Učenje Esena: Svijet je naše ogledalo

 

Ukoliko ste već nabasali na ovaj tekst, gotovo sigurno ste bar jednom u životu čuli rečenicu „Svijet je naše ogledalo.“ Moglo bi se reći da je u njoj sadržana sama suština našeg postojanja. Uz nju odlično stoji i „Mi smo kreatori svoje realnosti.“ I sve to lijepo zvuči na papiru.

Ali, u praktičnom životu nam primjena ovih rečenica ne ide tako lako. Zapravo, kada se osjećamo ugodno i kada primjećujemo samo pozitivne stvari oko sebe, često kažemo sebi „Pa da, evo, vidiš kako su točne te rečenice, vidim dobro u svijetu, jer ja sam dobar.“

Međutim, kada naiđemo na nešto što nam se ne sviđa, kao da zaboravimo na to i kažemo sebi da  jednostavno nismo to što vidimo u našem svijetu. Međutim, time nećemo mnogo pomoći sebi i nastavit ćemo se vrtjeti u starim obrascima, vjerojatno kriveći nešto izvan nas.

S druge strane, postoji šansa da prihvatimo 100 posto odgovornosti za sve što primjećujemo u svom svijetu (što je osnova duhovnog učenja Ho’oponopono). Kada postanemo odgovorni za 100 posto svojih misli, osjećaja, itd… – imamo šansu da promijenimo svoj svijet na čudesan način. Ali, prihvatiti toliku odgovornost zaista nije lako. Zagledati se u sebe i tu potražiti odgovor na svoje probleme zaista je daleko od popularnog.

I upravo tu nam mogu pomoći i malo olakšati zadatak „Sedam ogledala starih Esena“, učenje na koje sam naišao „potpuno slučajno“, gledajući predavanje američkog autora Gregga Bradena. Od kada sam napustio posao u školi i odlučio da se u potpunosti posvetim unutarnjem miru i radu na sebi, razne nove informacije su na čudesan „slučajan“ način uplivale u moj život.

„Sedam ogledala starih Esena“ zapravo objašnjavaju na vrlo elegantan i jednostavan način na koje sve načine možemo primijetiti sebe u našem svijetu i od tada je nezaobilazan dio mojih treninga i radionica. Naravno, kao i svako drugo učenje, ovo je još samo jedan pogled na svijet, ali vjerujem da može biti veoma koristan.

Prvo ogledalo reflektira ono što osjećamo u određenom trenutku.

To je i najčešća vrsta ogledala u našem životu i vrlo je lako možemo razumjeti. Kada oko sebe primjećujemo mnoštvo lijepih, pozitivnih stvari, radosne ljude, itd… – gotovo sigurno je to zato što se i mi tada divno osjećamo. To ogledalo također vrijedi i kada osjećamo „negativne“ emocije, tj. kada smo bijesni ili ljuti, gotovo trenutno ćemo naći nekog drugog s kim se možemo posvađati, ne shvaćajući da nam ta osoba također nepogrešivo drži ogledalo u kome možemo vidjeti svoje emocije u tom trenutku.

Drugo ogledalo reflektira ono što osuđujemo.

Ukoliko se dogodi da primjetimo nešto izuzetno neugodno u našem svijetu, zapitamo se „Jesam li ja zaista ovo što trenutno vidim?“ i dobivamo iskreni odgovor „ne“, onda se možda radi o nečemu što mi duboko u sebi osuđujemo. To možemo primjetiti po tome što nas situacija koju primjećujemo izbacuje iz unutarnjeg mira. Ali, ako je naš ultimativni cilj bezuvjetna ljubav, nemoguće je voljeti nešto što osuđujemo, te je tako poželjno raditi na ovom dijelu sebe.

Da ne bismo konstantno privlačili u svoj život upravo ovakve situacije, potrebno je da apsolutno prihvatimo ono što vidimo i pronađemo mir sa situacijom. Tek kada pronađemo mir možemo reagirati na pravi način. U protivnom, kada osuđujemo, to je kao da kažemo Univerzumu „Hej ti, nemaš pojma, ja znam što tko treba raditi na ovom svijetu.“ Međutim, u nama su se reakcije iz krivice, bola, bijesa, mržnje toliko udomaćile da gotovo i ne znamo šta to znači „unutarnji mir“. Za mene je to nešto apsolutno najdragocjenije u ovom našem svijetu i kada sam na tom mjestu, znam i što je „prava akcija“ koju mogu da poduzmem u bilo kojem trenutku.

