Formula za sreću: Ova jedna stvar je potrebna da biste bili istinski sretni!

 

 

 

Često me ljudi, kada čuju da sam life coach (trenerica životnog potencijala) pitaju šta je to sreća i kako mogu biti sretniji? Nedavno sam u Rotterdam-u u Holandiji sa svojom mentoricom Vanjom Beukelman Pavlović održala motivacioni govor na ovu temu i o ovoj temi vrlo naširoko pričala, no u ovom članku podijeliću ono što ja smatram da je "ključ sreće", to jeste, esencija svih lekcija koje sam naučila tokom decenije svog ličnog samorazvoja i osobnog rasta, te tokom trogodišnjeg boravka u najspiritualnijoj zemlji na svijetu, Indiji.

Zen pripovijetke kažu da je neko upitao Buddu za sreću riječima:

"I want happiness!"

("Ja želim sreću!")

Buddha je na to rekao:

"Prvo ukloni JA: to je ego!

Onda ukloni zelje.

Vidiš da ti ostaje samo sreća!"

Toliko je mudrosti u ovim riječima! Da bismo bili sretni, moramo ukloniti naš ego iz cijele priče. Šta je zparavo ego? Ego je (možda najbolja definicija ikada izrečena od spritualnog učitelja Eckhart-a Tolle-a) "bilo koja identifikacija sa formom 

 

 
Mi pod utjecajem ega težimo sebe, svoju ličnu vrijednost, smisao i svrhu svoga života da identifikujemo sa nekom vanjskom formom: našim ulogama, rasom, vjerom, nacionalnom pripadnošću, sa time koliko novca posjedujemo, koliko skup automobil vozimo ili koliko veliku kuću imamo, sa našim fizičkim izgledom... 

Mislimo da nam trebaju sve ove stvari kako bismo bili sretni. Ako ih nemamo, osjećamo se manje vrijednima, nesretnima, te proklinjemo svoju sudbinu.
Ja sam imala priliku da živeći u Indiji vidim ljude koje žive u velikom siromastvu (u slamovima, bez pitke vode,  struje, obroka za taj dan, ventilatora ili malo hladne vode da ugase žeđ i rashlade se na 46 C). Standard života je u Indiji dosta manji nego kod nas, no ljudi su generalno sretniji (možete pročitati više na ovu temu u mom članku koji je objavljen u Sensa magazinu). Oni nisu svoju sreću identifikovali sa bogatstvom. Vjeruju u Boga i u isto vrijeme bore se da prežive u surovim uvjetima kako najbolje mogu i znaju. To je njihova oaza sreće.
Da nas velika suma novca, ljepota, slava i partner i posao iz snova ipak ne moraju učiniti sretnima, pokazuje i to da mnogo celebrity zvijezda i slavnih ličnosti nisu sretni. Troše svoje milione na liječenje od ovisnosti o drogama i alkoholu, a nerijetko zbog tih ovisnosti i duboke depresije izgube tu slavu, partnera, pa i ljepotu!

U Americi je popularan citat:

"Novac ne može čovjeka učiniti sretnim. Ali, ja bih radije plakao u Bently-u, nego u autobusu!"

No, zašto bismo uopće plakali? Hajde da se smijemo i budemo radosni, da se budimo svakoga jutra sa osmijehom na licu!

Onoga momenta kada shvatimo da sreća nije izvan nas (ego) već u nama samima i da mi sami pišemo recept za svoju sreću, biće nam mnogo lakše da budemo sretniji.

 

 

 

Slijedi jedna prica koju sam prvi puta čula na yoga seminaru prije devet godina i koja je promijenila moju percepciju o sreći.

