уторак, 8. јануар 2013.

Vitamin B12: Nutrijent ključan za dobro zdravlje

Napisale Sally Fallon i Mary G. Enig, dr. sc.


Jedan od najvažnijih nutrijenata a koji dobivamo iz namirnica životinjskog podrijetla je vitamin B12. Taj je vitamin ujedno i najveća poznata biomolekula i jedini nutrijent sa stabilnom vezom ugljika i jednog metala. U središtu svake molekule B12 čija je približna kemijska formula (impresivna!) C61-64H84-90N14O13-14PCo nalazi se molekula kobalta. Izolirani je B12 kristalna tvar svijetlocrvene boje zbog prisutnosti kobalta. Kako je za B12 jedan liječnik rekao: “rumene kapljice koje razveseljuju žalosna srca i jačaju klonula.”1
Vitamin B12 sudjeluje u mnogim procesima u organizmu zajedno s folnom kiselinom, uključujući sintezu DNA, nastanak crvenih krvnih stanica i izolacijske ovojnice (mijelinske ovojnice) koja okružuje živčane stanice i omogućuje provođenje signala kroz živčani sustav. Teži nedostatak očituje se kao perniciozna anemija koja je bila smrtonosna do otkrića B12 u jetri. No već puno prije pojave anemije, javljaju se drugi problemi, najčešće neurološke naravi (obamrlost, trnci, osjećaj žarenja u nogama, drhtavica, slabost mišića, poremećaji spavanja, gubitak pamćenja, iracionalna srdžba, narušena mentalna funkcija i Alzheimerova bolest) ili psihološki problemi (demencija, depresija, psihoze i opsesivno-kompulzivno ponašanje). Često se spominje i da je američki predsjednik Kennedy govorio da nikada ne bi bio postao predsjednik da nije primao injekcije B12.2

Apsorpcija
Apsorpcija vitamina B12 je kompleksan proces podložan poteškoćama u nekoliko točaka.

B12 iz namirnica životinjskog podrijetla ulazi u želudac kao dio životinjskih bjelančevina i mora najprije biti oslobođen uz pomoć pepsina i kloridne kiseline. Slobodni se B12 potom veže na R-protein, kojeg otpuštaju slinovne stanice i parijetalne stanice (iste stanice koje otpuštaju i kloridnu kiselinu). Da bi bio učinkovito apsorbiran, B12 se najprije mora vezati na protein zvan intrinzični faktor (IF) koji se također izlučuje u želucu. Do ovoga ne može doći sve dok se kompleksi R-proteina ne razgrade pomoću enzima gušterače u tankom crijevu. B12 se potom veže za intrinzični faktor i nastavlja crijevom u niži dio tankog crijeva gdje se kompleks intrinzični faktor-B12 hvata za stanične receptore što je proces za koji je potreban kalcij.

Stoga manjak pepsina, kloridne kiseline, R-proteina, enzima gušterače, intrinzičnog faktora, kalcija i staničnih receptora mogu preko otežane apsorpcije dovesti i do manjka B12. Kad jednom dospije u krvotok za B12 se vežu transportni proteini i odvode ga u stanice. Unutar stanice, enzimi oslobađaju B12 iz proteinskog kompleksa i pretvaraju ga u njegova dva koenzimska oblika, metilkobalamin i adenozilkobalamin. Manjak potrebnih enzima također može otežati ovu pretvorbu.

Budući da je proces apsorpcije tako složen i time podložan raznim blokirajućim mehanizmima, mnoge osobe – osobito stariji – mogu imati manjak čak i ako B12 uzimaju u izobilju putem hrane. Srećom, organizam apsorbira oko 1-5 posto slobodnog B12 procesom pasivne difuzije. Stoga se manjkovi uzrokovani slabom probavom bjelančevina ili nedostatkom R-proteina, intrinzičnog faktora ili enzima gušterače mogu uspješno tretirati nadopunom velikim dozama kristalnim B12 ili putem hrane ekstremno bogate s B12. Manjak B12 u stanicama uzrokovan nedostatkom ili lošom funkcijom enzima za pretvorbu može se prevladati nadopunom koenzimskim oblicima – metilkobalaminom i adenozilkobalaminom (oblici nađeni u stanicama).

Vegetarijanci
B12 nalazimo gotovo isključivo u namirnicama životinjskog podrijetla kao što je jetra, bubrezi, meso, riba, školjkaši i rakovi, mlječni proizvodi i jaja no pravi su izvor B12 u prirodi bakterije, jedina stvorenja koja mogu proizvesti ovaj vitamin. Kod ljudi i životinja ove bakterije proizvode B12 u debelom crijevu; svejedno, malo ili ništa apsorbira se kroz stijenku debelog crijeva tako da svoj B12 moramo uzimati putem namirnica životinjskog podrijetla. Školjkaši poput dagnji, kamenica i sl. sadrže velike količine B12 jer u sebi sifoniraju velike količine morskih mikroorganizama koji sintetiziraju vitamin B12.3 Proizvodnja B12 suplemenata uključuje procese fermentacije slične onima koje se koriste za proizvodnju penicilina i drugih antibiotika.
Zanimljivo je da iako jaja sadrže B12, ona također sadrže i tvari koje blokiraju njegovu apsorpciju,4 što je činjenica zbog koje nam preostaje jedino mlijeko kao dobar izvor B12 za vegetarijance. Neke studije ukazuju na to da se B12 bolje apsorbira iz mlijeka nego iz mesa.5 Ipak, jedan izvor ukazuje na to da se B12 u mlijeku uništava kuhanjem.6 Analiza B12 u pasteriziranom mlijeku otkriva gubitak od samo 10 posto; ipak, pasterizacija deformira bjelančevine mlijeka koje pomažu u apsorpciji B12.7

Zanimljivo je da neki izvori tvrde da fermentacija jogurta od mlijeka smanjuje količinu B12 ,8 iako tabele namirnica ukazuju na slične količine u komercijalnom mlijeku i jogurtu.

Molekula vitamina B12 otporna je na temperature koje prelaze točku vrenja, osim ako je izložena lužnatom mediju. Molekula se raspada pri 250° C. Tako se B12 uništava na površini mesa s roštilja no ne i u unutrašnjosti. Osam posto B12 iz jetre gubi se kuhanjem tijekom 5 minuta.9 Dakle, lagano pirjanje ili priprema odrezaka na polusirovo ili srednje pečeno najbolje čuva B12 iz mesa.

