Više se ne ljutim: vidim, razmislim i ako moram odem!

  

Kada se nađemo u složenim situacijama, učimo da održimo određenu emotivnu distancu na emotivnom planu, da rukovodimo našom nelagodnošću i da dva puta razmislimo prije donošenja odluke. Kao i  sve u životu, pitanje je vremena i iskustva kada ćemo to naučiti.  

Tada možemo reći da je emocionalna distanca nenapisani kod koji nam omogućava da vidimo i osjećamo stvari na drugačiji način, jer računamo na vrijeme kako bismo osigurali da emocije poput bijesa, izgube snagu. Na ovaj način, možemo napraviti prostor za druga osjećanja koja nam omogućavaju da jasnije shvatimo šta zaista mislimo i kako želimo da djelujemo.

 

Odgovoriti na ovaj način na komplikovane situacije je neophodno kako bi bolje upravljali svojim emocijama, i obezbijedili da naši postupci budu u skladu sa našim emocijama.

Šta nam je potrebno kako bi praktikovali emotivno distanciranje?
Ali kako možemo održavati određenu emotivnu distancu u određenim situacijama? Ne postoji čarobna formula koja će nam dati odgovor, jer to uvijek zavisi od mnogih ličnih faktora, okolnosti i odnosa koji su u pitanju.
Postoje ljudi koji su postali dio nas, tako da distanciranje od emocija je bez sumnje, jedan od najtežih zadataka. Ponekad, međutim, treba sastaviti sve kockice i vidjeti kompletnu slagalicu onoga što se dešava.
Međutim, čak i ako ne postoji recept koji nam garantuje idealnu emotivnu distancu, možemo vam reći neke od ključnih sastojaka koji su vam potrebni kako bi bili u stanju da se emocionalno udaljite od onoga čime teško upravljate.
Kao što smo rekli, neophodno je vrijeme kako bi mogle da se ohlade određene emocije. Da bi bolje ilustrovali ovu situaciju, možemo uzeti kao primjer tri boje na semaforu: crvena, žuta i zelena.
Kada na primjer,primimo uvredu, vjerovatno će se na semaforu odmah pojaviti žuta, a zatim crvena. Ako nas bijes zaslijepi ili ako imamo napad tuge, sreće ili bilo koje druge emocije, svijetlost je uvek crvena, i zato ne treba donositi odluke u to vrijeme.
Kada je svijetlo crveno moramo obuzdati naše emocionalne reakcije i uzeti izvijesno vrijeme kako bi povratili kontrolu nad onim što mislimo, osjećamo ili radimo.
Posmatrajte, razmotrite i ako morate otiđite, ali ne donosite važne odluke kada ste preplavljeni privremenim emocijama, čak i ako imate veliku želju da kažete toj osobi ono šta mislite, da vrištite ili da ćete otići zauvijek.
Dajte sebi vremena da smirite svoje emocije, izađite u šetnju, opustite se ili sačekajte nekoliko dana prije nego što se vidite ili razgovarate sa nekim ko vas je naljutio ili rastužio.
​

 

Vremenom, neke stvari će izgubiti na značaju za vas i sitni detalji koji su vas nekada mučili postaće nebitne sitnice.
​Sigurno ćete naučiti da relativizujete stvari i da ih prihvatite kao svoje u određenim okolnostima.
Recimo da se, zahvaljujući vremenu, distanciramo i da smanjujemo naše emotivno angažovanje, koje je odgovorno za rađanje razočarenja, očekivanja, izdaja, itd. Biti u stanju da možtete kontrolisati emocije je moguće i kao sa svim vještinama, uči se praksom.

Unutrašnji kompas: prednosti emotivnog distanciranja u praksi
Jednom kada uspostavimo emotivnu distancu između nas i onoga što nam se desilo, mi ćemo slušati taj unutrašnji kompas koji može učiniti da osjećamo ono što je dobro i ono što je loše. Vrlo često ovi uvidi su tačni, jer se zasnivaju na našim osjećanjima, koja su mnogo trajnija i dublja od naših trenutnih emocija.
U tom trenutku, odluke koje donosimo prema drugima i ono šta se desilo će biti mnogo više u skladu sa onim što mi mislimo i osjećamo, a samim tim i pravednije. Zahvaljujući distanciranju, shvatićemo šta zaslužuje našu pažnju a šta želimo da ignorišemo. Osjećaćemo se bolje i nećemo toliko patiti zbog nečega što ne možemo kontrolisati.

Na kraju krajeva , veoma je važno da, suočeni sa komplikovanom situacijom ili pretjeranim emotivnim nabojem, održavamo određenu emotivnu distancu. Na taj način možemo obezbijediti da naše emocije ne oslijepe i ne donose odluke zbog kojih ćemo kasnije zažaliti.
Prevod teksta: ​ lamenteemeravigliosa.it 
Prevele: Ana i Beba Muratović - Bebamur.com