уторак, 12. фебруар 2019.

Sveta tri Jerarha nas savetuju: Nervoza i neslaganje u kući

  

Tri svetitelja nam šalju poruku da sloga mora da bude na prvom mestu, sloga pa skromnost. Tako mora biti i u našim porodicama, sloga i skromnost su dve osobine koje treba svako od nas da poseduje.

Često baš ta osobina, kada prećutiš i ponziše se gradi mir, na kraju sve bude dobro. Ima jedna lepa pouka koja kaže „Na kraju sve će biti dobro, ako nije dobro, onda to nije kraj“.

O sveta tri Jerarha:

Svetitelji: Vasilije Veliki, Grigorije Bogoslov i Jovan Zlatoust imaju svaki posebno svoj dan praznovanja u mesecu januaru i to: Vasilije Veliki 1. januar, Grigorije Bogoslov 25. januar i Jovan Zlatoust 27. januar i 13. novembar. A ovaj zajednički praznik ustanovljen je u XI veku za vreme cara Aleksija Komnena. Jednom nasta odnekuda raspra u narodu oko toga, ko je od ove trojice najveći. Jedni uzdizahu Vasilija zbog njegove čistote i hrabrosti; drugi uzdizahu Grigorija zbog njegove nedostižne dubine i visine uma u bogoslovlju; treći uzdizahu Zlatousta zbog njegove čudesne krasnorečivosti i jasnoće izlaganja vere.

I tako, jedni se nazvaše vasilijani, drugi grigorijani, a treći jovaniti. No promislom Božjim ovaj spor bi rešen na korist crkve i na još veću slavu trojice svetitelja. Episkop evhaitski Jovan (14. juna) imade jednu viziju u snu, naime: najpre mu se javiše svaki od ova tri svetitelja, napose u velikoj slavi i neiskazanoj krasoti, a potom sva tri zajedno. Tada mu rekoše: „Mi smo jedno u Boga, kao što vidiš, i ništa nema u nama protivrečno… niti ima među nama prvog ni drugog“. Još posavetovaše svetitelji episkopa Jovana da im on napiše jednu zajedničku službu i da im se odredi jedan zajednički dan praznika. Povodom ovoga divnog viđenja spor se reši na taj način što se odredi 30. jan. kao zajednički praznik za sva tri ova jerarha. Ovaj praznik grčki narod smatra ne samo crkvenim nego i svojim najvećim nacionalnim i školskim praznikom.

Veliki je posao „građenje kuće“, još veći „građenje mira u kući“, ništa manji sem što nema fizičkih napora, radnika, cementa, peska, ali mnogo ljubavi da.

Mnogi bi posegli za nekim lakim rešenjem, ali to nije tako lako ako se tako radi i rešava. Potrebno je da za početak našom dobrom voljom i mirnim mislima gradimo mir među ukućanima, da sve to radimo sa velikim trpljenjem, ne osijono sa puno gordosti.

Nije rešenje samo osveštati svoj dom, mnogo je dublje angažovanje svih ukućana za mir i poredak. No, nećemo ni tu činjenicu zanemariti, zanimljiv je primer naše braće Grka, kad god bi osetili neki nemir u domu oni bi pozvali sveštenika da osveti vodicu, što je jako lepa praksa. Kod nas, postoji slavska i vaskršnja vodica i nije loše za dom da je imamo i primamo sveštenika u kuću.

Svakako, trebalo bi i dom osveštati, to su jako bitne stvari, ali i to su samo delovi „mira“ koji nam treba. U našem domu se trebamo moliti, paliti kandilo, paliti tamjan, a sve to raditi nekako skrušeno, skromno, za dobrobit duše, nikome ne smetati, moliti se za svoje ukućane, čitati sveto Pismo.
Kako vi gledate na mir u svom domu?

Izvor: beogradskiportal.rs
 

Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.