirodnog života. Život u duhu nije stvaran život. Meditacija je samo duboka analiza duha, a to je prirodno moguće u jasnim mislima, bez ikakve meditacije. Ona nije moguća bez duhovnog znanja, a znanje je ipak ovisno od samih misli. Kako god ga okreneš, misli su život, sve drugo je skretanje s puta.

Gdje je život i misao, rješenje postoji za svaki problem. Ljudi su sumorni jer su suočeni sa egzistencijom. Nikoga danas ne muči egzistencijalni minimum u zraku, destilirnoj vodi i malo hrani od voća i povrća. Ljudi pate zbog želje za komforom. Ne mogu zamisliti život bez dugmića za tv, komp, toplu sobu i vodu, lift i žarulje noću. Kroz misli imaš najveći komfor stvarnog života i sve ti može biti toplo, prijatno i osvjetljeno, ako sebi to dopustiš.

Lijek je da se pojedinac suoči sa stvarnim životom, onako nag bez odjeće, bez komfora, bez hrane i vode. Samo da diše i da mu prorade misli. Tako su radili iskusni Šamani, liječili sve bolesti, zrakom i živom vodom, prirodno i uspješno.

Stvaran život je samo čista misao bez ostatka. Apsolutna svijest nije život, nego mogućnost posebnog stanja uvida.

Duhovno prosvjetljenje nema nikakvu svrhu. Čovjek je trenutačno prosvjetljen mislima, upravo osporavanih u tehnikama duhovnog prosvjetljenja.

Instrumenti vjere, religije, duhovnosti, bogomolja, društva i demokracije su preglasni za ego čovjeka. Odbarniti se od tih jakih iluzija jedino je moguće golim životom preko misli.

Kroz misli, istinom potvrđuješ život na djelu, bez ostatka. Tako uviđaš u svakom trenutku da je život sam sebi svrha, bez obzira na bilo koje stanje.

Na taj način misli su zaista najveće znanje čovjeka, jedina istina i beskrajna rijeka moći.

U mislima možeš percipirati i uroniti u svaku stvarnost.

Duhovnjaci bježe od misli i to je sasvim pogrešno, jer ne ostavljaju sebi mogućnost vraćanja u objektivnost i normalno ponašanje.

Sa mislima jednostavno i prirodno možeš shvatiti duh u potpunosti i ne moraš biti ovisan o njemu.

Ne postoji problem ili bol koju nećeš rastopiti u istini, svjetlosti i mislima, iz prostog razloga što se svaka stvar u potpunoj analizi rastapa i nestaje. Znači analiza stanja je ključ znanja i moći prosuđivanja.

Jasno i svjetlo razmišljanje nije napor, naprotiv sve te vuče u rasplet stvari. Tako postaješ čovjek od povjerenja, znanja i moći, na jednostavan način jasnih misli.

Kako je život sam sebi svrha, najčešće ti to ne percipiraš istinom, zato imaš stalnu potrebu potvrditi i provjeriti svoj život.

Kroz misli ti utjelovljuješ život i svjetlom istinom vidiš njegovu svrhu. Na taj način tvoj život postaje instrument svih tvojih ostvarenja, mira i ljubavi. Ti si u odnosu na život ništa kada ne misliš, tada si samo jedan običan ego u obrani, ali kada misliš život je prikovan za tebe i pomaže ti u svemu.

Jasna i svjetla misao je istina i najviša moć iscjeljenja crnih rupa, boli, odnosa, svakog stanja.

Uvijek držim do toga da je život prirodna i jednostavna stvar (ako se tako može reći). Zato ljubim moje jasne i svjetle misli, one su mi sve što imam. Radosno čekam zoru da ponovo počnem uživati u jasnim mislima i čaroliji života koju one donose. San i ego su moje produžene misli. To duhovnjaci osporavaju.

Ne bježim od problema, naprotiv uplićem se u svaki problem, ne zato jer sam pametniji od drugih, nego zato jer sam spreman problem riješiti bez ostatka. Siguran sam u sebe, jer znam da je život svemoguć, drugo su iluzije.

