Priča o ispunjavanju želja

 

Na obronku Svemira nalazila  se jedna prodavaonica. Natpisa na njoj nije bilo odavno – nekada davno ga je odnio uragan, a vlasnik nije postavio novi, jer je svaki mještanin i bez toga znao da se u prodavaonici prodaju želje.

Asortiman prodavaonice bio je ogroman, ovdje se moglo kupiti gotovo sve: ogromne jahte, stanovi, brak, mjesto potpredsjednika korporacije, novac, djeca, omiljeni posao, lijepa figura, pobjeda na takmičenju, veliki automobil, vlast, uspjeh i još mnogo, mnogo toga. Nije se prodavao samo život i smrt – time se bavio glavni ured, koji se nalazio u drugoj Galaksiji.

Svatko tko je došao u prodavaonicu (a postoje i takvi koji nikada nisu zašli u prodavnicu, ostali su sjediti kući i samo željeli) po prvi put je saznao cijenu svoje želje.

Cijene su bile razne. Na primjer, omiljeni posao je koštao odustanja od stabilnosti i predvidljivosti, spremnosti da se samostalno planira i ustroji svoj život, vjere u vlastite snage i odluke da radi tamo, gdje mu se sviđa a ne tamo gdje treba.

Vlast je koštala nešto više: potrebno je bilo odreći se nekih svojih uvjerenja, znati svemu naći racionalno objašnjenje, umjeti odbiti druge, znati svoju cijenu (i ona je morala biti dovoljno visoka) dozvoliti sebi veličanje svog “Ja”, nametati se, bez obzira na odobravanje ili neodobravanje okruženja.

Neke cijene su bile čudne – brak se mogao dobiti skoro na poklon, a sretan život je bio skup: osobna odgovornost za vlastitu sreću, umijeće dobivanja zadovoljstva od života, spoznaje svojih želja, odustajanje od stremljenja  prilagođavanja okruženju, sposobnosti da cijeni ono što jeste, svoje odluke da se bude sretan, samosvijesti o svojoj vrijednosti i važnosti, odbacivanje privilegija “žrtve”, rizika od gubitka nekih prijatelja i poznanika.

Nije svatko tko je došao u prodavaonicu bio spreman odmah kupiti željeno. Neki, vidjevši cijenu, samo su se okrenuli i otišli. Drugi su dugo stajali zamišljeni, računajući dostupna sredstva i pitajući se gdje da nađu još. Neki bi se počeli žaliti na previsoke cijene, tražili popust ili kupovinu na kredit.

A bilo je i onih koji su davali sve svoje mogućnosti i dobivali željeno, umotano u prelijepom šuškavom papiru. Na te sretnike ljubomorno su gledali drugi kupci, govoreći da je vlasnik prodavaonice – njihov poznanik, a da su željeno dobili tek tako, bez ikakvog truda.

Vlasniku prodavaonice često su predlagali da snizi cijene, kako bi se povećao broj kupaca. Ali on je uvijek odbijao, govoreći da bi tada stradala kvaliteta željenog.

Kada su vlasnika pitali da li plaši da ne propadne, on bi odmahivao glavom i govorio da će uvijek biti smjelih, spremnih da riskiraju i mijenjaju svoje živote, da napuste poznat i predvidiv život, sposobnih da povjeruju u sebe, i imaju snage i sredstva da plate za ispunjenje svojih želja.

A na vratima prodavaonice već dobrih stotinu godina bila je zakačena objava:“Ako se tvoja želja ne ispunjava – znači da još nije otplaćena.”.

-Julija Minakova, psih.

Izvor

Prevod: Beba Mur
Tekst u celosti preuzet sa  Alternativa informacije