Kada želite Istinu, osjećajte je – ne mislite.
Um po svojoj prirodi vodi u analizu, a na tom
se polju lako zapetljati. Toliko „da“ koliko i „protiv“, pa onda
traženje skrivenih uzroka i posljedica... i učas mental pun, prepun,
čovjek iscrpljen i očajan, a istina i dalje sve dalja, negdje između tih
„za i protiv“ granica. Iako je, u fizici i stvarnost, točno to, u nama.
U našem tijelu, auri i atomima. Uvijek je znamo, i osjećamo – samo ponekad nismo svjesni toga – ili jer ne želimo, ili jer nismo naučili kako. E, pa ovako: kada god želite znati bilo koju istinu, opustite tijelo – lezite i vježbama disanja (ovdje link) se dovedite do potpunog mira. Dišite koliko treba, ako treba i u vrućoj kupki s krupnom morskom soli, ili nakon što se istrčite ili na neki drugi način fizički izmorite kao manijak. Svrha toga je osloboditi tijelo napetosti i naboja, kako bi energetski protok bio slobodniji, a time i svijest šira i osjetljivija, vama prijemčivija. Potom u tom stanju postavite pitanje, ili dilemu koja vas muči tako što ćete pitanje formirati u obliku slike u svom umu (čeonom centru) i poslati ga kroz tjeme Božanskom/u Izvor – kako god zovete tu silu. Potom, se spustite u srce i osluškujte informacije, i iz njega percepcijom pratite titraje i osjete po cijelom tijelu. Skup tih informacija je vaš odgovor, slika. Mogu doći odmah, ili kroz neko vrijeme, ali doći će – bitno je da održavate ovu svijest. I, uvijek si vjerujte: nezrelo je odbaciti informaciju (ili je početi secirati) jer vam se sviđa. To je kao da vidite da će sutra kiša i nevrijeme, ali vam se to ne sviđa, pa je ignorirate – vjerojatno završite mokri ili prehlađeni (ok, uvijek postoji mogućnost čuda, ali razumijete...). Dakle, ugodno – neugodno – pa šta? Istina oslobađa, kakva god ona bila. Budite hrabri prihvatiti je, čuti.
U našem tijelu, auri i atomima. Uvijek je znamo, i osjećamo – samo ponekad nismo svjesni toga – ili jer ne želimo, ili jer nismo naučili kako. E, pa ovako: kada god želite znati bilo koju istinu, opustite tijelo – lezite i vježbama disanja (ovdje link) se dovedite do potpunog mira. Dišite koliko treba, ako treba i u vrućoj kupki s krupnom morskom soli, ili nakon što se istrčite ili na neki drugi način fizički izmorite kao manijak. Svrha toga je osloboditi tijelo napetosti i naboja, kako bi energetski protok bio slobodniji, a time i svijest šira i osjetljivija, vama prijemčivija. Potom u tom stanju postavite pitanje, ili dilemu koja vas muči tako što ćete pitanje formirati u obliku slike u svom umu (čeonom centru) i poslati ga kroz tjeme Božanskom/u Izvor – kako god zovete tu silu. Potom, se spustite u srce i osluškujte informacije, i iz njega percepcijom pratite titraje i osjete po cijelom tijelu. Skup tih informacija je vaš odgovor, slika. Mogu doći odmah, ili kroz neko vrijeme, ali doći će – bitno je da održavate ovu svijest. I, uvijek si vjerujte: nezrelo je odbaciti informaciju (ili je početi secirati) jer vam se sviđa. To je kao da vidite da će sutra kiša i nevrijeme, ali vam se to ne sviđa, pa je ignorirate – vjerojatno završite mokri ili prehlađeni (ok, uvijek postoji mogućnost čuda, ali razumijete...). Dakle, ugodno – neugodno – pa šta? Istina oslobađa, kakva god ona bila. Budite hrabri prihvatiti je, čuti.
„Jel' tvoja žena zna...?“
Klasična preljubnička ili flert dilema, a upotrijebit ću je za najškolskiji primjer toga kako uvijek
znamo istinu. Ne moramo biti ni vidovnjaci, ni nešto ekstra obdareni
duhovnim moćima – jednostavno imamo tijelo, osjet, pa i snove i – uvijek
sve znamo (što želimo znati i usudimo se/hrabri smo osvijestiti).
Dakle, kad smo kod primjera, žena uvijek zna. Možda racionalno „sazna“ zadnja, ali svatko od nas u svakom trenu zna što se događa s njegovim bliskimm ljudima zato što smo aurično povezani najfinijim nitima i kroz te vibracije putuju informacije. Navodim dva primjera iz prakse, ali znam da svatko ima još sijaset na tu temu. Mom se prijatelju dogodio susret s osobom s kojom je imao rezonanciju – ništa seks, čak ni izlasci, jednostavno trosatno razmjenjivanje energije koje je uključivalo i sviđanje, onako muško-žensko. To mu je bilo potrebno da ga pokrene i zbog niza drugih stvari no najfascinantnije je što je njegova žena te iste noći (a niti meditira, niti posebno radi na auri, čakrama, bla bla...) sanjala cijeli susret. Ne čude takva otvaranja jer svi i svjedočimo promjeni frekvencije, otvaranju polja i nizu drugih energetski i fizičkih fenomena proširene svijesti. Primjer drugi: prijateljica je našla dopisivanje svog dečka preko „Vibera“ s nekom djevojkom koja mu se upucava, a on to više prima nego odbija. Nikakav prekršaj osim – neiskrenosti. Odnosno, jasno da čovjek ima pravo na svoju privatnost i da radi sa svojom energijom što hoće, ali kad je u partnerstvu – to drugi neminovno osjeća i odražava se na njih oboje i partnerstvo. Prijateljici se ovako odrazilo: inače ne sanja (snovi joj nisu medij), ali svake noći kada bi se on dopisivao, ona je sanjala košmare. I, koliko god ga voli, tih jutara (nakon njegovih ovakvih energetskih razmjena) budila bi se ljuta na njega. Kako je to osoba koja radi na sebi ekstenzivno, prvo je mislila da je u njoj problem: da joj ljubav i partner okidaju neriješene bijesove na oca, da se čiste zapisi prošlih života kada je kao žena ranjena pa se eto bez razloga ljuti na svog sadašnjeg super dečka... i tako dalje. Kopanja, analize, razmišljanja i seciranja do unedogled. Sve dok eto, on jednom nije ostavio mobitel kod kuće, zamolio je s posla da mu pogleda neki broj i ona je slučajno - da, toliko o tome koliko postoji slučajnost :D – stisnula viber i hopla! Uspoređujući noćna vremena dopiski sa svojim lošim snovima i bijesnim jutrima – dobila apsolutno podudarnost.
