недеља, 23. септембар 2018.

Dragutin Matić (1888—1970) ZAPLANJAC - OKO SOKOLOVO


Dragutin Matić - Zaplanjac na položaju foto: Wikipedia

Dragutin Matić na položaju    

DRAGUTIN MATIĆ
(Kaletinac, 10.01.1888 — Kaletinac, 01.01.1970)


Dragutin Matić, srpski vojni izviđač, poznat i kao "Oko sokolovo", rođen je 10. januara 1888. godine u Kaletincu na obroncima Suve Planine. Učestvovao je u balkanskim ratovima i u Prvom svetskom ratu. Poznat je po ratnoj fotografiji koja je obišla svet.

* * *

Citati iz knjige "Moj otac, Oko Sokolovo":

"Dragutin Matić... dete bez detinjstva, dečak bez dečakovanja, momak bez momakovanja. Čuvar ovaca, koza, goveda, konja. Onda pčelbar. Pa — vojnik i ratovanja, ratovanja... Dve godine vojnik, konjanik, sedam godina ratnik".

"Rano je ostao bez majke, ubrzo i bez oca. Kakve mogu da budu snaje, supruge starije braće — to je narod lepo znao. A Dragutin na sebi osetio".

Sa albanske golgote:
"Gazilo se preko ljudi, ukrštali su se točkovi kuhinja i lafeta, kola i topovi, konji su se propinjali i međusobno ujedali gotovo podivljali od šibanja i draža vozača, često se nije moglo ni napred ni nazad... " 


SLIKA SA NASLOVNE STRANE


... Dragutin Matić, seljak iz Kaletinca, ispod Suve planine, čovek sa najslavnije ratne fotografije, objavljene u mnogim novinskim izveštajima sa bojišta, kasnije u hronikama i albumima ratova vođenih na ovom tlu ...

... Ta slika je na naslovnoj strani ove knjige ...

... Slika je poznata. Ime čoveka na njoj pogrešno je objavljivano. Ponekad je, umesto imena, ispod fotografije stajao natpis: "Oko sokolovo", ili "Srpski vojnik-izviđač na Drini ..." Slika je obišla svet, stigla je do dalekog Japana. Otuda je doprla vest da je jedan japanski stručnjak napravio studiju o psihofizičkoj napregnutosti ovog ratnika. Iz pogleda Dragutima Matića japanski psiholog je video kako nepismeni srpski seljak hoće da prodre u tajne velikog manevra neprijatelja i da o tome obavesti svoju komandu.

... Dragutin Matić, konjanik i pešak, nije mario za nauku i studije, nije znao šta je to psihologija, on je jedino znao da se neopažen privuče neprijatelju, da ga prebroji, vidi kako je naoružan, da se zatim neopažen vrati na položaj i o tome obavesti svoje starešine ...

... Svaki njegov izveštaj bio je pouzdan. I dragocen. I nije čudo što su mu starešine, komandir čete poručnik Aleksandar Mijalković, komandant bataljona kapetan Vladimir Pešić i komandant puka Milić Milićević, poveravali samo one zadatke u kojima se ispoljavaju snalažljivost, mudrost, lukavstvo, srčanost ...

... Ratna slika Dragutina Matića je obilazila svet, ali do njega nije doprla. Sve do pre nekoliko godina, upravo do pojave gramofonske ploče "Marš na Drinu". Na omotu ploče bila je čuvena fotografija. Stari ratnici su odmah prepoznali Dragutina Matića. Kostadinka Savić, koja živi u Nišu, poznavala je Dragutina Matića. Kad je videla omot na ploči, uzviknula je: "Pazi, Dragutin Matić ..." Kupila je ploču i poslala je u Kaletince, na Matićevu adresu. Tako se Dragutin Matić ponovo setio vojevanja, Cera i Kolubare, Mačkovog kamena i albanskih i crnogorskih gudura. Prisećao se da su se neki ljudi sa fotografskim aparatom kretali oko njega, da su ga slikali ...

