Imam 53 godine. Odrasla sam u ljubavi. Bajkovitoj.
Nerealnoj sa stanovišta običnosti. Ljubavi mojih djedova i baka, ljubavi
mojih roditelja. Nikada nijesam čula, ni vidjela ili osjetila uvrede,
nepoštovanje, grubost ili hladnoću u svojoj velikoj porodici.
Ni između polova, ni prema nama, djeci.
Ni između polova, ni prema nama, djeci.
Kod mene, same toga nije bilo. Nikada, skoro nikada. Uzaludno kopajući
po uzrocima " ali, kako, kad sam jednostavno " osuđena" na istu takvu
Ljubav" istovremeno sam pokušavala da izvedem formulu Ljubavi, da saznam
njene zakone i prilagodim se njima, da je privučem u svoj život.
Budući da sam perfekcionista, uvijek sam sebe krivila za svoje neuspjehe i pažljivo proučavala muškarca kako bih odgovarala njemu i bila dostojna njega "jedinog".
Tone psihološke, ezoterične i vjerske literature. Išla iz jedne krajnosti u drugu: od "voli me onakvu kakva jesam" do "vidi kako sam poslušna, takva ti treba" ...
Evo mog zaključka. Nema idealnog muškarca. Kao ni žene. Svi pokušaji da se saznaju sve tajne o muškarcima, nađu odgovarajući ključevi završavaju se njihovim oduševljenjem " kako si ti divna-udobna-pametna" i prazninom u duši od toga da im savršeno odgovaraš, a oni tebi - ne. Zašto? Nijesu tvoji.
Pokušavajući da budem ugodna-lijepa-prijatna, zaboravila sam sebe. "Zašto komentarisati, ako razumijem zašto je to uradio?" Nije namjerno, nijesu ga drugačije naučili. To je trauma iz djetinjstva (obrasci iz njegovih prošlih odnosa), ja ću ga zagrijati svojom ljubavlju i reprogramirati njegove programe "...
Idealni parametri po unapred utvrđenom spisku zahtjeva nijesu potrebni. Ni u prodavnici.
Najveća zabluda kod ljudi je da traže vrline partnera prema svojim potrebama. "Ona će biti dobra majka mojoj djeci." I ja ću umrijeti sa tim sa kim idem i u dobru i u zlu ... Djeca će biti "dobro" pažena. "On će meni i djeci pružiti pristojan život".
Ne treba na vrline gledati. Ni nedostatke. Već na to što će vas početi iritirati do škrgutanja zuba, kada vaš Ego proradi od posmatranih vrlina. Jer, ljubav je tolerantna na nedostatke (nije slijepa! Strast je slijepa). A ne ljubav je nemilosrdna čak i na nesporne vrline.
Ne tražite idealne, već one čije nedostatke lako možete posmatrati i nakon 20-50 godina.
Tražite "svoje". Sa kim ste bliski. Sa kim želite da vrištite kao djeca u dvorištu i pijete i pušite zabranjene cigarete i konjak. Sa kim ćete se otvoreno smijati čudnom filmu. Sa kim želite da se zatvorite u toalet restorana i filma. Koga neće nervirati vaše razbacane stvari. Ko će mirno izdržati vaš PMS. Ko će smisleno revidirati budžet kada se kod vas nestane novac.
Budući da sam perfekcionista, uvijek sam sebe krivila za svoje neuspjehe i pažljivo proučavala muškarca kako bih odgovarala njemu i bila dostojna njega "jedinog".
Tone psihološke, ezoterične i vjerske literature. Išla iz jedne krajnosti u drugu: od "voli me onakvu kakva jesam" do "vidi kako sam poslušna, takva ti treba" ...
Evo mog zaključka. Nema idealnog muškarca. Kao ni žene. Svi pokušaji da se saznaju sve tajne o muškarcima, nađu odgovarajući ključevi završavaju se njihovim oduševljenjem " kako si ti divna-udobna-pametna" i prazninom u duši od toga da im savršeno odgovaraš, a oni tebi - ne. Zašto? Nijesu tvoji.
Pokušavajući da budem ugodna-lijepa-prijatna, zaboravila sam sebe. "Zašto komentarisati, ako razumijem zašto je to uradio?" Nije namjerno, nijesu ga drugačije naučili. To je trauma iz djetinjstva (obrasci iz njegovih prošlih odnosa), ja ću ga zagrijati svojom ljubavlju i reprogramirati njegove programe "...
Idealni parametri po unapred utvrđenom spisku zahtjeva nijesu potrebni. Ni u prodavnici.
Najveća zabluda kod ljudi je da traže vrline partnera prema svojim potrebama. "Ona će biti dobra majka mojoj djeci." I ja ću umrijeti sa tim sa kim idem i u dobru i u zlu ... Djeca će biti "dobro" pažena. "On će meni i djeci pružiti pristojan život".
Ne treba na vrline gledati. Ni nedostatke. Već na to što će vas početi iritirati do škrgutanja zuba, kada vaš Ego proradi od posmatranih vrlina. Jer, ljubav je tolerantna na nedostatke (nije slijepa! Strast je slijepa). A ne ljubav je nemilosrdna čak i na nesporne vrline.
Ne tražite idealne, već one čije nedostatke lako možete posmatrati i nakon 20-50 godina.
Tražite "svoje". Sa kim ste bliski. Sa kim želite da vrištite kao djeca u dvorištu i pijete i pušite zabranjene cigarete i konjak. Sa kim ćete se otvoreno smijati čudnom filmu. Sa kim želite da se zatvorite u toalet restorana i filma. Koga neće nervirati vaše razbacane stvari. Ko će mirno izdržati vaš PMS. Ko će smisleno revidirati budžet kada se kod vas nestane novac.
Ko će podići vaša spuštena krila. Sa kim je bez "ali i ako" ...
Nema smisla ubacivati sebe u okvire "potrebnih" standarda - vaš unutrašnji kompas će se pobuniti u najgorem momentu. Tražite odmah nekoga sa kime ne treba stalno trpjeti, truditi se i pretvarati se u nekoga ko ima više šansi za "ljubav".
Ne treba igrati tuđe uloge - tada se ne čudite što vam je teško da trpite - tolerišete drugog - kada ste ga sami obmanuli na početku igrajući ono što ste željeli da vaš potencijalni partner vidi. Ne vas! Izašli ste iz uloge - i sa tim je nezadovoljan i gledaoc i glumac.
Zaljubite se u sebe. Osmotrite sebe sa svih neprijatnih strana. Saznajte šta vam se sviđa, šta ne sviđa i šta je neprihvatljivo za bilo koje "mito". Korupcija samog sebe je suviše skupa u kontekstu života.
Okružite se prijatnim ljudima i okolnostima. Učite da uživate u sebi i u životu. A tada "ne-vaš" čovjek jednostavno neće proći vašu unutrašnju kontrolu.
Dozvolite sebi luksuz da budete svoji, i tada će isti takav pravi ući u vaš život sa Ljubavlju.
Svijet neće spasiti ljepota. Svijet će spasiti ljubav. Želim vam Ljubav! Bez "ali i ako".
Autor - Lena Adamova
Izvor: cluber.com.ua
Prevela: Beba Muratović - Bebamur.com
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.