Svima nam je potrebna bliskost

  
Svima nam je potreban dodir ... 

​Od nedovoljno voljene, nedovoljno mažene djece izrastu zli i agresivni odrasli ljudi. Ljudi umiru od taktilne gladi. 

Gledati jedni u drugima vuka,  biti očajni zbog nemogućnosti dodira, jer je neko negde rekao, treba poštovati pravila ponašanja, prikačili su etikete.  ​
Ne treba ljubiti, ne treba grliti jedva poznate, ne treba željeti one koji nijesu svoji ...
Svako od nas u trenutku očaja traži zagrljaje, svi traže podršku u rukama drugog, zaštitu bliskih. To nije slabost, kao što su skloni mnogi da vide ... to je - život.
Jednostavna težnja kože da osjeti život. Da osjeti dah na vratu, da osjeti otkucaj srca ispod dlana, da zatreperi od topline. Nedostatak svega toga, tuga zbog nedostatka fizičkog kontakta odvlači neke ljude u grubost i cinizam, a druge - u iluziju umišljenog. I jedni i drugi vjeruju u svoju samodovoljnost, i traže spasenje u muzici, književnosti, filmu i slikama, prvi - da se još jednom uvjere u glupost bliskosti, drugi - da nađu potvrdu o postojanju bliskosti.
Ljudi umiru, ne ispustajući iz ruku knjigu, ne skidajući pogled sa ekrana monitora, ne skidajući slušalice, pored onih koji su mogli da im pruže spasenje.
Približite se jedni drugima!
Jelena Cepeleva

Izvor:  sobiratelzvezd.ru 
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com

​​​​