Kad smo pod stresom,
prvo nastradaju nadbubrežne žlijezde koje su ključne za hormonalnu
ravnotežu. Sensina suradnica dr. Sanja Toljan savjetuje kako ih vratiti u
balans
Tijelo u crvenom
Za uravnotežen i zdrav život nisu dovoljna dva tjedna godišnjeg odmora. Trebali bismo to stanje punih baterija naučiti zadržati cijele godine. Kada su radnici boreći se za svoja prava izvikivali: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati spavanja, bili su najbliže fiziologiji našeg tijela. Sve što danas činimo da budemo uspješni profesionalci, roditelji, ljubavnici ili bračni partneri, iziskuje iznimnu energiju. Energiju dobivamo disanjem, hranom, odmorom i spavanjem, a gubimo na stotine načina. Tijelo nam ponekad dopušta da uđemo u crveno, u svojevrstan minus, ali poslije nam naplati veće kamate od ijedne banka koju poznajemo.Kad smo u crvenom i tjeramo svoj organizam preko granica, prvo stradaju dvije žlijezde veličine palca koje poput trokutaste kape pokrivaju gornje polove lijevog i desnog bubrega: nadbubrežne žlijezde. Zbog modernog, užurbanog stila života kod većine nas njihova je ravnoteža narušena. Nažalost, liječnici o tome uglavnom ne govore jer ne postoji pilula koju bismo mogli uzeti da se te žlijezde vrate u ravnotežu. Možemo ih uravnotežiti jedino pravilnom prehranom i opuštanjem. No, krenimo otpočetka.
Što "rade" nadbubrežne žlijezde?
Nadbubrežne žlijezde kontroliraju našu snagu, naše performanse; daju nam energiju i entuzijazam. One izlučuju hormone koji nam pomažu da se sa svakodnevnim izazovima borimo na zdrav i prilagodljiv način. Izlučuju kortizol i DHEA te neurotransmitere adrenalin i noradrenalin. Kad nisu u ravnoteži, nastaje disbalans većine ostalih hormona u našem tijelu, što se manifestira raznim simptomima. Samo za ilustraciju, u ljudi koji boluju od Addisonove bolesti nadbubrežne žlijezde ne proizvode hormone koji im trebaju za životnu borbu.Bez izvanjskih nadomjesnih hormona oni ne bi mogli izaći iz kreveta, spavali bi po cijele dane, imali bi nizak krvni tlak, unutarnji organi radili bi im iznimno slabo i ne bi se mogli dostatno boriti protiv infekcija. Većina njih rođena je zdrava, a do poremećaja rada nadbubrežne žlijezde došlo je iz nekog razloga, najčešće kao posljedica autoimune bolesti. Addisonova bolest ekstreman je primjer kad nadbubrežna žlijezda uopće ne radi i kad bez izvanjske nadomjesne terapije nema opstanka, nema života. No postoje i blaži oblici slabog rada nadbubrežne žlijezde koji nisu tako očiti i zbog toga se teško dijagnosticiraju.
Popodnevni odmor postao je sramota
Da bismo ujutro mogli ustati iz kreveta i u 6 bili čili i veseli, nadbubrežne žlijezde već u 3 ujutro počinju raditi i stvarati kortizol. No ako smo legli u 4 ujutro, kortizol od prethodnog dana previše se stvarao i trošio pa u 6 ujutro nećemo biti odmorni, nego mamurni, i naše će tijelo tražiti još sna, još odmora. Naravno, neki će morati na posao pa će popiti kavu, koja će istisnuti nešto malo kortizola i još više „iscijediti“ nadbubrežne žlijezde. Nakon toga uslijedit će umor na koji bi jedina prava reakcija trebala biti odmor, a ne još koja šalica kave.Uistinu, neobično mnogo pacijenta žali se da je stalno umorno. Kad ih upitam o njihovim navikama, vidim da mnogi ljudi kasno liježu u krevet, a ujutro bi htjeli biti čili. Na radnome mjestu još pokušavaju „istisnuti“ koliko-toliko kortizola natapajući se kavom, ali kada dođu kući, tijelo im traži odmor. Takvu reakciju ne prepoznaju kao normalnu, nego misle da je riječ o patologiji, bolesti. No kao što žeđ utažujemo vodom, tako i umoru doskočimo odmorom. U tome nema ničega lošeg, nemoralnog ili ilegalnog. Kad upitam kronično umorne pacijente odmaraju li se poslijepodne, s ponosom kažu: ne. To se smatra sramotom! Krasna južnjačka navika, tzv. siesta, lako je zaboravljena u moderno doba i smatra se slabošću.
