"Zavist je hiljadu puta gora od gladi, jer je to duhovna glad."
~ Miguel de Unamuno
Vjerovatno ste više puta suočili sa situacijom kada jednostavno blistate
od sreće, i želite da podijelite taj osjećaj sa cijelim svijetom, a
kao odgovor dobijate - samo poprijek pogled i neodobravanja. Zašto vaša
unutrašnja svjetlost toliko iritira ljude koji žive u tami?
Zaista, to se dešava često. U našem životu postoje ljudi koji su bukvalno ispunjeni svjetlošću i osvjetljavaju sve oko sebe, a oni koji "zrače suprotno" zaslijepljuju nas svojom toksičnošću. Najnevjerovatnije je da se ove otrovne "lampe" pojavljuju tačno u trenutku kada smo srećni i želimo da "zagrlimo cio svijet" - da podelimo svoju radost sa svima.
"Zavist je hiljadu puta gora od gladi, jer je to duhovna glad", - Miguel de Unamuno, španski filozof.
U stvari, ove ljude vi apsolutno ne zanimate i nijeste im potrebni, baš kao što su i oni za vas - vrlo destruktivni. Zaista, pravi prijatelji su oni koji ne samo da pružaju rame u teškim vremenima i podržavaju, već i dijele radost i sreću sa vama.
Svjetlost i tama su djelovi prirode čovjeka. Neko u duši ima svjetlost, neko - tamu, odnosno zavist i zlobu. Problem je što moramo komunicirati sa tim "nosiocima tame", a na žalost moramo reći, da oni truju našu "svjetlost". Svjetlost drugih duša bukvalno im para pogled, izaziva "otrov" i gnjev.
Činjenica je da nekim ljudim treba da vam oduzmu vašu svjetlost da bi se osjećali bolje.
Oni izgledaju kao gljive koje su naizgled jestive, ali u stvari su opasne po život. Isto je i sa ovim zlim ljudima: oni pridobijaju naše povjerenje, zaklinju se u vječnu ljubav i prijateljstvo, ali u stvarnosti žele samo jednu stvar - da truju. Da ne svijetlimo tako jarko, iritirajući ih svojom radošću i otvorenošću.
Ali ako osoba nije u stanju da dijeli našu sreću, šta onda radimo pored nje? Isključivanje svjetlosti je vrlo lako, ali ponovo da je upalimo - ne uspijeva nam uvijek. I što duže ostanemo sa toksičnim ljudima, to je teže vratiti se kasnije u svoje pređašnje stanje.
Kada nam je radost na duši, žurimo da podijelimo sa onima koje dobro poznajemo. Ovo je apsolutno normalna reakcija: želimo reći drugima da smo našli - našu malu sreću na Zemlji.
Zaista, to se dešava često. U našem životu postoje ljudi koji su bukvalno ispunjeni svjetlošću i osvjetljavaju sve oko sebe, a oni koji "zrače suprotno" zaslijepljuju nas svojom toksičnošću. Najnevjerovatnije je da se ove otrovne "lampe" pojavljuju tačno u trenutku kada smo srećni i želimo da "zagrlimo cio svijet" - da podelimo svoju radost sa svima.
"Zavist je hiljadu puta gora od gladi, jer je to duhovna glad", - Miguel de Unamuno, španski filozof.
U stvari, ove ljude vi apsolutno ne zanimate i nijeste im potrebni, baš kao što su i oni za vas - vrlo destruktivni. Zaista, pravi prijatelji su oni koji ne samo da pružaju rame u teškim vremenima i podržavaju, već i dijele radost i sreću sa vama.
Svjetlost i tama su djelovi prirode čovjeka. Neko u duši ima svjetlost, neko - tamu, odnosno zavist i zlobu. Problem je što moramo komunicirati sa tim "nosiocima tame", a na žalost moramo reći, da oni truju našu "svjetlost". Svjetlost drugih duša bukvalno im para pogled, izaziva "otrov" i gnjev.
Činjenica je da nekim ljudim treba da vam oduzmu vašu svjetlost da bi se osjećali bolje.
Oni izgledaju kao gljive koje su naizgled jestive, ali u stvari su opasne po život. Isto je i sa ovim zlim ljudima: oni pridobijaju naše povjerenje, zaklinju se u vječnu ljubav i prijateljstvo, ali u stvarnosti žele samo jednu stvar - da truju. Da ne svijetlimo tako jarko, iritirajući ih svojom radošću i otvorenošću.
Ali ako osoba nije u stanju da dijeli našu sreću, šta onda radimo pored nje? Isključivanje svjetlosti je vrlo lako, ali ponovo da je upalimo - ne uspijeva nam uvijek. I što duže ostanemo sa toksičnim ljudima, to je teže vratiti se kasnije u svoje pređašnje stanje.
Kada nam je radost na duši, žurimo da podijelimo sa onima koje dobro poznajemo. Ovo je apsolutno normalna reakcija: želimo reći drugima da smo našli - našu malu sreću na Zemlji.
Svako to radi na svoj način. Neko napiše post na društvenoj mreži, neko nazove i kaže najnovije vijesti, neko piše stihove ... Postoji puno načina, ali suština je ista - želimo da podijelimo svoju radost sa nekim, tako da i njima bude svjetlije na duši.
"Drago mi je što se radujete, što se radujete mojoj sreći."Ako u takvim trenucima naletite na nezadovoljne i zavidne poglede - ne možete zamisliti ništa gore. Radost - biva kao rukom "odnešena". Samo izraz lica sagovornika (ili intonacija) dovoljna je da shvatimo: naša radost je nekome kost u grlu.
- Paul Auster, američki pisac.
Tim više što smo, očekivali osmjeh za uzvrat, radostan smijeh i zadovoljstvo: "Oh, to je fantastično! Čestitam, druže! "
I svjetlost počinje da blijedi ... Kao da nam je neko presjekao krila u letu. Emocije blijede, radost negde odlazi ...
Ako se ovo ponavlja sa vašim prijateljem ili voljenom osobom - vrijeme je da razmislite šta zapravo radite zajedno. Sreća je zaista zarazna, ali samo za one koji takođe svijetle iznutra.
Kod "ljudi tame" tuđa radost izaziva nelagodu i agresiju. Samo ne mislite da je problem u vama! Njihova nezdrava reakcija povezana je isključivo sa njihovim traumama i kompleksima.
Vaša svjetlost treba da svijetli i osvjetljava ovaj svijet dobrotom i radošću. A ljudi koji žive u tami ne bi trebali da se miješaju u njega. Udaljite ih hrabro i nastavite da se radujete u životu!
"Ako je smijeh zarazan, hajde da napravimo epidemiju." -
Pablo Pacanowski
Prevod teksta: https://www.cluber.com.ua/lifestyle/psihologiya-lifestyle/2019/09/kogda-vy-izluchaete-svet-razdrazhaete-teh-kto-zhivet-v-temnote/
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.