Velika je dilema među vernicima koliko dugo mogu da čuvaju svetu vodicu i šta da rade sa starom kada stigne nova
Srpska pravoslavna crkva i vernici proslavljaju danas veliki hrišćanski praznik – Bogojavljenje. Na današnji dan proslavlja se uspomena na Hristovo krštenje na reci Jordan.
Danas se u svim crkvama i hramovima osvećuje se voda. To je svečani obred kojem prisustvuje mnoštvo ljudi, koji osvećenu vodu nose svojim domovima, jer se ta Sveta Vodica - Bogojavljenska, čuva u svakom domu preko cele godine kao velika svetinja, a koristi se samo u velikoj nuždi (bolesti, uznemiravanje od strane zlih duhova).
Velika je dilema među vernicima koliko dugo mogu da čuvaju svetu vodicu i šta da rade sa starom kada stigne nova.
Koliko se dugo može čuvati Sveta Vodica, naročito ona koja se osvećuje na Krstovdan, Bogojavljenje i Vaskrs? Hakon jedne godine kada, stigne nova vodica, šta se radi sa starom?
Sveta Vodica, naročito ona Bogojavljenska (koju narod uglavnom i nosi svojim domovima), može se čuvati neograničeno vreme. Ma koliko je dugo čuvali, ona ne gubi svoju osvećujuću blagodat niti postaje podložna kvarenju. Ima u narodu porodica koje Bogojavljensku vodicu čuvaju po trideset i više godina, s tim što svake godine, od nove vodice, kada je donesu iz crkve, pomalo dodaju u flašu u kojoj drže staru vodicu.
No, glavno pitanje je "nakon jedne godine, kada stigne nova vodica, šta da se radi sa starom?" Odgovor na to pitanje, u crkvenim knjigama nepiše, niti ima bilo kakvo pisano naređenje u vezi toga. Ali zato postoji narodno predanje i običaj kojeg je Crkva prećutno usvojila, te je isti stekao predanjsku vrednost, kao i mnoge druge stvari koje se putem predanja u Crkvi čuvaju.
Dakle, po tom narodnom predanju, a sada i crkvenom predanju, ukoliko se sva količina Bogojavljenske Vodice ne utroši pobožno u toku godine, onda se taj ostatak, kada stigne nova vodica, sipa u bunar, u reku ili u cveće.
U svakom slučaju tamo gde se neće izložiti gaženju i obesvećenju.
Što se pak tiče vodice koja se po domovima sveti za Vaskrs (nikada na Vaskrs), ona se u toku posta može, i treba, uzimati svako jutro po malo pre jela, i tako utrošiti. Ona se upravo i osvećuje sa tim ciljem da bi sveti veliki praznik Vaskrsenje Hristovo dočekali u osvećenim domovima, ali i sa osvećenom dušom svojom (kao hramom Duha Svetoga), čemu pobožno korišćenje svete vodice itekako doprinosi.
Osvećena vodica za Krsnu slavu sva se upotrebi na spravljanje slavskog kolača i koljiva, a može i da se ostavi malo za piće da svi članovi doma popiju po gugljaj za osvećenje duše i tela.
Mir ti i radost od Gospoda.
Episkop raškoprizrepski Artemije
Izvor /stil.kurir.rs/
Srpska pravoslavna crkva i vernici proslavljaju danas veliki hrišćanski praznik – Bogojavljenje. Na današnji dan proslavlja se uspomena na Hristovo krštenje na reci Jordan.
Danas se u svim crkvama i hramovima osvećuje se voda. To je svečani obred kojem prisustvuje mnoštvo ljudi, koji osvećenu vodu nose svojim domovima, jer se ta Sveta Vodica - Bogojavljenska, čuva u svakom domu preko cele godine kao velika svetinja, a koristi se samo u velikoj nuždi (bolesti, uznemiravanje od strane zlih duhova).
Velika je dilema među vernicima koliko dugo mogu da čuvaju svetu vodicu i šta da rade sa starom kada stigne nova.
Koliko se dugo može čuvati Sveta Vodica, naročito ona koja se osvećuje na Krstovdan, Bogojavljenje i Vaskrs? Hakon jedne godine kada, stigne nova vodica, šta se radi sa starom?
Sveta Vodica, naročito ona Bogojavljenska (koju narod uglavnom i nosi svojim domovima), može se čuvati neograničeno vreme. Ma koliko je dugo čuvali, ona ne gubi svoju osvećujuću blagodat niti postaje podložna kvarenju. Ima u narodu porodica koje Bogojavljensku vodicu čuvaju po trideset i više godina, s tim što svake godine, od nove vodice, kada je donesu iz crkve, pomalo dodaju u flašu u kojoj drže staru vodicu.
No, glavno pitanje je "nakon jedne godine, kada stigne nova vodica, šta da se radi sa starom?" Odgovor na to pitanje, u crkvenim knjigama nepiše, niti ima bilo kakvo pisano naređenje u vezi toga. Ali zato postoji narodno predanje i običaj kojeg je Crkva prećutno usvojila, te je isti stekao predanjsku vrednost, kao i mnoge druge stvari koje se putem predanja u Crkvi čuvaju.
Dakle, po tom narodnom predanju, a sada i crkvenom predanju, ukoliko se sva količina Bogojavljenske Vodice ne utroši pobožno u toku godine, onda se taj ostatak, kada stigne nova vodica, sipa u bunar, u reku ili u cveće.
U svakom slučaju tamo gde se neće izložiti gaženju i obesvećenju.
Što se pak tiče vodice koja se po domovima sveti za Vaskrs (nikada na Vaskrs), ona se u toku posta može, i treba, uzimati svako jutro po malo pre jela, i tako utrošiti. Ona se upravo i osvećuje sa tim ciljem da bi sveti veliki praznik Vaskrsenje Hristovo dočekali u osvećenim domovima, ali i sa osvećenom dušom svojom (kao hramom Duha Svetoga), čemu pobožno korišćenje svete vodice itekako doprinosi.
Osvećena vodica za Krsnu slavu sva se upotrebi na spravljanje slavskog kolača i koljiva, a može i da se ostavi malo za piće da svi članovi doma popiju po gugljaj za osvećenje duše i tela.
Mir ti i radost od Gospoda.
Episkop raškoprizrepski Artemije
Izvor /stil.kurir.rs/
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.