Simptomi disbalansa
Ali nadbubrežne žlijezde ne mogu neprekidno stvarati kortizol. One nisu perpetuum mobile. Novi modeli automobila imaju ugrađen program koji nas savjetuje kad prebaciti u veću brzinu da bismo poštedjeli motor, uštedjeli gorivo i sl., odnosno vozili učinkovitije. Je li ikad itko pročitao sličan „priručnik za upotrebu ljudskog tijela“? Kada njega trebamo „prešaltati“ na sporiju brzinu?Rezultat je da mnogi mladi ljudi - izvana uspješne karijere, u skupim odijelima i sa skupim torbicama - već u ranim tridesetima imaju istrošene nadbubrežne žlijezde. Danak je to borbi za opstanak koja „dere“ sve što stigne, a meta su ambiciozni ljudi kreativnih potencijala. Nažalost, njih se tretira kao potrošnu robu jer uvijek dolaze novi, mlađi i svježiji, čiji kortizol još uvijek radi. Kada vam se nadbubrežne žlijezde potroše, možete imati niz simptoma, ovisno o genima.
Preopterećena nadbubrežna žlijezda najčešće se manifestira kao nesanica, nemir, anksioznost, glavobolja, ispadanje kose, loš ten, akne, pojačana dlakavost kod žena, debljanje, visok ili nizak tlak, slaba probava, napuhanost, infekcije genitalnog ili mokraćnog trakta, česte ozljede, upale mišića ili tetiva, sklonost dramatiziranju, optuživanju, vikanju, razdražljivost, gubitak libida, želja za slatkim ili slanim, debljanje ili mršavljenje, neredovite menstruacije, čak i neplodnost. Iako se neki od tih simptoma tretiraju kao stanja koja ne zahtijevaju hitnu medicinsku pomoć, ako se to na vrijeme ne prepozna, slaba i nemoćna nadbubrežna žlijezda može dovesti i do drugih, opasnijih poremećaja, poput autoimunih bolesti.
Tri koraka za obnovu
Ako radimo više od 8 sati dnevno, ako se, dakle, ne odmaramo dovoljno, uz to pijemo više od šalice kave dnevno i jedemo jednostavne žitarice koje nam brzo daju energiju, sve to znači da nam je tijelo pod povećanim energetskim pritiskom i kortizol pokušava zadovoljiti naše energetske potrebe izdajući naredbe ostalim organskim sustavima da rade preko svojih granica. „Navijena“ nadbubrežna žlijezda, koja je došla na 10.000 okretaja, ne može se lako isključiti, pogotovo ne kad bismo mi to htjeli. Tada posežemo za antidepresivima ili opijatima koji nas „konačno“ opuste.Sva je sreća što je cijelo naše tijelo obnovljivo. Saznala sam to kad sam se počela baviti funkcionalnom medicinom, stoga mogu širiti nadu među mnogim pacijentima. Ta mala tajna obnovljivosti našeg tijela jednostavna je, lako provediva, za nju nam ne treba ni novca ni skupih alata, samo zdrav razum. Dakle, kako obnoviti svoju energiju, kako očuvati nadbubrežne žlijezde i kortozol? U tri jednostavna koraka.