Ovaj primjer je značajan jer pokazuje kako nas svemir drma istinom u glavu. Moja prijateljica nije sumnjala u tog dečka, niti u ljubav – preispitivala je sebe. Lijepo, da, puno je u tom smislu naučila, ali poanta je: treba osluškivati sebe. Nismo ludi, ne umišljamo – a to znamo kada se dovoljno opustimo da čujemo svoju unutarnju tišinu i iz nje osjetimo u tijelu i auru senzacije i informacije. Dakle, ne unutarnji glas, jer glasova je mnogo i 'ko-zna-kojih... nego Tišinu. Iz nje znamo svoju Istinu i iz nje znamo ispravno djelovanje.
Dakle, kad smo kod primjera, žena uvijek zna. Možda racionalno „sazna“ zadnja, ali svatko od nas u svakom trenu zna što se događa s njegovim bliskimm ljudima zato što smo aurično povezani najfinijim nitima i kroz te vibracije putuju informacije. Navodim dva primjera iz prakse, ali znam da svatko ima još sijaset na tu temu. Mom se prijatelju dogodio susret s osobom s kojom je imao rezonanciju – ništa seks, čak ni izlasci, jednostavno trosatno razmjenjivanje energije koje je uključivalo i sviđanje, onako muško-žensko. To mu je bilo potrebno da ga pokrene i zbog niza drugih stvari no najfascinantnije je što je njegova žena te iste noći (a niti meditira, niti posebno radi na auri, čakrama, bla bla...) sanjala cijeli susret. Ne čude takva otvaranja jer svi i svjedočimo promjeni frekvencije, otvaranju polja i nizu drugih energetski i fizičkih fenomena proširene svijesti. Primjer drugi: prijateljica je našla dopisivanje svog dečka preko „Vibera“ s nekom djevojkom koja mu se upucava, a on to više prima nego odbija. Nikakav prekršaj osim – neiskrenosti. Odnosno, jasno da čovjek ima pravo na svoju privatnost i da radi sa svojom energijom što hoće, ali kad je u partnerstvu – to drugi neminovno osjeća i odražava se na njih oboje i partnerstvo. Prijateljici se ovako odrazilo: inače ne sanja (snovi joj nisu medij), ali svake noći kada bi se on dopisivao, ona je sanjala košmare. I, koliko god ga voli, tih jutara (nakon njegovih ovakvih energetskih razmjena) budila bi se ljuta na njega. Kako je to osoba koja radi na sebi ekstenzivno, prvo je mislila da je u njoj problem: da joj ljubav i partner okidaju neriješene bijesove na oca, da se čiste zapisi prošlih života kada je kao žena ranjena pa se eto bez razloga ljuti na svog sadašnjeg super dečka... i tako dalje. Kopanja, analize, razmišljanja i seciranja do unedogled. Sve dok eto, on jednom nije ostavio mobitel kod kuće, zamolio je s posla da mu pogleda neki broj i ona je slučajno - da, toliko o tome koliko postoji slučajnost :D – stisnula viber i hopla! Uspoređujući noćna vremena dopiski sa svojim lošim snovima i bijesnim jutrima – dobila apsolutno podudarnost.
Ovaj primjer je značajan jer pokazuje kako nas svemir drma istinom u glavu. Moja prijateljica nije sumnjala u tog dečka, niti u ljubav – preispitivala je sebe. Lijepo, da, puno je u tom smislu naučila, ali poanta je: treba osluškivati sebe. Nismo ludi, ne umišljamo – a to znamo kada se dovoljno opustimo da čujemo svoju unutarnju tišinu i iz nje osjetimo u tijelu i auru senzacije i informacije. Dakle, ne unutarnji glas, jer glasova je mnogo i 'ko-zna-kojih... nego Tišinu. Iz nje znamo svoju Istinu i iz nje znamo ispravno djelovanje.
Sigurni smo biti hrabri tako si vjerovati, imajući na umu zakone univerzuma:
1. Ništa se ne može sakriti: komuniciramo aurama, ne riječima. Vjerujte si.
2. Sve sve vraća jer sve teži ravnoteži: ako utajimo nešto, bit će nam utajenom. Pošteno je biti svjestan svojih djela i njihovih posljedica.
3. Budite iskreni i otvoreni: prema sebi i drugima. Svoje potrebe recite sebi i drugima otvoreno i glasno. Živite svoju istinu u praksi, ne samo u teoriji, jer to pokazuje koliko ste istinski razvijeni. Zavaravanje iz kukavičluka ili straha vas unazađuje. Razvoj je živjeti svoju Vrlinu.
Tekst u celosti preuzet sa http://www.elementi.hr/
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.