„Bože, nešto sam razmišljala…“ reče Eva jednog dana.
„Što ti je na umu Evo?“ pita Bog.
„Pa, znam da sam tvojih ruku djelo kao i
ovaj prelijepi vrt i sva ova bića oko mene, ali u posljednje vrijeme
osjećam da život nije samo to.“
„Dobro, nastavi…“ reče Bog.
„Ponekad mi bude dosadno – rado bih se
malo zabavila. I malo mi je dosadilo sve ovo podizanje i nošenje tereta,
i čuvanje vrta od mamuta i dugozubih tigrova, da ne spominjem tu
prokletu zmiju. Ovakav vrt zna biti opasno mjesto.“
„Razumijem,“ reče Bog, napravivši kratku pauzu.
„Evo, imam lukav plan,“ reče Bog, „samo za tebe ću stvoriti muškarca.“
„Muškarca?“ upita Eva, „Što je muškarac?“
„Muškarac je…“ reče Bog, „nesavršeno
stvorenje. Imat će mnogo slabosti i odvratnih navika. Muškarac će
lagati, varati i ponašati se nezrelo – zapravo on će uglavnom biti pravi
gnjavež. Ali s druge strane, on će biti veliki i snažan i moći ćete
zaštititi, loviti i ubijati stvari, što može ponekad biti korisno. Bit
će sklon gubljenju kontrole uma i tijela kada je uzbuđen, ali uz malo
usmjeravanja može dostići prihvatljiv standard u spavaćem odjelu. Mislim
da razumiješ što hoću da kažem.“
„Hmm,“ reče Eva, „Čini mi se da je ova muškarac ideja vrijedna truda. No, reci mi Bože, ima li išta drugo što moram znati?“
„Samo ovo,“ reče Bog, „Muškarca možeš
dobiti uz jedan uvjet. Muškarac će, u skladu sa svojim arogantnim,
bahatim, samoživim karakterom, vjerovati da je on prirodno prvi stvoren,
a i sama znaš da svi imamo pametnije stvari u životu od prepiranja, pa
ovo moraš čuvati kao veliku tajnu između nas, ako nemaš ništa protiv.
Znaš ono, žena ženi u povjerenju.“
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.