Dok ne zagrliš čovjeka teško je shvatiti, šta međusobno osjećate prema - bliskim, prijateljima, porodicom?
Uvijek, prvi zagrljaj je pokazatelj vašeg reciprociteta.
Dok se on ne desi, ne postoji objašnjenje za procese koji se događaju, pitanja i odgovore o iskrenosti odnosa -saznajemo samo u zagrljaju.
Čim se dva tijela približe i pritisnu, tada dva polja energije prolaze
od jednog do drugog - između ljudi se pojavljuje nešto čudno, svaki put
nepredvidljiv prostor, nalik novom svijetu - nevidljivom, koga osjećaju
samo dvije duše koje rizikuju da se prepletu u jedan nervni kokon. I
puno toga postaje jasno.
Snaga zagrljaja i nježnosti, dodir u trenutku kada se može zagrliti sa još većim žarom ili zbuniti se od straha, od mogućnosti da se nađete u novoj ulozi bliske osobe? Ne usuđujući se da povjerujete u lični osjećaj srca, ili osjetite sjeverni pol unutra, ili neizvjesnost najdubljeg ponora u kome negdje blizu dna je vidljiva roza meka svjetlost, ili trenutno da vidite sebe među zvijezdama nepoznatog kosmosa i posmatrate unutrašnjim viđenjem iskre, koje svijetle duginim bojama u svim organima tijela ...
Tako ljudi postaju ispunjeni ili opušteni.
Svoj čovjek ispunjava. Tuđinac ne utiče na vašu dušu i sa vremenom nestaje konačno.
Zagrljaj otkriva sve u pravom svijetlu. I ispoljava sjenke. U njima je - mir, mučenje, žeđ, radost, tuga, ubrzan puls, slabost i snaga.
U zagrljajima su - godine, dugi dani i sekunde. U njima postoji to bez čega ne možemo, a svima nam je potrebno. U zagrljaju ne postoji smrt, postoji samo život.
Snaga zagrljaja i nježnosti, dodir u trenutku kada se može zagrliti sa još većim žarom ili zbuniti se od straha, od mogućnosti da se nađete u novoj ulozi bliske osobe? Ne usuđujući se da povjerujete u lični osjećaj srca, ili osjetite sjeverni pol unutra, ili neizvjesnost najdubljeg ponora u kome negdje blizu dna je vidljiva roza meka svjetlost, ili trenutno da vidite sebe među zvijezdama nepoznatog kosmosa i posmatrate unutrašnjim viđenjem iskre, koje svijetle duginim bojama u svim organima tijela ...
Tako ljudi postaju ispunjeni ili opušteni.
Svoj čovjek ispunjava. Tuđinac ne utiče na vašu dušu i sa vremenom nestaje konačno.
Zagrljaj otkriva sve u pravom svijetlu. I ispoljava sjenke. U njima je - mir, mučenje, žeđ, radost, tuga, ubrzan puls, slabost i snaga.
U zagrljajima su - godine, dugi dani i sekunde. U njima postoji to bez čega ne možemo, a svima nam je potrebno. U zagrljaju ne postoji smrt, postoji samo život.
Mi širimo ruke, često misaono. Da zagrlimo one koji su nam dragi,
isključujući nemogućnost i rastojanje. Zašto nam trebaju ruke, tijela,
osmjeh, mišljenja, očekivanja? Jer je - u njima naša vatra, kroz njih
mi živimo.
Ljudi šire ruke, i tek u tom trenutku kada se isprepletu ruke a tijela približe, možemo sa sigurnošću reći da oni imaju jedni druge.
I taj trenutak je - Magija ...
Ksenja Lisova
Prevod teksta: http://sobiratelzvezd.ru/poka-ne-obnimesh-cheloveka-trudno-byvaet-ponyat/#more-41308
Prevela: Beba Muratović - Bebamur.com
Ljudi šire ruke, i tek u tom trenutku kada se isprepletu ruke a tijela približe, možemo sa sigurnošću reći da oni imaju jedni druge.
I taj trenutak je - Magija ...
Ksenja Lisova
Prevod teksta: http://sobiratelzvezd.ru/poka-ne-obnimesh-cheloveka-trudno-byvaet-ponyat/#more-41308
Prevela: Beba Muratović - Bebamur.com
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.