Kroz misli, potvrđuješ istinu o iluziji boga, duše, energije, duha. Kada imaš potrebu malo zaviriti u stanice tijela i vakuum, to jednostavno uradiš jasnim mislima, one te odvedu do svake stanice. Nije ti potrebna nikakva duhovna tehnika, jer život je najviša moć i ne može biti svrstan u tehniku. Život je živ i cjelovit, a tehnike su samo mogućnost za prilaz životu u jednoj točki.

U mislima, svjetlosti i istini, svaka će stvar nestati, jedino će na kraju ostati goli život.

Na bilo kojoj ravni promatranja, u bilo kojoj stvarnosti, na kraju analitičkog sagledavanja, jedino ostaje život. Tako zaključujemo da je izuzev života sve izmišljeno.

Na drugoj strani imaš jasnu potvrdu života samog. Ti odluči da li imaš život ili ga nemaš?

Iznimka je da netko u svijetu ima apsolutnu svijest, zato nemamo prosvjetljenih bića, ali je prirodno i jednostavno da svi ljudi jasno i svjetlo misle. Kroz jasnu i svjetlu misao, prosvjetljen si zasigurno.

Život nije napor, nego radost i trebaš ga bezuvjetno osvjetljavati u jasnim mislima, kroz istinu. Čarolija je svjetlost.

Dijete misli nedovoljno jasno, ali je ipak milo, jer kroz igru pokazuje koliko mu je do života i radosti stalo.

Ako u obitelji imaš nekoga bolesnog ili se ponaša čudno, nauči ga da počne jasno misliti, tako će sam sebi pomoći u pronalaženju istine i svjetlosti života.

Ljudi sa pravim znanjem i životnim iskustvom, ne moraju misliti, jer njima je glava puna istine i svjetlosti. Oni nemaju zbrku. Život im je jasan.

Čovjek u svakom trenutku ima potrebu potvrđivati život, sve dok ne stekne pravo znanje i iskustvo o njemu. To mora biti jednostavno i prirodno, a najbolja mogućnost potvrde života su misli.

Pokazalo se da su svi napori za osvješćivanjem tijela skoro uzaludni, jer su ovisni o kompliciranim i napornim duhovnim tehnikama i mogu biti opasne po zdravlje ako se ne izvode pravilno.

Kroz misli ti imaš jasan uvid života i ne treba ti nikakva dodatna svijest. Osvješćivanje je zaobilazni put preko nestvarnog duha, a misli su direktne.



ODGOJ

Vrhovni cilj života izvire iz njega samog, a tiče se slobode stvaranja, kada je sam sebi svrha, na način oblikovanja u prostoru i vremenu, uz najbolje mogućnosti, uz istinu i svjetlost.

Čovjek je najprije živo i emocionalno biće. Uz to ima moć misli, iz kojih upravo izvire sloboda. I da paradoks bude veći, upravo čovjek i ljudi danas osjećaju da nemaju slobodu.

Svaki odgovor ćeš naći u postavljenim pitanjima što život jest, u onoj praznini između samih riječi. Čovjek nema slobodu zbog osjećanja, jer mu je netko, nakon rođenja, umjesto briljantne moći emocija, usadio osjećanja temljem iluzorne duše. Tako je čovjek pokupio obrasce svih osjećanja, od kojih se nikako ne može osloboditi. Čovjeku nije potrebno osjećanje da mu drhti srce, ako već ima moć jasnih misli. Nešto tu ne štima u postavkama.

U čovjeku postoji nešto veoma živo i iznad svega bezuvjetno budno, a to je ego. Upravo su danas ljudi ograničeni zbog ega koji se od njih samih brani. Tko se tu od koga brani u jednom biću, u jednom prostoru? Čovjek i ego su u jednom kavezu kao lav i ukrotitelj životinja i oboje su nemirni, štiteći sebe, a sam život je sebi najveća zaštita, on od nikoga ne traži ništa, beskrajno je moćan i njega nitko drugi ne može zaštititi.

Preko osjećanja čovjek ima lažnu predstavu o životu, tako što isključi misli, isključi istinu i svjetlost i jedino mu preostaje smaranje u osjećanjima i patnji izmišljene duše.

