U našem razgovoru sa Sanjom otkrivamo jednu predivnu zanimaciju i prevagu prirode nad betonskim okruženjem. Da bi bolje upoznali našu sagovornicu, zamolili smo je da sa nama podijeli svoj dosadašnji životni put, odnosno da nam i svojim primjerom prikaže kako je povratak prirodi jedan od putokaza prema srećnom životu:
"Rođena sam u Tuzli .Tuzla, grad soli i uglja, je moje djetinjstvo i moja mladost. Početkom devedestih odlazim iz Bosne , prvo za Srbiju a zatim u Njemačku , gdje sam se i udala za ljubav svog života. Već u poodmakloj trudnoći, umjesto u Australiju ili Ameriku kao većina mojih sunarodnika sa privremenim boravkom u Njemačkoj, riješili smo da se vratimo .Ubjeđena sam da nisamo pogriješili jer smo roditeljima priuštili divnu starost a djeci lijepo djetinjstvo. A ja sam svoje mjesto pod suncem našla u Laćarku, nadomak Sremske Mitrovice.
Uloga majke Selene i Budimira, i uloga supruge pored muža kojeg obožavam su ispunili dobar dio mog srca, ali uloga domaćice vremenom me je činila neraspoloženom. Prije braka sam u svakom momentu znala ko sa sam i koliko vrijedim, ali sam se kao i mnoge druge žene, predala potpuno porodici i zaboravila svoje snove. To ni u jednom trenutku nije bila moja odluka, to se jednostavno desilo i kako su djeca odrasla i krenula svojim putem, ja sam ostala sama sa svojim mislima".
"Ljubav prema kamenu nosim od rane mladosti"
"Osjetila sam se bespotrebna i nesrećna, a znala sam da toliko toga imam još da dam. Odlučila sam da unesem promjenu u svoj život i osjećaj je bio izvanredan. Ljubav prema kamenu nosim u sebi od rane mladosti. Kao dijete su me fascinirali komadi kamene soli, koje ne znam da neko od Tuzlaka, nije imao u svojoj kući , pa do izloženih eksponata ruda na RGF u. koji kao da su prkosili svojom prirodnom ljepotom iz ormara cjelom dužinom hodnika. Odlascima na Jadransko more, ta ljubav se širila i na šarolikost morskog dna, kamene oblutke, raznih olika i boja, pa do školjki i i kućica morskih ježeva.
Odmarajući se prošle godine, na makarskoj rivijeri, i gledajući u rane jutarnje sate kćer kako izranja iz vode, sa ježom u ruci ...vratih se u djetinjstvo i odjednom evo slike u glavi – OGLEDALO! Ideja se rodila! Uspjela sam svoju ideju, na pravi način da predstavim mužu i od njega dobila punu podršku, što je meni lično, jako važno. Po dolasku kući, stavih svoju dugogodišnju zbirku kamenčića, školjki i morskih zvijezda pred sebe .... sva ustreptala zaljepih ogledalo na prethodno odsječen ram i krenuh u svoju pustolovinu. Moju romansu."
Romansa sa pravljenjem ručno rađenih ramova za ogledala
"Moja romansa sa pravljenjem ručno rađenih ramova za ogledala, samim tim nije duga, ali je veoma burna .Zavoljeli smo se ti moji ramovi i ja, tako da mislim da se više nećemo rastajati. Prvo ogledalo, koje napravih, sam slikala i objavila fotku na Facebooku. Javiše se moji prijatelji u velikom broju, oduševljeni onim što su vidjeli. Dadoše mi nesebičnu podršku, izraziše želju da i oni u svom domu imaju takav detalj, što je meni bilo dodatno ohrabrenje ,tj. vjetar u leđa. Tako da već sad, na godišnjicu mog dizajnerskog rada, mojih ogledala ima na raznim djelovima svijeta."
Obzirom da je hobi Sanje Ribić - Milivojević nesvakidašnji, materijal za izradu ramova nije moguće kupovati u obližnjim trgovinama. I samom prikupljanju potrebnih kamenčića, školjki i ostalih potrebnih stvari potrebno je posvetiti kako trud tako i veliku pažnju. O tome kako uspijeva napraviti 'Srećna ogledala' Sanja nam je rekla:
"Materijal za moja ogledala se nalazi svuda oko mene", navodi Sanja i dodaje: "Potrebno ga je samo prepoznati, sageti se i uzeti. Obronci Fruške Gore su nadomak moje kuće, tako da često provodimo vrijeme u šetnji a ljepoti njenog kamenja je teško odoljeti.