Sve donedavno, vegetarijanska i veganska literatura tvrdila je da određene biljne namirnice mogu poslužiti kao izvor B12 – morske alge, fermentirana soja, spirulina, čak i neoprano povrće gnojeno stajnjakom. Zagovornici vegetarijanstva pozivali su se na stanovnike Indije za koje se činilo da ne pokazuju znakove nedostatka B12 unatoč vrlo malim količinama životinjskih namirnica u prehrani. Ipak, još 1974. jedna je američka studija otkrila da 92 posto vegana, 64 posto laktovegetarijanaca, 47 posto lakto-ovo-vegetarijanaca i 20 posto poluvegetarijanaca ima B12 u krvi ispod normale, što znači ispod donje granice raspona koji ukazuje na pojavu perniciozne anemije.10

Većina vegetarijanske literature danas ne upozorava na vrlo stvarnu vjerojatnost iscrpljenja B12 i preporuča rutinsku nadopunu vitaminom B12. Sad znamo da je izvor B12 u tropskoj, većinom vegetarijanskoj prehrani u Indiji bio izmet kukaca i njihovi komadići u pohranjenim žitaricama i grahoricama.11 Ovo je bilo neizbježno u tradicionalnoj prehrani u vrućim podnebljima sve do dolaska moderne sterilizacije i tehnika skladištenja. Biljni izvori za koje se navodi da su izvor B12 zapravo sadržavaju analoge B12 (tzv. kobamide) – tvari koje blokiraju unos pravog B12 i povećavaju potrebu organizma za njim.12 Izvor kobamida koji iznenađuje je prekomjerno množenje bakterija u tankom crijevu, koje stvara analoge B12.13 Uporaba antibiotika ili prehrana bogata rafiniranim ugljikohidratima može potaknuti ovakvo prekomjerno množenje bakterija i dovesti do nedostatka B12.

Još jedno problematično područje su multivitaminski proizvodi! Pokojni Victor Herbert, poznati istraživač B12, smatrao je da mnogi multivitaminski proizvodi sadrže lažne ili čak opasne analoge B12 koji vjerojatno nastaju kada kristalni B12 reagira s ostalim nutrijentima u multivitaminskim proizvodima, kao što su vitamin C, željezo i bakar.14

Velike količine folne kiseline mogu ubrzati neuropsihijatrijske komplikacije kod osoba s nedostatkom B12.15 Budući da je unos folne kiseline kod vegetarijanaca prilično visok (iz zelenog povrća i proizvoda od žitarica koji su obogaćeni folnom kiselinom), oni koji se drže vegetarijanstva mogu imati povećan rizik od neuroloških i psiholoških problema.

Organizam pohranjuje razmjerno veliku količinu B12 u jetri. Stoga između prelaska na vegetarijansku prehranu (ili početka problema s apsorpcijom) i pojave simptoma nedostatka može proći i 5-10 godina. Zanimljivo je da organizam može reciklirati preko 75 posto B12 koji koristi.16 Iskorišteni se B12 izlučuje putem žuči i potom reapsorbira u tankom crijevu istim kompleksnim procesom opisanim ranije. Neke osobe imaju učinkovitiji sustav recikliranja od drugih pa stoga mogu izdržati dulje na vegetarijanskoj prehrani bez znakova nedostatka. Ipak, više se B12 izlučuje kad je u prehrani prisutno više vlakana, što je u vegetarijanskoj prehrani čest slučaj.17

Veganska i vegetarijanska prehrana predstavljaju stvarnu opasnost za djecu koja rastu jer su njihove pohranjene pričuve veoma male, osobito u slučaju ako su njihove majke izbjegavale životinjske namirnice tijekom trudnoće i laktacije. Znanstvena literatura sadrži brojne studije slučaja koje opisuju tešku anemiju, dramatični zastoj u razvoju, iritabilnost i i kašnjenje u svladavanju motoričkih vještina kod djece u vegetarijanskim obiteljima s nedostatkom B12.

U posljednjoj studiji istraživači su analizirali kognitivni razvoj 72-oje mladih ljudi othranjenih na prehrani u potpunosti bez životinjskih proizvoda najmanje do šeste godine a potom na prehrani koja uključuje mlijeko i jaja. U usporedbi s djecom koja su jela normalnu mješovitu prehranu (koja uključuje meso) cijelog života, imala su bitno slabiji rezultat na testovima gdje je mjereno snalaženje u prostoru, kratkotrajno pamćenje i “fluidna inteligencija” a to je sposobnost rješavanja kompleksnih problema, sposobnost apstraktnog razmišljanja i sposobnost učenja.18

Mjerenje nedostatka vitamina B12
Američka medicina kao pokazatelj nedostatka uzima količinu u krvi manju od 200 pg/mL. Ova se brojka temelji na razini povezanoj s najtežim očitovanjem nedostatka, pernicioznom anemijom. Kontrast ovome je niža granica u Japanu i nekim europskim državama a to je 500-550 pg/mL, što je razina povezana s očitovanjem nedostatka na psihološkom području i ponašanju kao što su demencija i gubitak pamćenja. U tim zemljama liječnici smatraju normalnom količinom raspon od 500-1300 pg/mL.19

Prema dru Johnu Dommisseu, koji je stručnjak za nedostatak vitamina B12, ovo prihvaćanje visoke razine u Japanu kao normalne i spremnost da se psihijatrijski simptomi tretiraju vitaminom B12 daju objašnjenje niske stope Alzheimerove demencije u toj zemlji – kao i razloga za vrlo visoku stopu Alzheimera u S.A.D.-u. 20

Unatoč niskom pragu koji se trenutno smatra rizičnom točkom, veliki broj amerikanaca svejedno ima nedostatak B12. U studiji Framingham Offspring Study koja je u tijeku i uključuje 3000 muškaraca i žena u mjestu Framingham u američkoj državi Massachusetts, istraživači su otkrili da 39 posto ima B12 u tzv. “nižem normalnom” rasponu a to je ispod 258, 21. Da su istraživači za mjerenje statusa B12 kao optimalan raspon uzeli 1100-1300 vrlo bi malo ispitanika spadalo u one koji imaju dovoljno B12.

Jedno od otkrića ove studije koje najviše iznenađuje je činjenica da je najmlađa skupina (26 do 49 godina starosti) imala otprilike isti status B12 kao i najstarija skupina (65 i više), što je pokazatelj da nedostaci postaju sve češći.

