субота, 12. мај 2018.

Branko Ćopić: Ježeva kućica


SLAVNI LOVAC

Po šumi, širom, bez staze, puta
Je
žurka Ježić povazdan luta.
Lovom se bavi
često ga vide,
s trista kopalja na juriš ide.
I vuk i medo, pa
čak i – ovca,
poznaju je
ža, slavnoga lovca.
Jastreb ga štuje, vuk mu se sklanja,
zmija ga šarka po svu no
ć sanja.
Pred njim dan hoda, širi se strava,
njegovim tragom putuje slava.


LIJINO PISMO

Jednoga dana, vidjeli nismo,
Je
žić je, kažu, dobio pismo.
Medeno pismo, pri
čao meca,
stiglo u torbi poštara zeca.
Adresa kratka, slova k'o jaja:
"Za druga Je
ža
Na kraju gaja".
U pismu piše:
"Je
žurka, brate, sanjam te često i
mislim na te.
Evo ti pišem iz kamenjara guskinim perom.
Divno li šara!
Do
đi na ručak u moju logu, požuri samo,
ne
žali nogu.
Sa punim loncem i masnim brkom
čekat ću na te, požuri trkom.
Nje
žno te grli medena lica
i pozdrav šalje lisica Mica"
Je
ž se veseli: – Na gozbu, veli,
tu šale nema, hajd da se sprema.
Je
žurka Ježić lukavo škilji,
pregleda bodlje i svaku šilji.
- Ako bi usput došlo do boja,
nek bude spremna obrana moja.


KOD LIJINE KUĆE
Sunčani krug se u zenit dig'o
kad je Je
žurka do lije stig'o.
Pred ku
ćom- logom, kamenog zida,
Je
žurka Ježić svoj šešir skida,
klanja se, smješka, kavalir pravi,
biranom frazom lisicu zdravi:
- Dobar dan, lijo, vrlino
čista,
klanjam se tebi, sa bodlja trista.
Nek perje pijetla krasi tvoj dom,
kokoš nek sjedi u loncu tvom!
Guskino krilo lepeza tvoja,
a jastuk meki patkica koja.
Živjela vječno u miru, sreći,
nikada lave
ž ne čula pseći.
I još ti ovo na kraju velim:
ja sam za ru
čak trbuhom cijelim!
Otpo
če ručak čaroban, bajni.
I je
ž i lija od masti sjajni.
Jelo za jelom samo se ni
že,
Je
žurka često zdravicu diže:
u zdravlje lije i njene ku
će,
za pogibiju lov
čeva Žuće.
Ni
že se ručak četverosatni,
zategnu trbuh k'o bubanj ratni.


NOĆ
Evo i noći, nad šumom cijelom
nadvi se suton sa modrim velom
Promakne samo leptiri koji
i vjetar no
ćnik listove broji.
Utihnu šuma, nestade graje,
ma
čaka divljih oči se sjaje.
Skitnica svitac svjetiljku pali,
čarobnim sjajem putanju žali.
A sova huknu svoj ratni zov:
- Dr
ž'te se, ptice, počinje lov!


RASTANAK
Ježić se diže, njuškicu briše.
-Ja moram ku
ći, dosta je više.
Dobro je bilo, na stranu šala,
lisice draga, e, baš ti hvala.
-Moja je ku
ća čvrsta k'o grad,
preno
ći u njoj – Kuda ćeš sad?
Tako ga lija na konak sladi
a je
ž se brani, šta da se radi:
-Zahvaljujem se pozivu tvom,
al' mi je dra
ži moj skromni dom!
-Ostani kume, lija sve gu
če,
moli ga, zove, za ruku vu
če.
Al' je
ž tvrdoglav, osta pri svom
- Dra
ži je meni moj skromni dom!
Šušte i šumom je
ž mjeri put,
kroz granje mjesec svijetli mu put.
Ide je
ž, gunđa, dok zvijezde sjaju:
- Ku
ćico moja, najljepši raju!


POTJERA
Ostade lija, misli se: – Vraga,
što mu je ku
ća toliko draga?
Kad je
ži tako žudi za njom,
bit'
će to, bogme, bogati dom.
Još ima mo
žda od perja pod,
pe
čene ševe krase mu svod.
Ta ku
ća, vjerujem obiljem sja.
Po
ći ću, kradom da vidim ja.


