Drvo života nije samo simbol, nego i slika, ikona.
«Drvo života» se ne može shvatiti bukvalno, kao neko drvo koje raste
usred voćnjaka, iako je i takvo – deo slike, ali samo jednim malim
delom. Prvo «Drvo života» se spominje u Svetim knjigama, u samom početku
knjige Postanja (Post. 2.9).
Ponovo se ono pojavljuje na samom kraju Biblije, u knjizi «Otkrovenja» sv. Jovana Bogoslova – Apokalipsis (Otkr. 22;1-2). «I pokazao mi je čistu rijeku vode života, svijetlu, kao kristal, koja se izliva od prestola Boga i Jagnjeta. Po sredini ulice njegove (gornjeg, novog Jerusalima», simbola Raja), i sa te i sa druge strane rijeke, drvo života, dvanaest puta donosaše plodove, dajući svaki mesec plod svoj, i lišće drveta – za isceljenje naroda».
Posle pada, raskida, leta u bezdan, spasiteljnog obratnog procesa – prema izgubljenom savršenstvu, i na kraju, pobede «nove tvari»: «te, stvoriću sve novo» - «Novi Jerusalim». Ali sve to je to isto raj: ta čista reka sa svetom vodom života, svetlom, koja otiče na sve četiri strane, pretvarajući se u četiri reke, po obema njenim stranama, posred četiri potoka pobedonosno Drvo života, koje upija u sebe svetu vodu života – blagodatnu, koja izvire od «prestola» Boga i Jagnjeta – Duha Svetoga.
U vezi priče o navodno poznatim «arheološkim istraživanjima» o Četiri Reke, spomenućemo razgovor Hrista sa Samarjankom kod Jakovljevog bunara blizu grada Sihara Samarijskoga: «Isus joj je rekao: daj Mi da pijem. (...) Žena Samarjanka Mu kaže: kako Ti, budući Judej, tražiš da piješ od mene, Samarjanke? (...) Isus joj je odgovorio: kad bi ti znala Dar Božiji i Ko govori tebi: Daj mi da pijem, tada bi ti sama tražila od Njega, On bi tebi dao vodu živu, žena mu je rekla: Gospode! Ti i ne možeš ničim zahvatiti, a bunar je dubok, otkuda tebi voda živa? Isus joj je odgovorio: svaki koji pije vodu ovu opet će ožednjeti, a koji bude pio vodu, koju mu Ja dam, nikada neće ožedneti, jer voda koju mu ja dam postaće u njemu izvorom vode, koji teče u život večni. Žena mu je rekla: Gospode! Daj meni od te vode, da nikada ne ožednim i da ne dolazim ovde da zahvatam» (Jov. 4;7,9-15). U celom razgovoru – nijedne tačke dodira: reči se ne sreću, reči se razilaze jedne sa drugima, jer žena govori o vodi ovoga sveta, a Hristos – o živoj vodi Carstva Nebeskoga – odrazu blagodati Duha Svetoga.
Drvo života se pominje na sledećim mestima Svetog pisma. U pričama Solomona: «(...) (Premudrost) – drvo života za one, koji ga zadobijaju, - i blaženi, koji ga sačuvaju...» (Prič. 3:18). «Plod pravednika – drvo života, i mudrost privlači duši...» (Prič.11:30). «Ispunjavajuće želje – drvo života...» (Prič.13:12). «krotki jezik – drvo života...» (Prič.15:4). Kod premudroga cara Solomona «Drvo života» - isto je odraz, odraz premudrosti Božije i mudrosti čovekove, plod su njen i dobra dela njena. Apostol Pavle kaže, da Premudrost Božija – Hristos, Sin Božiji, Božanstveno Slovo Njegovo, «Reč», o kome oduševljeno piše u Prologu za svoje Jevanđelje sv. Jovan Bogoslov: «U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i Riječ je bila Bog» (jov. 1:1). U svetootačkom predanju Pravoslavne Crkve Hristos – Drvo života; Drvo Života i jeste Hristos. U kanonu Akatista Majke Božije prep. Josif Pesmopisac Presvetoj Djevi se obraća sa takvim oduševljenim poetičnim rečima: Ognjenolika kočijo Riječi, raduj se, Vladičice, oduševljeni Raju, Drvo koje sebom donosi Život – Gospoda, Njegova sladost oživotvorava verom one koji se pričešćuju i koji Ti se poklanjaju...» U poetskom nadahnuću kratkog izraza stiha jesnopisac poredi Bogomajku sa ognjenom kočijom, koja vozi Boga Reč, Koji, začevši se u Njoj, pretvara je ne samo u Kočiju, nego i u «Oduševljeni Raj» koja ima u sebi «Drvo Života», - Gospoda, koji sladošću Svojom oživotvorava vernike, onih podpalih ranije trulezi, ali koji se sada pričešćuju plodovima Svetoga Drveta Života, to jest Telom i Krvlju Hristovom. Takvi su izrazi Biblijski, svetootački i liturgijski. To nije samo lepa poezija, to je duboki tajanstveni smisao, koji je Sam Hristos otkrio Svojim učenicima u tim rečima: «Ja sam istinska loza vinograda, a otac Moj – vinogradar. Svaki čokot moj, koji ne prinosi ploda, On seče, i svaki koji prinosi plod, čisti, da bi više prinosio ploda. Vi ste već očišćeni kroz reč, koju sam vam Ja propovedao. Budite u Meni i Ja u vama...(...)Ja sam loza, a vi čokoti; (...) jer bez Mene ne možete ciniti ništa...» (Jov.15:1-5)
Suština i smisao Drveta života u Biblijskom Raju.