Sve negativnosti pojedinca do čovječanstva u cjelini, možemo sagledati kroz odnos ega i misli. Kada malo bolje sagledaš način kako su drevni narodi liječili ljude, jasno ćeš uvidjeti da su se jedino bavili pitanjem sklada ega i misli. Tvrdim da će suvremena medicinska znanost ipak morati priznati svoju nemoć i okrenuti se životu samom, jer on pruža svaku moć, svaku slobodu i svako blagostanje. Dovođenjem ega i misli u sklad, točnije kada mislima i egu ostaviš da se prirodno i slobodno ponašaju i tvoje će ponašanje postati prirodno.

U mislima je moć istine i svjetlosti, u egu je najviša moć budnosti nad životom. Istina, svjetlost i budnost upravo osvjetljavaju svu moć života. To čovjek mora staviti u prvi plan.

Već se u svijetu pojavljuju pojedinci liječnici koji zagovaraju nove metode, kako oni nazivaju tehnike liječenja, prirodnim načinom emocionalnih sloboda, popularno nazvanom EFT tehnikom (Emotional Freedom Technique).

Svi smo u panici i neizvjesnosti od ponašanja mladih, od interneta, igrica i svega onoga što djeci oduzima misli. Djeca su sve izraženiji roboti. Ako bi dijete po rođenju, ostavili na miru da se samo prirodno razvija, na kraju bi dobili prirodno biće, upravo kroz moć prirodnog stvaranja i života. Uplitanjem neukih, ograničenih i strastvenih roditelja u odgoj djeteta, umjesto pozitivnog odrastanja, dijete postaje idiot, a rodilo se normalno. Znači nije problem u djetetu, nego u roditelju. Dodamo li tu društveno obrazovanje, utjecaj demokracije i crkve, dolazimo do zaključka da mlado biće nema izbora, nema slobodu, oduzeta mu je sva moć kreativnog stvaranja, oduzeta mu je prirodna ljubav prema životu.

Djeca ne misle, jer drhte od neprekidnih upozorenja i ograničavanja svih sloboda. Dijete se ne usudi misliti jer unaprijed zna da će time biti u još većem raskoraku sa roditeljem. Sagne glavu i ramena i pati u sebi, gricka nokte, još i za to dobije kritiku. Taj kontekst negativnosti širi se dalje na prehranu, kada djeca jedino moraju jesti rafinirani šećer, čokoladu i industrijske slastice, kako bi koliko toliko ublažili stres i patnju. Medicina to objašnjava potrebom mozga za serotoninom, kakva ironija. Zbog svega djeca imaju neprestanu želju za slobodom. Kada pojedinac ima bilo kakvu želju, automatski je sam sebi oduzeo slobodu misli. Automatski je uplašio ego i srušio karakter u nekoj od karakternih obrana, strahu, pohlepi, neiskrenosti, mržnji ili ponosu.

Ljudi će postati prirodni, nasmijani, puni ljubavi, samo ako sebi pročiste karakter, na račun slobode misli, kada će istina i svjetlost života doći do punog i prirodnog izražaja.

Prošla su vremena ideologija, religija, novca i društvenog miješanja u život pojedinca. Onog trenutka kada netko pojasni čovjeku neke životne stvari, dogodit će se prava revolucija. Ima nas koji tragamo za tom spasonosnom pilulom, a u suštini je već vidimo u svakom čovjeku.

Već će se naći model kako čovjeku povratiti pažnju na budan ego i moć misli. Kada se čovjek domogne prvog iskustva istine i svjetlosti, riješio je sve životne probleme. Dobit će volju, neće ga više mučiti karakter, kao nešto što nije mogao popraviti, jer su duhovne tehnike za pročišćenje karme jednostavno nemoguća misija. Najgore je što se čovjeku čini da misli, a u suštini on samo izmišlja iluziju. Kad čovjek stvarno misli, onda mu se pokaže istina i svjetlost. Tu senzaciju proprati budan ego i čovjek je potpuno miran i normalno se ponaša.

Sve ono u čovjeku što smatramo negativnim, u suštini je najveći prirodni potencijal života, samo mu trebamo dopustiti da se slobodno razvija. Tu spada ego, misli, seksualnost, emotivnost, prirodna živost tijela.

Čudno je da normalno rođeno dijete od malih nogu postaje pacijent kojim će se baviti društvo, zdravstvo, pravosuđe, socijala i zatvori. To su Ameri prvi izmislili, a i kod nas je došlo na red.

