z knjige "Kroz vasionu i vekove" Milutina Milankovića
Siderička i tropska godina
"Prva posledica ovog mehanizma, koji je u stvari još komplikovaniji nego što sam ovde izložio, to je da vreme što ga Sunce upotrebljava da obiđe svoju stazu, ekliptiku, nije jednako onom vremenu što ga Sunce treba da, polazeći iz proletnje ravnodnevnice i obišav ekliptiku, stigne opet u tu ravnodnevnicu. To je zato što mu ravnodnevnica izađe za vremenje njegovog obilaženja malo u susret. Ono prvo vreme zove se sideričkom godinom, a ovo drugo tropskom godinom. Siderička godina traje 365 dana, 6 sati, 9 minuta i 9 sekundi, a tropska godina traje 365 dana, 5 sati, 48 minuta i 46 sekundi.
Ove godine, koliko god su bliske po svojoj dužini, sasvim su različite po svojoj prirodi. Siderične godine kazuju obilaženje Zemlje oko Sunca, pa nam na taj način, određuju i položaj Zemlju u planetskom sistemu; siderička godina je fundamentalna veličina nebeske mehanike. Tropskim godinama broje se godišnja doba naše Zemlje, koja završavaju svoj rad od ravnodnevnice do ravnodnevnice. Koliko je puta Sunce prošlo kroz proletnju ravnodnevnicu, toliko je proleća granulo. Po toku tropskih godina zeleni i opada lišće, procvate i svene cveće. Sideričke godine broje korake naše Zemlje, a tropske, kako otkucava njen bilo. Cela naša priroda diše i živi ritmom tropskih godina, a siderične ne ostavljaju u njoj trag. Zato mora svaki calendar koji hoće da ostane u vezi sa životom prirode, uzeti tropsku godinu za svoju osnovnu veličinu.
Ima još jedna osnovna veličina svakog kalendara, to je dan. Ja ga nisam metnuo na prvo mesto samo zbog potrebe da izložim prvo šta je to ravnodnevnica. Promena dana i noći još je jače upadljiva nego promena godišnjih doba, i ona reguliše ceo naš život; jedino kod polarnih naroda stoji stvar drukčije. Promena dana i noći prouzrokovana je rotacijom Zemlje oko njene ose. Ta je rotacija najpravilnija od svih kretanja u prirodi, i ona nam daje najsavrešeniji sat, po kojem se regulišu svi ostali, a to ovako.
Vreme za koje se naša Zemlja obrne oko svoje ose zove se – zvezdani dan. On se meri, od prolaza do prolaza proletnje ravnodnevnice, kroz meridijan mesta sa kojeg posmatramo. Taj se zvezdani dan deli u 24 zvezdana časa. Zvezdano nebo je sat sa kojega se čitaju ti časovi, a proletnja ravnodnevnica je njegova kazaljka. U praktičnom životu valja upotrebiti kazaljku Sunce, jer ovo izaziva promenu dana i noći. No, ta kazaljka zaostaje pomalo prema onoj prvoj, jer se Sunce u toku godine kreće prema zvezdama i to u protivnom pravcu dnevnog kretanja. Polazeći iz ravnodnevnice, Sunce stiže opet u nju osle potpune tropske godine. Obe kazaljke koje su se razišle poklope se posle godinu dana, a za to vreme je sunčev sat zaostao prema zvezdanom tačno za 24 sata. Ta sunčeva kazaljka ima još nekih nepravilnosti, pa se one izbegavaju time da se uvodi srednje sunčano vreme. To je sat koji ide sasvim pravilno kao i zvezdani, no koji zaostaje prema ovome za vreme tropske godine tačno za jedan dan.
Tropska godina nema, kao što smo videli, potpun broj takvih dana, nego 5 sati, 48 minuta i 46 sekundi preko toga, a calendar može računati samo sa celim danima, jer svaki od ovih dobiva svoj datum. Zato je prvi i najvažniji problem kalendara ovo: sastaviti godine od celog broja dana, ali uvrstenjem dana osigurati saglanost sa tropskom godinom. Drugi problem na koji se nailazi u našim hrišćanskim kalendarima tiče se mena Meseca. Datum praznovanja Uskrsa, a sa njima i datumi svih pokretnih praznika, vezani su za mene Meseca. Te mene valja unapred odrediti.
Prvi praktični podatak za izračunavanje tih mena našao je još u petom veku pre Hrista, Grk Meton. On je opazio da se, posle punih 19 godina, Mesečeve mene ponavljaju u iste datume. Taj Metonov ciklus postao je polazna tačka naših crkvenih računa za određivanje mena Meseca i datuma Uskrsa. Taj račun je primitivan i netačan, on može da pogreši u određivanju Uskrsa za pune četiri nedelje."
