субота, 2. септембар 2017.

Od kako sam otišla, više me ne zanima da li ti nedostajem

Picture  
Od kako sam otišla, više me ne zanima da li me tražiš ili ti nedostajem. Prije zatvaranja tih vrata, ostavila sam iza sebe tu priču. Nekad cijenjeno društvo.  

Igra maskama je prestala da bude zabavna kada sam morala da se pretvaram da sam srećna dok mi se iznutra sve skupljalo. Komadi koji su otpali od tvoje gipsane maske, koje sam pokušala eliminisati bez uništenja. Svaki put kada sam pokušavala, sve više i više sam se prljala. Napunila sam se himere koja je generisala obećanja koja su mi bila važna.
Znam da ti nedostajem, ali sam otišla jer mi je bilo svega dosta. Bila sam ko-protagonista lažne priče o slobodnoj ljubavi koja je sa tvoje strane krila samo udobnost i potrebe. Igra u kojoj sam ja uvijek gubila, jer u mojoj ruci nikad nijesu bile karte, iako sam mislila da jesu.
Zatvorila sam vrata ne da bih te povrijedila. Uradila sam to zato što ponekad moraš razmisliti i prestati biti tehnički materijal scene jedne pedstave čija se tema ne razumije. Zatvorila sam vrata da ne bih bila to i sada nije važno ako ti nedostajem.

Lažne nade i prekidi
Postoje skrivene iluzije i nade nakon svakog prekida. Postoji implicitna želja da druga osoba otvori oči i jednog dana uvidi naše odsustvo. Tako sabotiramo naše samopouzdanje i sopstvenu ljubav. Dajemo se 100%, pa čak i tada smo spremni da plaćamo interes sa fiksnom kamatom zbog sumnje i neizvjesnosti partnera.

Osjećamo da smo pobijedili kada bivši prvi prizna da mu nedostajemo. Ne shvatamo da lična pobjeda nije zasnovana na priznanju ili pokajanju. Velika pobjeda je zatvoriti vrata zauvijek kada ste dali sve a ništa nijeste dobili zauzvrat.

Najveći uspjeh je izbjeći nastavak priče u kojoj su mogućnosti za promjene bile beskonačne i naša energija je boravila samo u očekivanju promjene od drugog. Zatvaranje vrata zauvijek, ne znači hladnoću. To znači biti topao prema sebi.

Naše emocije povjerili smo drugom, kao da naš lični kriterijum nije bio dovoljan da shvatimo da smo pojedeni izunutra, a jedno "žao mi je " kasnije ništa ne mijenja. "Nedostaješ mi, vrati se", ne nudi nikakvu promjenu, opet nam nudi ruski rulet u vezi punoj praznina.
Voljeti nikada ne znači izgubiti dostojanstvo
Ljubav nas ne čini dostojanstvenim, ali nam donosi spokojstvo i strast da živimo sa neopisivim entuzijazmom. Motor skriven u malim pokretima i navikama koji nas spašava od brzog svakodnevng života. Dušek na koji želimo jedinstvenu intimnost, u kontaktu sa svojom kožom, koji čini da naša čula eksplodiraju i probude našu vezu sa svijetom.

Ljubav nije popunjavanje vremenskih rupa u gustom rasporedu. Primiti unaprijed zakazane pozive koji čine da i dalje postojimo. Ljubav je veza i jedinstvo u kom niko ne treba da se osjeća kao rezervna guma, neko ko očekuje određeni odgovor koji dolazi prekasno.

"U ljubavi postoje pravila koja treba pratiti, kao i u braku. Ako ne poštujete svog partnera, imaćete more problema, baš kao kada ne možete postići kompromis. Ako u životu nemate iste vrijednosti, imate problema. Morate imati iste vrijednosti da bi bili sigurni u važnost braka. "

~ Mitch Albom 

Slobodna ljubav, je ona u kojoj svako čuva svoju nezavisnost, ona se ne smije pobrkati sa eksploatacijom ili emocionalnom izolacijom jednog od partnera. Tada to nije slobodna ljubav, već eksplicitna sloboda koja se upotrebljava za ljubav koji nam drugi pružaju.

Kada zatvorite vrata, razmislite zašto ste to uradili. Definitivno, prošlo vrijeme nije bilo dobro ako vas je dovelo do toga. Zaboravite književna pomirenja i ne pišete još jednu priču koja vas nikuda ne vodi. Jednog dana više nećete osjećati nedostatak nekoga koga ste nekada imali previše. Međutim, ako on osjeti tvoj nedostatak, to je njegov problem jer je imao vremena da riješi situaciju. Sada je došlo tvoje vrijeme i ti si najvažnija stvar u tvom životu.


Prevod teksta:  lamenteemeravigliosa.it 

​Prevele: Ana i Beba Muratović - bebamur.com ​​  Preuzeto sa Bebamur.com



   


Uvijek tako počinje, polja cvatu
čuvaj tamne bisere na svom vratu
Prva si rekla ti s tobom ću stajati
I kada bogovi dignu glas
Prva si rekla ti to mora trajati
Jednom davno smo imali nas

Sad te se samo rijetko sjetim
Prolaze dani, vrijeme leti
Kako se poruše sni a isto smo sanjali
Sad te se samo rijetko sjetim
Gdje li si zimi gdje si ljeti
Već je hladno ruke mi zgrij

Uvijek sve završava bliže bolu
Mrvice od ljubavi na tvom stolu
Jednom si rekla ti zbogom oprosti mi
I sve je nestalo ko za čas
Jednom si rekla ti ne znam se kajati
Jednom davno smo imali nas

Sad te se samo rijetko sjetim
Prolaze dani, vrijeme leti
Kako se poruše sni a isto smo sanjali
Sad te se samo rijetko sjetim
Gdje li si zimi gdje si ljeti
Već je hladno ruke mi zgrij
(već je hladno, moje slabe ruke zgrij)


Petar Grašo Sad te se samo rijetko sjetim

Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.