Može li se uspjeti na pošten način?

"Baveći se poslovnom edukacijom odraslih osoba, često se susrećem sa situacijama u kojima ljudi govore o nesigurnosti, apatiji, bezvoljnosti, površnosti, nepravdi itd, odnosno uvjetima koji sprečavaju čovjeka da uspije na pošten način", kaže naša suradnica Elvira Mlivić Budeš i otkriva kako u poslovanju primijeniti osnovne moralne zakone koje crpi iz hagioterapije i antropološke medicine

Prije nešto više od dvije godine prvi put sam čula za hagioterapiju i antropološku medicinu. Iako sam već godinama prije toga mislila da se brinem o osobnom razvoju i da sam poprilično informirana, valjda me ta informacija s razlogom do tada zaobilazila. Kad sam shvatila o čemu je točno riječ, imala sam osjećaj da pred sobom imam cijelo bogatstvo neistraženih korisnih znanja koja se mogu implementirati u privatni, ali i poslovni život svakog čovjeka.

Hagioterapija u susretu s čovjekom

Koliko je meni poznato, pojam antropološka medicina javio se tijekom prošlog stoljeća u knjizi Čovjek i njegova bolest medicinskog antropologa A. Joresa. Jores smatra da je 70 posto somatskih bolesti nastalo na razini duhovne duše, a takve bolesti nastaju ako čovjek nije našao smisao života. Ukratko, antropološka medicina proučava duhovnu dimenziju čovjeka.
Proučavajući antropološku medicinu, došla sam do knjige prof. dr. sc. Tomislava Ivančića Hagioterapija u susretu s čovjekom u kojoj sam naišla na dio teksta koji me podsjetio na izazov s kojim se svakodnevno susrećem u poslu i o čemu nisam uspjela do tada ništa pročitati ni u poslovnoj ni u duhovnoj literaturi. Ta me tema mnoge godina zaokupljala i predmet je brojnih rasprava na poslovnim kavama.  

Bitna je duhovna sloboda

Čitajući navedenu knjigu, naišla sam na riječi prof. Ivančića u kojima sam prepoznala zaplet situacije iz poslovne prakse: "Bitna je duhovna sloboda. Po njoj je čovjek razumno, mudro i vrhunsko biće. Čovjekov duh traži da se držimo zakona etike i morala, jer se duh ravna po tim pravilima kao i tijelo po zakonima fizikalnog svijeta. Ako ne slušamo naloge savjesti i osobe, ako preziremo moralne principe, tada razaramo svoje ljudsko postojanje i padamo na razinu bića koje se ravna samo po instinktima odnosno po psihičkim i vegetativnim zakonitostima. Tada čovjek prestaje biti čovjek. Tada više nije slobodan i njime mogu upravljati drugi ljudi, zavodnici, prevaranti, kao i njegovi nagoni, male želje i varke".
Baveći se poslovnom edukacijom odraslih osoba, kao vlasnica učilišta koje educira za poslove prodaje, marketinga, poduzetništva i menadžmenta, često se susrećem s ljudima koji govore o nesigurnosti, apatiji, bezvoljnosti, površnosti, nepravdi itd, odnosno uvjetima koji sprečavaju čovjeka da uspije na pošten način.
Istodobno, moderna formula uspjeha postala je bespoštedna borba i utakmica u kojoj moraš sudjelovati, a to su veća plaća, materijalno bogatstvo, statusni simboli, priznanje, pozicija na društvenoj ljestvici, prisutnost u medijima i slično. Nesklad između stvarnog osjećaja i vanjske slike poslovnog uspjeha intenziviran je pojavom društvenih mreža, posebice Facebooka.  

Lažna slika društvenih mreža

Društvene mreže postale su kanal komunikacije i medij u kojem svaka osoba može iznijeti elemente svog privatnog i poslovnog života, prikazati fotografije, ali i dopustiti drugima da u svakom trenutku, 24 sata dnevno, uđu u njihov život, komentiraju objavljene sadržaje, fotografije, zapise i slično. Stvarajući neku vrstu konkurencije u kojoj se poslovni ljudi natječu u prikazivanju materijalnog bogatstva, različitih oblika zabave, statusnih simbola, ostvaruje se mogućnost potpunog uvida u njihov život, a prikazani elementi nisu uvijek i potpuno istiniti. Zbog potreba posla, to je često uljepšana verzija stvarnosti.
Društvene mreže na neki način zamjenjuju medije i svi možemo postati izdavači različitih sadržaja. Ovisno o zanimljivosti tog sadržaja, možemo privlačiti čitatelje i poklonike. U prošlosti, takva vrsta masovne komunikacije nije bila moguća pa su informacije morale proći kroz nekoliko filtera da bi došle u javnost. S tim u vezi, mediji su nekad imali veću moć, ali i danas znatno utječu na kreiranje javnog mnijenja. Dugoročno, u makrookružju, ta pojava utječe na kreiranje mišljenja i vrijednosti u društvu.

