Ne možemo ostvariti cilj koji ne vidimo

Inspirativna priča Paula Coelha o snazi uma

Jogi Raman bio je pravi majstor streličarstva. Jednog jutra, pozvao je svog omiljenog učenika da bi mu pokazao tu vještinu. Učenik je to vidio više od stotinu puta, ali je ipak poslušao učitelja. Otišli su u šumu pored samostana i kada su došli do veličanstvenog hrasta, Raman izvadi cvijet zataknut za ovratnik i stavi ga na jednu granu.

Zatim otvori torbu i izvadi tri predmeta: svoj divni luk izrađen od plemenita drveta, strijelu i bijelu maramicu s izvezenim jorgovanom. Jogi se udalji sto koraka od mjesta gdje je stavio cvijet, okrene se prema meti i zamoli svog učenika da mu veže oči maramicom.

Učenik učini točno ono što mu je učitelj rekao.

„Koliko često si me vidio kako vježbam streličarstvo, taj plemeniti, drevni sport?" upita ga Raman. „Svakog dana", odgovori učenik. „I uvijek ste uspjeli pogoditi ružu s razdaljine od tristo koraka."

Raman se, onako vezanih očiju, čvrsto ukopa nogama u zemlju i iz sve snage povuče tetivu luka, ciljajući ružu na grani hrasta, a zatim pusti strijelu. Strijela prozuji zrakom, ali i ne dotaknu drvo, promašivši metu gotovo za sramotnu razdaljinu.

„Jesam li pogodio?" upita Raman, skidajući maramicu s očiju.

„Ne, potpuno ste promašili", odgovori učenik. „Mislio sam da ćete mi pokazati svoju snagu uma i umijeće izvođenja magije."

„Upravo sam te naučio najvažniju lekciju o snazi uma", odgovori Raman. „Ako nešto želiš, koncentriraj se samo na to: nitko neće pogoditi metu koju ne može vidjeti."

Izvor