Mi smo rođeni da se razvijamo i rastemo,
te da stalno prihvatamo promjene unutar naše svijesti, s ciljem da s
vremenom postanemo potpuno osviještena bića. Što znači osvijestiti se –
to znači da živimo u mraku, pod utjecajem nesvjesnih sila i da je naš
životni zadatak upaliti svjetlo, odnosno razviti svijest. Svijest je
centrirana u srcu pa je ista neposredno vezana uz naše osjećaje. Kada
kažemo da nešto osjećamo, mi ustvari govorimo da nešto znamo. Srce je
centar znanja. Znanje nije vezano za um, već se spušta na srce u skladu s
nivoom naše osviještenosti. Univerzum je tako podesio da ne možemo
pristupiti nekom znanju ako nismo dovoljno otvorili svoje srce. Tako se i
kroz život borimo s problemima jer smo u neznanju, stvaramo otpor iz
neznanja. Umjesto korištenja intuicije, mi češće podliježemo zamkama uma
i tako zatvaramo put lakšem rješavanju životnih problema. Misao će
dati ideju, ali mrtvo srce neće dati rezultat i tako dolazi do
frustracije i nepovjerenja. Misao je sjeme, ali je osjećaj ono što daje
plod.
Mi crpimo energiju iz polja kojim smo
okruženi. Negativni (tamni) entiteti žele da nas drže uspavanim (u
mraku) kako ne bi došlo do buđenja svijesti. Njima ide u prilog svaki
potez koji učinimo nesvjesno, od disanja pa nadalje, i tako ih držimo
vezane u svom polju. Stagnacija i retrogradni procesi vraćanja na staro
jesu njihova specijalnost jer vode zastoju svijesti. Zato je za bilo
kakav napredak u životu neophodna promjena vibracije, odnosno “otimanje”
iz magle tamnih entiteta koji drže ljepilom ukorijenjena naša
uvjerenja. Kroz određeno životno iskustvo mi zalijepimo unutrašnje
flastere koji stvaraju granice i drže nas u uvjerenju da će nam se
uvijek događati isto. Ljepilo koje drži to uvjerenje jest strah, tako se
i ne otvaramo za nove mogućnosti, jer smo duboko u sebi stvorili
granicu preko koje “ne možemo”. Mi ćemo često, bez pokušaja, reći: ma
neću pokušati, znam da ne mogu to postići. Pitanje je odakle dolazi to
“znam”? Iz “flastera”, iz nekog zapamćenog neuspjeha koji nam diktira
svaki naredni neuspjeh. Dakle, razlika između “osjećam” i “znam” je u
tome što osjećaji dolaze iz srca i ono nepogrešivo govori istinu, a to
“znam” je izvučeno iz uvjerenja koje je um ozidao i ono je laž. Neuspjeh
je samo kontrast koji treba proizvesti želju i poticaj za
savladavanjem prepreke, a ne povlačenje i gubitak volje. Univerzum
nikada ne daje prepreke da bi nas mučio već da bismo razvili snagu
volje. Svijet voli pobjednike i divi se ljudima snažne volje.
Generator životne energije i volje je
treća čakra, solarni pleksus, koji vibrira žutom bojom i korespondira sa
suncem, odnosno istočnom stranom svijeta kao izvorom života. Treća
čakra je odgovorna za naš metabolizam i ona predstavlja “peć” našeg
tijela, jer se tu najviše energije potroši i proizvede. Od hrane koju
konzumiramo najviše ovisi kakvu energiju dajemo svom fizičkom tijelu.
Hrana je opet povezana sa sviješću, ako jedemo nesvjesno samo da bismo
se natrpali i zasitili, onda ćemo i takvu energiju dobiti a i volja će
nam biti mrtva. Ako jedemo svjesno birajući namirnice, ako jedemo s
molitvom i zahvalnošću, svjesni šta unosimo u sebe, ako jedemo samo kada
smo smireni, ako to radimo u lijepom ambijentu, okrenuti prema istoku,
bez negativnih misli i razgovora, onda će hrana biti izvor potpuno
drugačije energije. Konzumiranje hrane i pića treba biti poseban ritual,
jer od treće čakre najviše zavisi nivo naše volje i životne energije.
