понедељак, 27. март 2017.

Bio si lekcija – bitna, ali bolna: Molim te, pokupi svoju neodlučnu ljubav i otiđi!

 
Art: Eduardo Rodriguez Calzado / EduardoRodriguezCalzado.com  

Molim te, nemoj mi dolaziti sa svojim opreznim, sumnjičavim srcem i postavljati  pitanja da vidiš hoću li proći tvoje testove, koje je zapravo nemoguće proći.

Više nisam zainteresirana za tvoju nedorečenost i tvoje nestalno “možda.” Odustala sam od infantilne nade da će se nešto dogoditi “jednog dana …”, jer se nakon svih ovih godina, još uvijek nije dogodilo.

Molim te, nemoj mi reći da moraš “još malo razmisliti o tome”.

Završila sam s čekanjem. Završila sam s fokusiranjem na naš potencijal.
Umorna sam. Frustrirana sam.

Ali, molim te, reci mi ipak zašto si stalno dolazio s rukama na pola punih obećanja i napola punih prezira?

Zašto si izgovarao moje ime na način kao da ti značim mnogo više nego što jesam?

Kažeš – misliš da me voliš, govoriš to prigušenim tonom, punog proklete rezerviranosti, trenutne želje i površnih očekivanja. Tvoj oklop je uvijek tu, tvoji refleksi su uvijek na oprezu, a tvoje oružje spremno da otjera tvoje uvjetno ponuđene osjećaje.

Dakle, ja te molim da pokupiš svoju neodlučnu ljubav i ljubazno (i odlučno) otiđeš.

Oboje znamo – ako ostaneš, ja ću uvijek biti slaba i zapletena u tvoju fino ispredenu mrežu. Uvijek ću patiti zbog riječi koje želim čuti, onih riječi zbog kojih zaželite polako puzati kroz pakao.

Čeznula sam da otvoreno prekineš, pokažeš svoju ranjivost. Strpljivo sam čekala i predavala se i pokušavala zadržati dovoljno vjere za nas oboje.

Ali isto tako znam, moja nerealna očekivanja uzrokuju moju patnju. I da, svjesna  sam da je moje ranjeno, premlaćeno, slomljeno, neuredno srce, koje je prepuno ljubavi, krivo što sam se zadržala s tobom toliko dugo.

Bio si lekcija – bitna, ali bolna. Bio si oštar štap koji je nemilosrdno i okrutno podbadao, stvarao ožiljke, prisiljavajući ih da krvare, kako bi mogla osjetiti samo još malo više boli.

A ja sam te trebala.

Bio si ovdje kako bi shvatila da vrijedim toliko više od razmatranja, da bi uvidjela kako nikada nisam trebala dopustiti da budem izbor na koji se nikako ne možeš odlučiti.  Ako moraš razmišljati hoćeš li me uzeti u obzir, makar kao opciju, uštedi si vrijeme i slobodno otiđi.

Neću te proganjati niti moliti za tvoj povratak. Neću gubiti vrijeme pokušavajući te uvjeriti u ono što već znaš duboko u sebi.

Neću se boriti i proći kroz masakr, kako bi mi samo dopustio da te volim, neću se boriti i prisiljavati te da pokažeš da ti je stalo.

Jer u tvojim očima, trud nije isto što i ljubav. Misliš da je ludo ako te netko dosljedno voli, čak i ako taj netko nije voljen na isti način.

No, za mene, ovo je bilo nešto bitno, rijetko i jedinstveno.  A sada je došlo do tihog i neizbježnog kraja.

Uvijek sam se previše bojala pustiti te – iako znam da ova nezaboravna ljubav neće izblijedjeti, još je  teže ostati.

Možda nikada neću moći ispuniti ovu prazninu, ali daleko je praznije ostati pri ljubavi koja izgleda više kao rat.


Preuzeto sa Atma.hr


Нема коментара:

Постави коментар