Iz kojeg si ti svijeta

Iz kojeg si ti svijeta
I kojeg cvijeta ime nosiš?
Zašto nisi kao druge žene,
Koje prođu kao sjene?
Čija se imena ni ne pamte
Čiji se poljupci zaborave
  S prvim jutrom...
Iz koje si ti ljubavi?
Iz koje knjige?
Iz kojeg romana?
Kad mi tako bez ikakvog plana,
Bez namjere,
  U srce ulazis, i godis, i bolis,
i noći mi pretvaraš u dane...
Koja si ti žena
kad mi pola života u tebe stane,
zbog tebe žalim što vrijeme prebrzo ide,
i što su jeseni bliže
što mi se suze prvi puta vide.
Jedino si s neba mogla doći,
jer druge puteve sve poznam
  A na njima sam sa drugima bio sam...
Iz kojeg si ti svijeta 
Iz kojeg cvijeta miris nosiš,
Da te volim
i nikad ne prebolim...
 
Željko Krznarić