Danas svakom čovjeku treba osobni psihijatar, odvjetnik i bankar. To već nije prirodno i neodrživo je.

U svakom slučaju život čovjeka će uvijek ostati prirodna stvar, a ono što je umjetno stvoreno mora se srušiti. Nema dileme, društvo, crkva, internet, nemaju mjesta u egu i mislima prirodnog djeteta i budućeg slobodnog čovjeka.

Pitanje je koliko su ljudi spremni ući u vlastitu revoluciju. Koliko mogu prikupiti pravo znanje, koliko se mogu osloboditi navika i ovisnosti, simbola, položaja i lažnog komfora?

Ni jedna vladavina nema veću moć od života. Da li je pojedinac spreman živjeti u skladu sa svojom prirodom?

Mnogo je toga krenulo u krivi smjer. Svima treba specijalna injekcija za otrežnjenje. Tko će biti taj izumitelj spasenja čovjeka? Valjda on sam.

Koji je prvi korak?

Najprije pojedinac mora početi misliti, postati odlučan, jasan samom sebi, pročistiti krv i osjetiti da mu ništa posebno ne treba za život. Na taj način će se jednostavno osloboditi želja i ovisnosti. Djeca danas ne mogu povjerovati da mogu jedan dan bez interneta i mobitela, bez čokolade i umjetnog soka. Kad se to dogodi, sve će poprimiti prirodan tok stvari.

Upravo roditelji iz neznanja nude djeci krive stvari da se ne bi bavili njima. Djeca su danas namet roditeljima. Postavlja se elementarno pitanje koji je smisao života iz perspektive demokracije i dokle to može ići tako?



PRIRODA ŽIVOTA

Život predstavlja konstantu i kozmički red transformiranja materije kroz sve mogućnosti, promjene i odnose u prostoru i vremenu svijeta, sa posebnom pažnjom na fizičko, metafizičko i duhovno stanje.

Fizičko stanje materije je živa i mrtva priroda, manifestirano kroz fizičko tijelo čovjeka.

Metafizičko stanje materije su vibracije, sa vrhuncem u svjetlosti, manifestirano kroz dah, istinu, misli i ego, dušu, um i duh.

Duhovno stanje materije je vakuum, sa vrhuncem u apsolutnom stanju materije, manifestirano kroz apsolutnu inteligenciju ili apsolutnu svijest.

Svijet u kome živimo predstavlja neistraženi ocean, oblika i individualiziranih života, ali je ipak moguće da čovjek prirodnom inteligencijom spozna svijet u cjelini.

Čovjek ima najvišu moć života kroz evolutivnu zrelost. Temeljem misli, ega, uma i duha, čovjek ima moć jednovremenog uvida stvarnosti života kroz istinu i svjetlost.

Istina i svjetlost su na sredini između fizičkog i apsolutnog, između tijela i vakuuma, između misli i svijesti.

Prirodna moć jednovremenog uvida daje karakter života i ponašanja bića u cjelini.

Materijalni dio života promiče uz fizičku stvarnost, objektivnost i relativnost, vezano za linearno vrijeme u atmosferi zemlje. Tu su vibracijske mogućnosti tijela limitirane do brzine svjetlosti u mislima, čime se postižu sva stanja.

Svjetlost utječe na život čovjeka tako što ga čini budnim danju i odmara ga noću. Uz to svjetlost preko biljaka i vegetacije, preko produžene ruke u esenciji klorofila biljke, daje čovjeku svu potrebnu hranu za građu stanica i tijela. Klorofil se transformira u tijelu u hemoglobin, a on dalje u krv.

Što je misao?

Misao je dvosmjerna radnja na razini brzine svjetlosti, za podržavanje života kroz dah. No misao nije moguća bez tijela čovjeka. U tom smislu u tijelu postoji nešto i prije misli. To nešto je EGO - ŽIVOTNA SILA, kao prirodni nagon, manifestiran kroz seksualnost i fizičku snagu čovjeka.

Od samog začeća ego se formira, dajući karakter života budućem tijelu. Praktički je ego moć tijela. U fizičkom, biokemijskom i vibracijskom smislu, ego je najčistiji kvalitet tijela kroz esenciju sperme u testisima muškarca i esencije u jajnicima žena. No cjelo tijelo, brzinom svjetlosti, preko metabolizma, krvi i stanica tijela, stvara novo sjeme, koje je u suštini fizički dio života čovjeka. Kada se tu doda svjetlost kroz misao, život poprima prirodni karakter.

