субота, 13. август 2016.

Pustiti ili čvrsto zgrabiti?

Jeeno od najvećih umijeća u odnosu je znati gdje i kada pustiti, a kad biti čvrst. "Pravog muškarca, s kojim ćete trajati, nećete prepoznati po izgledu, po diplomi, po inteligenciji. Onog pravog prepoznat ćete po načinu kako vas drži za ruku, kako vas ljubi, kako vas grli - ni prečvrsto da ostanete bez daha, a ni prelabavo da nestanete bez traga. Pravi vas drži taman onako kao treba, da znate čiji ste."

Svi imamo potrebu kontrolirati određene situacije u životu, inače bismo se osjećali bespomoćnima. No, ako se kontrola pretvori u stalan grč, može nas odvesti u pretjerano razmišljanje koje nas odvaja od stvarnosti. Ipak, svi možemo postati majstori koji znaju kada se treba boriti za cilj, a kada se prepustiti struji života

Od nemoći do pretjerane kontrole

Jedan od najvećih problema na putu osobnog razvoja jest razlučiti kada otpustiti, a kada preuzeti kontrolu. Prevelika potreba za kontrolom stvara grč, a pretjerano otpuštanje kontrole vodi u apatiju i pasivnost. Dobar osjećaj kontrole svima nam je potreban. Živjeti u potpunoj prepuštenosti životnom toku možda zvuči kao ideal lakog života, ali u realnosti se svodi na život bez ciljeva i stremljenja, a samim time i bez samoostvarenja.
Osim toga, kad sami ne vodimo svoj život, to ostavlja prostora našim bližnjima – roditeljima, partneru, obitelji – da kroje planove za nas, što vodi prema kroničnom stanju nemoći koje najslikovitije možemo opisati kao unutarnje mrtvilo.

Um preko tijela šalje poruke

Odluke, odgovornosti, planovi, stremljenja prema svojim ciljevima – sve nam to treba kako bismo imali osjećaj da živimo svoj život. A opet, s druge strane, često se događa da ciljeve ne možemo ostvariti onako kako smo zamislili pa se nađemo u situaciji da gubimo snagu u stalnim pokušajima da idemo putom koji nam se ne otvara.
Tako će se netko mučiti stalnom usmjerenošću na zarađivanje novca, netko će se fokusirati na to da mora imati dijete, a netko će stalno razmišljati o tome kako promijeniti partnera – kako ga učiniti pažljivijim, odgovornijim, više posvećenim obitelji... Mada su sve te tri stavke važne – i zarada, i obitelj, i partnerstvo – stalna usmjerenost na nešto što se ne mijenja vodi samo u previše razmišljanja. Um vrti misli zbog kojih imamo dojam da se nešto događa, da nešto postižemo, a zapravo se samo trošimo i stvaramo si nepotreban grč.
Pretjerana kontrola je na snazi svaki put kada previše razmišljamo o nečemu i kada osjećamo da nas to razmišljanje umara. Dok um preslaguje misli i vrti slike, tijelo upada u osjećaj nemoći. Um kaže: „Naći ću rješenje, ja to mogu, imam kontrolu.“ Tijelo kaže: „Ne mogu, opusti se i osjeti me.“ Dakle, kad god umom „udaramo o zid“ pokušavajući promijeniti neku situaciju ili osobu, tijelo postaje teško i iscrpljeno jer je to jedini način na koji tijelo umu može poslati poruku koja glasi: „Ne možeš, otpusti to!“

Otpuštanje kontrole

Ne možete promijeniti suprugove osobine ličnosti. Ne možete prisiliti šefa na poslu da gleda u vašem smjeru i primijeti vaš rad. Ne možete se probiti sa svojim poslovnim projektom ako tržište nije spremno za njega. Što prije odustanete od upiranja u pravcu u kojem ne ide, to ćete više snage imati za ono što možete napraviti. Na primjer, ne možete promijeniti činjenicu da, primjerice, živite u oskudnim uvjetima i da morate puno raditi, a malo vam vremena ostaje za ono u čemu zaista uživate – recimo da je to izrada nakita.
Ne možete to promijeniti, ali u trenutku kada prestanete trošiti energiju na razmišljanje o tome kako je svijet nepravedan i kako neki drugi imaju, a vi nemate, ostat će vam snage da se prvom prilikom zaista i bavite svojim kreativnim radom. Tu, naravno, nije kraj pozitivnom učinku otpuštanja kontrole na mjestu na kojem je ta kontrola ionako nefunkcionalna. Bavljenje kreativnim poslom može vas dodatno oraspoložiti, što vas onda snaži za obavljanje posla i, primjerice, za druženje s prijateljima.