Mi upravo i jedemo onakvu hranu kakvu dopušta naša svijest, kakva nam je
svijest takva nam je i volja i životna energija. Često jedemo ono što
će zadovoljiti čulo okusa, što je znak da nas kroz život vodi strast za
zadovoljenjem čula i da nismo sposobni preuzeti kontrolu i odgovornost
za svoj život. Probava hrane je potpuno nesvjestan proces, na koji ne
možemo uticati, naše stanice su inteligentne ali neće razlikovati što je
dobro a šta loše, jer je proces selekcije namirnica direktan produkt
naše svijesti i one će samo prihvatiti naš izbor. Ako smo unijeli meso
koje sadrži kod životinjske patnje, onda svjesno preuzimamo dio te
patnje i snosimo odgovornost. Tako možemo biti bijesni i agresivni bez
vidljivog razloga, jer ono smo što jedemo, a kao što je već rečeno,
izbor hrane je proporcionalan širini naše svijesti. Svijest je opet
proporcionalna širini našeg srca i osjećajima i tako ukrug. Naše tijelo
je 70% voda, što korespondira s psiho-emocionalnim slojevima našeg bića,
a znamo da voda pamti, te je naše tijelo veoma sklono da skuplja utiske
i pamti različita psiho-emocionalna stanja.
Stagnacija na određenom polju života
govori da svijest u tom segmentu ne napreduje, da postoji određena
blokada životne energije i da je nastupila ustajalost, odnosno da smo
previše vezani za neki utisak kao za staru haljinu koja je davno izašla
iz mode. Mi stagniramo ili odlažemo obaveze, ali to je na najdubljem
nivou vezano za ono “ja znam da ne mogu bolje od toga” koje se
ukorijenilo u nekom flasteru i produžava gubitnički stav prema sebi.
Također, mi smo puni utisaka, kajanja iz prošlosti, nerazriješenih
odnosa, neoproštenih uvreda i sl. koji se pretvaraju u lutajuće aveti i
ometaju nam napredak. Možda smo s roditeljima imali konfliktan odnos i
nismo im oprostili uskraćeno djetinjstvo, nismo ostvarili prisan i
otvoren odnos i sl. U periodima ekspanzije može doći do pada upravo iz
razloga što se lutajući konflikti upletu, jer ne možemo ostvariti trajan
napredak ako smo iza sebe ostavili nerazriješene čvorove, kad tad će
nas podsjetiti na svoje postojanje, bilo kroz bolest ili neki drugi
nedostatak.
U skladu s unutarnjim razvojem oslikava se naša realnost. Tako imamo posao za koji duboko u sebi vjerujemo da ga zaslužujemo te da ne možemo više i bolje, jer smo unutar sebe postavili granice preko kojih ne možemo. Iako univerzum tako ne misli, on nas je prepustio vlastitoj volji i izboru. Posmatrajući druge, uspješnije od nas, mi mislimo da su oni predodređeni za uspjeh, a ne vidimo u pozadini njihovu borbu i vjeru u sebe i tako vjerujemo da univerzum sam bira uspješne ljude, a kako sebe ne smatramo uspješnim, pomirljivo zaključujemo da nam ovakvo stanje pripada i da ga zaslužujemo, ne trudeći se da bude drugačije. Lijene i inertne osobe univerzum ne pomaže, samo će pomoći da budu još inertnije i uspavanije jer svemir samo pojačava vibraciju na kojoj smo, pomaže nam da je razvijemo do maksimuma. Dakle, ako kažemo sebi “odavno mi se ništa ne događa u ljubavi, odavno stagniram financijski i sl.”, mi izgovaramo afirmaciju za privlačenje takvog stanja i automatski se slažemo da prihvaćamo takvu situaciju.
Da bi se nešto pomaklo s mrtve točke,
neophodno je promijeniti osobnu frekvenciju. Da bi se promijenila
frekvencija, treba se nešto u nama promijeniti. Ne možemo se stalno
držati istog kursa, istih navika i istih misli, a da očekujemo promjenu.
Treba napustiti teoriju i praksu koja nas je dovela u stagnaciju. Ali,
problem je što nas u tome sprečava strah od promjene. Zato mnogi od nas
ostaju u lošem braku, na slabo plaćenom poslu i sl. Neki će se radije
valjati u poznatom blatu, nego skočiti u nepoznatu bistru vodu, jer
veoma dobro znaju kako je biti blatnjav, ali nisu iskusili ljepotu čiste
vode. Mnogi se plaše iskusiti ljepotu života, jer duboko u sebi vjeruju
da je ne zaslužuju. Zato i imaju loš život jer ih njihovo uvjerenje
sprečava da osjete nešto bolje. Mnogo je siromašnih kojima drugi pomažu,
ali da im svaki dan daju kamion hrane i odjeće, ništa se neće
promijeniti, oni i dalje ostaju siromašni. Jednostavno, ništa izvan nas,
što drugi čine, neće promijeniti naše unutarnje uvjerenje o samom sebi,
osim nas samih. Često smo i sami siromasi u nekom segmentu života,
netko u poslu, netko u ljubavi, netko u obitelji, braku, i ne ide nam
dobro na svim frontovima, no trebamo zapamtiti da smo sami odgovorni za
situaciju, jer univerzum nam ne može isporučiti nešto sve dok su naše
unutarnje odaje ograničene uvjerenjima. Može nam stotinu partnera nuditi
ljubav, brak i sl., ali ako duboko u sebi imamo strah od vezivanja i
zajedničkog života, učinit ćemo sve da do braka ne dođe i propustiti
priliku za rast i preobražaj; možemo propustiti desetine prilika za
posao jer ćemo konstatirati da nećemo raditi za 500 eura od jutra do
mraka, a zaboravljamo da radeći taj posao možemo upoznati nekoga tko će
nam ponuditi mnogo bolji posao. Prepispitamo li svoja uvjerenja, spoznat
ćemo koliko smo puta zbog njih propustili prilike koje su nas mogle
dovesti mnogo dalje u odnosu na ono gdje smo sada.
