Srodne duše

 

Svi mi zamišljamo srodnu dušu kao nekoga ko nas upotpunjuje, ko nas prihvaća onakvima kakvi jesmo bez obzira na sve naše mane, ko nas voli intenzitetom kojim nas niko drugi na svijetu ne voli, ko nam je najbolji prijatelj, zbog koga ne moramo pristajati na kompromise, s kim smo duboko povezani, ko u trenutku zna što mislimo i šta ćemo izgovoriti, kao nekoga za koga u trenutku znamo da je onaj pravi, bez sumnji, bez preispitivanja, bez nedoumica. I prije svega, kao nekoga ko nas nikad neće ostaviti.

Srodna duša znači sresti se i prepoznati, a ne upoznati se. To je toplina, prepoznavanje, nevjerovatna intimnost još od prve minute poznanstva, situacija u kojoj sve nekako teče svojim tokom. Jer kad upoznate nekog i poželite pred njim biti bolji nego što zapravo jeste i pokušate zamaskirati svoje negativne osobine, to znači da ta osoba nije vaša druga polovica.

Mnogi od nas sreli su u životu nekoliko partnera koji su se poslije pokazali pogrešnima. Ta iskustva pomažu nam da shvatimo koji dijelovi naše ličnosti zahtijevaju najviše pozornosti. Ako nas konstantno privlače isti tipovi ljudi zbog kojih smo poslije nesretni, moramo se prvo pozabaviti sami sobom i kočnicama koje nas sputavaju u uživanju u ljubavi i njezinoj pozitivnoj dimenziji. Ovako promatrana, srodna duša predstavljena je u pravoj konotaciji, tj. kao osobni put odrastanja, upoznavanja sebe i otvaranja novim dimenzijama ljubavi.

Da bismo zaista prepoznali svoju srodnu dušu, moramo prvo upoznati sebe pa ćemo tek onda moći obratiti pozornost na bitne i općeprihvaćene pretpostavke o srodnoj duši. Veza s nekim ko nam je zaista srodna duša je balansirana, jaka i pozitivna. Ne postoji manipulacija ni iskorištavanje, prava osoba čini nas sigurnima. Jednostavno, sve se uklapa i imamo osjećaj da je sve baš onako kako treba biti. Naša veza je strastvena i harmonična i sve što radimo zajedno ima uspjeha, a svaki naš pojedinačni uspjeh partner slavi.

Naša srodna duša neće od nas tražiti da se promijenimo, prihvatit će nas onakvima kakvi jesmo i trudit će se iz nas izvući najbolje. Ta osoba nas upotpunjuje, to je ljubav koja raste iz dana u dan, daje nam ravnotežu, snagu i hrabrost. Ponekad se za partnere koji su se zaista pronašli kaže da sliče jedni na druge, da imaju nešto isto u pogledu, da su im crte lica slične.

Srodna duša mogla bi se definirati i kao osoba koja nas uvijek opravdava pred drugima, koja je naš suučesnik koji u nama vidi ono što drugima promiče. Srodna duša zove nas telefonom baš onda kad smo mi željeli zvati nju. Zna kako se osjećamo a da ništa ne kažemo, prepoznaje i obraća pozornost na te mini signale koje šalje naše tijelo, a koje samo ona zna pročitati. U nju imamo potpuno povjerenje, znamo da nam govori istinu i da ne postoje skrivena značenja. Čita nam misli, zna unaprijed naše potrebe.

To nije idealan odnos, ali nije ni odnos u kojemu vlada opsesivna ljubomora, što znači i nedostatak povjerenja, to nije odnos koji prate svakodnevne dramatične svađe, ni odnos koji nas čini nesretnima i nesigurnima i u kojem imamo potrebu kontrolirati partnera, koji, kad nam je potreban, uvijek ima hitniji zadatak. Srodna duša neće nas stalno kritizirati zbog vlastita kompleksa i osjećaja inferiornosti i nećemo živjeti u konstantnom strahu da će nas ostaviti.

Kad budete u vezi koja vam donosi unutarnji mir, znat ćete da ste pronašli srodnu dušu. Ali ono što je najvažnije, što je osnova i početak svega, je biti u miru sa samim sobom, s partnerom ili bez njega. Psiholozi tvrde da svako od nas poznaje samo jednu desetinu vlastitih potreba i osjećaja. Sve ostalo su aspekti naše ličnosti koji su zakopani, često negirani i zatrpani u dubini duše, pa zato, da bismo shvatili ko je i što je ono za čime imamo potrebu, ponajprije moramo istražiti te svoje skrivene dijelove.

Treba se osloboditi pretjeranih zahtjeva i očekivanja od ljubavne veze jer je to osnova za krah. Ipak, ne postoji recept za srodnu dušu ni vrijednosni kriterij prema kojem ćemo prepoznati je li osoba pored nas ona prava. Srodna duša i danas ostaje enigma. I najvjerovatnije baš zato vjekovima ima toliku moć.Postoji mit o tome da je svako od nas jedna polovica, dok druga polovica, koja predstavlja naše ogledalo, luta ko zna kuda. Mi smo bili dvije polovice, a sada smo napokon cjelina. Možda je stvarno u tome tajna.

Tekst u celosti preuzet sa Pozitivne.info