Tijelo sa organima, njihovim funkcijama, sa probavnim, cirkulatornim, endokrinim, krvožilnim, limfnim i živčanim sustavom, mozgom i spiritualnim moćima, ima svu moć života.

Što je svijest?

Spoznali smo da je život cjelovit i da nije samo tijelo, ono što opažamo osjetilima i ono što mislimo. Život su sva moguća stanja ponašanja tijela.

Spiritualno (samo mu ime kaže duhovno), čovjek ima moć probuditi svijest, prevazići ego, misli i duhom probiti barijeru istine i svjetlosti. Na taj način fizičko tijelo ostaje živo, ali indiferentno od duhovne stvarnosti, vakuuma i svijesti.

Obzirom da u tijelu čovjeka vakuum jedino postoji u stanicama tijela, potrebno je usmjeriti pažnju misli na stanice tijela, smiriti ego, da bi svijest bila manifestirana.

Tako se ulazi u stanje nirvane, gdje vakuum živi sam u sebi bez ičeg drugog metafizičkog i fizičkog. Moć svijesti je savršenstvo pročišćenja materije. Ono što su misli i ego za tijelo, to je svijest za duh.

No čovjek je tijelom materijaliziran u svemu, živi na zemlji u živoj prirodi i vezan je za relativnost, vrijeme i fizičke zakone. Pokazalo se da je sasvim dovoljno od minute vremena, posvetiti se duhu pet sekundi.

Ako je vakuum prisutan u stanicama tijela, onda čovjek uvijek posjeduje apsolutnu svijest ali to mora uskladiti preko ega, misli i istine. Najčešće to nije slučaj i čovjek je ograničen u svijesti, koristeći se nižom razinom kroz djelovanje uma. Um je jedno nedefinirano stanje i polje metafizike čovjeka, mentalnog i intelektualnog sadržaja, između misli i svijesti. Tako je moguće da pojedinac ima razvijeni um, ali ne misli i nije dovoljno svjestan. Na taj način nije jasan sam sebi, ima neprirodno ponašanje, nije cjelovit, nema širinu pogleda na život, usmjeren je na jedan cilj.

Praktički je um neznanje čovjeka. U stanju jasnih misli i svijesti, um ne postoji. Priroda je devastirana zbog umnih ljudi, koji su autoriteti u raznim oblastima, ali su svojim grandioznim pronalascima i djelima, definitivno uništili prirodu i život čovjeka.

Život je stvar mira, ljubavi i radosti, nikako komfora, umjetnina, zagađene atmosfere, nečistih rijeka, mora i oceana. Sama zemlja na kojoj živimo i hodamo zaprljana je maksimalno i osiromašena zbog megalomanskog trošenja njenih prirodnih resursa, koji su podržavali prirodan život čovjeka i svega stvorenog.

Ti kao pojedinac možeš utjecati na neke stvari i popraviti kvalitet života, bez obzira na bilo koje stanje. Imaš tijelo, život, osjetila, ego i misli. Praktički si kompletan. Jedino trebaš biti dosljedan i prisutan u vlastitom životu. Obzirom da je život u tvom tijelu, ti moraš biti izravno prisutan u njemu, dahom, mislima, egom i održavati prirodni karakter života.

Sve se to jednostavno radi ako imaš znanje, ako si znanje pretočio u iskustvo, ako te netko naučio životu.

Da ne bi sve to bilo naporno, postoji ljubav kao posebna životna igra i čarolija u kojoj možeš uživati stalno. A ljubav je samo suština života kao svjetlost, da se ne bi bavio detaljima, probavom, metabolizmom i stanjem onoga što ne vidiš u nutrini tijela, kroz organe, njihove funkcije, krv, limfu, srce i mozak. Ljubav je jedno prirodno uživanje života, nije napor, nije ovisna i ne možeš u njoj pretjerati.