Siderička i tropska godina
"Prva posledica ovog mehanizma, koji je u stvari još komplikovaniji nego što sam ovde izložio, to je da vreme što ga Sunce upotrebljava da obiđe svoju stazu, ekliptiku, nije jednako onom vremenu što ga Sunce treba da, polazeći iz proletnje ravnodnevnice i obišav ekliptiku, stigne opet u tu ravnodnevnicu. To je zato što mu ravnodnevnica izađe za vremenje njegovog obilaženja malo u susret. Ono prvo vreme zove se sideričkom godinom, a ovo drugo tropskom godinom. Siderička godina traje 365 dana, 6 sati, 9 minuta i 9 sekundi, a tropska godina traje 365 dana, 5 sati, 48 minuta i 46 sekundi.
Ove godine, koliko god su bliske po svojoj dužini, sasvim su različite po svojoj prirodi. Siderične godine kazuju obilaženje Zemlje oko Sunca, pa nam na taj način, određuju i položaj Zemlju u planetskom sistemu; siderička godina je fundamentalna veličina nebeske mehanike. Tropskim godinama broje se godišnja doba naše Zemlje, koja završavaju svoj rad od ravnodnevnice do ravnodnevnice. Koliko je puta Sunce prošlo kroz proletnju ravnodnevnicu, toliko je proleća granulo. Po toku tropskih godina zeleni i opada lišće, procvate i svene cveće. Sideričke godine broje korake naše Zemlje, a tropske, kako otkucava njen bilo. Cela naša priroda diše i živi ritmom tropskih godina, a siderične ne ostavljaju u njoj trag. Zato mora svaki calendar koji hoće da ostane u vezi sa životom prirode, uzeti tropsku godinu za svoju osnovnu veličinu.
Ima još jedna osnovna veličina svakog kalendara, to je dan. Ja ga nisam metnuo na prvo mesto samo zbog potrebe da izložim prvo šta je to ravnodnevnica. Promena dana i noći još je jače upadljiva nego promena godišnjih doba, i ona reguliše ceo naš život; jedino kod polarnih naroda stoji stvar drukčije. Promena dana i noći prouzrokovana je rotacijom Zemlje oko njene ose. Ta je rotacija najpravilnija od svih kretanja u prirodi, i ona nam daje najsavrešeniji sat, po kojem se regulišu svi ostali, a to ovako.
Vreme za koje se naša Zemlja obrne oko svoje ose zove se – zvezdani dan. On se meri, od prolaza do prolaza proletnje ravnodnevnice, kroz meridijan mesta sa kojeg posmatramo. Taj se zvezdani dan deli u 24 zvezdana časa. Zvezdano nebo je sat sa kojega se čitaju ti časovi, a proletnja ravnodnevnica je njegova kazaljka. U praktičnom životu valja upotrebiti kazaljku Sunce, jer ovo izaziva promenu dana i noći. No, ta kazaljka zaostaje pomalo prema onoj prvoj, jer se Sunce u toku godine kreće prema zvezdama i to u protivnom pravcu dnevnog kretanja. Polazeći iz ravnodnevnice, Sunce stiže opet u nju osle potpune tropske godine. Obe kazaljke koje su se razišle poklope se posle godinu dana, a za to vreme je sunčev sat zaostao prema zvezdanom tačno za 24 sata. Ta sunčeva kazaljka ima još nekih nepravilnosti, pa se one izbegavaju time da se uvodi srednje sunčano vreme. To je sat koji ide sasvim pravilno kao i zvezdani, no koji zaostaje prema ovome za vreme tropske godine tačno za jedan dan.
Tropska godina nema, kao što smo videli, potpun broj takvih dana, nego 5 sati, 48 minuta i 46 sekundi preko toga, a calendar može računati samo sa celim danima, jer svaki od ovih dobiva svoj datum. Zato je prvi i najvažniji problem kalendara ovo: sastaviti godine od celog broja dana, ali uvrstenjem dana osigurati saglanost sa tropskom godinom. Drugi problem na koji se nailazi u našim hrišćanskim kalendarima tiče se mena Meseca. Datum praznovanja Uskrsa, a sa njima i datumi svih pokretnih praznika, vezani su za mene Meseca. Te mene valja unapred odrediti.
Prvi praktični podatak za izračunavanje tih mena našao je još u petom veku pre Hrista, Grk Meton. On je opazio da se, posle punih 19 godina, Mesečeve mene ponavljaju u iste datume. Taj Metonov ciklus postao je polazna tačka naših crkvenih računa za određivanje mena Meseca i datuma Uskrsa. Taj račun je primitivan i netačan, on može da pogreši u određivanju Uskrsa za pune četiri nedelje."
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.