Reči Hrista o vinogradarskoj lozi u noći prije stradanja treba čitati u kontekstu cele Gestimanske noći i svih priča tamo, i pre toga na Tajnoj Večeri, Njegove reči, delom kojih su izražene molitvom Ocu Nebeskom: «Oče, Sveti! Sačuvaj ih u Ime Tvoje, one, koje si Ti dao Meni (...) Ja sam im dao Reč tvoju; i svijet ih je omrznuo, jer oni nisu od ovoga svijeta, kao što i Ja nisam od svijeta (...) Osveti ih istinom Tvojom; riječ Tvoja jeste istina (...) Ne molim te samo za njih, nego i za one koji vjeruju u Mene po njihovim riječima, da bude sve jedno, kao Ti, Oče, U Meni. I Ja u Tebi, tako i oni da budu u Nama jedno...» (Jov.17:11-26).
To i jeste Drvo Života: izraz i simbol i suština Trojičkog Jedinstva u Bogu i u Njegovom tvorenju, u Svetoj Trojici i u čedima Božijim – slika svetlozarna «trojičnog jedinstva sveštenotajni» celog Jedinstvenog čovečanstva, Adama od kojeg svi bejahu rođeni, Crkve Hristove, stvorene u Raju. U Drvetu Života, u prvosagrađenoj Crkvi Raja nebeskoga nije bilo nikakvog zla, nikakvog znanja o zlu, nikakvog ploda zla, - ni bolesti ni smrti, ni mržnje, jer je u svemu carovala Ljubav. Nije bilo ni uništavanja tuđeg života radi sopstvenoga preživljavanja – borbe za opstanak. Jer je neiscrpna hrana – Hristos «Hljeb Nebesni, hrana celom svetu», kako se kaže u glavnoj molitvi na proskomidiji pre Liturgije u Pravoslavnoj Crkvi.
Ali u seni vrta Edemskog bilo je i drugo drvo...
Izvor:www.pravmir.ru /PRAVEDNIKI/
Prevod s ruskog: Nataša Ubović
Ponovo se ono pojavljuje na samom kraju Biblije, u knjizi «Otkrovenja» sv. Jovana Bogoslova – Apokalipsis (Otkr. 22;1-2). «I pokazao mi je čistu rijeku vode života, svijetlu, kao kristal, koja se izliva od prestola Boga i Jagnjeta. Po sredini ulice njegove (gornjeg, novog Jerusalima», simbola Raja), i sa te i sa druge strane rijeke, drvo života, dvanaest puta donosaše plodove, dajući svaki mesec plod svoj, i lišće drveta – za isceljenje naroda».
Posle pada, raskida, leta u bezdan, spasiteljnog obratnog procesa – prema izgubljenom savršenstvu, i na kraju, pobede «nove tvari»: «te, stvoriću sve novo» - «Novi Jerusalim». Ali sve to je to isto raj: ta čista reka sa svetom vodom života, svetlom, koja otiče na sve četiri strane, pretvarajući se u četiri reke, po obema njenim stranama, posred četiri potoka pobedonosno Drvo života, koje upija u sebe svetu vodu života – blagodatnu, koja izvire od «prestola» Boga i Jagnjeta – Duha Svetoga.
U vezi priče o navodno poznatim «arheološkim istraživanjima» o Četiri Reke, spomenućemo razgovor Hrista sa Samarjankom kod Jakovljevog bunara blizu grada Sihara Samarijskoga: «Isus joj je rekao: daj Mi da pijem. (...) Žena Samarjanka Mu kaže: kako Ti, budući Judej, tražiš da piješ od mene, Samarjanke? (...) Isus joj je odgovorio: kad bi ti znala Dar Božiji i Ko govori tebi: Daj mi da pijem, tada bi ti sama tražila od Njega, On bi tebi dao vodu živu, žena mu je rekla: Gospode! Ti i ne možeš ničim zahvatiti, a bunar je dubok, otkuda tebi voda živa? Isus joj je odgovorio: svaki koji pije vodu ovu opet će ožednjeti, a koji bude pio vodu, koju mu Ja dam, nikada neće ožedneti, jer voda koju mu ja dam postaće u njemu izvorom vode, koji teče u život večni. Žena mu je rekla: Gospode! Daj meni od te vode, da nikada ne ožednim i da ne dolazim ovde da zahvatam» (Jov. 4;7,9-15). U celom razgovoru – nijedne tačke dodira: reči se ne sreću, reči se razilaze jedne sa drugima, jer žena govori o vodi ovoga sveta, a Hristos – o živoj vodi Carstva Nebeskoga – odrazu blagodati Duha Svetoga.