... Matićevo vojnikovanje trajalo je punih devet godina. U kadru se našao 1910. godine. Dvanaeste je ratovao s Turcima, trinaeste sa Bugarima, četrnaeste sa Švabama. Bio je među onima koji su na Krfu, oporavljeni, pevušili: "Ko ne zna šta su muke teške neka preće Albaniju peške..." Odatle, sa Krfa, noseći u srcu mučne uspomene na svoje mrtve drugove, koje su najpre sahranjivali na malom groblju a potom bacili u more, otišao je na Solunski front ...

... Posle vojnikovanja i ratovanja Dragutim Matić je bio ono što i pre toga: pečalbar. Odlazio je u Semberiju, Mačvu, Šumadiju, pravio ciglu, crep, ćeramidu. Zime je provodio sa porodicom u rolnom Kalstimcu, ispod Suve planine ...

... Retko je govorio o ratu. Nije pominjao ni svoja odlikovanja. U stvari od početka drugog svetskog rata nije ih više ni imao. Njegova žena Kruna, plašeći se Bugara spakovala je odlikovanja i još neka dokumenta u drveni sanduk i zakopala u pesak, blizu reke. Učinila je to 1941. godine. Kruna je najviše strahovala od Bugara, jer je u prvom svetskom ratu bila svedok njihovih zverstava ...

... Tako su zauvek nestala znamenja o snalažljivosti i hrabrosti Dragutina Matića u tri rata. Ponešto je, kasnije, i on sam želeo da sačuva od zaborava, pa je svojim sinovima pričao po koji uzbudljiv i dramatičan događaj. Njegov otac Peša i deda Mata bili su poznati odgajivači konja. Tako se Dragutin još kao dečak navikao na sedlo. Najsigurniji je bio na konju. Kad je stasao, uzeli su ga u konjicu. Bio je rođeni izviđač ...

... Rat mu, govorio je svojim sinovima, nije bio težak, uprkos nestašici municije, hrane, uprkos dugim marševima i jahanju. Najteže mu je bilo preko vrletnih albanskih staza, po ciči zimi, gladan, pun vašiju. Vaške niko nije mogao da savlada, množile su se. Tri meseca bez presvlačenja. Sedam dana bez ijednog zalogaja ...

... U Valoni smo dobili veš, na Krfu odelo, novo. Od Francuza. Staro je skupljeno na gomilu i spaljeno. Sa Krfa u Solun, potom na front ...

... Krenuli smo sa Kajmakčalana. Nemci i Bugari su u početku dali snažan otpor, ali smo ih razbili i oni su se zaustavili u Banatu i na bugarskoj granici ...

... U Lokošnici je jedan stari seljak još u početku rata zakopao dva velika bureta vina. To nisu otkrili ni Nemci ni Bugari. Kad je naišla srpska i francuska vojska, seljak je otkopao burad i vino i podelio vojnicima. Plakao je od radosti. Pričao je kako su Bugari žarili i palili po selima oko Niša ...

... Iz Lokošnice idemo do sela Grkinja i Barbeša do Nišave. Sa mnom su narednik Voja Dinić, Mihailo Bakarelac iz Sopotnice, Ranđel iz sela Nelije, Milutin Stamenković, komšija iz Kaletinca i komandir voda potporučnik Dragićević, iz Donje Trnave ...

... Bio sam samo jednom ranjen i to na Gruništu, ali sam ranu brzo zacelio. Svog teško ranjenog druga Ljuba Milenkovića nosio sam ranjenog sa Cera nekoliko kilometara. On me je molio da ga ostavim, ali nisam to mogao da učinim po cenu svog života. Lečen je u niškoj bolnici. Posle smo se često viđali ...


Dragutin Matić je umro 1. januara 1970. godine u rodnom selu. Živeo je 82 godine. Iza sebe je ostavio sinove Ranđela, zemljoradnika, Blagoja, dugogodišnjeg novinara "Politike", kćer Kristinu, koja živi u Ovsinjincu, dvadeset tri unuka i praunuka.

Bio je, prema Blagojevim rečima, čovek neobične skromnosti. Kad god je započinjao priču o ratnim događajima, prekidao je onog časa kad je trebalo da pomene svoju ličnost. Bojao se da ne liči na hvaljenje. Osim toga, smatrao je da tu nema šta da se govori. To je za njega bila bitka za otadžbinu. A otadžbini se daje sve. Bez roptanja i bez hvaljenja.