VUK
Požuri lija, nečujna sjena,
paperje meko noga je njena.
Dok juri tako uz grobni muk,
pred njom na stazi, stvori se vuk.
-Grrr, kuda
žuriš, kaži-der lovcu;
mo
žda si negdje pronašla ovcu?
- Idem da doznam – lija sve duva -
zašto je
ž kuću toliko čuva.
-Eh, ku
ća, trice! – veli vuk zao.
-Ta ja bih svoju za jagnje dao!
Po
ći ću s tobom jer volim šalu,
ho
ću da vidim ježa – budalu!


MEDO
Dok jure dalje brzo k'o strijela,
srete ih medo, prijatelj p
čela.
- Sumnjiva
žurba – medo ih gleda -
mo
žda ste našli jezero meda?
- Ne, nego maštu golica moju,
zašto je
ž voli kućicu svoju.
-Ku
ćica, glupost! Moje mi njuške,
svoju bih dao za gnjile kruške.
Za sati meda dat'
ću je svakom!
govori medo na jelo lakom.
-Po
ći ću s vama, jer volim šalu,
ho
ću da vidim ježa – budalu!


DIVLjA SVINjA

Sve troje jure k'o divlja rijeka,
odjednom- evo- kaljuga neka.
Divlja se svinja u njojzi banja,
pospano škilji i – jelo sanja.
- Hr-nji, junaci, sumnjiva trka,
negdje se, valjda bogovski krka?!
- Posko
či svinja, uz mnogo graje,
a vuk joj na to odgovor daje:
-Tra
žimo razlog, blatnjava zvijezdo,
zašto je
ž voli rođeno gnijezdo!
-Ro
đeno gnijezdo! Tako mi sala,
za pola ru
čka ja bih ga dala!
Po
ći ću s vama jer volim šalu,
ho
ću da vidim ježa- budalu!


PRED JEŽEVOM KUĆICOM
Svi jure složno ka cilju svom,
kuda god pro
đu – prasak i lom!
Pristigli je
ža, glede: on stade
kraj neke stare bukove klade.
Pod kladom rupa, tamna i gluha,
prostirka u njoj od liš
ća suha.
Tu Je
žić uđe, pliva u sreći,
šušti i pipa gdje li
će leći.
Namjesti krevet, od pedlja du
ži,
zijevnu, pa le
že i noge pruži.
Sav bla
žen, sretan, niže bez broja:
- Ku
ćico draga, slobodo moja!
Palato divna, drvenog svoda,
kolijevko meka, lisnatog poda,
uvijek
ću vjeran ostati tebi,
nizašto ja te mijenjao ne bi'!
U tebi
živim bez brige, straha
i branit
ću te do zadnjega daha!


TRI GALAMDžIJE
Medvjed i svinja i s njima vuja
grmnuše gromko prava oluja:
- Budalo je
žu, bodljivi soju,
zar tako cijeniš stra
ćaru svoju?!
Koliba tvoja prava je baba,
krov ti je truo, prostirka slaba.
Štenara to je, tijesna i gluha,
sigurno u njoj imaš i buha!
Ku
ćicu takvu, hvališo mali,
za ru
čak dobar svakom bi dali!
Rekoše tako, njih troje, ljuti,
dok mudra lija po strani šuti.


JEŽEV ODGOVOR

Diže se Ježić , oči mu sjaje,
gostima
čudnim odgovor daje:
- Ma kakav bio moj rodni prag,
on mi je ipak mio i drag.
Prost je i skroman, ali je moj,
tu sam slobodan i gazda svoj.
Vrijedan sam, radim bavim se lovom
i mirno
živim pod svojim krovom.
To samo hulje, nosi ih vrag,
za ru
čak daju svoj rodni prag!
Zbog toga samo, lude vas troje
čestite kuće nemate svoje.
Živite, čujem, od skitnje, pljačke
i svršit
ćete – naopačke!
To sluša lija, pa sudi zdravo:
-Sad vidim i ja, je
ž ima pravo!
To re e, klisnu jednom
ćuviku,
a ono troje digoše viku:
- Je
ž nema pravo, na stranu šala:
a i ti, lijo, baš si – budala!

KRAJ

Šta dalje bješe, kakav je kraj?
Pri
ča uči to, potanko, znaj.
Krvnika vuka, jadna mu majka
umlati brzo selja
čka hajka.
Trapavog medu, oh, kuku, lele,
do same smrti izbole p
čele
I divlja svinja pade k'o kruška,
sma
če je zimus lovačka puška.
Po šumi danas, bez staze, puta
Je
žurka Ježić lovi i luta.
Vještak i majstor u poslu svom,
radi i
čuva rođeni dom.

Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.