Mitsouko Guerlain za žene

Uvod

Situacija od prije mnogo godina

Prvo što sam primjetila na njemu je bio njegov osmijeh. Najiskreniji i najsimpatičniji osmijeh kojeg sam ikad u životu vidjela. I sad, nakon mnogo godina, taj njegov osmijeh mi se urezao u pamćenje i dok sam živa mislim da ga neću zaboraviti. Zatim te radoznale, sitne crne oči. Na prvi pogled naivne al na drugi shvatite da ste zapravo Vi naivni. I na kraju, ono najvažnije, britak um i duhovitost. Za mene, to je bilo to. Click na prvu, na drugu, na treću i na svaku narednu. Moj fiks od početka pa do kraja. I dan danas se pitam odakle mi tadašnja hrabrost da mu se obratim, da ga upoznam. Vjerujem da je tada neka viša sila upravljala sa mnom. Isto tako ne znam kako ali na moju sreću, zagrizao je moj mamac. Dugo smo se tako borili, kao glavni junak iz knjige Starac i more. Bio je nedokučiv, čas prijatan, čas rezervisan, čas otvoren, čas samo za zezanciju. A ja, iako sam pala na prvu, igrala sam vrlo oprezno. I tako, sudbina je htjela da se riba oslobodi kuke i otrgne ali me nije nikada napuštala. Uvijek je bila tu. I iz te situacije sam uzela ono najbolje: dobila sam prijatelja.

Zaplet

Situacija od prije mnogo mjeseci...

Tražeći parfem za jednog drugog prijatelja, naletim na jednu jedinu malenu bočiću Mitsouka. Po prilično pristupačnoj cijeni. Od ranije sam poznavala miris ali površno a sada, nije bilo testera. Da li uzeti ili ne? Da li je to miris za mene? Da li odgovara mom karakteru? Miris nekog prošlog vremena, miris starih prašnjavih knjiga, miris tavana i oprane ali ipak stare odjeće. Miris starog drvenog sanduka na kojem se pojavila mahovina i lišajevi. Miris koji je u jednom trenutku čak i umiljat, blago sladak a i moderan. Miris koji te natjera da o njemu razmišljaš. Miris koji se sa tobom igra i nikad ne znaš kad je kraj igre i ko je u konačnici pobjednik a ko gubitnik?! Lijepa bočica i cijena su presudile i uzimam Mitsouku pa nek ide život. Preplavio me je osjećaj neopisive sreće. Nisam ni slutila da će taj dan biti još po nećemu poseban.

Kulminacija

Umorna ali sretna dolazim kući i taman da se opustim i malo kuliram prije spavanja, zazvoni mi telefon. Nepoznati broj ali poznati glas. Opet moja draga Riba. Davno sam mu bila prebacila što me je malo zapostavio i zaboravio. Svoju dugogodišnju prijateljicu, sada, izuzetno dobrih i čistih namjera, koja je odavno bacila štap za pecanje i ne namjerava da ga opet uzme u ruke. Ne kod njega! Sada je Riba slobodna za susret. I večeras i narednih dana, da izmiri makar dio dugova koje ima prema meni. Iako je bilo kasno, pristala sam na susret, brzinski se dotjerala i podosta stavila svog novog mirisnog ljubimca-Mitsouku. Dvije lijepe i slučajne situacije u jednom danu. Mitsouku i večer sa prijateljem. Recept za čistu sreću. Večer sa Ribom je prošla bolje nego što sam očekivala. Iako sam znala da smo jednim dijelom srodne duše i da smo vezani nekom posebnom i providnom niti, nisam očekivala takvu lijepu, prijatnu i veselu atmosferu. Sve kockice kao da su se složile osim one najvažnije! Njegov zlatni okov oko prsta! Koji mu je pristajao koliko meni Mitsouko! Zahvalila sam se na druženju i na njegovoj izuzetnoj ličnosti i dobroti. Sjela u svoj čamac, ribu ponovo oslobodila, Mitsouko bacila u more, da neku drugu usreći kao što je tada mene ali da će joj ipak više pristajati nego meni i mirno otplovila na neko drugo, daleko more...

Rasplet

Riba je postao ponosni otac jednog prekrasnog ribička :)
Mitsouku je upecala jedna djevojka i odmah se zaljubila u njega.
A ja...ja još uvijek plovim morem, sa koferima punih lijepih uspomena, mirnom dušom i ispunjenim srcem.

http://www.punmiris.com/