Meni je veoma bitno da znam život kroz termine i simbole, da mi se ne dogodi kako neznam što je misao, ego, svijest, metabolizam, vakuum, ljubav, istina, svjetlost i tako redom. Upravo se znanje svodi na stalno promišljanje prema sitnijim formama. Tako postižeš efekat analize života, usput se igraš i zabavljaš, kada na djelu popravljaš karakter. Kao da se igraš sitnim žaruljicama (stanicama tijela) i praviš lajt šou od tijela i kad sve to uobličiš tijelo zrači svjetlošću, a ti si radostan zbog toga.

Naravno simboli mogu čovjeka odvući u drugu krajnost, kada umjesto jasnih misli počinješ umišljati i uživati u simbolima, zaboravljajući na stvaran tok života kroz ego, karakter, istinu i svjetlost. Preko simbola čovjek postaje osjetljiv, razdražljiv, reagira na njih, zato su riječi najjači simboli u odnosima ljudi. Riječima možeš izliječiti čovjeka, ali ga njime možeš i ubiti.

Samo se pojasnilo da osjećanja nisu dobra, iako su nas uvijek gurali u osjećanja, u dušu i sažaljenja i tako smo zaboravili misliti na ego i život.

Siguran sam da čovjek ne živi kada ne misli. Misli su početak i kraj života. Da bi znao da li sada misliš ili ne, posluži se dahom.

Budućnost je u revoluciji misli čovjeka, ovoga puta konkretno i jasno, bez predumišljaja, osjećanja, duše, boga, bez bilo koje ovisnosti (od hrane, sexa, novca, crkve, društva, demokracije).

Život je esencija ljubavi, kao jasna misao, kroz svjetlu istinu, miran ego, čist karakter, prirodni metabolizam (religija srca). Obzirom da je svjetlost najvažnija u životu, misli imaju moć svjetlosti i zato moraš misliti, kroz sve opisane forme.

Tako ćeš imati stvaran život, nećeš morati vjerovati u boga, dušu, osjećanja, energiju i sve ono što ti ruši prirodni karakter. Kroz jasne misli cjelovit si trenutačno i prisutan u svim aspektima života.

Ako ti je do duhovne stvarnosti stalo, kontempliraj, usmjeri misli na stanice tijela, analiziraj ih do detalja i imaćeš stanje duha, bez ikakvih tehnika koje su naporne, dugotrajne, ne služe slobodnom stvaranju, jer kada si u duhu ti si nigdje, u nirvani. Nirvana nije strašna, ali je opasno kada si nigdje, ni na zemlji ni na nebu, ni u mislima ni u svijesti. To bezizlazno stanje je um, tjeskoba i ludost, ako ga ne povedeš na neku stranu.

Što se odgoja djece tiče, njima se moraju pojasniti najfiniji detalji života, djeca to lako uče, dati im slobodu da se igraju. Ne vezivati ih za osjećanja, moral i suvremenost. Djeci trebamo pružiti ljubav da sama imaju život i da nikada ne budu ovisnici.

Što se liječenja tiče, preventiva je najbolje liječenje. To su opet misli. Nije potrebno biti bolestan i liječiti se, nego misliti da ne bi bio bolestan. Oni što se druže lijepim i jasnim mislima, imaju radost od života. Oni koji se bave istraživanjem bolesti i cjelog se života trude da postanu umišljeni doktori, za posljedicu imaju proživljavanje i umišljanje svake bolesti. Jer što je bolest, samo jedno dublje umišljanje.

Temeljem samog života ti imaš sve, bez obzira gdje si sada i kakvi te problemi muče. Misli, pravi najdublju analizu stvari i time ćeš rastopiti svaki problem. Sjeti se da je život samo transformiranje materije kroz sva stanja. Nemoj misliti da ćeš svojim umišljanjem postići nešto više od materije. A nemoj vjerovati u boga, jer vidiš da njemu nema mjesta u ovom svijetu. Zato je bog samo jedno umišljanje i iluzija svih onih koji ne misle svojom glavom, nego drhte nad izmišljenom dušom i u svakom trenutku nalaze opravdanje za postojanje boga.

Naravno, iluzija nije moguća bez stvarnosti, zato se ovisnici od vjere ne mogu osloboditi nje.

