Vitamin B i bolesti srca

Kada razmišljamo o rizičnim čimbenicima za nastanak bolesti srca, uglavnom mislimo na prekomjernu tjelesnu masu, genetske čimbenike, te prehranu bogatu zasićenim masnoćama i nedovoljnu tjelesnu aktivnost. Čini se da se ipak ne možemo ograničiti na navedene čimbenike. Naime, povišena razina aminokiseline homocisteina, značajan je čimbenik nastanka bolesti srca. Smatra se da ovaj poremećaj nastaje zbog deficita folne kiseline, vitamina B12 i vitamina B6. Homocistein i bolesti srca
Homocistein je aminokiselina (građevna jedinica proteina) koja sadrži sumpor i nastaje u ljudskom organizmu tijekom normalnih metaboličkih procesa. Homocistein može štetno djelovati na krvne žile i uzrokovati aterosklerozu. Smatra se da je mehanizam štetnog djelovanja homocisteina poglavito vezan uz oksidaciju LDL kolesterola («lošeg» kolesterola), koji se nakon oksidacije odlaže na stijenkama krvnih žila, te stvara naslage koje mogu uzrokovati aterosklerozu. Nadalje, visoka razina homocisteina utječe na veću tendenciju grušanja krvi, čime se povećava rizik nastanka ugrušaka u krvnim žilama. Visoka razina aminokiseline homocisteina povezana je i s koronarnom bolesti.
Istraživanja ukazuju da je za 10 % populacije s rizikom pojave kardiovaskularnih bolesti odgovorna upravo hiperhomocisteinemija. Odrasle osobe s hiperhomocisteinemijom (> 10 µmol/L) imaju 30 puta više šansi da razviju bolest srca. Nedostatak folata, vitamina B6 i B12 povisuje razinu homocisteina u plazmi. Vitamini B6, B12 i folna kiselina utječu na rizik razvoja kardiovaskularnih bolesti zahvaljujući ulozi u metabolizmu homocisteina. Dovoljnim unosom spomenutih vitamina, posebice folata, razina homocisteina će se sniziti. Smatra se da su rizični čimbenici za povišenu razinu homocisteina nedovoljan unos folata, nedostatak tjelesne aktivnosti, muški spol, starija dob, pušenje i povišen unos kave. 

 
Metabolizam homocisteina 

 
Homocistein u ljudskom organizmu nastaje iz aminokiseline metionin koju unosimo hranom. Homocistein se u organizmu može pretvoriti u bezopasne spojeve samo ako su prisutni koenzimi ili tvari koje olakšavaju i ubrzavaju te reakcije, a radi se o vitaminima B skupine – B12, B6 i folnoj kiselini.
 

Folna kiselina 

 
Folna kiselina ima esencijalnu ulogu u sintezi i diobi DNA (genetički kod za replikaciju svake nove stanice) i dijelova RNA. Stoga «brzorastuća» tkiva, kao fetus, te stanice koje se moraju brzo obnavljati, kao crvene krvne stanice i imuno-stanice, imaju veliku potrebu za folnom kiselinom. Jedno od najvažnijih otkrića medicine 20. stoljeća je da se suplementacijom folne kiseline postotak oštećenja živčnog sustava novorođenčeta smanjuje za 48 do 80%. Dobar izvor folne kiseline su pivski kvasac, gljive, jetra, brokula, šparoge, zeleno lisnato povrće. Simptomi deficita folne kiseline su anemija, afte, poremećaj probave, sijeđenje kose, problemi s rastom, loša cirkulacija, umor, depresija. Deficit je čest kod osoba koji svojom prehranom, a i stilom života, ne zadovoljavaju potrebe organizma za ovim vitaminom te kod osoba koje se nalaze u određenim specifičnim stanjima. U skupinu «rizičnih» uključeni su alkoholičari, srčani, jetreni i bubrežni bolesnici, oboljeli od leukemije, trudnice, žene koje uzimaju kontracepcijske tablete, stariji ljudi i oni s malaporpcijom folne kiseline.
 