Perniciozna anemija
Perniciozna (što znači “smrtonosna”) anemija nastaje kada osoba ima manjak intrinzičnog faktora te ne može apsorbirati B12. Najčešći je uzrok perniciozne anemije autoimuna reakcija koja pogađa i uništava želučane stanice koje proizvode intrinzični faktor. Bolest karakteriziraju nezrele, abnormalno velike crvene krvne stanice (makrociti), koje su vrlo neučinkovite u prenošenju kisika i bijele krvne stanice s nenormalnom jezgrom.

Rani simptomi perniciozne anemije su bljedilo, slabost i umor; teška anemija uzrokuje kratak dah, vrtoglavicu i ubrzan puls.

Oboljeli od perniciozne anemije zahtijevaju vrlo velike količine B12 kako bi prevladali nedostatak intrinzičnog faktora. Tradicionalni je tretman bio pola kilograma teleće jetre dnevno, što je bilo gotovo 200 mikrograma B12. Današnji liječnici prepisuju injekcije ili oralne nadopune čak i većim dozama.

Simptomi starenja
Nedostatak B12 nalikuje na mnoge znakove starosti – kad je B12 nizak mogu se pojaviti ataksija (drhtavi pokreti i nestabilno držanje), mišićna slabost, spastičnost, inkontinencija, usporene reakcije, gubitak pamćenja, dezorijentacija, depresija i konfuznost.

To da li je Alzheimerova bolest stanje nedostatka B12 ili nije predmet je poprilične debate među liječnicima. Posljednja fascinantna studija na jednoj obitelji iz Walesa pruža uvjerljive dokaze za povezanost niskog B12 i Alzheimerove bolesti. 22

Istraživači su evaluirali članove jedne obitelji s genetskom predispozicijom za Alzheimerovu bolest. Otkrili su da 4 od 6 (67 posto) članova obitelji s potvrđenom Alzheimerovom bolešću ima nenormalno nizak vitamin B12 u krvi, u usporedbi s omjerom 1 od 12 (8 posto) koji su genetski imali isti rizik od obolijevanja od Alzheimerove bolesti ali nisu oboljeli. Istraživači su razmišljali da nedostatak vitamina B12 može rezultirati oslabljenim reakcijama metilacije u središnjem živčanom sustavu, što je karakteristika Alzheimerove bolesti, kao i mogućnost da se genetska predispozicija za Alzheimer zapravo može odnositi na genetski poremećaj u sposobnosti apsorpcije vitamina B12.

Istraživači su otkrili nedostatak vitamina B12 kod 3-42 posto osoba u dobi od 65 i više. U jednoj recentnoj studiji gerijatrijskih pacijenata, njih 43 posto imalo je u krvi 295 pmol/L vitamina B12.23 Da je kao pokazatelj korištena viša referentna točka vjerojatno bi gotovo svi stariji ljudi imali dijagnozu nedostatka B12.

Trenutna se medicinska praksa usredotočila na kolesterol kao pokazatelj dobrog zdravlja koristeći se skupim, doživotnim lijekovima i zatupljujućom prehranom za snižavanje kolesterola koliko je god moguće – što je politika koja je rezultirala neizrecivom patnjom za milijune i ogroman financijski teret za medicinski sustav. Koliko bi sretnije rješenje (ali i učinkovitije s obzirom na troškove) bilo testirati sve osobe nakon pedesete godine na B12. Za tek djelić troškova, starost bi se moglo pretvoriti u razdoblje mira i ispunjenja, umjesto sadašnje srceparajuće patnje staraca i njihovih obitelji.

Istraživanja pokazuju nevjerojatan potencijal vitamina B12 da preokrene proces mentalne degradacije kod starijih pacijenata. U jednoj studiji, 61 posto pacijenata s mentalnim oštećenjima doživjelo je potpuni oporavak nakon nadopune vitaminom B12; istraživači špekuliraju da su oni koji se nisu oporavili zapravo tako dugo imali nedostatak da su oštećenja živčanog sustava postala nepovratna.24 Nadopuna pokazuje mali pomak kod onih kod kojih su simptomi Alzheimera u punoj mjeri buktali tijekom više od 6 mjeseci.25 Stoga rutinsko rano testiranje na B12 ima potencijal sprječavanja mentalne degradacije za veliki udio starih osoba. Do trenutka kad se Alzheimerova bolest može u potpunosti dijagnosticirati, može već biti prekasno za učinkovitu nadopunu vitaminom B12.

Bolesti srca
Dr. Kilmer McCully je bio taj koji je osvijetlio kao marker za bolesti srca visok homocistein u krvi. Homocistein u organizmu nastaje od aminokiseline metionina u procesu koji može blokirati folna kiselina i vitamini B6 i B12. Visok homocistein može imati za posljedicu endotelijalnu disfunkciju (suženje arterija) za koju se smatra da prethodi aterosklerozi. Istraživači s Tajvana izvješćuju da se homocisteinom inducirana endotelijalna suženja mogu izbjeći ili barem smanjiti nadopunom folnom kiselinom i vitaminima B6 i B12.26 Ironično, Američko društvo za srce (AHA) i vladine agencije već su demonizirali namirnice bogate vitaminom B12 poput jetre i sirovog mlijeka (koje je također izvrstan izvor vitamina B6).

Rak
S obzirom na to da B12 pomaže u obnavljanju DNA oštećene radijacijom ili oksidacijom, on igra ulogu i u zaštiti od raka. Nizak B12 povezan je s rakom grlića maternice 27 i rakom dojke 28 u studijama na ljudima.

No istraživanja vitamina B12 i raka kontradiktorna su. U jednoj je studiji visok vitamin B12 povezan s do 3 puta većim rizikom od raka prostate.29

Jedno obješnjenje za ovo je u činjenici da stanice raka razvijaju receptore koji im omogućuju da apsorbiraju velike količine vitamina B12. Štoviše, istraživači su u potrazi za lijekovima za rak koji bi kombinirali B12 sa staničnim toksinima poput dušičnog oksida. Unutar tumorske stanice, komponenta dušičnog oksida ciljanog lijeka otpušta se kao okidač staničnih događaja koji vode do pojačane aktivnosti gena koji uzrokuju apoptozu tj. programiranu smrt stanice.30

Pa ipak, u jednoj zadnjoj studiji otkriveno je da su injekcije velikih količina metilkobalamina bile netoksične te da su kočile razvoj tumora kod miševa hranjenih prehranom kojoj manjka B12. 31

Nadalje, holistički su liječnici zabilježili dobre rezultate davanjem B12 oboljelima od raka. Dr. Max Gerson, koji je s iznimnim uspjehom liječio terminalne pacijente od raka, davao je svojim pacijentima injekcije jetre, obično kombinirane s dodatnim B12. 32

Živčani poremećaji
Jedna bolest za koju se čini da je očito povezana s nedostatkom B12 je multipla skleroza (MS), bolest koju karakterizira demijelinizacija središnjeg živčanog sustava. Pa ipak, mnoge studije pokazuju da oboljeli od MS-a imaju normalnu količinu vitamina B12 u krvi. Japanski su istraživači otkrili da kod oboljelih od MS-a postoji smanjena sposobnost B12 da se veže, što onemogućuje prijenos B12 prema stanicama čak i kod pacijenata s normalnom količinom B12 u krvi. 33 No čak su i onda uspjeli postići određeni napredak nadopunom u visokim dozama.