Pitali su jednog dječaka da li je sretan. Odogovrio je da nije, jer je još mali, pa ne može da ide u školu. Kad krene u školu, biće sretan.
Kada je krenuo u školu, pitali su tog istog dječaka da li je sada sretan? Rekao je da nije, jer je prvačić, pa ga stariji dječaci zadirkuju i tuku. Kad bude veliki kao oni, biće sretan.
Kad je malo porastao, ponovo su ga pitali da li je sretan, a on je odogovrio da će biti sretan kad krene u srednju školu, kad bude mogao da izlazi sa svojim drugovima i radi stvari koje mu sada roditelji ne daju, jer je još  premlad.
Kada je krenuo u srednju skolu, rekao je da će biti sretan kad bude krenuo na fakultet: moći će da se odseli od roditelja, ima svoju slobodu, djevojku, privatnost, noći provedene sa prijateljima...
Kada je krenuo na fakultet, pitali su ga opet da li je sretan, na što je on odgovorio da sada živi od roditeljskog džeparca, da nema novaca, pa iako ima slobodu ne može da izlazi i priušti si toliko stvari koje bi želio da iskusi, te da su ispiti preveliki stres i jedva čeka da ih se riješi. Kada završi fakultet i bude počeo raditi, biće tada sretan.
Kada je zavrsio fakultet i dobio posao, pitali su ga da li je sada sretan. Odgovorio je da nije, jer iako ima dobar posao i novce i slobodu... volio bi da upozna djevojku s kojom bi se ozenio i zasnovao porodicu. Kad mu se to ostvari, imace sve i tada ce biti sretan.
Kada je upoznao djevojku svojih snova i oženio se, te dobio djecu, pitali su ga opet je li sada konačno sretan kako je mislio da će biti. Rekao je da mu je život sada lijep, no da još nemaju svoj krov nad glavom, a umorni su do toga da žive kao podstanari. Kada kupe kuću i sagrade svoj dom, biće im život savršen.
Kada je sa ženom kupio kuću, pitali su ga je li sada našao istinsku sreću. Rekao je da mu je život lijep, ali da su djeca još mala, te da iziskuju puno pažnje i vremena od njega i žene, da su se njih dvoje udaljili, jer nemaju više toliko vremena za sebe. Život im se sveo na odgajanje djece. Kada djeca malo porastu, tada će biti zaista sretni.
Porasla su i djeca, pa su ga ponovo pitali da li je sada sretan, na što je on rekao da djeca trebaju završiti dobre škole i fakultete, te da biti sretan kad vidi svoju djecu kao odrasle ljude s diplomom u rukama.
Djeca su porasla i završila fakultete. Opet su ga pitali da li je sretan. Rekao je da će biti sretan kada mu djeca dobiju dobar posao, kupe svoj stan i stanu na svoje noge.
Kad se i to desilo, izjavio je da će biti sretan kada se djeca skrase: upoznaju srodnu dušu i zasnuju porodicu, a on dobije unuke. 
Kada se i to desilo, izjavio je pak da će biti sretan kada ode u mirovinu, jer će tada imati sve vrijeme da posveti supruzi i igranju sa svojim unucima. Sve će biti savršeno.
Kada je, pak došao u mirovinu, umrla je njegova voljena žena, a njemu se pogoršalo zdravlje. Njegov duh i optimizam su se skrhali u paramparčad. 

Napokon je shvatio i rekao:

"Znate šta, najsretniji sam bio kad sam bio mali dječak!"

Jeste li prepoznali sebe i vaša razmišljajanja o tome kada ćete biti sretni u nekim dijelovima iz ove priče???

Naš  ego će uvijek tražiti izvor naše sreće u nečemu ili nekome i to je formula da sebe uvijek činimo nesretnima. 

Duhovni učitelj Deepak Chopra mudro je rekao:

"Ukoliko ste sretni zbog ijednog razloga, vi ste već u mizeriji, jer već sutra taj razlog može biti oduzet od vas!"

Što god da ste ucinili izvorom i razlogom vase srece moze vec sutra biti oduzeto od vas. Zbog cega god ste sada sretni, ta ista stvar sutra moze postati stvar vase nesrece! I sto vas vise taj muskarac, posao ili nešto treće čine sretnijima, više ćete nesretniji biti ako to izgubite.

Šta je onda formula za sreću? Da budemo sretni ovdje i sada, sa onim što imamo, no da ne vežemo razlog nase srece, te identifikujemo sebe i svrhu i smisao svog života sa muškarcem, djetetom, poslom, novcem ili bilo čime što je izvan nas i što nije u našoj kontroli. Da ne identifikujemo sebe sa vanjskom formom, u bilo kom obliku niti da smatramo da je naš partner, profesija koju obavljamo ili novac koji imamo nešto što će uvijek biti naše i nešto što nas definiše kao posebna ljudska bića.

