Prije nego što su otkriveni antibiotici,
za ljekovitu snagu sunčanih zraka znali su svi liječnici. Kako sve
Sunce utječe na naš organizam i zašto je helioterapija metoda koja se
ponovo vraća 'u modu'...
Tretmani dr. Rolliera
Liječnik dr. Auguste Rollier bio je najpoznatiji helioterapeut na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Prvu je kliniku otvorio 1903., a na vrhuncu karijere u Leysinu u Švicarskoj imao je 36 klinika s više od tisuću kreveta. Klinike su bile smještene na visini od 1700 metara koja je omogućavala pacijentima da dobiju mnogo više ultraljubičastog svjetla nego što bi bilo moguće na nižim dijelovima atmosfere.Dr. Rollier koristio se ultraljubičastim zrakama u liječenju tuberkuloze, rahitisa, boginja, lupusa, čak i rana. On je samo nastavio stopama danskog liječnika dr. Nielsa Finsena, koji je dobio Nobelovu nagradu 1903. za svoj rad na liječenju tuberkuloze ultraljubičastim zrakama. Rollier je otkrio da sunčanje u kombinaciji s pravilnom prehranom daje najbolje rezultate.
Nema koristi ako nosimo naočale
Zimi bi se tijekom cijelog dana tijelo postupno, dio po dio, izlagalo suncu, a ljeti je to izlaganje bilo ograničeno samo na jutarnje sate. Čudesna izlječenja od tuberkuloze i drugih bolesti koje su izveli ovi liječnici punila su naslovnice novina toga vremena. Tada je od tuberkuloze godišnje umiralo 100.000 ljudi. Tijekom 20 godina u Rollierovu kliniku ušlo je oko 2000 ljudi koji su bolovali od opake tuberkuloze kostiju, a oko 80 posto otpušteno je jer su potpuno izliječeni.Ono što je iznenadilo liječničke krugove u to vrijeme bila je činjenica da je sunce neučinkovito kao lijek ako pacijent nosi sunčane naočale. One, naime, blokiraju dio Sunčeva spektra koji tijelo treba za osnovne biološke funkcije, a zanimljivo je znati da te zrake oči primaju i kada se nalazimo u sjeni. Do 1933. godine sunčane zrake pokazale su se djelotvornima u liječenju više od 165 bolesti. No nakon Rollierove smrti 1954. godine i procvata farmaceutske industrije nakon Drugog svjetskog rata helioterapija se prestala primjenjivati.
Danas oni koji se redovito izlažu suncu primjećuju da im to izlaganje koristi, ako slušaju svoje tijelo, jer je upravo pojava crvenila i opeklina na koži poruka tijela da smo pretjerali. Sa sunčanim zrakama treba postupati kao sa svakim lijekom: treba naći pravu dozu, a previše je, u svakom slučaju, štetno. Treba slušati savjete liječnika i znanstvenika koji kažu da ljeti treba izbjegavati najjače sunce (od 11 do 16 sati) te da u sunčanim zrakama treba uživati ujutro i tada iz njih izvući sva blagotvorna svojstva.
Kako Sunce konkretno utječe na naš organizam?
Ultraljubičaste zrake, zapravo, stimuliraju žlijezdu štitnjaču da poveća proizvodnju hormona koji jačaju tjelesni bazalni metabolizam. To pomaže u gubljenju prekomjerne težine i razvoju mišića. Čak se i domaće životinje koje borave u kući debljaju, baš kao i ljudi koji izbjegavaju sunce. Drugim riječima, želite li izgubiti na težini i ojačati mišiće, redovito se izlažite suncu, pa makar i 20 minuta svaki dan.Prema ajurvedskom liječniku Andreasu Moritzu, autoru knjihe Timeless Secrets of Health and Rejuvenetion svatko tko ne dobiva dovoljno sunčanih zraka postaje slab i počinje patiti od tjelesnih i mentalnih tegoba. Životna mu energija slabi, a opada i kvaliteta života.
Ljudi koji žive na sjeveru Europe, gdje nekoliko mjeseci godišnje traje razdoblje dugih noći, više pate od nervoze, umora, slabosti, nesanice, depresije i alkoholizma nego oni koji stanuju na sunčanim dijelovima kontinenta. Suprotno onom što biste očekivali, čak je i pojava raka kože u njih učestalija. Primjerice, pojava melanoma, odnosno raka kože, deset je puta veća na otocima na sjeveru Škotske nego na Mediteranu.
Objašnjenje za to može se pronaći u činjenici da ultraljubičasto svjetlo aktivira važan hormon kože solitrol. Taj hormon utječe na naš imunosni sustav i mnoge centre u našem tijelu te zajedno s melatoninom, hormonom epifize, utječe na promjene raspoloženja i dnevne biološke ritmove. Također, hemoglobin u našim crvenim krvnim zrncima treba ultraljubičaste zrake kako bi vezao kisik potreban svim staničnim funkcijama. Nedostatak sunca stoga može utjecati na razvoj bilo koje bolesti, uključujući i rak kože.
Umjetna rasvjeta
Posljednjih se desetljeća veća učestalost oboljenja od raka kože dovodi u vezu s povećanjem količine UV-zraka koje prolaze kroz Zemljinu atmosferu zbog tanjeg ozonskog omotača. Ozonski omotač zadržava većinu UV-zraka i propušta tek malu količinu potrebnu za pročišćavanje zraka i vode koje nas okružuju. No u svojoj knjizi Andreas Moritz sugerira da krivca za porast melanoma možda treba tražiti i drugdje.Naime, ljudsko tijelo ima nevjerojatnu sposobnost prilagođavanja na sve prirodne uvjete života na Zemlji. Međutim, na neprirodne uvjete, koji uključuju nepravilnu i nezdravu prehranu, slab san, onečišćenje i stres nema prilagodbe. Odnosno, u tim se slučajevima razvijaju različite vrste bolesti kao pokazatelj kako nešto nije u redu s našim načinom života. Jer, kaže taj ajurvedski liječnik, kad bi isključivo UV-zrake uzrokovale rak kože, onda bi ljudi koji žive i rade na otvorenom te na visokim nadmorskim visinama u ekvatorijalnom pojasu stalno od njega obolijevali. No to, kaže on, jednostavno nije tako.
Primjerice, jedno je istraživanje objavljeno 1982. godine u britanskom medicinskom časopisu Lancet pokazalo da ljudi koji rade u uredu dvaput češće dobivaju rak kože od ljudi koji rade na otvorenom. U tom se istraživanju pokazalo da najveći rizik od dobivanja raka kože imaju ljudi koji većinu dana sjede pod umjetnom rasvjetom.
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.