Korist od B12 za depresiju može biti zbog sposobnosti vitamina B12 da aktivira tvar zvanu tetrahidrobiopterin (BH4), spoj koji pomaže aktivaciji neurotransmitera za “dobre osjećaje” kao što su serotonin i dopamin. 34
Iznenađuje da se B12 također pokazao uspješan u liječenju dijabetičke neuropatije, moguće zato jer dijabetes remeti metabolizam vitamina B12. 35

Ponavljajuće konvulzije mogu biti znak nedostatka vitamina B12. Jedna je studija otkrila da su pojedine osobe koje su imale konvulzije imale i nizak B12. 36

Ostali neurološki problemi povezani s nedostatkom B12 uključuju urinarnu inkontinenciju 37 i migrenske glavobolje. 38 U jednoj anamnezi, B12 je djelovao bolje od steroida u liječenju Bellove paralize. 39 Druga studija slučaja izvješćuje da je sindrom tremora nogu dobro odgovarao na terapiju injekcijama B12. 40

Plodnost
B12 igra kritičnu ulogu u staničnoj replikaciji pa stoga ne iznenađuje da se nedostatak može manifestirati kao mali broj spermija. Ključ su uspješnog tretmana visoke doze. U jednoj studiji, 27 posto muškaraca s brojem spermija manjim od 20 milijuna kojima je davano 1000 mcg vitamina B12 dnevno bilo je u stanju postići ukupan broj od preko 100 milijuna;41 u studiji u kojoj je muškarcima davano 6000 mcg na dan, 57 posto muškaraca s malim brojem spermija postiglo je napredak. 42

Kako perniciozna anemija često uzrokuje neplodnost, nadopuna vitaminom B12 može i ženama pomoći da začnu. Tradicionalna društva smatrala su namirnice bogate vitaminom B12 važnima za plodnost. B12 igra ključnu ulogu u razvoju novog tkiva; zato ženama koje imaju manjak može izostati ovulacija ili se može dogoditi da se oplođeno jajašce ne razvija, što uzrokuje spontani pobačaj. Produljeni nedostatak vitamina B12 rezultira neplodnošću. U jednoj studiji, žena koja je imala sedam spontanih pobačaja prije nego što se ispostavilo da ima nedostatak B12 imala je troje djece nakon što je problem uklonjen. 43

Ostale bolesti
  • Aktivnost osteoblasta u kostima ovisi o vitaminu B12 a nedostatak utječe na koštani metabolizam. 44 Nizak B12 povezan je s osteoporozom 45 a dopuna vitaminom B12 može pomoći u mineralizaciji kostiju. 46
  • Nedostatak B12 javlja se kod 10-35 posto svih pacijenata pozitivnih na HIV, što se pripisuje raznim faktorima kao što je mali unos, smanjena apsorpcija i iscrpljenje radi uporabe lijekova poput AZT-a. Nedostatak B12 pogoršava neurološke simptome AIDS-a. Najinteresantnija je činjenica da B12 usporava replikaciju virusa HIV-a. Dakle, B12 može poslužiti i kao terapija protiv povećanog opterećenja virusom i kao nutritivna potpora kod uobičajenih simptoma AIDS-a. 47
  • Za B12 je dokazano da je učinkovit u tretmanu astme osobito kod osoba kod kojih astma proizlazi od osjetljivosti na sulfite. 48
  • Njemački istraživači izvješćuju o tome da su B12 koristili kao dio uspješnog liječenja čitavog niza kožnih problema kao što su osipi, seboreja, dermatitis, ekcem, crvenilo i lupus. 49 Članak u jednom časopisu opisuje uspješan tretman psorijaze. 50 Bile su potrebne velike doze – 30 injekcija s 1000 mikrograma svaka. B12 je korišten i za tretman hipopigmentacije (vitiligo) i hiperpigmentacije.51
  • Poremećaj ugljikohidrata kod dijabetesa može biti indikacija za nedostatak B12 a B12 se koristi kao dodatak za dijabetičare.52
  • Rusi su pioniri u tretmanu glaukoma vitaminom B12, promatrali su napredak kod polovice pacijenata iz skupine od njih 46 koji su primali dozu od 1/10 miligrama B12 dnevno;53 a jedan je japanski liječnik otkrio da injekcije vitamina B12 popravljaju razne poteškoće s vidom.54
  • Gluhoća je povezana s nedostatkom vitamina B12; nadopuna se pokazala uspješnom kod tinitusa i gubitka sluha uzrokovanog bukom.55
  • nedostatak B12 kod trudnica prepoznat je kao čimbenik kod defekata neuralne cijevi kod potomstva kao što je spina bifida. 56 Ovo uistinu stvara zabrinutost radi kontracepcijskih tableta koje iscrpljuju B12. 57 Žene koje su uzimale kontracepcijske tablete trebale bi testirati svoju količinu B12 u krvi i obavezno uzimati nadopunu uoči začeća.
  • B12 bi mogao biti potreban za odgovor antitijela; 58 nizak B12 povezan je s problemima s imunitetom i učestalim infekcijama.59
  • mikotoksini iz plijesni utječu na funkciju vitamina B12 što objašnjava zašto su česte reakcije na plijesni upravo u vidu neuroloških problema.60 Pesticidi i kemikalije također iscrpljuju zalihe vitamina B12. Visoke doze vitamina B12 mogu biti zaštita protiv tih ksenotoksina.61
  • Injekcije B12 su se pokazale korisnima u liječenju virusnog hepatitisa.62
  • Naposlijetku, tretman vitaminom B12 može pomoći kod poremećaja spavanja budući da je ovaj nutrijent povezan s proizvodnjom melatonina.63
Iznimka od našeg pravila
Na svojim smo stranicama uvijek dosljedno preporučali vitamine iz hrane (uključujući ovdje i supernamirnice) radije nego vitaminske nadopune. Jedan od dobrih razloga za izbjegavanje suplemenata proizlazi iz istraživanja koja pokazuju da oni mogu utjecati na apsorpciju B12 te pogoršati simptome nedostatka B12 ili čak uzrokovati stvaranje analoga vitamina B12 koji čak povećavaju potrebu organizma za B12.