Trebaš stalno pratiti dah da bi ostao u mislima, čime ćeš u spolovilima dobiti takvu moć budnosti ega, da ti ništa ne može promaći da nisi jasno vidio. Kroz svjetlu misao ne postoje iluzije, jer istina ne dopušta iluziju. Kada si ograničen na osjećanja nisi prisutan u životu, dahu, istini, mislima i svjetlosti. Točno je, živ si, negdje si, ali želiš i patiš.

Život nije stvar želje, jer je beskrajno čaroban i izdašan, zašto bi imao neku drugu želju izvan života? Zašto bi na kraju patio zbog neispunjenja želja? Zašto djeca nisu sretna zbog želja?

Sve su to posljedice kada ne misliš, a ti vjeruješ da misliš.

Slažem se misli su i sjećanja, ali ne podržavaju život. Svaka misao izvan vertikale tijela, od mozga do spolovila, kroz srce, ne podržava život i predstavlja grijeh. To registrira budan ego i prenosi ga na fino štimanje karaktera.

Ti možeš griješiti, to je tvoja stvar, ali si ograničen u grijehu. Kada prevršiš mjeru, više nisi normalan.

Obično roditelj griješi zbog djece, da im stvori novac i komfor, ali ne misli da time direktno narušava njihov mir, jer uživanje prođe, a ostaju posljedice grijeha. Ne možeš biti uzor djetetu ako si u nekoj stvari počinio vidan grijeh? To dijete ne podnosi jer je čisto. Radije ne mora jesti samo da ne bude grijeha. Dijete prirodno shvaća moć roditelja i nikad nije tužno kada roditelj nema mogućnost da mu pruži nešto više. Naravno tu dolazi do izražaja moć ljubavi.

Preko misli čovjek ne mora biti griješnik, ne mora imati specijalnu želju, ne mora patiti.

Čovjek ima moć budnog ega, opaža, osjeća, ima intuiciju, emotivan je, ali to ne znači da mora biti ovisan od tih primitivnih stanja. U svemu tome nema svjetlosti ni istine. Samo se u mislima javlja svjetlost i istina.

Nisam te morao ubjeđivati što su misli. Sam si shvatio da moraš od sada početi navikavati se na misli. Ti nemaš iskustva u tome. Ali ne brini, misli nisu napor, samo kreni od praćenja daha i na kraju ćeš ostvariti mir.

Jedno moraš znati, kada si živ imaš sve šanse, jer život je vrhovna moć postojanja. Kroz misli, svjetlost, ego i istinu, ti postaješ ta vrhovna moć. Život je sve samo to moraš potvrditi u mislima. Ali, iznad svega moraš znati da je život nešto živo sada, moraš biti budan nad njim uvijek. Zato misli i prepusti se budnom egu, on je neumoran.

A ego, to je tvoj seksualni potencijal i zato nemoj biti zbunjen po pitanju svoje seksualnosti, ona je sasvim prirodna potreba, ali sex zbog zadovoljstva nije. Nemoj seksualnost svrstavati u tabu. Djeca trebaju priču o seksualnosti, tko će im o tome pričati ako ti neznaš? Svi se prave ludi jer ne misle i neznaju pravu prirodu misli, ega, seksualnosti, ljubavi i života. Ljudi su samo maskirani odjećom i komforom, a u suštini ništa ne misle. Ovisni su i ograničeni a to ne moraju biti.

Tvoja budnost i senzibilitet ovise od kvalitete sjemena. Ako kažeš da si star za seksualnost, onda si se odrekao života. Seksualnost nije stvar godina i starosti, jer je prirodna potreba života samog.

Zato misli i analizom stvari spoznaj sve relevantne činjenice života, bez ostatka i mogućnosti umišljanja.

Kada misliš nemaš potrebu za reakcijom i emocijama. Nemaš potrebu za željama. Tvoj karakter će biti čist bez obzira što si naslijedio i naučio od roditelja. Jer život je stvar svih mogućnosti i promjena. Život nije statičan i krut da ga ne bi mogao savijati u mislima. Život, ego, misli, istina i svjetlost su jedno i dopusti da ostanu nepodvojeni.

Ti si djelo evolucije i nemoj pokušavati to blokirati, biti ćeš kažnjen u patnji.



 Izvor Pero
Duhovni principi
http://bezuvjetna-ljubav.blog.hr/
http://www.facebook.com/home.php?sk=group_228125950535009&ap=1