Kreirenje privida uspješnosti

Umjetnim kreiranjem neutemeljena poslovnog imidža, odvajamo se i udaljujemo od mudrosti koju u knjizi spominje prof. Ivančić: "Istina je slaganje uma i stvarnosti. Istina je sve što postoji i što u sebi nosi spoznatljivost. Istina je stvarnost. Laž je gubitak stvarnosti, a time i života. Mudrost je poznavanje temeljnih zakona života, kako morala, tako i biologije i fizike. Iz tog poznavanja nastaje praktični život uronjen u mudrost i smisao, što sve vodi iskustvu mudrosti i istine".
Možemo se pitati koliko mudrosti ima u poslovnim teorijama u kojima su prvi dojam i imidž najvažniji. Činjenica je da se danas sve vrti oko kreiranja uspješne slike tvrtke, proizvoda, usluga, ideja, organizacija, ali i pojedinaca. Često tako funkcionira i marketinška komunikacija. Pretrpani informacijama, teško odvajajući važne od nevažnih, korisne od nekorisnih informacija, naizgled se može učiniti da iskreni, pošteni i otvoreni ljudi nisu dovoljno pripremljeni za taj grubi poslovni svijet.
U vremenu skandala, u medijima su prisutni primjeri koji ne bude optimizam i nadu da čovjek svojim angažmanom, znanjem, moralom i radom može postići uspjeh.

Ulaganje u imidž

Osjećajući tu slabost, ljudi koji tragaju za svojim mjestom u poslovnom svijetu pokušavaju stvoriti imidž u javnosti. Djelomično ga kopiraju od uspješnih pojedinaca, gledajući samo vanjsku pojavnost njihova uspjeha. I tako se pod utjecajem raznih poslovnih gurua koji savjetuju kako postići uspjeh u 10 ili 20 koraka javljaju brojni problemi, nezadovoljstva i nesklad između stvarnih vrijednosti i onoga što se u društvu prepoznaje kao poslovni uspjeh.
Ako se ulaganje u imidž svodi na brigu o izvanjskim aspektima posla, osobe ili tvrtke, a još pritom umjetno kreiraju i prikazuju elementi koji nisu istiniti, to negativno utječe i na osobu kojoj se kreira imidž i ljude oko nje. Što se više prezentira lažna fasada osobe, to se više udaljuje od čovjekova duha. Kako je mnogima uspjelo prikazati sebe ili tvrtku u pozitivnom smislu, bez realne podloge za takav dojam, sljedbenici su zaključili da je kreiranje novog imidža jedini put do poslovnog uspjeha.

Riječi su jeftine, djela vrijede

Nakon što uoče poslovni model koji uspijeva na tržištu, postaju sljedbenici i istim koracima nastoje prikazati svoje proizvode i usluge, nadajući se jednakom uspjehu kod potrošača i klijenata. Dugoročno ulaganje i postupni razvoj tvrtke postaje strategija koja se ne prihvaća, a nerealna očekivanja o brzoj zaradi i stjecanju ugleda u kratkom razdoblju postaju primarni interes. Takvi primjeri vidljivi su u hrvatskim medijima, a još više na društvenim mrežama kojima mogu pristupiti svi, od maloljetnika preko zaposlenih osoba do umirovljenika. Sadržaji koje možemo objavljivati bez cenzure postaju dio svakodnevice milijuna korisnika Facebooka u Hrvatskoj.  
Kako živimo u vremenu postmoderne i konzumerizma, gdje su brojni aspekti života stavljeni u određenu funkciju, očekujemo odobravanje izvana, pozitivnu ocjenu, zadovoljstvo sudionika ili gledatelja. Odličan oglas ne jamči da ćemo biti zadovoljni kvalitetnom proizvoda, pa ni pozitivan imidž ne jamči uvijek kvalitetu osobe. Prečesto se dogodi da na tržištu potrošači zaborave onu izreku J. J. Foxa: "Riječi su jeftine, djela vrijede."

Umorna sam više od održavanja ovog imidža. Ovo nisam ja...

Sjetim se često i riječi moje kolegice, uspješne poslovne žene: "Umorna sam više od održavanja ovog imidža. Ovo nisam ja... Ja sam nešto drugo." Slika koju kreiramo za vanjski svijet ne mora nužno govoriti o unutarnjoj istini. Poslovni i privatni ciljevi često se doživljavaju kao kratkoročni, a ljudi sve teže odolijevaju pogrešnim ciljevima.
Ulaganje u ispravne, dugoročne ciljeve nije lagano. Kontinuirani rad, disciplina i kvalitetne aktivnosti često se čine napornima pa se priklanjamo jednostavnijim tehnikama i stvaranju privida. I tako, uvjeravajući druge u vlastitu sliku, imidž, osobe i tvrtke gube osjećaj da je riječ o privremenom fenomenu, kratkom bljesku i trajnom nezadovoljstvu stvarnim stanjem.
Trudimo li se popraviti stvarni život, a ne samo njegovu fasadu, omogućujemo dobru u nama da bude motiv slobode. Smatram da je sloboda zapravo odluka da ćemo krenuti drugim (svojim) putem, pripremiti se za možda nemirno more i ponekad teži put, ali uživati u svakom koraku, znajući da nas vodi na pravo mjesto, gdje stanuju zadovoljstvo i mir... I svakodnevno se trebamo podsjetiti da je sve upravo onako kako treba biti.

Elvira Mlivić Budeš, www.filaks.hr

 

Izvor /.sensaklub.hr/