Ipak, kad se radi o samom B12, nadopuna izoliranim B12 često je nužna i prikladna. Mnogi su čimbenici našeg modernog načina života koji blokiraju komplicirane puteve apsorpcije ovog važnog nutrijenta – od nedostataka raznih nutrijenata do izlaganja toksinima putem prerađene hrane što sve uzrokuje slabu želučanu kiselinu, autoimune bolesti i poremećaje s enzimima – što otežava unos dostatnih količina iz normalne prehrane; a budući da se vitamin B12 u suplementima proizvodi na isti način kao i B12 u prirodi, tj. bakterijskom fermentacijom, opasnost je od velikih doza u većini slučajeva zanemariva.

Suplementi vitamina B12 imaju potencijal podići kvalitetu života kod velikog dijela populacije a ne samo kod starijih osoba. Redovito testiranje i tretman suplementima po potrebi važan je korak u prelasku s moderne prehrane natrag na tradicionalnu, nutritivno bogatu kada nakon jednog ili dva naraštaja nikakvi suplementi više neće biti potrebni.

Autori bi htjeli zahvaliti Leei Clifford, MS, CCN na njezinom doprinosu na ustupanju iscrpnih dokumenata o vitaminu B12.
——————————————————————————–
Rubni stupci
————————————————————————————————
Znakovi nedostatka B12
Zaostajanje u rastu kod djece
Upaljeni jezik
Prijevremeno sijeda kosa
Poremećen metabolizam ugljikohidrata
Umor
Slabost
Gubitak težine
Zatvor
Neplodnost
Problemi s vidom
Gubitak sluha i tinitus
Obamrlost i bockanje u dlanovima i stopalima
Alkoholizam
Impotencija
Inkontinencija
Hiperpigmentacija i hipopigmentacija (tamna i svijetla područja na koži)
Neuralgija, neuritis i bursitis
Anemija, uključujući pernicioznu anemiju
Degeneracija spinalnog kanala
Psorijaza i drugi kožni problemi
Degeneracija mozga
Nesanica
Iracionalna ili kronična srdžba
Nasilno ponašanje
Pomanjkanje ravnoteže/nenormalno držanje
Borbeni umor (srodno PTSP-u)
Bilo koji emocionalni poremećaj sve do (uključivo) ludila
——————————————————————————–
Testiranje nedostatka vitamina B12
Prvi korak u određivanju nedostatka B12 je pretraga na B12 u krvi. Ipak, mnogi liječnici vjeruju da je B12 u krvi nepouzdan pokazatelj nedostatka jer količina B12 u tkivima može biti niska unatoč normalnoj količini u krvi. Stoga preporučaju i pretrage na povišeni homocistein i metilmalonsku kiselinu (MMA), dva prekursora metaboličkih reakcija koje kontrolira B12. Budući da homocistein može biti povišen iz više razloga (nedostatak folne kiseline, nedostatak B6, zatajenje bubrega, hipotireoza i određeni genetski defekti), liječnici smatraju da je povišeni MMA pouzdaniji indikator nedostatka B12.

Druge pretrage uključuju Schillingov test u kojem se daje malena količina radioaktivnog B12 oralno te se potom mjeri količina apsorbiranog B12. Ako se vitamin B12 apsorbira samo uz dani intrinzični faktor potvrđuje se dijagnoza perniciozne anemije.

S obzirom na to da je testiranje tako komplicirano, da je normalna razina predmet rasprave a poremećaji mogući na raznim razinama, mnogi su liječnici došli do zaključka da je jedini pouzdan način određivanja učinka blagog nedostatka B12 na krv, osobito kod starijih pacijenata, promatrati promjene (osobito one psihološke naravi) nakon tretmana i empirijski odrediti idealnu količinu suplementacije za svakog pojedinog pacijenta. S obzirom da B12 nije toksičan, osim možda u ekstremno velikim količinama, empirijska primjena velikih doza za pacijente ne predstavlja opasnost.
——————————————————————————–
Izbjegavanje nedostatka vitamina B12

Uzimajte ga u izobilju putem hrane. Jedući jetru ili školjke najmanje jednom tjedno na najbolji ćete se način osigurati da uzimate dovoljnu količinu.

Izbjegavajte prekomjerni unos namirnica koje blokiraju apsorpciju vitamina B12 ili povećavaju potrebe organizma za njim kao što su namirnice na bazi soje i spirulina.

Izbjegavajte antacide i lijekove koji smanjuju želučanu kiselinu: lijekovi kao Tagamet, Zantac i Losec mogu dovesti do teškog nedostatka B12 (Koop H. Aliment Pharmacol Ther 1992;6:399-406 [review]; Marcaurd SP i ostali. Ann Intern Med 1994;120:211-215).

Izbjegavajete lijekove za dijabetes kao što je Glucophage koji također remeti apsorpciju B12 (Archives Int Med 2002 Feb 25;162:484-85).

Konzumirajte obilno kalcij. Kalcij je povezan s apsorpcijom B12 u nižem dijelu tankog crijeva. Najbolji su izvor sirovi mlječni proizvodi i juhe od kostiju (juhe od kostiju također pomažu u liječenju crijevnih upala koje su mogle biti i uzrok poteškoća s apsorpcijom). I dolomitni prah može se koristiti kao izvor kalcija.

Uzimajte kokosovo ulje i konzumirajte laktofermentirane namirnice: one pomažu u borbi protiv patogena kao što je helicobacter pylori, koja je povezana s nedostatkom B12. Iskorjenjivanje ovog mikroorganizma obično uklanja i nedostatak B12. (Archives of Internal Medicine, May 8, 2000 160:1349-53)

Izbjegavajte namirnice obogaćene folnom kiselinom. Uzimanje folne kiseline bez B12 može prikriti znakove nedostatka B12 u crvenim krvnim zrncima no neće štititi od nedostataka u živčanom sustavu. Folna kiselina i B12 djeluju zajedno i bilo koji program suplementacije mora uključivati oba ova nutrijenta (Institute of Medicine. Food and Nutrition Board. Dietary Reference Intakes: Thiamin, riboflavin, niacin, vitamin B6, folate, vitamin B12, pantothenic acid, biotin, and choline. National Academy Press. Washington, DC 1998).