Treće ogledalo nam reflektira nešto što smo dali, izgubili ili nam je oduzeto silom.

Kada sam ovo  po prvi put čuo, bio sam potpuno fasciniran. Konačno sam razumio što je to „magnetska privlačnost“, koju nauka jednostavno ne umije objasniti. Po učenju Esena, prije dolaska na ovaj svijet mi nemamo spol, te kada ga izaberemo, već se odričemo svoje polovice i potom se nastojimo „iscijeliti“ (odnosno postati cijeli) kroz iskustvo života. Veoma zanimljiva igra života, zar ne? Vrlo je logično da nas potom najčešće privlače osobe suprotnog spola, jer mi u njima zapravo vidimo dio nas koji smo dali, izgubili ili nam je oduzet silom, kroz tko zna koliko dugačak period u historiji Univerzuma.

Kada je ta privlačnost magnetska, tj. imamo osjećaj da moramo ostvariti kontakt s drugom osobom, to je treće ogledalo na djelu. Na jednom predavanju Gregga Bradena se javio čovjek koji se izjasnio kao homoseksualac i rekao da ovo nema nikakve veze s istinom. Pošto je emotivna reakcija bila snažna, bilo je jasno da upravo tu negdje postoji duboki uvid za sve. Ispostavilo se da je mladić imao problem kao dječak i da je bio izuzetno snažno maltretiran od strane svog oca. Na taj način njemu je silom oduzeta „muškost“ te je on kroz život, tragao za tim dijelom sebe koji mu je već bio poznat.

Mjesec dana nakon predavanja javio se i izjavio da više nije homoseksualac i da ga sada privlače žene. Čudesno, ali, eto št se događa kada se zagledamo u sebe. Pošto je vratio svoj muški dio, sada ima priliku da vrati i drugi dio sebe. Zato, svaki put kada osjetite snažnu energetsku privlačnost prema nekome, prije nego što mu izjavite doživotnu ljubav, zapitajte se u miru „Št je to što sam dao, izgubio ili mi je oduzeto silom, a vidim u ovoj osobi?“ i budite spremni dobiti fenomenalan odgovor s pravog mjesta, posebno zato što je intelekt veoma zbunjen ovim pitanjem.

Istrenirani smo da vidimo ljubav kao holivudski film uz munje i gromove, a za Esene, kada momenat magnetske privlačnosti prestane, oni kažu da nas je ljubav vjerojatno divno služila i da smo sada možda vratili svoj izgubljeni dio i da možemo krenuti dalje u život spremni za nova iskustva, ili nastaviti odnos s određenom osobom, zato što jednostavno uljepšavamo živote jedno drugom, ali iz potpune slobode i uživanja, a ne iz ojsećaja „da moramo bitizajedno“.

Četvrto ogledalo nam reflektira „davno zaboravljenu ljubav“.

Ovo se često odnosi na prošle živote i „davne ljubavi“ u kojima nismo pronašli ono što je bilo potrebno, te će se situacija ponavljati na razne načine kroz vrijeme, sve dok ne donesemo pravi zaključak koji će u duši biti registriran kao mudrost.

Peto ogledalo reflektira naša uvjerenja o Božanskom kreatoru ili Univerzumu, životnom procesu – kako god to da želite nazvati.

Naime, po učenju Esena, mi dolazimo na ovaj sviet i u sebi već nosimo oceane i planine uvjerenja ili sjećanja o raznim stvarima. Ono što primjećujemo, pozitivno i negativno u našim roditeljima (ili onim osobama koje su preuzele brigu o nama kad smo se rodili) zapravo predstavljaju naša uvjerenja o Izvoru iz kog smo nastali. Ukoliko se malo dublje zagledamo u sebe i obratimo pažnju na ovo ogledalo, možemo doći do naših suštinskih uverenja, koja su oblikovala naš život do sada. A kada ih postanemo svjesni, mnogo ih se lakše možemo osloboditi.

Šesto ogledalo često se naziva „Tamna noć duše“.

Ovo se odnosi na period u našem životu kada se naizgled iznenada dogodi serija izuzetno neugodnih događaja kada smo jednostavno prinuđeni da se okrenemo sebi i na taj način pronađemo prave odgovore i suočimo se sa svojim strahovima. Takav izazov dolazi u pravom trenutku za nas, jer već imamo sve što nam je potrebno da prevaziđemo sve što nam se pojavi u životu.