Kad se, krajem decembra 1969. godine razboleo, trebalo je da se prebaci do bolnice. Ali, kako? Sneg je zavejao puteve ispod litica Suve planine. Kad bi lekar mogao da se probije do sela! Za nevolju starog ratnika saznalo se u niškom garnizonu, pa je hitno upućen vojni helikomter sa lekarom. Ali, kad su se spustili u Kaletinnu, lekar je zaključio da Dragutin Matić ne bi mogao da podnese taj let. Umro je dva dana kasnije.

Antonije Đurić

Rezultat slika za SOLUNCI GOVORE



Antonije Đurić
SOLUNCI GOVORE
osmo izdanje
NIRO "KNJIŽEVNE NOVINE"
BEOGRAD, 1989.

 

UZ SLIKU KOJA JE OBIŠLA SVET


ZAPLANJE I ZAPLANJCI

Srpski vojnik izviđač na Drini u Prvom svetskom ratu dugo se nije znalo da je na čuvenoj fotografiji Dragutin Matić. Ova fotografija nalazi se u mnogim ratnim albumima, vojnim enciklopedijama, muzejima, udžbenicima istorije itd. Na njoj je srpski ratnik iz Balkanskih i Prvog svetskog rata.


Pričaću vam o njemu...

Ime mu je Dragutin Matić. Rođen je 10. januara 1888. kao najmlađe čedo oca Peše i majke Nevene. U porodici je bilo petoro dece. Rano je ostao bez oca, pa ga je negovao i podizao najstariji brat Đorđe (Đore). Zbog toga su ga u selu zvali "Dragutin Đorin".

Matići su ugledna i relativno brojna srpska familija u selu Kletincu. "Po predanju, vode poreklo iz okoline Prizrena u Metohiji, a u ove krajeve doseljeni su posle Kosovske bitke, sklanjajući se ispred Turaka. Kao dokaz za ovu tvrdnju uzima se mikrotoponim Kruša, koji se u Kaletincu javlja u više oblika Mala, Blaga, Gusta Kruša."1

Dragutin u školu nije išao, ali je znao da čita i piše. Opismenio se u vojsci i ratu, kao i mnogi njegovi ratni drugovi.

U ranoj mladosti oženio se Krunom Ranđelović iz obližnjeg sela Sopotnice. Do odlaska u vojsku sa njom je izrodio četvoro dece. Najstarija je kći Kristina, a potom slede sin Ranđel i dve kćeri.

Početkom 1910. odlazi na odsluženje vojnog roka, u Beograd, u kasarnu "negde prema Senjaku". Regrutovan je kao konjanik, a kasnije je prekomandovan u pešadiju.

Dolazak u vojsku, bio je ujedno i njegov prvi dolazak u Beograd. Za vreme služenja vojnog roka često je dolazio u kontakt sa princom Đorđem Karađorđevićem za koga je govorio da je bio "šašavo hrabar".


Tri puta ratnik

U vojsci ga je zatekao Prvi balkanski rat, u kome i on učestvuje. Bio je aktivni učesnik i Drugog balkanskog rata. U oba ova rata vojnik Matić pokazao je veliku hrabrost.

Izbijanjem Prvog svetskog rata 1914. Dragutin Matić po treći put odlazi na front. Zbog pokazane hrabrosti i odvažnosti, tokom Cerske i Kolubarske bitke, vojne vlasti su mu poverile zadatak izviđača.

Na priloženoj fotografiji, Dragutin Matić je snimljen kao vojnik izviđač. Nije pouzdano utvrđeno kada i gde je ona nastala. Smatra se da je snimljena "negde na Drini pre povlačenja srpske vojske preko Albanije". Ne zna se ni njen autor. "Sliku je napravio neki ratni reporter, koga su vojnici zvali Rušnjak, zbog njegovog ruskog imena ili prezimena.2

"Dugo se nije znalo ni ime vojnika sa fotografije. Zbog toga je, umesto imena, ispod fotografije stajao potpis Oko sokolovo ili Srpski vojnik izviđač na Drini. Slika je obišla svet, stigla je do dalekog Japana. Otuda je došla vest da je jedan japanski stručnjak napravio studiju o psihofizičkoj napregnutosti ovog ratnika. Iz pogleda Dragutina Matića japanski psiholog je video kako nepismeni srpski seljak hoće da prodre u tajne velikog manevra neprijatelja i da o tome obavesti svoju komandu.

