недеља, 25. децембар 2016.

POSLUSAJ ONO STO NE KAZEM


Molim te, poslusaj ono sto ne kazem
Nemoj da te zavara izraz moga lica .
Jer, nosim masku, tisuce maski,
maske koje se bojim skinuti ,
a nijedna od njih nisam ja.
U pretvaranju sam pravi majstor,
ali ne daj se zavarati.
Za ime Bozje , ne daj se zavarati.
Pretvaram se da sam siguran
da je sve med i mlijeko u meni
i oko mene
da mi je ime samouvjerenost , a
smirenost moja igra,
da je sve mirno i da sve
kontroliram
i da ne trebam nikog .
Ali, ne vjeruj mi .
Mozda se cini da sam smiren , ali
moja smirenost je maska
uvijek promjenjiva i koja sakriva .
Ispod nje nema spokoja.
Ispod nje je zbrka , strah i samoca.
Ali , ja to sakrivam .
Ne zelim da itko zna .
Hvata me panika na pomisao o
mojoj slabosti
i da ce me otkriti.
Zato freneticno kreiram masku da
bi iza nje sakrio
nonsalantno , sofisticirano procelje ,
da mi pomogne da se pretvaram,
da me zastiti od pogleda koji zna .
Ali bas takav pogled je moje
spasenje .
Moja jedina nada i ja to znam .
Dakako , ako iza njega slijedi
prihvacanje.
Ako slijedi Ijubav.
To je jedina stvar koja me moze
osloboditi od mene samoga,
od zatvora sto sam ga sam
sagradio ,
od prepreka sto ih sam tako bolno
podizem .
To je jedino sto ce me uvjeriti u
ono u sto ne mogu uvjeriti sam
sebe ,
da uistinu nesto vrijedim.
Ali ja ti ovo ne kazem. Ne
usudujem se. Bojim se .
Bojim se da iza tvoga pogleda nece
uslijediti prihvacanje,
da nece uslijediti Ijubav.
Bojim se da ces me manje cijeniti ,
da ces se smijati ,
a tvoj bi me smijeh ubio.
Bojim se da duboko negdje nisam
nista, da ne vrijedim,
i da ces ti to vidjeti i odbiti me .
Zato igram svoju igru , svoju ocajnu
igru pretvaranja
sa sigurnim proceljem izvana
i uplasenim djetetom unutra.
Tako pocinje svjetlucava ali prazna
parada maski,
a moj zivot postaje bojiste .
Dokono cavrljam s tobom uctivim
tonovima povrsnog razgovora.
Kazem ti sve , a zapravo nista,
i nista o onome sto je sve ,
i sto place u meni.
Zato kad sam u kolotecini,
neka te ne zavara to sto govorim.
Molim te pazljivo slusaj i pokusaj
cuti ono sto ne kazem.
Sto bih volio da mogu reci,
sto zbog opstanka moram reci,
ali sto reci ne mogu.
Ne volim nista kriti ,
Ne volim igrati umjetne , lazne igre,
zelim prestati s igrama .
zelim biti iskren i spontan te biti
ja,
ali mi ti moras pomoci .
Moras pruziti ruku
cak i kada se cini da je to
posljednje sto zelim .
Samo ti mozes iz mojih ociju
ukloniti prazan pogled zivog
mrtvaca.
Samo me ti mozes prizvati u zivot .
Svaki put kad si Ijubazan , nježan i
kad me hrabris ,
svaki put kad pokusas razumjeti jer
uistinu brines,
moje srce dobije krila,
vrlo mala krila,
vrlo slaba krila,
ali krila!
Sa svojom moci da me ozivis mozes
udahnuti zivot u mene.
Zelim da to znas .
Zelim da znas koliko si mi vazan,
kako mozes biti stvoritelj - do Boga
pravedan stvoritelj - moje osobe
ako tako izaberes .
Samo ti mozes srusiti zidove iza
kojih drscem ,
samo ti mozes ukloniti moju
masku,
samo ti me mozes osloboditi moga
sjenovitog svijeta panike ,
i nesigurnosti , iz mojega
usamljenog zatvora ,
ako tako odlucis .
Molim te odluci . Ne mimoilazi me .
Nece ti biti lako.
Dugotrajno uvjerenje o
bezvrijednosti gradi snazne zidove .
Sto mi blize prides
to naglije mogu uzvratiti.
To je nerazumno, ali unatoc tome
sto o covjeku kazu knjige,
ja sam cesto nerazuman.
Borim se bas protiv one stvari za
kojom ceznem.
Ali rekose mi da je ljubav jaca od
snaznih zidova,
i tu lezi moja nada .
Molim te, pokusaj pobijediti zidove
cvrstom rukom,
jer dijete je vrlo osjetljivo .
Tko sam, mozda se pitas ?
Ja sam onaj kojega znas vrlo dobro.
Jer ja sam svaki covjek na kojega
naidjes
i ja sam svaka zena na koju
naidjes.


Charles C . Finn

Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.