Ukoliko ovaj period prođemo na dobar način, oslobodimo se strahova i umjesto njih dozvolimo Ljubavi da nas vodi kroz život, možemo se iz dana u dan bližiti svojoj istinskoj prirodi i voditi slobodan život u kome radimo ono što istinski želimo. Gregg Braden kaže da je veoma teško poremetiti balans Univerzuma i da tek kada spoznamo svoju neograničenu prirodu, možemo živjeti takav život, bez ograničenja.

Sedmo ogledalo nam reflektira dubinska uvjerenja o nama samima.

Ako na primjer ne volimo i ne poštujemo sebe, svijet će nam konstantno i nepogrešivo reflektirati ta uvjerenja. Ukoliko ne potražimo uzrok u nama samima, možemo provesti čitav život u ljutnji i ogorčenosti. Ali, ukoliko se oslobodimo svojih strahova – naš svijet će se apsolutno promijeniti. Ovdje možemo sebi postaviti pitanje po čemu mjerimo svoj uspjeh u životu?

Zamislite na trenutak da ste jedini čovjek na ovoj planeti. Da li biste išta što radite, mogli učiniti lošije od savršenog? Naravno da ne, jer u određenom trenutku mi znamo da hodamo, dišemo, pričamo, plivamo, pjevamo, živimo – na najbolji način koji umijemo. Problem nastaje onda kada pogledamo u drugu osobu i kažemo „Ja želim biti kao ta osoba.“ Ne kažem da sada trebamo prestati sa svojim razvojem i pomicanjem svoje granice (zapravo oslobađanje i pomicanje svojih umišljenih granica jest srž duhovnog razvoja), ali je ključno odakle ta ideja dolazi.

Ukoliko poželimo naučiti neku vještinu zato što se nama to sviđa, bolje se osjećamo i što nam srce igra od te ideje, onda se nesumnjivo trebamo tome posvetiti. Ali, ako je razlog za to što će nam skočiti društveni status, što će nas „drugi“ više cijeniti itd… – takva aktivnost će nas zapravo samo udaljiti od sebe. Kada se udaljavamo od sebe, naše životno iskustvo nije lijepo. Gregg Braden je podijelio i veoma zanimljivu priču o djevojci koja je s devetnaest godina upravo završila srednju školu u Americi s odličnim ocjenama, trenirala atletiku i imala izvrsne rezultate, te uz sve to imala izuzetnu fizičku ljepotu. Uz potpunu podršku roditelja odlučila je da se neko vrijeme bavi modom, te je ostale stvari zapostavila.

U naredne četiri godine je prilagođavala svoje tijelo zahtevima modne industrije (četiri kirurške operacije, od kojih je jedna bila operacija grudi, dva puta su joj bila odstranjivana rebra i jednom operirana vilica). Nakon svega toga, intezivno je gubila težinu, pa iako je provela mjesec dana u bolnici pred budnim okom liječnika, nije joj bila spasa i njena duša je napustila tijelo. Kako se doodilo da djevojka koja je imala sve, za samo četiri godine napusti ovaj svijet?

S intelektualnog nivoa zaista nemam objašnjenje, ali s duhovnog opet – postoji nešto u što ja vjerujem. Ona se već rodila s tijelom, intelektom i fizičkim sposobnostima savršenim za ovaj život. Sve je išlo lijepo dok nije počela da se udaljava od sebe, da se prilagođava iz dana u dan nekim izmišljenim standardima. Svijet mode joj je samo reflektirao št zapravo misli o sebi i imala je priliku da se vrati sebi ili da ode još dalje od sebe. Na žalost, uradila je ovo drugo, ali nam je time poslala izuzetno snažnu lekciju.

Vjerujem da ste u ovom zanimljivom tekstu pronašli nešto dragocjeno za vas i da ste sada za korak bliži unutarnjem miru. I još jednom se podsjetimo – jedino mjesto za promjenu naših života nalazi se u nama samima. Ako se posvetimo rješavanju uzroka problema tako što gledamo u sebe, pravi odgovori će sigurno doći i naši životi će se sigurno promijeniti. Ukoliko vas je ova tema zainteresirala, potražite na internetu video snimke „Sedam ogledala starih Esena“ koje sam objavio, kako bismo svi prošli kroz kratke, ali izuzetno snažne vježbe koje mogu promijeniti ostatak našeg života.

Želim vam mir iznad svakog poimanja!
– Marko Maoduš

Novasvest.com

Izvor