Ja to volim da posmatram tako da smo sve u ovom životu dobili na posudbu, da se o tome samo brinemo sa puno ljubavi i da će jednoga dana doći dan kada ćemo to isto pravome vlasniku trebati da vratimo.

Nista nije u našem vlasništvu i pod našom isključivom kontrolom (mada ego voli da ima lažni osjećaj sigurnosti i uvjeravaće nas da jeste i da moramo sve konce da držimo u rukama).

Ne možemo kontrolisati kad će partner da nas zaprosi, kad ćemo zatrudnjeti, kad ćemo i da li ćemo dobiti novog klijenta ili posao koji tražimo, kada ćemo upoznati ljubav svog života...

Ne možemo da kontrolišemo koliko će zivjeti osobe koje volimo, kada će naše dijete otići od kuće da živi svoj život, da li će nas i kada parnter napustiti.

Je li to znači da ne trebamo da uživamo u životu i da trebamo da se plašimo sreće? Ne, naprotiv! 

Trebamo da uživamo u životu i svim darovima koje nam on pruža, no da se lišimo straha da ćemo jednog dana to izgubimo i sa druge strane, da budemo sretni ovdje i sada, umjesto da čekamo da nam se nešto dogodi da bismo bili sretni pa na kraju dočekamo smrt čekajući tu sreću i "savršen život" (kao onaj djedica iz priče).
Da budemo zahvalni za ono što imamo (često nismo ni svjesni koliko imamo i koliko toga uzimamo svakoga dana zdravo za gotovo!). Dakle, prebaciti fokus sa onoga što nemamo, kako bismo uživali više u onome što imamo!

Otpustiti ego znači otpustiti uzde kontrole nad događajima: mi možemo samo uraditi naš dio posla, a onda se povući i čekati rezultat sa strpljenjem, vjerujući da će sve desiti za naše najveće dobro (ako niste pročitali moj prošli članak na ovu temu, učinite to odmah). 

Otpustiti ego znači ne idenficirati svrhu i smisao našeg života s nečim ili nekim, otpustiti uzde kontrole, no također i ne uzimati stvari previše lično. 

Ne vrti se cijeli svijet oko nas (iako naš ego želi uvjeriti u suprotno). 

To što nas je neka osoba "oštro" pogledala ne znači da nas mrzi ili prezire: vejrovatno je imala samo loš dan ili smo je podsjetili na nekoga koga ne želi da se sjeća. Isto tako, to što je neko rekao nešto ružno o nama, ne govori toliko o nama, koliko o toj osobi! To što je neka osoba zaboravila nešto što smo joj o nama rekli, sastanak s nama ili da nas nazove, vjerovatno ne znači da joj do nas nije stalo, niti da je losša osoba, niti da nas je svjesno obmanjivala i varala, već da je imala puno toga na tanjuru i bila preopterećena nekim svojim velikim problemom ili obavezama toliko, da je jednostavno to propustila. Nerijetko naš ego od malih sitnica napravi čitavu dramu u našoj glavi kako nas ta osoba ne voli, mrzi, laže, vara, obmanjuje, pravi nas budalom... dok je zapravo prava istina daleko od naših najcrnjih "analiza".

Otpustiti ego znači i otpustiti zavist što su drugi uspješniji, ljepši, bogatiji od nas... imaju boljeg partnera ili skuplji automobil ili više klijenata nego mi. Zavist je glavni sastojak za nesreću, kao i poređenje sa drugima! Neka vam uspjesi drugih budu inspiracija i motivacija da i vi to možete, a ne razlog za frustraciju!

Otpustiti ego znači i ne gledati druge ljude "s visine", ako su manje uspješni, bogati, pamenti, ambiciozni, ljepsi... od nas! 

Otpustiti ego znači otpustiti aroganciju, spustiti "nos" i gledati druge ljude kao vrijedna i posebna ljudska bića koja su tu gdje jesu zato što su nekada u svom životu odlučili napraviti neke drugačije izbore u životu od nas.

