​Jaki se ne plaše svojih slabosti, već ih jednostavno osvješćuju i nikada ne postaju njihovi robovi

  

Jak čovjek - to nije etiketa, nije ni oznaka, i nije titula. To je način života. 

​To je neka vrsta skale. To je broj udaraca koji si mogao da izdržiš. I to je broj puta koliko si bio u stanju da ustaneš sa koljena.

Snaga se ne mjeri fizičkim pokazateljima. Ali se uvijek može odrediti po tome koliko si bio u stanju da se podigneš sa životnog dna, ne gubeći pri tom svoje dostojanstvo.
​
​Jaki se ne plaše svojih slabosti, već ih jednostavno osvješćuju i nikada ne postaju njihovi robovi. Oni se ne plaše da prave greške. Već samo preuzmu odgovornost za njihove posledice i počnu sve ispočetka. Ponovo i ponovo. 
Jaki ne gube vjeru. Najčešće je jačaju, govoreći hvala za još jednu lekciju, ostavljenom na duši ožiljku.
I da, jaki, takođe mogu da plaču. Izgube, obeshrabre, razočaraju i pate. Ali se nikada ne predavaju! Uprkos svemu jaki ljudi i dalje vjeruju u ljubav. Jer oni dobro znaju da je samo ona u stanju da spasi tamo, gdje je sve ostalo besmisleno. Jer samo voleći se može spoznati sva neograničenost i moć svoje snage.
Nije istina da su jaki duhom oni koji su uspjeli da pobijede u sebi osjećanja i naučili da žive razumom. Ja bih rekla sasvim drugačije: zaista jak je onaj ko je naučio da živi srcem, ne odustajajući pri tom da čuje argumente razuma.

Neko može reći da je takav balans suviše idealan da bi bio moguć u stvarnosti?! Ko zna ... Možda je i tako. A možda ti samo još nijesi do kraja upoznao sebe, da bi se uvjerio u snagu svoje ljubavi ... A to znači da se tvoj put produžava ...

Duša Krilataja


Izvor:  sobiratelzvezd.ru

Prevela Beba Muratović - Bebamur.com