Prvo: Zdrava prehrana
Ništa jednostavnije, odmah ću vam reći. Ne trebate ni recepte ni predznanje, samo pokušajte zamisliti što bismo jeli da nema trgovačkih lanaca. Dakle, jeli bismo sezonsku hranu, koja dolazi iz zemlje, neprerađenu, u izvornom obliku. Isto tako pomislite na naš probavni sustav, koji je nastao kad i Homo sapiens, u kamenom dobu. Znači, naš želudac i crijeva prilagođeni su tzv. paleolitičkoj prehrani. Homo sapiens izvorno nije predviđen da jede žitarice! Štoviše, danas je i znanstveno dokazano da gluten (protein iz žitarice) može biti pokretač upalnih procesa u tijelu.Većina ljudi koji su prikupili dovoljno novca za iznimno skup test intolerancije na hranu dobila je rezultate prema kojima ne smije jesti većinu žitarica, kravlje mlijeko i neke vrste voća. Pritom je gluten bio problem kod 99 posto mojih pacijenata, kao i kravlje mlijeko. Povrće, pak, gotovo nikad.
Dakle, jedite povrće. Ja ga zovem „zelenjava“ - to je dobar podsjetnik da treba biti zeleno. Krumpir nije povrće, nego škrob. Zeleno lisnato povrće izvor je tvari koje su nam potrebne u tjelesnim energetskim procesima. Bez zelenjave nema dobre energije. Koliko zelenjave? Najmanje pola kilograma dnevno; ja pojedem kilogram. Kad ga skuhate (bez prekuhavanja), količina ispadne mala. Još su bolji zeleni „smoothies“. U miješalici (blenderu) sve lijepo smiješate, dodate malo ulja i vode i cijelo jutro imate energije. Uz zelenjavu jedite proteine, biljne i životinjske, i koristite samo hladno prešana biljna ulja.
Hranu ne pržite na tekućim uljima, nego na čvrstim mastima. Jedite i zasićene i nezasićene masti jer kolesterol je nužan za sintezu svih hormona u našem organizmu i neometano funkcioniranje naših žlijezda, uključujući i nadbubrežnu. Žitarice izbjegavajte u širokom luku, a pekarnice ne primjećujte!
Drugo: Disanje
Iza naoko banalnog disanja krije se velika filozofija. I sama sam prolazila školu disanja i shvatila da to ne činim dobro. Disanjem u tijelo unosimo energiju.Treba disati svjesno, a kad smo napeti, disanje nas najbolje opušta. Zadržavanje daha i plitko disanje uzrok je mnogih bolesti. Udruga Umijeće življenja organizira tečajeve disanja u brojnim gradovima diljem Hrvatske. Više informacija potražite na njihovoj stranici.
Treće: Relaksacija
Energiju obnavljamo aktivnošću koja nas veseli! Većina ljudi zna kako se ispravno relaksirati, no i u tome im se može potkrasti pogreška. Izabrat će neku intenzivnu sportsku aktivnost poput trčanja misleći da time čine nešto dobro za sebe. Za neke će to i biti dobro, dok će neki nakon takvog sporta biti još izmučeniji.Naime, intenzivno vježbanje uzrokuje pojačano izlučivanje kortizola i svojevrsni je stres za organizam. Nakon kratkog predaha pojavit će se još veći umor. Osobe koje su pod velikim stresom trebale bi stoga birati meditativne aktivnosti, kao što su autogeni trening, rejuvenation, progresivna mišićna relaksacija ili biofeedback. Većinom su to vođene relaksacije, koje se prakticiraju sve dok se osoba ne nauči opuštati sama. Relaksacija daje izvrsne rezultate kod mnogih tjelesnih i psihičkih poremećaja.
Eto, to je ta mala tajna života! Provjerila sam je na mnogim „pametnim i zdravim“ ljudima s kojima sam imala prilike komunicirati u pola desetljeća svog života. Usporedila sam je sa znanstvenim istraživanja i sve se slaže. Pridržavate li se ovih savjeta, na godišnji odmor nećete ići praznih baterija.
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.