Istina koju vam nitko ne govori: Vrijedite i važni ste!

Osjećaj da smo važni, da svijet u kojemu živimo bez nas ne bi bio cjelovit – mnogima je stran. To odvajanje od vlastite vrijednosti nastaje još u ranome djetinjstvu, a u odrasloj dobi donosi nam mnogo boli i nesigurnosti. Ipak, naučimo li se prema sebi odnositi na plemenit način i vrednovati svoja djela, mogli bismo nanovo otkriti svoju istinsku kvalitetu

Veličanje ljepote, veličanje uspjeha

Je li moguće imati dobar osjećaj vlastite vrijednosti nakon odrastanja u obitelji u kojoj taj osjećaj nije podržavan? Je li moguće biti na miru sa svojim kvalitetama i uživati u njima ako živimo u društvu koje svojim izokrenutim vrijednostima potiče osjećaj manje vrijednosti – od veličanja ideala ljepote koji većina ljudi nikad neće dostići do veličanja uspjeha i stila života koje većina ljudi nikad neće imati? Moguće je. Put je dugotrajan, ali zanimljiv i pun smisla.

Istaknuto ‘ja’

Kad ste s nekim tko se hvali svojim uspjehom, ističe svoje bogatstvo, stalno priča o svom djetetu ili naglašava kako se druži s važnim, uspješnim ljudima, vjerojatno vam ide na živce. Možda katkada u vama izaziva i potrebu za natjecanjem ili agresivnu želju da tu osobu spustite na zemlju. Možda će se u vama pojaviti i osjećaj sažaljenja, jer je taj netko „jadan“, iako to žaljenje zapravo neće biti suosjećanje, nego način da se, barem pred samima sobom, izdignete i zasjenite onog tko je zasjenio vas.
Kad se tridesetogodišnjak vozi kvartom u skupom automobilu i važno se smješka, nitko u njemu ne vidi zlostavljano ili zanemareno dijete. Kad netko priča o tome kako je dobar s ovim ili onim umjetnikom, poduzetnikom, arhitektom ili nekom važnom ili popularnom osobom, nitko u toj osobi ne vidi neprihvaćeno dijete čije su kvalitete unutar obitelji ostale nevidljive.
Svi vidimo ono što je gurnuto u prvi plan – istaknuto „ja“ koje je predstavljeno kao važno, snažno, vrijedno, željeno. I to „ja“ nam smeta. S njim se ne možemo povezati, iako je ono bačeno u pravi plan upravo iz želje za povezivanjem.

Prva slika naše vrijednosti

Kolijevka osjećaja vlastite vrijednosti (ili nevrijednosti) je obitelj. Nekada smo svi bili mali u odnosu na roditelje, a neki i u odnosu na stariju braću i sestre. Unutar obitelji ti „veliki“ su oni koji imaju mogućnost buđenja osjećaja vrijednosti u onima „malima“. To mogu raditi na puno načina, a prvenstveno uvažavajući njihove osjećaje, poštujući njihove želje i dopuštajući im da, u skladu sa svojom dobi, donose svoje odluke.
Roditelj koji dječji svijet smatra jednako vrijednim i važnim kao i svoj, djetetu će to pokazati tako što će se lako spustiti na dječju razinu i zrcaliti mu njegov svijet, a roditelj koji je suviše vezan za svoje životno iskustvo i u tom iskustvu vidi „onu pravu vrijednost“ to neće moći. On će djetetu, svojom „vrijednošću“ iskusne, odrasle osobe ostati nedostižan.
Upravo zbog te nedostižnosti, dijete će poslije, u odrasloj dobi pokušavati osvojiti vrednovanje drugih, truditi se ispunjavati očekivanja i biti poslušno ili se pak nadmetati i biti hvalisavo. Uzoraka ponašanja koji proizlaze iz osjećaja manje vrijednosti je zaista puno. A jednako toliko puno je i načina na koji se taj osjećaj pokušava sakriti.

Druženje s manje uspješnim, manje lijepim...