Biti bogat znači biti zahvalan. Zahvalnost i molitva su temeljne veze s univerzumom.
Kada se ujutro probudimo i zahvalimo na svemu, mi smo najbogatija
osoba na svijetu, tako počinje promjena osobne frekvencije. Osjetiti se
bogatim, sretnim, bez vidljivog spoljnog razloga. Kada smo u situaciji
iz koje ne znamo da se raspetljamo ili nam nedostaje inicijative da
realiziramo neku ideju, mi ćemo meditirati i zamoliti naše nevidljive
pratioce da nam pomognu. Tako ćemo početi dobivati vizije. Univerzum ne
voli granice i veoma rado će nas obasuti izobiljem kada osjeti da ih ni
mi nemamo, tako ćemo za svaki problem dobiti rješenje, vizije,
bljeskove, ideje. Sigurno nam neće neko zakucati na vrata i ponuditi
posao i sl., ali ćemo sresti osobu, pročitati knjigu, vijest u novinama,
na internetu i tako dobiti ideju šta da radimo. Univerzum se tako
“igra” s nama ostavljajući poruke pored puta, a na nama je da ih
otkrivamo. I ne zaboravimo, prilika je često maskirana u drugoj prilici,
ali ako ne činimo ništa zbog predanosti svojim ograničenjima, onda se
ne trebamo ni žaliti na život.
Stagnacija ima svoje korijene u polju
nesvjesnog gdje su utisnuta naša uvjerenja i odakle ego crpi
inspiraciju. Ako živimo nesvjestan život, onda će naše polje biti dosta
mračno i kontrolirat će nas bića tame, nećemo se previše obraćati Bogu i
živjet ćemo u skladu sa svojim egom, uvjerenjima, nepovjerljivi i
inertni, tako da nećemo imati zadovoljavajući život. Kada shvatimo da
možemo preuzeti kontrolu nad svojim životom, da smo odgovorni za sve što
nam se događa, mi palimo svjetlo i dajemo signal bićima svjetlosti da
nas okruže. Bića svjetlosti su na frekvenciji ljubavi, napretka,
zdravlja. Promjena frekvencije ili vibracije se događ na tom nivou.
Kreativnošću se suprotstavljamo tami, jer nas je Bog podario
stvaralačkim potencijalom, sve što stvorimo svojim rukama, Bog će
blagosloviti jer On se raduje kada mi stvaramo. Inspiracija dolazi od
Boga. Pri tome će sile tame nastojati da nas odvuku s puta. Kada smo u
rascjepu između inspiracije i inercije, mi stagniramo, imamo želju ali
ne i volju jer nas “nešto” odvraća i ne dozvoljava nam da krenemo
naprijed. A to “nešto” neće nikakvo čudo ukliniti s puta, osim mi sami,
do tada nam prolazi vrijeme, dani i godine… najbolje da to učinimo odmah
u ovom trenutku. Dobrog sportaša čini talenat, ali najvećim dijelom
uporan trening, jer bi talenat i želja bili uzaludni bez segmenta volje
koja pokreće na akciju . Treniranjem ćemo veoma brzo usvojiti nove
navike a odbaciti stare, isto tako smo zapali u stagnaciju jer smo dugo
trenirali takvo stanje, živjeli smo na bazi starih uvjerenja, došli do
maksimuma, konopac se zategao i vuče nas nazad, zato starimo i gubimo
volju jer živimo u ustajalom iskustvu. Zaboravljamo da je novi dan
zaista novi dan, da nema ništa s onim jučer, da smo svako jutro ponovo
rođeni i imamo novu šansu, pa zašto je ne iskoristiti.
duhovni-razvoj.blogspot.com
Izvor
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.