Kada puniš trideset pet i više, svi prijatelji i poznanici počinju delikatno da te kao umiruju, kažu, da se sa godinama povećava kvalitet, kao dobrom alkoholnom piću, da godine u velikoj mjeri utiču na kvalitet i vrijednost. Da, u pravu su: što je više godina, tim je bolja samokontrola.
Koliko problema biva u životu zbog toga što ne možeš da sačekaš!
Nestrpljenja, toga kod nas žena, po pravilu, ima previše (da ga je manje
ne bi škodilo), a upravo treba - sačekati. Ne treba pucati odmah, kad
te šef ukori. Ne treba odgovoriti trenutno, kada se grubo odnose prema
tebi u prodavnici ili transportu.
Ne treba zvati muškarca koji ne
pokazuje interesovanje za tebe. Ne treba ići kod voljenog odmah nakon
svađe da se pomiriš, kad je on kriv.
Ne treba vikati, kada je muž bez razloga povisio ton. Ima još mnogo toga "ne", jer kad si mlad, emocije i hormoni - rade van granica, a ljubavi prema sebi nemaš dovoljno.
Kada postaneš zrela ličnost, čak i oni koji su te ranije uvijek mogli da izbace iz takta, kažu: "Pa, ti si uzdržana.". A ti ne znaš da li da se raduješ zbog toga ili ljutiš. Jer, s jedne strane, uzdržanost - definitivno nije znak mladosti, a s druge strane, ponekad si zadovoljan zbog toga što znaš da upravljaš sobom, da samokontrola - nije pusta riječ, i da ti to možeš.
U vašem životu, vjerovatno, dešavalo se ili se dešava nešto slično ...
Veoma je teško zaustaviti tok svijesti, kada uragani bijesne u duši. Takvo kontrolisanje sebe je visoka klasa. Onaj ko može u pravom trenutku samo da kaže sebi: "Stop!", definitivno je u stanju da pobijedi u bilo kom ratu i bilo kojoj partiji.
Na vama je da izaberete šta će vam pomoći u tome: da li da brojite do deset, ili stotinu, pomnožite trista šezdeset pet sa dvjesta četrdeset sedam u mislima, brojite sve okololo crvene predmete. Ili razbijete svoj mobilni telefon, ako ruka krene da bira broj. Ili da pođete u kupatilo da se isplačete. Ili da izađete na ulicu i svoj rejon okružite petnaest puta. Ima još gomila načina da dovedete sebe u stanje osjećanja samouvažavanja.
Jednom u životu dođe vrijeme kada shvatiš da će sve tvoje biti tvoje, i zajedno sa tim dolazi spokoj. Počinješ jasno da shvaćaš da najbolji izbor možda nije onaj kojeg ti sudbina baca u sadašnjem trenutku.
Da ako iz nekog razloga želiš da plačeš, to treba odmah da uradiš, ali pisma i SMS poruke treba da šalješ ujutru (sa zorom na ulici nastupiće i zora u duši). Da će posle tvoje trideset i pete, biti i trideset šesta i trideset sedma ... I život neće stati: i dostojan muškarac će se sresti, i djeca roditi, i posao će ti biti po volji. Šta tek reći za dvadeset pet?
Ne treba vikati, kada je muž bez razloga povisio ton. Ima još mnogo toga "ne", jer kad si mlad, emocije i hormoni - rade van granica, a ljubavi prema sebi nemaš dovoljno.
Kada postaneš zrela ličnost, čak i oni koji su te ranije uvijek mogli da izbace iz takta, kažu: "Pa, ti si uzdržana.". A ti ne znaš da li da se raduješ zbog toga ili ljutiš. Jer, s jedne strane, uzdržanost - definitivno nije znak mladosti, a s druge strane, ponekad si zadovoljan zbog toga što znaš da upravljaš sobom, da samokontrola - nije pusta riječ, i da ti to možeš.
U vašem životu, vjerovatno, dešavalo se ili se dešava nešto slično ...
Veoma je teško zaustaviti tok svijesti, kada uragani bijesne u duši. Takvo kontrolisanje sebe je visoka klasa. Onaj ko može u pravom trenutku samo da kaže sebi: "Stop!", definitivno je u stanju da pobijedi u bilo kom ratu i bilo kojoj partiji.
Na vama je da izaberete šta će vam pomoći u tome: da li da brojite do deset, ili stotinu, pomnožite trista šezdeset pet sa dvjesta četrdeset sedam u mislima, brojite sve okololo crvene predmete. Ili razbijete svoj mobilni telefon, ako ruka krene da bira broj. Ili da pođete u kupatilo da se isplačete. Ili da izađete na ulicu i svoj rejon okružite petnaest puta. Ima još gomila načina da dovedete sebe u stanje osjećanja samouvažavanja.
Jednom u životu dođe vrijeme kada shvatiš da će sve tvoje biti tvoje, i zajedno sa tim dolazi spokoj. Počinješ jasno da shvaćaš da najbolji izbor možda nije onaj kojeg ti sudbina baca u sadašnjem trenutku.
Da ako iz nekog razloga želiš da plačeš, to treba odmah da uradiš, ali pisma i SMS poruke treba da šalješ ujutru (sa zorom na ulici nastupiće i zora u duši). Da će posle tvoje trideset i pete, biti i trideset šesta i trideset sedma ... I život neće stati: i dostojan muškarac će se sresti, i djeca roditi, i posao će ti biti po volji. Šta tek reći za dvadeset pet?
Mislim da je znati čekati - možda najvažnija tajna sreće. Ne hvatati
prvu ponuđenu varijantu, već uzeti baš tu o kojoj si maštao, ne reći
prvo što ti pane na pamet, zbog čega ćeš zažaliti, već reći precizno,
suptilno i u metu - i biti istinski zadovoljan što si mogao da se
uzdržiš i pogodiš metu.
|
|
|
Možete reći: "A šta je sa emocionalnom inteligencijom, ako se potiskuju emocije?". Ne potiskuju se, već ih osvješćujete i upravljate njima, adekvatno pomažete razmišljanju. Rijetke odluke donešene brzopleto, bivaju efikasne. Emocionalna inteligencija - sigurno nije histerija.
I što je najvažnije, tvoja uzdržanost rađa uvažavanje prema tebi. To je to, što sigurno treba učiti u životu.
Autor:Lilija Ahremčik
Prevod po tekstu: econet.ru
Prevela: Beba Muratović - Bebamur.com
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.