Drvo života se pominje na sledećim mestima Svetog pisma. U pričama Solomona: «(...) (Premudrost) – drvo života za one, koji ga zadobijaju, - i blaženi, koji ga sačuvaju...» (Prič. 3:18). «Plod pravednika – drvo života, i mudrost privlači duši...» (Prič.11:30). «Ispunjavajuće želje – drvo života...» (Prič.13:12). «krotki jezik – drvo života...» (Prič.15:4). Kod premudroga cara Solomona «Drvo života» - isto je odraz, odraz premudrosti Božije i mudrosti čovekove, plod su njen i dobra dela njena. Apostol Pavle kaže, da Premudrost Božija – Hristos, Sin Božiji, Božanstveno Slovo Njegovo, «Reč», o kome oduševljeno piše u Prologu za svoje Jevanđelje sv. Jovan Bogoslov: «U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i Riječ je bila Bog» (jov. 1:1). U svetootačkom predanju Pravoslavne Crkve Hristos – Drvo života; Drvo Života i jeste Hristos. U kanonu Akatista Majke Božije prep. Josif Pesmopisac Presvetoj Djevi se obraća sa takvim oduševljenim poetičnim rečima: Ognjenolika kočijo Riječi, raduj se, Vladičice, oduševljeni Raju, Drvo koje sebom donosi Život – Gospoda, Njegova sladost oživotvorava verom one koji se pričešćuju i koji Ti se poklanjaju...» U poetskom nadahnuću kratkog izraza stiha jesnopisac poredi Bogomajku sa ognjenom kočijom, koja vozi Boga Reč, Koji, začevši se u Njoj, pretvara je ne samo u Kočiju, nego i u «Oduševljeni Raj» koja ima u sebi «Drvo Života», - Gospoda, koji sladošću Svojom oživotvorava vernike, onih podpalih ranije trulezi, ali koji se sada pričešćuju plodovima Svetoga Drveta Života, to jest Telom i Krvlju Hristovom. Takvi su izrazi Biblijski, svetootački i liturgijski. To nije samo lepa poezija, to je duboki tajanstveni smisao, koji je Sam Hristos otkrio Svojim učenicima u tim rečima: «Ja sam istinska loza vinograda, a otac Moj – vinogradar. Svaki čokot moj, koji ne prinosi ploda, On seče, i svaki koji prinosi plod, čisti, da bi više prinosio ploda. Vi ste već očišćeni kroz reč, koju sam vam Ja propovedao. Budite u Meni i Ja u vama...(...)Ja sam loza, a vi čokoti; (...) jer bez Mene ne možete ciniti ništa...» (Jov.15:1-5)
Suština i smisao Drveta života u Biblijskom Raju.
Reči Hrista o vinogradarskoj lozi u noći prije stradanja treba čitati u kontekstu cele Gestimanske noći i svih priča tamo, i pre toga na Tajnoj Večeri, Njegove reči, delom kojih su izražene molitvom Ocu Nebeskom: «Oče, Sveti! Sačuvaj ih u Ime Tvoje, one, koje si Ti dao Meni (...) Ja sam im dao Reč tvoju; i svijet ih je omrznuo, jer oni nisu od ovoga svijeta, kao što i Ja nisam od svijeta (...) Osveti ih istinom Tvojom; riječ Tvoja jeste istina (...) Ne molim te samo za njih, nego i za one koji vjeruju u Mene po njihovim riječima, da bude sve jedno, kao Ti, Oče, U Meni. I Ja u Tebi, tako i oni da budu u Nama jedno...» (Jov.17:11-26).
To i jeste Drvo Života: izraz i simbol i suština Trojičkog Jedinstva u Bogu i u Njegovom tvorenju, u Svetoj Trojici i u čedima Božijim – slika svetlozarna «trojičnog jedinstva sveštenotajni» celog Jedinstvenog čovečanstva, Adama od kojeg svi bejahu rođeni, Crkve Hristove, stvorene u Raju. U Drvetu Života, u prvosagrađenoj Crkvi Raja nebeskoga nije bilo nikakvog zla, nikakvog znanja o zlu, nikakvog ploda zla, - ni bolesti ni smrti, ni mržnje, jer je u svemu carovala Ljubav. Nije bilo ni uništavanja tuđeg života radi sopstvenoga preživljavanja – borbe za opstanak. Jer je neiscrpna hrana – Hristos «Hljeb Nebesni, hrana celom svetu», kako se kaže u glavnoj molitvi na proskomidiji pre Liturgije u Pravoslavnoj Crkvi.
Ali u seni vrta Edemskog bilo je i drugo drvo...
Izvor:www.pravmir.ru /PRAVEDNIKI/
Prevod s ruskog: Nataša Ubović
Izvor Manastir-lepavina
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.