Ljudi koji nas istinski vole, ne mijenjaju nas preko pritiska, preko zahtjeva, pa čak ni preko savjeta i logičkih obrazloženja. Njihova ljubav nas mijenja preko prihvatanja.
Oni nam pokazuju dvije naizgled nespojive stvari. Prva, oni nam pokazuju bol koju smo sami sebi pričinili, svojim nerazumnim postupcima. A druga je ... Druga je potpuno prihvatanje nas takvih kakvi jesmo.
Shavtate li? Mi osjećamo da smo im dragi čak i takvi ... Čak i tako nerazumni. I to motiviše jače od bilo kojih riječi. To stvara ogromnu želju da se prevaziđu sve svoje slabosti, uobičajene reakcije, pa čak i strahovi da se ne pane u nečijim očima. Prevaziđe i promijeni.
Želim da se zahvalim svima onima koji su me voljeli. Želim da se zahvalim onima koji me vole. Želim da zamolim za oproštaj one koji nijesu osjetili moje prihvatanje, a čuli su mnogo riječi. Dešava se. Svi mi rastemo, svi se mijenjamo ...
Andrej Veretenikov
Izvor: sobiratelzvezd.ru
Prevela: Beba Muratović -
Bebamur.com
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.