Jačanje bliskosti

Otpuštanje kontrole u jednom području života automatski otvara mogućnost kontrole na nekom drugom životnom području. Na primjer, ako otpustite stalnu potrebu da svog supruga učinite drugačijim, ostat će vam puno više snage da sa svojim suprugom komunicirate i pokažete mu kako se uz njega, takvog kakav on jest, osjećate.
Ovo je ujedno i jedan od najčeš­ćih komunikacijskih problema u vezama i brakovima – partneri jedan drugome stalno govore kakvi bi trebali biti i kako bi se trebali ponašati, umjesto da jedni drugima pokazuju kako se osjećaju dok su s njim ili njom u vezi. Ako pokazujete svoju stranu i otkrivate partneru kako se osjećate kada se on ponaša na određeni način, onda postoji mogućnost da će to partner razumjeti i uvažiti ili neće razumjeti i uvažiti, nego će vam dati do znanja kako se on uz vas osjeća i zbog čega se na određeni način ponaša.
I jedno i drugo mogu voditi prema zbližavanju. Ako i ne odvede prema zbližavanju, barem znate da ste probali. A ako u odnosu, umjesto razotkrivanja sebe, stalno kritizirate partnera i dajete mu naputke za ponašanje, onda se bliskost sigurno neće povećati.

Životnost kao ideal

U vezama, baš kao i u odnosu sa samim sobom i u odnosu s dragim ljudima, važno je njegovati – životnost. Živi odnosi pune nas energijom i osnažuju nas za razne životne teškoće i izazove. A da bi blizak odnos ostao živ, stalno je potrebno razotkrivanje sebe na nekoj novoj razini. Ako si priznamo da u konačnici ne poznajemo sebe i da ćemo se cijeli život upoznavati, onda imamo mogućnost i stvarati odnose u kojima ćemo se i međusobno stalno upoznavati.
Graditi žive odnose znači sudjelovati u njima sa što širim spektrom svojih osjećaja, a to uvijek predstavlja svojevrstan rizik. Pri svakom izlaganju sebe, svog unutarnjeg svijeta i svojih osjećaja, možemo ostati nedoživljeni ili povrijeđeni. No, upravo to preuzimanje rizika čini da se u odnosima osjećamo živima.
Životnost je ideal kojem vrijedi težiti. Ljudi zbog pomanjkanja životnosti povlače razne „lude“ poteze – zaljub­ljuju se nakon što su osnovali obitelj s troje djece, povlače pretjerano ambici­ozne poslovne pothvate koji propadaju jer nisu bili dovoljno realistično osmišljeni i slično. Dok povlače te „lude“ poteze, ljudi se osjećaju živima, život im je napokon ispunjen uzbuđenjima.
No, nije potrebno povlačiti tako drastične poteze. Naprotiv, takvi potezi obično ne završavaju u skladu sa željama i planovima. Puno je bolje trajno unositi uzbuđenje u život tako da živimo odnose u kojima se maksimalno izražavamo i dovoljno redovito izlazimo iz poznate zone ugode te prihvaćamo prilike koje nas možda pomalo i plaše.

Živjeti život koji osjećamo svojim

„Život pun života“ možda zvuči pomalo besmisleno, ali upravo je to ono čemu svi težimo. Želimo se osjećati živima, a tako se osjećamo ako gradimo žive odnose s ljudima koji su nam bliski, ako otpuštamo kontrolu ondje gdje je ona neprikladna, a preuzimamo kontrolu ondje gdje možemo vlas­titim potezima napraviti nešto u skladu sa svojim željama i stremljenjima.
Živjeti život koji osjećamo svojim stalno je nov izazov jer puno toga u životu nismo birali sami. Ipak, možemo istraživati što je ono što nas čini da se osjećamo živima u odnosima, u poslu, u odnosu sa sobom – i tome stremiti. Životnost je vrijednost koju se zaista isplati njegovati.
 
Tomica Šćavina
 
Izvor  Sensaklub hr

Нема коментара:

Постави коментар