·٠•●♥●•٠ ·٠•●♥●•٠·Meša Selimović ·٠•●♥●•٠·•● ·٠•●♥●•٠·

·Ako se smije kao dijete i raspriča
kao djevojčica, veliki je čovjek ta žena.

٠•●♥●•٠·٠•●♥●•

 

·٠•●♥●•

Shvatit ćeš djevojčice moja... Ne stari se uz onog kog' si najviše voljela i koji te najviše volio... Jednog dana, biće ti jasno da se stari uz onog čije je poštovanje tebe kao žene bilo iste jačine kao i ljubav koju je prema tebi osjećao. Onaj koji te poštuje ne laže, ne vara i ne ostavlja samu nikad. On je tvoja podrška, tvoje rame za plakanje kad dođu teški dani. Svi lijepi, zgodni i mladi padnu u sjenu kad upoznaš njega prosječnog sa posebnim karakterom i poštovanjem velikim prema tebi. Poštovanje je to koje ide rame uz rame sa "Volim te". Ne idu nit ljepota nit zgodnoća, nit sve ostale nebitne stvari...jedina prava ljubav je ona u kojoj je poštovanje prisutno od prvog do zadnjeg daha... 

·٠•●♥●•٠·

"Zbog te žene, jedine koju sam volio u životu, nisam se oženio. Zbog nje, izgubljene, zbog nje, otete, postao sam tvrđi i zatvoreniji prema svakome: osjećao sam se poharan, i nisam davao ni drugima što nisam mogao dati njoj. Možda sam se svetio sebi, i ljudima, nehotice, i ne znajući. Boljela me, odsutna."

(Derviš i smrt)  

·٠•●♥●•٠·

Ako povrediš dobrog čoveka, on se pokupi i ode.
Leđa koja tada gledaš nisu njegova, već tvoja sramota.

·٠•●♥●•٠·

"Možda je tako i najbolje, nećemo se više vidjeti, ali je način ružan. Ništa nisam kriv, ništa nisam učinio (neprestano se branim od krivice, a ona je iskoristila prvi povod, smiješan i slučajan, da me napusti).
Ostavila me, jednostavno, kao što se to obično dešava, a trebalo je da se objasnimo, da se lijepo raziđemo ili da pokušamo da se ne raziđemo. Tad sam već vidio da sam pretjerao i da se to u stvari moja sujeta buni protiv načina na koji je ona riješila stvar, brzo i odlučno. Možda je tako najbolje, kažem ponovo, ali ne mogu da odagnam osjećanje povrijeđenosti i nepravde koja mi je nanijeta..."

Tišine

 ·٠•●♥●•٠·

"U jesen sam joj predložio da se vjenčamo. Iskreno sam to želio, nisam mogao zamisliti da će biti nekako drukčije, ali sam pošteno rekao da sam rđava prilika, nemam ništa, niti ima izgleda da ću ikad imati, i ne dobija mnogo udajom za mene. Možda nije pravo što joj to nudim, ali mi ljubav daje pravo da budem nepravedan. Voljeću je, i nećemo imati ništa, je li joj to dovoljno.
Ali ona je još luđa od mene. Voljećemo se, rekla je ozbiljno, a to je mnogo, to je sve. Ništa mi drugo ne treba.
Našalio sam se da će nam u početku sigurno biti lijepo, a poslije, kad joj dosadim, snalazićemo se kako znamo, osvježavaćemo našu ljubav, kao stari Džezar, koji se tri puta rastajao i ponovo vjenčavao sa svojom ženom.
- Bez potrebe je mučio i sebe i nju – pobunila se Tijana.
- Trebalo je da nađe ženu s kojom
se neće nikada rastati. Ili da živi sam. Ni haljinu ne valja krpiti, a kamoli ljubav. Bolje je otići.
- Ti bi otišla?
- Otišla bih.
- Zato što me ne voliš?
- Zato što te volim.
Nije mi sasvim jasna ta ženska logika, ali sam znao da govori istinu."

(Tvrđava)

·٠•●♥●•٠·  

Žuto rebrasto lišće pada s drveća, ono isto što sam ga dodirivao proljetos, želeći da me protoči svojim tokovima, da postanem neosjetljiv kao biljka, da venem svake jeseni i cvjetam svakog proljeća. A eto, desilo se drukčije, svenuo sam u proljeće a cvjetam u jesen. 

·٠•●♥●•٠·