среда, 9. август 2017.

Ne tražite, dopustite da vas pronađu

Picture   

​Život je prekratak da bi jurili nekoga, ko čak ni ne hoda pored nas. Nije potrebno da jurite nekog, kad već zna gdje ste, gdje živite i zna vaše tajne.  

Ono što je sigurno je da postoje ljudi kojima nije stalo. Međutim, nama je stalo itekako. U 
ovim slučajevima, teško je shvatiti situaciju, interesovanje za druge ne govori
 jezikom sebičnosti.

Zapamtite da vaš broj telefona može biti otkucan kao i svi ostali, i da u stvari, ne

 postoji nedostatak vremena, već volje.
Samo pomislite da kada neko nešto želi ili mu je nešto potrebno, je u stanju da pomjeri 
mora i planine kako bi našao slobodan trenutak.

Za naklonost se ne moli

Moliti za mrvice naklonosti koje ne žele da nam daju nije zdravo ni na kraći ni na duži rok.
Ako se za trentak zamislimo, jedina stvar koja se sa ovim stavom postiže je tako nepotrebno produžavanje patnje. Potčiniti se volji onog drugog nas pretvara u marionete njegovih potreba i želja.

U tom smislu, naravno, postoje stvari koje se dešavaju, jer se moraju desiti, ali postoje i one druge koje se dešavaju zbog našeg ponašanja. Ne možemo biti slobodni, niti srećani, ako živimo držeći se za nade kojima upravljaju drugi.

Dopustite da vjetar odnese ono što nije neophodno

Teško je pustiti ono što mi smatramo zaista naše, bilo da se radi o ljudima ili osjećanjima. Mi smo ujedinjeni u određenom kamenu koje stavljamo na leđa, koji se sastoji od osjećaja identiteta i pripadnosti koji se zasniva na strahu od gubitka nečega u šta vjerujemo i smatramo važnim.
Picture

​Međutim, iako nas taj emotivni haos vezuje za neke ljude, mi završavamo iscrpljeni. Vrlo je vjerovatno da se pojave sebična osjećanja kod nas kada ovo shvatimo , strašno stanje za naše emocionalno zdravlje.

Osjećaj da ne možemo da podnesemo više neke situacije ili neke ljude, da nismo uspjeli, to je iznenađujuće uobičajan osjećaj. Temelj ovog osjećanja je strah koji se stvara kako bi se suočili sa prazninom koju stvara gubitak.  
Drugim riječima, mi osjećamo da ako prestanemo da se žrtvujemo, gubimo priliku da izgradimo emotivnu priču našeg života. Međutim, ono što mi zaista radimo je najsurovije ponašanje prema nama samima, prema našim očekivanjima i željama.

​Putovanje ka emocionalnoj slobodi se izgrađuje počevši od kamena koji odbacujemo; ili, od osjećanja i toksičnih ljudi koji nas vode u propast.

To je jedini način da se napravi prostor za naše snage, da prihvatimo svoje greške i da budemo u stanju da ispoljimo svoje namjere i posvećenost. Na ovaj način, izbjegavate da pesimizam izvrši invaziju na prostor optimizma, povećavajući naš entuzijazam za život i naše blagostanje.

Nije najjači onaj ko najviše trpi, već onaj koji "pusti"

Ako ne donosi radost u tvoj život ... Pusti ga/je da ide.

Ako te ne obasjava i ne čini da rasteš ... Pusti ga/je da ide.

Ako ostane, ali ne vrijedi ... Pusti ga/je da ide.

Ako ne nastoji da se popravi ... Pusti ga/je da ide.

Ako ne priznaje tvoje talente ... Pusti ga/je da ide.

Ako ne miluje tvoje biće ... Pusti ga/je da ide.

Ako te ne gura ka polijetanju ... Pusti ga/je da ide.

Ako kaže, ali ne djeluje ... Pusti ga/je da ide.

Ako nema mjesta u tvom životu za njega ... Pusti ga/je da ide.

Ako pokušava da te promjeni ... Pusti ga/je da ide.

Ako nameće svoj ego ... Pusti ga/je da ide.

Ako imate više sukoba nego sastanaka ...Pusti ga/je da ide.

Ako ne daju nešto više tvom životu ... Pusti ga/je da ide.

Nastavite dalje... pad će biti znatno manje bolan od bola da zadržite ona što je moglo biti, ali nije.


Prevod teksta:  lamenteemeravigliosa.it

Prevele Ana i Beba Muratović -  bebamur.com
​Tekst u celosti preuzet sa sajta Bebamur. com

Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.