Vitamin B6 

 
Vitamin B6 ima ulogu u metabolizmu aminokiselina, stvaranju proteina, kemijskih neurotransmitera živčanog sustava, crvenih krvnih zrnaca i prostaglandina. Ovaj vitamin je nužan za diobu stanica te kao takav igra važnu ulogu u trudnoći i pravilnoj funkciji imuno sustava, mukozne membrane, kože, crvenih krvnih zrnaca i radu mozga. Vitamina B6 u znatnim količinama ima u bananama, pšeničnom kvascu, jajima, govedini, zelenom lisntom povrću. Bolesti srca povezane su s niskim razinama vitamina B6 u organizmu. Brojne studije izvjestile su da osobe s niskim razinama piridoksal-5-fosfata (oblik vitamina B6) pokazuju mnogo veći rizik od srčanog udara od osoba s većim razinama. Simptomi deficita vitamina B6 uklučuju anemiju, artritis, depresiju, poremećaje učenja, mišični spazam, slabost, pojavu akni. Iako je deficit vitamina B6 rijedak, može se javiti kod alkoholičara, bubrežnih bolesnika, žena koje uzimaju kontracepcijske tablete te kod poremećaja imunosnog sustava.
 

Vitamin B12 

 
Sve životinje i ljudi trebaju vitamin B12, dok ga u biljkama nema jer nemaju potrebe za njegovim djelovanjem. Paradoks vezan uz vitamin B12 je da bakterije probavnog sustava proizvode više ovog vitamina nego što nam treba, međutim nije nam dostupan jer ga ne možemo apsorbirati iz debelog crijeva. Dosta vitamina B12 može se naći u fekalijama, a često se i zagađenost pojedinih jezera, rijeka, mora mjeri provjeravanjem količine vitamina B12 u njima. Biljojedi npr. štakori, zamorci i zečevi, često jedu svoje fekalije, najvjerojatnije da bi zadovoljili potrebu za ovim vitaminom. Vitamn B12 u organizmu regulira formiranje krvnih zrnaca i ugradnju željeza. U slučaju nedostatka B12 vitamina dolazi do perniciozne anemije te deficita krvnih zrnaca. Kod ljudi, majmuna i ostalih primata, ali ne kod svih životinja, ovaj vitamin je neophodan za zdrav živčani sustav. Poremećaj u ravnoteži, trnci u prstima ruku i nogu pa čak i paraliza nogu mogu se javiti kao rezultat dugotrajnog deficita B12 vitamina. Daljnji razvoj ovih neuroloških problema može se zaustaviti uzimanjem vitamina B12, ali šteta koja ja načinjena ne može se popaviti. Vitamin B12 također djeluje na pojačanu produkciju energije, metabolizam (ugljikohidrata, masti i bjelančevina), potiče rast i duži životni vijek stanica te je potreban za pravilnu probavu.
Izvori vitamina B12 u hrani su: mlijeko, sir, tunjevina, jetra, bubrezi, govedina, jaja, piletina, jogurt, losos, alge, sjemenke suncokreta, kiki riki, banane, pivski kvasac. Simptomi koji se javljaju kao rezultat deficita vitamina B12 su kroničan umor, neuroza, slab aptit, dermatitis, grčevi, kardiovaskularne bolesti te perniciozna anemija. Deficit vitamina B12 određuje se mjerenjem količine vitamina u krvi. Osobe koje u posebno izložene deficitu su striktni vegetarijanci, stariji ljudi s degenerativnim bolestima probavnog trakta, osobe s oštećenim, inficiranim ili čak uklonjenim donjim dijelom tankog crijeva.
 

Terapija vitaminima 

 
Klinički pokusi pokazali su da intramuskularne injekcije koje su obuhvaćale 1mg folne kiseline, 1.1 mg vitamina B12 i 5 mg vitamina B6 učinkovite u normaliziranju razine homocisteina u starijih osoba. Dnevni oralni unos ovih vitamina putem vitaminskih pripravaka također se pokazao učinkovitim. Radilo se o slijedećim dozama:
- vitamin B12: 0,5 mg
- folna kiselina: 0,4 mg
 