Na priloženoj fotografiji vojnik Matić na glavi ima srpsku šajkaču, a obučen je u vojnički šinjel. Naoružan je puškom sa bajonetom. Osim toga, na sebi ima i neke odevne predmete koje su nosile druge vojske. Oficir stare jugoslovenske vojske Predrag Ječmenica ističe "da vojnik Matić na sebi ima i deo vojničke opreme koju je nosila turska vojska. To je jedna vrsta vojničkog ogrtača tzv. bešli, koji su nosili turski vojnici. Izrađivan je od kamilje dlake i služio je za zaštitu od hladnoće, kiše i vetra". Po svoj prilici, to je deo ratnog plena srpske vojske iz Prvog balkanskog rata.


Izgubljene medalje

U svoj zavičaj vratio se "negde oko Božića 1919. godine". Ratovao je punih šest godina, a dve godine je proveo na odsluženju vojnog roka. Za pokazano junaštvo i hrabrost, odlikovan je sa više ratnih odlikovanja. Po povratku u rodno selo, vratio se svojim svakodnevnim poslovima. Bavio se zemljoradnjom, a išao je i u pečalbu radeći kao ciglar i ćeramidžija. Jedno vreme bio je čuvar gradilišta svojih rođaka Matića u Beogradu. Svoje ratne zasluge nikada nije isticao, niti je od države tražio bilo kakvu privilegiju i beneficiju. Naprotiv, skromno je isticao "da je to bila samo njegova obaveza prema svome narodu i otadžbini".

Godinu dana posle dolaska sa Soluna, rodilo mu se i peto dete sin Blagoje. Osim na vojničkom polju, Dragutin Matić dostojno se odužio srpstvu i svojim brojnim potomstvom. Iza njega je ostalo više od dvadesetoro unučadi i praunučadi. Najmlađi Dragutinov sin, Blagoje Matić dugo godina bio je dopisnik lista "Politika" iz Niša. Sada kao penzioner živi u Beogradu.

Između dva svetska rata bio je kmet u svom rodnom selu. Uživao je veliko poštovanje naroda svoga kraja i biran je za opštinskog odbornika. Njegovim zauzimanjem izgrađen je (tridesetih godina) u Kaletincu, seoski vodovod koji i danas služi.

Ordenje i medalje ovog hrabrog srpskog ratnika, na žalost nisu sačuvani. "Njegova žena Kruna, plašeći se Bugara, spakovla je odlikovanja i još neka dokumenta u drveni sanduk i zakopala u pesak, blizu reke. Učinila je to 1941. godine. Kruna je najviše strahovala od Bugara, jer je u Prvom svetskom ratu bila svedok njihovih zverstava. Tako su zauvek nestala, znamenja o snalažljivosti i hrabrosti Dragutina Matića u tri rata."3

Ceo svoj radni i životni vek proveo je u rodnom Kaletincu. Iz njega je odlazio u vojsku, rat i pečalbu, ali mu se uvek vraćao, jer ga je neizmerno voleo. U njemu je i umro, dvanaest dana pre svog 83. rođendana.


Ratnici s kolena na koleno

Osim Dragutina, u oslobodilačkim ratovima Srbije bilo je još ratnika iz njegove familije, Kaletinca i celog Zaplanja. Zajedno sa njim, iz Kaletinca je na Solunski front otišlo oko stotinu njegovih meštana. U borbama za slobodu srpskog naroda, pokazali su veliku hrabrost i vojničku sposobnost. O tome svedoče njihova brojna odlikovanja, medalje i stečeni vojnički činovi. Mnogi od njih dali su i svoje živote za oslobođenje svoje otadžbine.