Otpustiti ego znači da ćemo nekada napraviti kompromis i nećemo očekivati da se svijet vrti oko nas! Da ćemo da bismo usrecili druge nekada zrtvovati nase zelje, da bismo ispunili njihove, te da cemo  otpustiti ocekivanja kakvi bi oni trebali da budu vec ih voljeti i prihvatiti onakve kakvima oni jesu, a ukoliko za to nismo spremni, pustiti ih da odu nekome drugome, ko ce ih bas takve voljeti.

Otpustiti ego u isto vrijeme znači da nećemo trpjeti bezobrazno ponašanje druge osobe koja od nas traži da se ponašamo kao da je ona centar svijeta i ne mari za naše potrebe ili nas nemilice iskorištava. Znači da ćemo postaviti zdrave granice u odnosima, te da ukoliko uvidimo da se nalazimo u lošem, toskičnom odnosu, nećemo se držati tog odnosa i te osobe grčevito, iz straha od samoće ili straha od "propale" veze ili toga sta će o nama pričati komšije! 

Otpusiti ego znači da ćemo imati želje, maštati o budućnosti, praviti planove i ciljeve, ali da ćemo u isto vrijeme uvijek imati na umu da postoje stvari koje mi ne možemo kontrolirati i da nam se te želje, planovi i ciljevi možda neće ostvariti. I to je u redu. Mi možemo učiniti samo naš dio posla: ono što je u našoj mogućnosti, a onda se trebamo povući, odvezati ocekivanja i otpustiti strahove, te predati naše želje i ciljeve Univerzumu (ili kako god zvali silu veću od vas u koju vjerujete).

Otpustiti ego također znači da ćemo imati hrabrosti da pokušamo da ostvarimo naše želje i ciljeve, iako znamo da nam se isti možda neće ostvariti. Ne može nam niko garantovati da će nam ta ljubavna veza, potraga za poslom, poslovna ideja ili neki drugi cilj uspjeti, ali ako nikada ne pokušamo, nećemo sebi kreirati ni mogućnost da nam to uspije!

Otpustiti ego znaci i da cemo druge ljude pustiti iz nasega zivota ako oni izjave da bi ih to ucinilo sretnijima, jer cemo zeljeti da oni budu sretni.

Otpustiti ego znači oprostiti osobama koje su nas provrijedile. Oprostiti ne znaci dopustiti osobi lose ponasanje (ponovo!), vec da smo spremni umjesto svojim egom, tu osobu vidjeti svojim srcem (kao nesavrseno ljudsko bice koje pravi greske i lose izbore i biva zavedeno laznim sjajem stvari, bas kao i mi sami!).

Otpustiti ego znači osloboditi se lažnih samo-nametnutih ograničenja koje smo sebi postavili! Često sebe limitiramo da NE MOŽEMO da se ponašamo na određeni način ili nešto postignemo jer smo previše stari ili mladi, jer nismo dovoljno __________, jer nam ne "priliči". Propuštamo da otplešemo na omiljenu pjesmu jer nas je strah da će drugi da nam se smiju kako ne znamo plesati: da govorimo na stranom jeziku i tako ga bolje naučimo, jer nam je čudan akcenat i loša gramatika (što je sasvim normalno, jer nam taj jezik nije maternji!); propuštamo da se prepustimo ljubavi ili pokažemo da gajimo osjećanja prema tom muškarcu, iz straha da će ta osoba uvidjeti koliko nam je stalo (!) ili da ćemo biti meta ogovaranja komšijama ili kolegama na poslu: propuštamo da se opustimo jer želimo da projiciramo imidž "ozbiljne"osobe... i tako unedogled.

Otpustiti ego znači prestati živjeti za validaciju drugih ljudi ("komšija") i početi živjeti tako da nam jedina validacija bude da li osjećamo da je naša odluka ili ono što činimo ispravno u skladu sa našim  etičkim i moralnim principima, s jedne strane i da li nam to sto radimo (ne) donosi radost.

Eto... dadoh vam sastojke za sreću kao life coach, a na vama je da odlučite koliko ćete sladak i ukusan kolač sreće napraviti od svog života!

Piše: Danijela Jokić Vaislay

 

Izvor Sretna žena