Prehrana i homocistein 

 
Logično bi bilo zaključiti da se razina homocisteina u krvi može smanjiti smanjenim unosom hrane koja je bogat izvor metionina, a to su mliječni proizvodi, riba, mlijeko, sjemenke suncokreta, žumanjak jajeta. Vjerojatno na sličnoj premisi bazirala se studija objavljena u časopisu Preventive Medicine, 2000. godine čiji rezultati impliciraju da vegetarijanska prehrana može pomoći u smanjenju razine homocisteina u krvi. Rezultati istraživanja provedenih nad 40 dobrovoljaca, pokazali su tjedni režim veganske prehrane može smanjiti razinu homocistein prosječno za 13 %. Međutim, posve suprotne rezultate dobili su kliničari nekoliko istraživačkih instituta u Veroni koji su proveli komparativnu studiju u kojoj su ispitivali razinu homocisteina kod vegana, lakto-ovo vegetarijanaca i kontrolnih subjekata. Njihova studija je obuhvatila 45 vegetarijanaca, prosječno 46 godina starosti, od toga 31 vegana (19 muškaraca i 12 žena), te 14 lakto-ovo vegetarijanaca (6 muškaraca i 9 žena). Oni su uspoređivani s kontrolnom skupinom koja se sastojala od 19 muškaraca i 10 žena. Rezultati su pokazali da vegetarijanci imaju znatno višu razinu homocisteina u odnosu na kontrolnu skupinu. S druge strane, razina vitamina B12 pokazala se znatno nižom kod vegetarijanaca nego u kontrolnoj skupini.
Unos metionina prehranom vrlo je teško izbjeći. Isto tako uspoređujući prehrambene izvore metionina i zaštitnih vitamina B skupine može se zaključiti da pretjerana restrikcija izvora metionina u svrhu smanjenja razine homocisteina može uzrokovati deficit nekih drugih vrijednih nutrijenata, primjerice vitamina B12. Stoga, dok se ne donesu konkretnije preporuke vezane uz prehranu i razinu homocisteina, mudro bi bilo slijediti piramidu pravilne prehrane, što znači u prehranu uključiti velike količine voća, povrća, žitarica, a manje količine mesa. 

 
Homocistein i Alzheimer-ova bolest 

 
Alzheimerova bolest je neurodegenerativna bolest, najčešći uzrok demencije (slabljenja pamćenja) kod starijih osoba. Usprkos velikim naporima koji se ulažu kako bi se što bolje razumjeli uzroci razvoja bolesti, značajniji napredak ipak nije postignut. I plakovi i začepljenje žila povezani su sa povećanim rizikom od pada kongitivnih sposobnosti, no nejasno je da li su oni uzrok bolesti ili markeri kasnog stadija razvoja bolesti. S obzirom da je visoka razina homocistena prepoznata kao potencijalan rizik od kardiovaskularnih bolesti, posljednji epidemiološki dokazi o povezanosti Alzheimerove bolesti i povišene razine homocisteina u serumu, te niske razine vitamina B6, B12 i folne kiseline posebno su zanimljivi. U posljednjih nekoliko destljeća objavljeni su rezultati studija koje su proučavale mogućnost prevencije Alzheimerove bolesti, a koja bi se bazirala na adekvatnom unosu vitamina B6, B12 i folne kiseline. Istraživači smatraju da bi visoka razina homocisteina mogla biti povezana sa razvojem Alzheimerove bolesti, a vitamini B12 i folna kiselina bi u tom slučaju mogli pomoći u prevenciji, s obzirom da smanjuju razinu homocisteina u krvi.
Ovakva razmišljanja opravdana su studijom objavljenom 2002. godine u 14 izdanju The New England Journal of Medicine. Naime, rezultati studije pokazali su da su osobe s najvišim razinama homocisteina bile su skoro dva puta izloženije riziku od demencije i Alzheimerove bolesti u odnosu osobe s najnižim razinama.
 

Pokazano je da veza između homocisteina i demencije postoji čak i nakon što su autori uzeli u obzir različite čimbenike koji bi mogli utjecati na rezultate, uključujući godine, spol, razinu vitamina u krvi i prisutnost gena koji se veže uz Alzheimer-ovu bolest.

Izvor astrozmaj