Ovo je priča jednog pisca čiji je brak postao pakao. U njegovu su se obitelj uvukle neprestane svađe i mučna raspoloženja.
Odnosi su postali destruktivni i taj je čovjek zapao u očaj. Nije više
mogao podnositi ni ženu, niti svoju iritaciju njome. Zaplakao je.
Zavapio božje vodstvo. I ono je došlo.
Osjetio
je da ne može mijenjati ženu. Ali može sebe. Pričekao je jutro i nježno
je probudio pitanjem: „Kako ti mogu uljepšati dan?“ U svojoj
zbunjenosti reagirala je ljutnjom. Ali on je bio odlučan u namjeri da
svako jutro ponavlja jedne te isto pitanje: „Kako ti mogu uljepšati
dan?“ Kada je žena nakon par dana shvatila da on doista ispunjava
njezine zahtjeve, ma kako oni bili izazovni, popustila je svoj otpor,
počela se smekšavati i postajala susretljivijom. Njihov se odnos počeo
poboljšavati do točke kada je ona jednog jutra njega probudila pitanjem:
„Kako ti mogu uljepšati dan?“ Sve što se događalo nakon toga je jedna
divna priča o iscjeljenju braka, rasta kroz partnerstvo i povratka
ljubavi.
Pisac je
zaključio: „Prava ljubav nije žudnja za osobom, nego žudnja za srećom
te osobe. Ta ljubav je tu kako bi proširila naše mogućnosti tolerancije i
brige te kako bismo aktivno težili dobrobiti druge osobe. Sve drugo su
samo sebična opravdanja.“ Ovaj pisac i njegova supruga su zajedno
ostarjeli. Ali još uvijek, svako jutro dok su još u krevetu, onaj koji
se prvi probudi zapita onog snenog: „Kako ti mogu uljepšati dan?“ Nije
li ovo pitanje vrijedno svakog buđenja?
Put boginje
Izvor
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.