Izbjegavajte prekomjerni unos vitamina C, osobito tijekom duljih razdoblja. Nekoliko je istraživača proučavalo sposobnost vitamina C da uništi B12 iako ovo drugi osporavaju. Male količine prirodnog vitamina C bolji su izbor od velikih količina sintetskog (Herbert V and Das KC. Folic acid and vitamin B12. In: Shils ME, Olson JA, Shike M, eds. Modern Nutrition in Health and Disease. 8th ed. PhiladelphiaL Lea & Febiger, 1994:404.).

Nemojte pušiti. Pušenje cigareta i cigara iscrpljuje zalihe vitamina B12 (New Eng J Med 1995 Nov 2;333(18):1176-82).

Uzmite dodatni B12 prije i poslije operacije. Dušični oksid iz anestezije tijekom operacije može iscrpiti B12, što je činjenica koja može razjasniti mnoge slučajeve postoperativne depresije (Marie RM and others. Arch Neurol 2000 Mar;57(3):380-2).

Izbjegavajte cjepiva koja sadrže thimerosal i druge spojeve koji sadrže živu. Živa iscrpljuje vitamin B12 (J Molecular Psychiatry Apr 2004).

Izbjegavajte plijesni iz okoliša ili hrane. Mikotoksini koje proizvode plijesni remete ili utječu na normalnu funkciju vitamina B12 (Anyanwi EC and others. Scientific World Journal 2004 Aug;4:736-45).

Nemojte koristiti oralne kontraceptive (pilulu) koji mogu iscrpiti vitamin B12. (Henley S. Body Forum 1977 Jan 30;2(7):20; Sutterlin MW and others. Eur J Obstet Gynecol Reprod Biol 2003 Mar 26;107(1):57-61; Lussana F and others. Thromb Res 2003;112(1-2):37-41).

Uzimajte dopunu B12 ukoliko imate neki od problema koji mogu utjecati i na B12 kao što je celijakija, Crohnova bolest i slični crijevni poremećaji, osobito ako ste starija osoba ili imate bilo koji od simptoma nedostatka B12.
——————————————————————————–
Nadopuna B12 – injekcije ili tablete?
Standardni tretman nedostatka vitamina B12 uključuje injekcije pomoću kojih B12 brzo dospijeva u krvotok i zaobilazi sve eventualno defektne komponente mehanizma apsorpcije. Injekcije se koriste u slučajevima ekstremnih nedostataka, kada je potrebno vrlo brzo obnoviti zalihe B12. Standardni je protokol 1000 mikrograma dnevno tijekom tri dana, potom tjedno mjesec dana, potom jednom mjesečno na neodređeno vrijeme.

Injekcije su neugodne i skupe, potrebni su redoviti posjeti ordinacijama osim ako ih pacijent daje sam sebi. Za sve situacije osim najhitnijih sve više medicinskih mišljenja ide u smjeru uporabe oralne nadopune, osobito u vidu tabletica za pod jezik. Liječnici sada preporučaju dozu od 100-250 mikrograma dnevno na redovitoj osnovi. Onima koji imaju poteškoće s apsorpcijom može biti potrebno 1000-2000 mikrograma dnevno. Takve su doze sigurne jer kobalamin nema poznatih toksičnih učinaka. Oni koji imaju problema s apsorpcijom apsorbirat će samo dio doze (difuzijom kroz stijenku crijeva) no studije pokazuju da će dosljedna primjena oralne nadopune popraviti nedostatak kod većine pacijenata s malapsorpcijom. U stvari, posljednja je studija pokazala da je oralna nadopuna s 2000 mikrograma dnevno bila tri puta učinkovitija od injekcija za povećanje B12 kod pacijenata s pernicionznom anemijom (Journal of the American Geriatrics Society, January 1997 45(1):124).

Dr. John Dommisse preporuča vrlo visoke doze tableta (2000/2500 mcg) i to nakon jednog ili dva obroka dnevno, kao učinkovite poput injekcija u održavanju B12 u serumu u idealnom rasponu (www.johndommissemd.com/b12.html).

Pripravci u obliku nosnih gelova također su se pokazali učinkovitima u održavanju idealne razine B12 u serumu, iako je ova metoda nadopune ostala kontroverzna. Još jedna moguća metoda primjene, koju preporuča dr. Joseph Mercola, je primjena putem kože tako što se B12 miješa s DMSO-om (www.mercola.com/2000/aug27/vitamin_b12_deficiency.htm).

Najčešći oblik B12 za tretman u SAD-u je cijanokobalamin. Međutim, samo su dva oblika aktivna u organizmu, metilkobalamin i adenozilkobalamin. Cijanokobalamin se najprije u organizmu mora pretvoriti ili u metil- ili adenozilkobalamin putem enzimatskog uklanjanja molekule cijanida (količina cijanida koja nastaje ovima putem vrlo je mala no ipak može biti problematična); dok s druge strane, organizam pripravke metilkobalamina može odmah iskoristiti (jedini aktivan oblik vitamina B12 komercijalno dostupan u SAD-u). U studiji koja je promatrala svojstvo vitamina B12 da produži život miševima s rakom, metilkobalamin je značajno povećao vrijeme preživljavanja dok cijanokobalamin nije imao učinka (Tsao CS and Myashita K. Pathobiology 1993;61(2):104-8).


——————————————————————————–

Pacijentica koja je plakala 6 mjeseci
Iz knjige Your Nutrition Prescription dra H.L. Newbolda

Prije nekoliko godina 76-godišnju je staricu u ordinaciju dovela njezina kćer, govoreći da je majka nekontrolirano plakala šest mjeseci te da je odnedavno postala tako nesposobna da nije u stanju obavljati svoje kućanske poslove. Već je bila kod petorice liječnika koji su je liječili na pet različitih načina, uglavnom antidepresivima i sredstvima za smirenje. Jedan joj je liječnik davao injekcije s više vitamina, no ništa joj nije pomagalo.

Unatoč tome što je imala normalan B12 dao sam joj probnu injekciju sa 1000 mcg vitamina B12. Sam sebi sam rekao da ukoliko se brzo ne oporavi, trebat će joj antidepresiv. Ukoliko joj antidepresivi značajnije ne pomognu u roku od mjesec dana, trebat će joj terapija elektrošokovima.

Kad se vratila u moju ordinaciju tri dana kasnije, bilo joj je puno bolje. Više nije plakala i rekla je da se osjeća puno snažnije i da je prvi put nakon više mjeseci prespavala cijelu noć.

