Vjetar je sreo prelijepi Cvijet i zaljubio se u njega. Dok god je nježno milovao Cvijet, on mu je uzvraćao sa još više ljubavi, izražavajući je bojom i aromom.
Vjetru se učinilo to nedovoljno, i odlučio je: "Ako Cvijetu dam svu
svoju moć i snagu, on će mi podariti nešto još bolje.". I on je dunuo
na Cvijet moćnim dahom svoje ljubavi.
Ali Cvijet nije izdržao burnu strast, i slomio se. Vjetar je pokušao da ga uspravi i oživi, ali nije mogao.
Ali Cvijet nije izdržao burnu strast, i slomio se. Vjetar je pokušao da ga uspravi i oživi, ali nije mogao.
Tada je utihnuo i disao na Cvijet nježnim dahom ljubavi, ali on je venuo pred njegovim očima. Vjetar tada vrisnu: - Dao sam ti svu snagu svoje ljubavi, a ti si se slomio! Vidi se da u tebe nije bilo snage ljubavi prema meni, znači da me nijesi volio! Cvijet nije ništa odgovorio. Uginuo je. Onaj ko voli treba da zapamti, da se snagom i strašću ne mjeri ljubav već nježnošću i poštovanjem. Izvor: vk.com Prevela: Beba Muratović - bebamur.com |
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.