Osjećaj manje vrijednosti na razne nas načine može voditi kroz život. Može nas voditi u druženje samo s manje uspješnim, manje lijepim ili manje važnim osobama kako bismo si osigurali dovoljnu dozu divljenja i uz njih se osjećali dovoljno sigurno. Može biti i suprotno – osjećaj manje vrijednosti može nas vući u društvo uspješnih i važnih ljudi jer nam prihvaćanje tih ljudi stvara iluziju da smo i sami uspješni i važni.
Osjećaj manje vrijednosti može nas tjerati na iscrpljujuće dokazivanje na poslu ili u zaljubljivanje u nekog tko ima loš karakter, ali i vrijednosti koje nam nedostaju – primjerice popularnost, važnost, kreativnost, samopouzdanje, ljepotu ili uspjeh.

 

Društvo podržava naopake vrijednosti

Osjećaj manje vrijednosti široko je rasprostranjen, što je nekako i prirodno s obzirom na to da ga podržava i loše funkcioniranje društva. Osim što podržava naopake vrijednosti konzumerizma, društvo pred roditelje postavlja preteške zadatke.
Uz egzistencijalnu brigu, roditelji se najčešće ne mogu dovoljno posvetiti djeci, a uz posvećivanje djeci i egzistenciji, nužno dolazi i do problema i razilaženja u partnerskom odnosu, što dodatno otežava stvaranje ugodnog obiteljskog ozračja.
Zato je pred većinom ljudi u odrasloj dobi prilično zahtjevan zadatak: izgradnja osjećaja vlastite vrijednosti.

Mislim da sam pametna, lijepa i dobra

Posljednjih desetljeća napisano je puno knjiga u kojima se ističe važnost pozitivnog mišljenja i pozitivnih poruka koje možemo uputiti sami sebi kako bismo si podigli osjećaj vlastite vrijednosti.
No, tu se krije i jedan paradoks. Zamislite da vam netko koga dobro ne poznajete u razgovoru kaže: „Mislim da sam pametna, lijepa, zanimljiva i sposobna osoba“! Vjerojatno biste tu izjavu pripisali njenoj umišljenosti, a ne njenoj pozitivnoj slici o sebi. Naravno, puno toga ovisi i o tonu glasa, kontekstu i načinu na koji je ta rečenica izgovorena, ali čak i da je to izgovoreno bez mrvice nadmenosti, svejedno bi to većina ljudi interpretirala kao umišljenost, kao „ego“, kao veličanje sebe.

Vjera da imamo što vrijedno dati

Dakle, dopušteno je i preporučljivo da si u glavi ponavljamo pozitivne poruke, ali ih moramo dobro skriti od drugih. Naša pozitivna slika o sebi mora ostati nevidljiva. Tek kad si dopustimo imati „visoko“ mišljenje o sebi, možemo dati ono najbolje od sebe. Pri stvaranju nekog umjetničkog djela, moramo vjerovati da kroz njega imamo nešto vrijedno dati, jer bez te vjere nećemo ništa ni napraviti.
Kad ulazimo u vezu s nekim tko nam se jako sviđa, moramo vjerovati da imamo nešto vrijedno dati. Ako želimo predložiti neku inovaciju na poslu, moramo vjerovati da će naš doprinos nešto vrijediti. Kad se ne usuđujemo imati „visoko“ mišljenje o sebi, onda nećemo moći dati svoj vrhunac, ono najvrednije iz sebe.
Zato je jedan od prvih koraka pri kreiranju osjećaja vlastite vrijednosti u odrasloj dobi dopuštanje mogućnosti da negdje duboko u sebi o samima sebi mislite: „Ja sam zaista kvalitetna osoba“. Ako je izrečeno iz glave, to vam može zvučati kao laž ili kao brzinski recept za podizanje samopouzdanja. No, ako si možete dopustiti taj dobar osjećaj u vezi sa sobom, svojim osobinama i djelovanjem, on vam može postati nit vodilja za životne odabire i promjene koje takav osjećaj podržavaju.