Tri dana poslije toga je izgledala sretno te mi je rekla da opet može voditi domaćinstvo.

Prilikom budućih posjeta kćer sam poučio kako da joj daje injekcije dva puta tjedno ili češće ako joj se učini da ima veću potrebu za ovim vitaminom. Kad se vratila nakon nekoliko tjedana, starica mi je rekla da može osjetiti kako joj se iscrpljuju zalihe vitamina svaka tri do četiri dana i da se nakon svake injekcije osjeća potpuno preporođena. Taj je put rekla i da se osjeća kao prije deset godina i bila je zauzeta svim svojim kućanskim poslovima u kojima je kao i toliko drugih dobrih njemačkih kućanica njene generacije neizmjerno uživala.

Rečeno joj je da uzima injekcije češće. Čekala je predugo nakon što bi je injekcija podigla.

Ova je žena dobar primjer osobe ovisne o jednom vitaminu. Siguran sam da je podigla vitamin B12 u serumu do neslućenih visina. Bilo bi bacanje novca ponovno je testirati.

Možda je ona jedna od onih kojima funkcija enzima postupno slabi s godinama. No ova je pacijentica vraćena u normalu ogromnim količinama vitamina. Moguće je čak da su određeni metabolički putevi koji normalno ne angažiraju vitamin B12, zamijenili putove i iskoristili ovaj ojačani set enzima. Kako god, nekoliko injekcija B12 pretvorilo je plačljivu, teturajuću staricu u živahnu, stariju kućanicu punu energje koja je ponovno mogla preuzeti aktivnu ulogu u životu i uživati u ostatku svojih godina.

Upravo se o takvim transformacijama radi kad je u pitanju kemija i prehrana.

——————————————————————————–

Vitamin B12 i Nobelova nagrada
Otkriće, opis, izdvajanje i sinteza B12 dobar su primjer znanosti u najboljem svjetlu što je kao rezultat imalo 4 Nobelove nagrade, tri iz kemije i jedna iz medicine.

1934: Whipple (California), Minot i Murphy (Massachusetts) dobili su Nobelovu nagradu iz fiziologije i medicine za otkriće “faktora anti-perniciozne anemije” u jetri.

1964: Dorothy Crowfoot Hodgkin (Oxford) dobila je Nobelovu nagradu iz kemije za analizu kristalne strukture kristala B12, uporabom nove rentgenske tehnike.

1965: R. B. Woodward (Harvard), radeći s B12, dobio je Nobelovu nagradu iz kemije za istaknute rezultate u umijeću organske sinteze.

1981: K. Fukui (Kyoto) i R. Hoffman (Cornell), radeći s B12, dobili su Nobelovu nagradu iz kemije za kvantnomehaničke studije kemijske reaktivnosti.
——————————————————————————–

Izvori vitamina B12
Mekušci (školjke, kamenice, dagnje, itd.) 85g 84,1 mikrograma
Jetra goveđa, 1 šnita 47,9 mikrograma
Pastrva, divlja, 85g 5,4 mikrograma
Losos, 85g 4,9 mikrograma
Pastrva, uzgojena, 85g 4,2 mikrograma
Goveđi but, 85g 2,4 mikrograma
Jogurt 1,4 mikrograma
Mlijeko, 2,5dl 0,9 mikrograma
Svinjetina, sušena šunka, iz limenke, 85g 0,6 mikrograma
Jaje, tvrdo kuhano 0,6 mikrograma
Pileća prsa, 1/2 prsa 0,3 mikrograma


RDA za vitamin B12 (Recommended Daily Allowance)

Dob RDA
0-6 mjeseci nema RDA
7-12 mjeseci nema RDA
1-3 godine 0,9 mikrograma
4-8 godina 1,2 mikrograma
9-13 godina 1,8 mikrograma
14 i više 2,4 mikrograma
Trudnoća 2,6 mikrograma
Laktacija 2,8 mikrograma


