Sveti Srđu, ne daj grđu! – pjesma dubrovačkih Srba

  

SVETI SRĐU, NE DAJ GRĐU!

Starac Srđ¹ je njegda bio
Straža gradu Dubrovniku,
Pa je Vlahu², čilom drugu
Mjesto davno ustupio.
A i Vlaho ćaše skoro
Pred Dubravkom³ uzmaknuti,
Da je vr’jeme ugađalo.
No unatoč čilom Vlahu
I Dubravku nesuđenom,
Starog Srđa svetitelja
Još se spomen utro nije,
Pače živi k’o i prije,
Jer s narodom srastao je.
Bog istina, jer ga širom
Svojim svecem narod glasi,
I srpskom ga slavom krasi,
Srđev⁴ dan je krsno ime.
A na osob jošte živi
Sveti starac, moćni, parac
U uzdahu i molitvi,
Što mu vjerni puk podiže,
Puk podiže Dubrovački,
Kad ga teški jadi pašu,
Pa isturi riječ našu:
“Sveti Srđu, ne daj grđu!“
Sitno d’jete od matere
Taj sam usklik često čuo
Kad bi jadna od zla gore
Uklinjala da je mine.
Taj i danas još odl’jega
Vrući vapaj b’jedna puka,
Jer spomena starac blaga
Za sobom je vidna traga
Ostavio siročadi;
A srdašcu nevoljnomu
Jad se stiša i oblakša,
Kad prokipi i na usta.
To je čudo, Božje čudo
Da zaborav svojim plaštom
Nije i to zagrnuo.
Kako mnoge druge stvari!
To je čudo, pravo čudo,
Ma da nema Srđu hrama,
Pa ni one na vidiku
Bogomolje njemu svete
Navrh brda iznad grada,
S čega brdo Srđ se zove⁵.
Po tom brdu v’jekovima
Skladne vile rojile su;
Po tom brdu svake zgode
Uzastopce stizale se;
Podno brda mudri ljudi
Pametno su zborovali;
Podno brda pregaoci
Viteški su djelovali.
To je brdo sve gledalo,
Sve slušalo i saznalo,
Zapamtilo, te sve znade;
Pa će novom glasonoši
Nadisajem svoga sveca
Svake v’jesti šaptat vjerno,
A glasnik će glasit smjerno
I objavljat voljnom sv’jetu
Svake zgode i nezgode,
Što su gradom promahnule
I narodom uzdrmale.
Za to evo novi glasnik
Velikoga ujme Boga
A pod krilom starog sveca
I s njegov’jem blagoslovom
Imenom se ist’jem krsti,
Te postaje imenjakom
Starog parca svetitelja,
A i rodnog brda Srđa.
No već zorom prvog dana
Svoga mladog živovanja
Na ino mu ne može se
A da starog Svetitelja
Dubrovačkog ne sjeti se.
Ogledajuć naokolo,
I videći jad i tugu
Patničkoga srpskog roda
Širom svuda i ovuda,
Eda li se na ovome
Nesmiljeni usud m’jeni,
Pa da narod prokušani
Goremu se jadu ugne,
Novi vjesnik domorodni
Vruć podire uzdah sjetni
Iz srdašca objadana
Svetitelju imenjaku:
“Sveti Srđu, ne daj grđu!“

1 Prvi odvjetnici pred Bogom države Dubrovačke bjehu sv. Srđ i Bak (Sergius et Bacchus)

 

2 Drugi zaštitnik Dubrovački bješe sv. Vlaho (S. Blasius), koji je i danas.

3 Oko polovine minuloga vijeka bjehu prenesene iz Rima u Dubrovnik moći sv. Dubravka (S. Silvanus) i sahranjene u crkvu sv. Vlaha

4 Gdje je od prilike sadašnja tvrđava, no malo niže, navrh brda iznad Dubrovnika bješe crkvica posvećena svetome Srđu, odakle brdu i ime. Crkvica je davno razorena. I u gradu ispod Svete Marije bila je bogomolja posvećena sv. Srđu.

Dubrovački časopis “Srđ“, broj 1, Dubrovnik 15. januara 1902.

* “Srđ“ je bio časopis za afirmaciju i popularizaciju književnih i naučnih dostignuća, osnovan 1902. godine u Dubrovniku. Izlazio je dva puta mjesečno, polovinom i krajem mjeseca, od 15. januara 1902. do 15. maja 1908. godine. Štampan je na srpskom jeziku, na ćiriličnom i latiničnom pismu. List je pokrenut sa željom “…da Srđ postane književno glasilo sviju Srba na primorju.“ Naziv je dobio po brdu Srđ u čijem podnožju se nalazi staro gradsko jezgro, u kojem se nalazila i štamparija. Nikola Tolja se u doktorskoj disertaciji o časopisu Srđ osvrnuo i na razloge za taj naziv:

„Iako je Jiriček (izgleda još neki) prigovarao nazivu časopisa, njegovi pokretači bili su uporni u tome da se nazove Srđ. Uredništvo ne skriva upućene im zamjerke: „… Nek su naši prijatelji zamjerili imenu našeg lista. „Srđ“, vele oni posve lokalno ime. Ne čudimo se zamjerci, jer dan današnji traže se imena opće poznata, kao Vila, Zora, Prosvjeta i ost. A da ih upitamo što je „Srđ“, bojimo se bi li koji znao odgovoriti. Po tome evo nas da se razjasnimo…“ Obrazlaže se, zatim, kako je na brdu Srđ iznad Dubrovnika nekada bila crkvica Sv. Srđa i Baka, koji su bili zaštitnici Grada prije Sv. Vlaha. Doduše, kažu oni, i Sv. Vlaho „istočni je svetac“, ali Sv. Srđ je stariji i da tako rečemo istočniji“. Radi toga, kao i radi znamenitosti brda iznad Grada – koje je kako tvrde, znamenitije od Avale, Lovćena, Stražilova – zavređuje da časopis nosi to ime, jer se i prema ostala tri navedena srpska brda nadjevaju imena časopisa, listova i kalendara.” (Izvor teksta o časopisu: Vikipedija)

Tekst u celosti preuzet sa sajta Vdovdan.org