Odnosi koji ruše našu vrijednost

Ako ste u kontaktu s osjećajem koji proizlazi iz pozitivnog mišljenja o sebi, možete lakše osvijestiti koji odnosi narušavaju vaš osjećaj vlastite vrijednosti i u tim odnosima se početi drugačije postavljati. Neki su ljudi u stanju graditi osjećaj vlastite vrijednosti isključivo na obezvređivanju drugih pa ćete neke odnose možda i poželjeti prekinuti kako biste se zaštitili. U drugim pak odnosima možda ćete poželjeti izaći iz sjene i pokazati više svojih kvaliteta, istaknuti se i onda vidjeti je li druga strana u stanju to vidjeti i podržati.
Osim odnosa, važna stavka u izgradnji osjećaja vlastite vrijednosti je način kako radite ono što radite. Bilo da je riječ o kuhanju, poslu koji obavljate, pisanju pisma prijateljici, šetanju psa, pospremanju stana ili o razgovoru sa suprugom – to je vaš život i svaka je vaša aktivnost važna.
Naravno, neke su manje, a neke više važne jer imaju veći ili manji utjecaj, ali sve imaju svoju specifičnu ulogu, svoju specifičnu vrijednost. Trebate osvijestiti važnost onih radnji koje obavljate automatski, koje „odrađujete“. Obezvređujući odnos prema svojim aktivnostima (odrađivanje) iscrpljuje i samo osnažuje osjećaj manje vrijednosti.

Drukčije i kreativno

Osvijestiti važnost neke aktivnosti možete tako da si postavite niz pitanja. Na primjer, vaše kuhanje: Što hrana koju spravljate daje tijelu? Namirnice i začni koje koristite možda su do vas došli iz različitih dijelova svijeta. Iz koliko zemalja su došli sastojci koji su završili u vašem loncu? Što drugačije, kreativno možete napraviti pri kuhanju tog ručka? Je li to vaše omiljeno jelo, vašeg djeteta, supruga?
Pitajući se ovakva pitanja, dajete važnost tom kuhanju i kuhanje vam postaje zanimljivije. Odlučili ste kuhati, a ne napraviti sendvič ili naručiti hranu iz restorana. Vaš izbor je kuhanje i zašto iz tog izbora ne biste izvukli ono najbolje – dobar osjećaj?
Svaka radnja je važna i tu važnost možete osvijestiti. To je najteže kad je riječ o poslu. Naročito ako ne volite ono što radite. No, i taj je posao vaš najbolji trenutačni izbor i on, u cjelokupnom sustavu društva, ima određenu važnost i vrijednost.

Kad posao nije u skladu s vašim vrijednostima

Problem nastaje u situacijama kad posao nije u skladu s vašim životnim vrijednostima, na primjer, ako svojim radom podržavate konzumerizam, a to vam je odbojno. U takvim je situacijama najlakše upasti u „odrađivanje“, međutim, i u tom ćete se slučaju bolje osjećati ako se uživite u svoj posao.
Ako radi tog boljeg osjećaja možete više sudjelovati u onom što trenutačno radite, to vas sigurno neće na tom poslu zadržati dulje nego što je to nužno. Ponudi li vam se bolja prilika, sigurno je nećete propustiti samo zato što se na poslu osjećate nešto bolje.

Autentični život

Međuljudski odnosi i svakodnevne aktivnosti predstavljaju zaista široko polje za istraživanje. Sigurno možete osvijestiti i načine na koje si osjećaj vlastite vrijednosti možda pokušavate prikriti ili zaliječiti. Kupnjom skupih torbi? Flertovanjem? Skupljanjem titula? Načina je puno i zaista ih vrijedi istražiti, jer istraživanjem svojih slabosti istražujemo sebe na najintimniji mogući način.
A to se uvijek višestruko vrati – u kvaliteti odnosa sa samima sobom, u kvaliteti međuljudskih odnosa i u kvaliteti aktivnosti u koje svakodnevno dajemo sebe. A sve to skupa čini osobnu, nezamjenjivu, autentičnu kvalitetu života.

 

Tomica Šćavina

Iyvor Sensaklub.hr