недеља, 9. септембар 2012.

Prilagodjeni ili sami kovači svoje sreće?


Nekad nas život povede nekim neočekivanim putevima… Nekad nam se dešavaju stvari koje smo mislili da nikada neće, nekada pristajemo na nešto na šta nikada ranije nismo mislli da ćemo pristati… A nekad se dešavaju čuda, preokreti, lijepa iznenadjenja…

Govori se o slobodi, individualnoj slobodi… “Sam si kovač svoje sreće”.


Da li je to tako u Crnoj Gori? Da li svako može da odlučuje za sebe, da radi ono šta on misli da je najbolje za njega i na način na koji misli da treba?  Ili smo i dalje patrijarhalno, neki bi rekli i ograničeno i nerazvijeno društvo, gdje se mora postupati po nekim pravilima, normama, kako misle drugi… Ili, kako kažu stariji: “Nekad je bilo u to vrijeme ovako, mora i sada…”
Da li žena ima slobodu u Crnoj Gori? I ako ima, da li je potpuna?
Ta žena koja ima slobodu, šta je morala da uradi i istrpi da bi je imala?! Šta je izgubila?! Ko je podržao?!
Nekako se stiče utisak da preovladava stav  za žene “Imaš slobodu za neke stvari, a za neke nemaš…” Gdje je onda tu sloboda i poštovanje?!
Iz ugla psihologije, a naročito Transakcione analize, reklo bi se da su to zabrane ili poruke koje svako dobija tokom odrastanja, u ovom slučaju žene.  Sem individualnih, svako društvo ima i neke kolektivne, generalne zabrane, koje se prenose sa koljena na koljeno, preovladavaju u nekom društvu, sastav su mentaliteta… Čini mi se da žena u Crnoj Gori generalno i dalje nema prava na vrijednost, poštovanje, osjećanja, želje, donošenje odluka…
Posmatrano očima teorije, čini mi se da su žene kod nas često u u ego stanju Adaptiranog Djeteta ili se od njih to očekuje da budu. Ono počinje da se formira u najranijem djetinjstvu uticajem bitnih osoba na ličnost, svjesnim i nesvjesnim slanjem poruka pojedincu… Utiču tako što pojedinac počinje da se ponaša, misli i osjeća onako kako drugi misle da treba.
“Prva prilagodjavanja počinju u majčinoj utrobi, pošto majčine emocije, kozmetičke hemikalije, ishrana i zdravlje utiču na njeno nerođeno dijete. Slijedi iskustvo prve traume rodjenja- bebinog prvog odvajanja i prvog kontakta sa spoljašnjom fizičkom i emocionalnom sredinom. Ova nova sredina može se kretati od drastične oskudnosti do snažne stimulacije i prezaštićenosti, doprinoseći osjećanjima “ Ja sam OK” ili “Ja nisam OK”, koje beba postepeno razvija.
Neposredno po rodjenju, beba počinje da se prilagodjava na zahtjeve spoljašnjeg autoriteta zbog svoje potrebe za preživljavanjem, potvrdjivanjem ili možda zbog straha… Dok Prirodno Dijete čini ono što želi i  osjeća se OK u vezi sa tim, Adaptirano Dijete će činiti ono na čemu roditelji insistiraju, racionalno ili iracionalno, i može naučiti da osjeća ”Nisam Ok”.  Uobičajeni obrasci prilagodjavanja su: povinovanje, povlačenje, odugovlačenje… Nekada odugovlačenje postaje oblik prilagodjavanja..”
ŽIVOTNI POBEDNIK, Mjurijel Džejms, Doroti Džongvard

Pronalazite li se u ovim situcaijama, svoje majke, sestre, bake, drugarice? Da li ste sebe uhvatile da radite, odlučujete nešto što drugi misle da je ok, ali vi lično želite i mislite drugačije?! To radite da bi ste se potvrdile, osjećale vrijednim u očima drugih, da bi išle linijom manjeg otpora?! Ako je odgovor potvrdan, ego stanje Djeteta u vama je Adaptirano u tom trenutku. Često bivanje u Adaptiranom ego stanju može dovesti do raznih problema, kako životnih, tako i ličnih, psiholoških ali i somatskih oboljenja.

Nije lako oduprijeti se ovim uticajima i živjeti slobodno. Obično su godine i godine iza takvih naučenih obrazaca ponašanja. Možda čak i većina ne prepoznaje ovo kod sebe i drugih, jer se ovakva iskustva smatraju normalnim i podrazumijevaju se.
Savjetnik ili psihoterapeut vam može pomoći putem razgovora i testova da otkrijete svoje zabrane, poruke,  vaše dominantno Ego stanje, koje je Ego stanje disfunkcionalno i kako se sve odražava na vaš život, td. Kada saznate istinu o sebi, uz pomoć terapeuta, lakše mijenjate sebe, lakše donosite odluke, mislite, osjećate se i ponašate se u skladu sa sobom. Živite kvalitetnijim i radosnijim životom. Nastavljate sa građenjem ili traženjem svoje sreće!!!
Ne dozvolite da apsolutno prilagođavanje postane vaš način života! Život je jedan i neponovljiv… Život je vaš!
Vesna Raičević, dipl. psiholog

Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.