Kako su to krupniji komadi, kada ih složim i polijepim, ta ogledala mi izgledaju nekako jaka, kao stvorena za muškarce, pa ih ja tako i zovem - Muška ogledala od fruškogorskog kamena i Ženska ogledala od kamenčića. Prijatelj Dejan Lučić, pisac i publicista, široj javnosti poznat kao čovjek koji zna, znajući priču o mojim ogledalima, ogledala je nazvao 'Srećna ogleda'."
"Svaki tren u životu i osjećanje su unikatni, pa tako i svako moje ogledalo"
"Ja svoja ogledala izrađujem polako i strpljivo. Vrijeme izrade zavisi od inspiracije, oblika i veličine ogledala, a bogami i od raspoloženja. Moja ljubav prema umjetnosti, moje misli, osjećanja nalaze se u svakom mom ogledalu. Svako ogledalo je jedinstveno, ručno urađeno. Samim tim da bi ogledalo zračilo u punoj svojoj ljepoti i ja moram biti dobro raspoložena dok ga pravim. Svaki kamenčić, jež ili školjka su unikatni. Svaki tren u životu i osjećanje su unikati. pa tako i svako moje ogledalo. Sve i da želim ne bih mogla da napravim dva ista.
U izradi ogledala prijateljima koristim i riječne kamenčiće i škojke. Želeći da imaju nešto sa naših prostora tu svoju želju ispunjavaju ogledalom u koje je ugrađeno nešto njihovo, neki kamenčić iz naše domovine, kamen iz rodnog im kraja. Moji prijatelji su me ohrabrili da je to što radim prava stvar i hvala svim mojim prijateljima po bijelom svijetu, koji su prepoznali vrednost i neobičnost u mojim ogledalima. Pored mojih prijatelja, moj rad su vidjeli i ljudi od uticaja u medijima, prepoznali da moj rad ima vrijednost, tako da su moja ogledala zavidno medijski ispraćena."
"Život je onakav kakvim ga sebi napravite"
"U svojoj kući u Laćarku sam napravila atelje, radni prostor u kojem na stotine komada kamena ugrađujem u te otmene, neobične, unikatne i moderne ramove. Još uvijek svoju samostalnu izložbu nisam imala ali hoću. Izlagala sam ogledala na humanitarnim sajmovima,neka sam poklonila a neka prodala, jer ima ljudi koji žele da se ogledaju u Srećnim ogledalima, ogledalima sa ramom od kamena ili još bolje od kamenom iz njihovog zavičaja."
Za kraj smo zamolili Sanju da pokuša povući paralelu između života koji je napustila - u modernom okruženju, naspram sadašnje posvećenosti prirodnim aspektima života koji su se, između ostaloga, odrazili i u njenoj kreativnosti
"Život je onakav kakvim ga sebi napravite, pa tako i život na selu. Mi nismo tipično seosko domaćinstvo, nemamo stoku, veliku baštu i sl. jer moj muž je kamenorezac, radionica nam je u sklopu domaćinstva tako da je i moje dvoršte puno kamena. Tek nedavno sam uspjela da se posvetim voćnjaku i maloj baštici u kojoj se trudim da odgajim prirodnu hranu. Djeca su zavoljela prirodu i životinje i učimo ih da nije važno gdje živiš, već kako živiš. Ljudi su svuda ljudi, bilo da su na selu ili u gradu. Život u maloj sredini je mnogo smirenijii, u njoj je mnogo lakše gajiti djecu. Tu ima i više prostora za kreativni rad.
Jako volim ovo što radim i osjećam se super. Bilo bi lijepo kada bi sve žene, kada dođu u fazu nezadovoljstva sobom i životom koji žive, bacile tablete za smirenje, prestale da krive druge za svoje nezadovoljstvo, i zavirile duboko u sebe, otkopale one snove i kreativnost, koju su godinama zatrpavale tako što su ispunjavala želje ljudima oko sebe, našle ponove sebe, pogledale se u Srećno ogledalo i rekle: JA JOŠ MOGU, JA JOŠ VREDIM!, i krenule u akciju.
Ogledalo je inače simbol istine, mašte, stvaralaštva, veze sa podsviješću. Po tumačima snova sanjati ogledalo znači potrebu za suočavanje sa sobom a u mnogim kulturama ogledalima se pripisuju magična svojstva, pa ih čak smatraju i mođnim sredstvima za koncentraciju energije. Savremeni čovjek rijetko misli o moći ogledala, a meni je data moć da se još jednom ostvarim, sad kao dizajner ogledala od kamena."
Fotografije na kojima su prikazana samo neka 'Srećna ogledala' bile su za nas težak odabir, obzirom da je nemoguće prikazati svaki prelijepi detalj ogledala koja nećete vidjeti često:
>>Fotogalerija<<
>>Fotogalerija<<
Vezani tekst: U Carskoj palati Sirmium otkrivena 'Tajna srećnih ogledala
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.