Drago Plečko: FRAZA “UBI GA PREJAKA RIJEČ” JE ZAISTA ISTINITA

 

Istraživanja nekolicine harvardskih psihologa pokazuje da je snaga stava i načina njegova izricanja presudna za naše tijelo

FRAZA “UBI GA PREJAKA RIJEČ” IMA DANAS ČVRSTI ZNANSTVENI DOKAZ DA JE ZAISTA ISTINITA

Nedavno je je vrlo zanimljiv autor, Marco Cesati Cassin, podsjetio na pomalo zaboravljeno istraživanje iz 2003. godine kojime je dobitnik Max Planckove nagrade dr Kazuo Murakame ukazao na blagotvorni utjecaj pozitivnih misli na gene. Dokazao je da veselje, uzbuđenje, vjera i molitva mogu aktivirati korisne gene dok ih tjeskoba, napetost, strah i bol dezaktiviraju. Dakle, loše raspoloženje i predviđanje razoružava obrambeni sustav.

Primjerice, pokazalo se da smijeh djeluje na postotak glukoze u krvi dijabetičara (u Indiji sam sreo čitave klubove ljudi koji nisu radili ništa drugo nego se sastajali da bi se zajedno smijali!) i da sam smijeh aktivira čak 24 različita gena. Murakami ide korak dalje i tvrdi da je čak 90% naših gena uspavano a dio njih se može aktivirati u skladu s našim emotivnim i duhovnim stanjem. Koji je potencijal tih uspavanih gena se može samo nagađati. Prema jednima, oni sadrže povijest ljudske evolucije, a drugima su sjedište budućih moći naših tijela koje nisu do danas ni približno aktivirane do optimalne mjere.

Još davne 1981. godine grupa psihologa s Harvarda je pokupila dvije skupine osoba (jedno je bila kontrolna grupa) u sedamdesetim i osamdesetim i smjestila ih u izolaciju napuštenog samostana u New Hampshireu. Testiranoj su grupi rekli da se tjedan dana pretvara da se vratila u 1959. godinu, unatrag u vremenu i sada je mlada. U samostanu se nalazio crno-bijeli televizor na kojem se vrtio stari film Jimmya Stewarta, na stolovima su bili brojevi magazina “Life” iz tog razdoblja a razgovori su se vodili isključivo o temama iz prošlosti kao ulasku Castrovih trupa u Havanu, sportskim podvizima Mickeya Mantlea i Floyda Pattersona, dok su se na radiju slušale vijesti o Nikiti Hruščovu i potrebi izgradnje atomskih skloništa diljem SAD. Efekti jednotjednog glumljenja mladosti su za tim znanstvenika bili šokantni. Poboljšala se inteligencija staraca ali i visina (!?), težina, sluh, vid a nekima su se prsti savijeni od artritisa – izravnali. Tijela su im doslovce bila mlađa! Ispostavilo se da su koju godinu kasnije praktično svi iz te grupe još bili živi dok je dosta njih iz kontrolne skupine u međuvremenu umrlo.

Kasnije će se isto potvrditi i za osobe koje su učile pilotirati u simulatoru. Jednima je rečeno da je simulator u kvaru i da je sve samo igra a drugima da su doista na treningu za pilote. Drugoj se skupini u kratkom vremenu vidno popravio vid do čak 40%!

Najnovija publikacija autorica Langer i Carson opisuje reakcije žena koje su preživjele rak dojke. One koje su govorile da su “ozdravile” su bile boljeg općeg stanja, biokemjskih nalaza, tumor markera, energičnije, s manje bolova i depresije od onih koje su tvrdile da su u “remisiji”. Jer ovo posljednje predstavlja možebitni p r i v r e m e n i oporavak. Svaka neodlučnost u umu čovjeka prenosi se u podsvijest koja na to adekvatno odgovora kroz tijelo.

Čak Langerova tvrdi da bi se odvikavanje od alkohola moglo provesti osjetno brže kada bismo alkoholizmu nadjenuli ime “alergija” umjesto “bolest”.

Naljepnice ponekad život znače!

-Drago Plečko

Izvor