Obrad, Dragutinov sinovac, krenuo je u oslobodilačke ratove kao rezervni oficir. U njima je pokazao veliko junaštvo, zbog čega je bio odlikovan Karađorćevom zvezdom i Ordenom Belog orla. Posebno je pokazao veliku umešnost i vojničku sposobnost prilikom povlačenja srpske vojske preko Albanije. Zato je bio pismeno pohvaljen lično od regenta Aleksandra. Posle oslobođenja bio je "sekretar kancelarije kraljevih ordena". Pavle i Čedomir, Dragutinova braća od stričeva, takoće su bili solunski borci. Obojica su preživela rat i posle oslobođenja radili kao vinarski trgovci u Beogradu. "Iz Prvog svetskog rata je kao poručnik izašao i Jovan Jovanović iz Kaletinca".

Kaletinac, rodno selo Dragutina Matića "nalazi se u srednjem delu Zaplanja, u podnožju Suve planine. Sa zapadne i jugozapadne strane nalazi se brdo zvano Mandra. Sa jugoistočne strane selo je potpuno otvoreno i odatle ima širok pogled prema Gornjem Zaplanju. U ataru ovog sela nalazi se Trem, najviši vrh Suve planine. Ime je dobilo, očigledno, po reči kale. Zapravo, na južnoj strani sela ima ostataka male tvrđave koju seljani zovu grad, a ovu stranu sela zovu gradska strana. Ne zna se ko je sagradio tu tvrđavu, ali kota na kojoj je sagrađena dominira Gornjim Zaplanjem."*5


Čuveni i u miru

Iz Zaplanja, zavičaja legendarnog Dragutina Matića, potiču i mnoge ugledne ličnosti iz kulturnog i javnog života Srbije.

Prerano preminuli pesnik Branko Miljković (po očevoj liniji) poreklom je iz Gadžinog Hana. U njegovu čast, dom kulture u ovoj varošici nosi ime "Branko Miljković". Nekadašnji prvak Beogradske opere Nikola Mitić rodom je iz sela Jagličja, a književni kritičar Radivoje Mikić iz Gornjeg Dragovlja. Zaplanjci su i čuveni zdravstveni stručnjaci Vojislav Stojanović i Ljubomir Đorđević. Obojica "su rodom iz Gornjeg Dušnika. Doktor Stojanović je poznati hirurg; koji je ispred jugoslovenske delegacije dočekao doktora Debejkija prilikom njegove prve posete Jugoslaviji. Po majčinoj liniji, u bliskom je srodstvu sa Dragutinom Matićem. Doktor Đorđević je poznati psihijatar, nekadašnji šef klinike na VMA. Poznati beogradski advokat Sava Anđelković, potiče iz Velikog Vrtopa u Gornjem Zaplanju. Iz Zaplanja su i mnogi poznati sportisti: Sava Grozdanović, savezni kapiten u odbojci potiče iz Sopotnice. Zoran Čolaković i Miroslav Vojnović, dugogodišnji igrači i treneri "Radničkog" iz Niša, braća Ilija i Blagoje Mitić iz beogradskog "Partizana" i niškog "Radničkog", itd.

Kazivanje Dragutinovog sina Blagoja Matića

_____________

1 Kazivanje Dragutinovog sina Blagoja Matića
2 Isto
3 "Ovako je bilo", Antonije Đurnć str. Gornji Milanovac, 1978. str. 235 i 237
4 Isto
5 Dr Dragoljub Simonović, "Zaplanje", Niš 1992. str. 588.


* IZA PLANINE Zaplanje je jedna manja oblast u južnom delu Srbije (jugoistočno od Niša a severoistočno od Leskovca). Omeđeno je planinama, Selićevicom, sa severa, Babičkom gorom sa zapada i Suvom planinom sa istoka. Po tome je i dobilo ime Zaplanje (za, iza planina). Svojim južnim delom otvoreno je prema Lužnici i Vlasini. Administrativni centar je Gadžin Han, dok geografski centar i "srce Zaplanja" predstavlja Donji Dušnik. Ono je ušlo i u mikrotoponimiju našeg glavnog grada, s obzirom da se i jedna beogradska ulica zove Zaplanjska. Po svom rodnom kraju, Dragutin Matić je među svojim ratnim drugovima, bio poznat i po nadimku "Zaplanjac". / I svetski rat

Izvor  Riznicasrpska.net



Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.