——————————————————————————–

IZVORI

1.HL Newbold, Mega-Nutrients, The Body Press, 1987.
2.HL Newbold, Mega-Nutrients, The Body Press, 1987.
3.Herbert V and Das KC. Folic acid and vitamin B12. In: Shils ME, Olson JA, Shike M, eds. Modern Nutrition in Health and Disease. 8th ed. Philadelphia, Lea & Febiger, 1994:402-25.
4.Doscherholmen A and others. Proc Soc Exp Biol Med 1975 Sep;149(4):987-90; DoscherholmenA and others. Br J Haematol 1976 Jun;33(2):261-72
5.Tucker KL and others. Am J Clin Nutr 2000;71:514-522
6.www.vegsoc.org/info/b12.html
7.www.slowfood.com/img_sito/riviste/slow/EN/22/crudo.html.
8.Reddy KP and others. J Dairy Sci 1976 Feb;59(2)191-5.
9.Herbert V and Das KC. Folic acid and vitamin B12. In: Shils ME, Olson JA, Shike M, eds. Modern Nutrition in Health and Disease. 8th ed. Philadelphia, Lea & Febiger, 1994:402-25.
10.Dong A and Scott SC. Ann Nutr Metab 1982;26(4):209-16.
11.Nature’s Way 1979;10:20-30.
12.Herbert V. Am J Clin Nutr 1987;46:387-402.
13.Brandt LJ and others. Ann Intern M 1977 Nov;87(5):546-51.
14.Herbert V and Das KC. Folic acid and vitamin B12. In: Shils ME, Olson JA, Shike M, eds. Modern Nutrition in Health and Disease. 8th ed. Philadelphia, Lea & Febiger, 1994:402-25.
15.Institute of Medicine. Food and Nutrition Board. Dietary Reference Intakes: Thiamin, riboflavin, niacin, vitamin B6, folate, vitamin B12, pantothenic acid, biotin, and choline. National Academy Press. Washington, DC 1998; Snow CF. Arch Intern Med 1999;159:1289-98.
16.Herbert V and Das KC. Folic acid and vitamin B12. In: Shils ME, Olson JA, Shike M, eds. Modern Nutrition in Health and Disease. 8th ed. Philadelphia, Lea & Febiger, 1994:402-25.
17.Cullen RW and Oace SM. J Nutr 1978 Apr;108(4):640-7.
18.Louwan MWJ and others. Am J Clin Nutr 2002 Sep;72:762.
19.Mitsuyama Y and Kogoh H. Japan J Neurol & Psychi 1988;42(1):65-71.
20.www.johndommissemd.com/report4.html
21.Tucker KL and others. Am J Clin Nutr 2000;71:514-522
22.McCaddon A and Kelly CL. Age and Aging, 1994 July;23:334-37
23.Van Goor and others. Age and Aging 1995;24:536-12
24.Healton EB and others. Medicine 1991;70:229-45
25.Martin DC and others. Journal of the American Geriatric Society 1992;40:168-72.
26.Chao CL and others. American Journal of Cardiology 1999 Dec 1;84:1359-61.
27.Hernandez BY and others. Cancer Causes Control 2003 Nov;14(9):859-70.
28.Zhang SM and others. J Natl Cancer Inst 2003 Jul 16;95(14):1091; Choi SW. Nutr Rev 1999 Aug;57(8):250-3.
29.Hultdin J and others. Int J Cancer 2005 Feb 20;113(5):819-24.
30.http://www.news-medical.net/print_article.asp?id-213.
31.http://www.annieappleseedproject.org/studofvitb12.html.
32.Max Gerson, MD. A Cancer Therapy: Results of Fifty Cases. Totality Books, Del Mar, California, 1958. 1975.
33.Kira J and others. Int Med 1994;33:82-6.
34.Curtius H and others. Journal Neurological Trans 1982;55:301-8; Leeming R and others. Journal Mental Def Research 1982;26:21-5.
35.Davidson S. J Flor Med Association 1954:15:717-20.
36.Kumar S. Neurol India 2004 Mar;52(1):122-3.
37.Dallosso H and others. Eur J Clin Nutr 2004 Jun 58(6):920-6.
38.Bianchi A and others. Vitamin Horm 2004;69:297-312
39.Jaialudin MA. Methods Find Exp Clin Pharmacol 1995;17:539-544.
40.Benito-Leon J and Porta-Etassam, J. New England Journal of Medicine 2000 342(13):981.
41.Sandler B and Faragher B. Infertility 1984:7;133-8.
42.Kumamoto Y and others. Acta Urol Japan 1988;34:1109-32.
43.Bennett M. J Reprod Med 2001 Mar;46(3):209-12.
44.Carmel R and others. N Engl J Med 1988;319:70-5.
45.Tucker LK and others. J Bone Miner Res 2005 Jan;20(1):152-8.
46.Melton ME and Kochran ML. Metabolism: Clin & Exp 1994 Apr;13(4):468-9.
47.Palteil O and others. American Journal Hematology 1994;47:167-71.
48.Garrison R and Somer E. The Nutrition Desk Reference, Chapter 5. Vitamin Research; Selected Topics. Keats Publishing, New Canaan, CT 1985, pp 93-4.
49.Peisner B. Dtsch Med J. 1955 Aug 15;6(15-16):519-22; Neber H. Munch Med Wochenschr 1955 Aug 26;97(34):1102-3.
50.Ruedemann R. AMA ARch Derm Syphilol 1954 Jun;69(6):738-9.
51.Juhlin L and Olsson NJ. Act Derm Venereol 1997;77:460-462; Mori K and others. J Dermatol 2001 May;28(5):282-5.
52.Bhatt HR and others. Lancet 1983;2:572
53.Reported in Body, Mind and the B Vitamins, Ruth Adams and Frank Murray, Larchmont Books, Los Angeles, CA. 1979.
54.New Scientist, August 13, 1964; Larner AN. Int J Clin Pract 2004 Oct;58(10):977-8.
55.Shemish A and others. American Journal of Otolarygol 1993;14:94-9; Am J Clin Nutr March 1999;69:564-71
56.Groenen PM and others. Am J Obstet Gynecol 2004 Jul;191(1):11-17.
57.Henley S. Body Forum 1977 Jan 30;2(7):20; Sutterlin MW and others. Eur J Obstet Gynecol Repord Biol 2003 Mar 26;107(1):57-61; Lussana F and others. Thromb Res 2003;112(1-2):37-41
58.Dreizen S. Int J Vitam Nutr Res 1979;49(2):220-8.
59.Tamura J and others. Clin Exp Immunol 1999 Apr;116(1):28-32.
60.Anyanwi EC and others. Scientific World Journal 2004 Aug;4:736-45.
61.Watson WP and others. Chem Res Toxicol 2004 Dec;17(12):1562-7.
62.Jain ASC and Mukerji DP. J Indian Med Assoc 1960;35:502-5.
63.Okawa M and others. Sleep 1990;13:1-23.
This article appeared in Wise Traditions in Food, Farming and the Healing Arts, the quarterly magazine of the Weston A. Price Foundation, Spring 2005.
About the Authors

Sally Fallon Morell is the author of Nourishing Traditions: The Cookbook that Challenges Politically Correct Nutrition and the Diet Dictocrats (with Mary G. Enig, PhD), a well-researched, thought-provoking guide to traditional foods with a startling message: Animal fats and cholesterol are not villains but vital factors in the diet, necessary for normal growth, proper function of the brain and nervous system, protection from disease and optimum energy levels. She joined forces with Enig again to write Eat Fat, Lose Fat, and has authored numerous articles on the subject of diet and health. The President of the Weston A. Price Foundation and founder of A Campaign for Real Milk, Sally is also a journalist, chef, nutrition researcher, homemaker, and community activist. Her four healthy children were raised on whole foods including butter, cream, eggs and meat.
Mary G. Enig, PhD is an expert of international renown in the field of lipid biochemistry. She has headed a number of studies on the content and effects of trans fatty acids in America and Israel, and has successfully challenged government assertions that dietary animal fat causes cancer and heart disease. Recent scientific and media attention on the possible adverse health effects of trans fatty acids has brought increased attention to her work. She is a licensed nutritionist, certified by the Certification Board for Nutrition Specialists, a qualified expert witness, nutrition consultant to individuals, industry and state and federal governments, contributing editor to a number of scientific publications, Fellow of the American College of Nutrition and President of the Maryland Nutritionists Association. She is the author of over 60 technical papers and presentations, as well as a popular lecturer. Dr. Enig is currently working on the exploratory development of an adjunct therapy for AIDS using complete medium chain saturated fatty acids from whole foods. She is Vice-President of the Weston A Price Foundation and Scientific Editor of Wise Traditions as well as the author of Know Your Fats: The Complete Primer for Understanding the Nutrition of Fats, Oils, and Cholesterol, Bethesda Press, May 2000. She is the mother of three healthy children brought up on whole foods including butter, cream, eggs and meat.

Izvor http://mudrepredaje.com/?page_id=729

Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.