Ovo je prvenstveno ženska tema: ubijediš sebe da ti odgovara neodgovarajući muškarac, a zatim pokušavaš spojiti nespojivo.
To je kao da uzimete komadić drveta, omotate ga tijestom, a zatim kažete: "Pokušavam da napravim kolač, a punjenje zbog nečega nije ukusno. Tijesto sam pravila i deblje, i tanje. I prvila u obliku kvadrata i kuglica. U redu postavljala i zvjezdice. Šta da radim da bi punjenje bilo ukusno? Šta radim naopako?
" Odnos - to je odušak, svijet za dvoje
Ako nije takav! Zašto će ti takav muškarac. Jer on nije takav za tebe. Pa, nije tvoj i to je sve, to se događa. A s tobom je sve u redu. Nije u redu samo tamo gdje nije tvoje mjesto.
Ako malo nešto nedostaje u početku, cio život može nedostajati. Želiš li, da nedostaje? Ako je tako, uredu to je tvoj izbor, to je takođe moguće, zašto ne. Onda ne pokušavaj da činiš nešto da bi bilo dovoljno. Samo prihvati i živi sa "nedostaje". Sama si izabrala.
Mi, žene, smo majstorice da obmanemo sebe. Prvo izmislimo muškarca, onda prenesemo sva topla osjećanja i predstave o tome kakav on treba biti, i onda se izneneđujemo što on uopšte nije takav. Pri tome on nikada nije bio takav, to je bilo jasno od samog početka.
Jednostavno smo odlučili da obmanemo sebe i povjerujemo da on sada nije takav, da će se vremenom promijeniti, ako mu damo šansu sve će biti u redu. A potom dajemo drugu, treću, i generalno ćemo davati šanse, sve dok se ne promijeni, jer smo povjerovali da će on postati drugačiji, da mu treba samo malo vremena.
Mislim da je rješenje pitanja u sledećem. Postoje stvari u kojima nam je lako da idemo na kompromis, ili u krajnjem to možemo učiniti.
I postoje stvari, koje se nikako ne mogu, bez obzira koliko željeli, kompromis je nemoguć. Teoretski je moguće, ali za nas je to stvar principa (časti, savjesti ili vrijednosti), da praktično nije moguće. Možete prevariti sebe a ispostavlja se, da se život ne može prevariti.
Isto je i sa osjećanjima. Ako ih nema na početku, odakle će kasnije doći? Ona, iako izgleda da postaju jača (u nekim slučajevima), samo su vještački iznuđena i usmjerena prema liku, a ne stvarnom čovjeku. Možda negdje i postoji muškarac koji se uklapa u tu sliku, ali to definitivno nije taj muškarac.
I žena uvijek zna i osjeća, da li je to pravi muškarac ili ne, a može tako da ubijedi i prevari sebe da povjeruje u to. Vrijeme prolazi, a ništa se stvarno ne mijenja. Stoga, ako postoji neusaglašenost u principijelnim pitanjima, čini mi se da ne treba natezati odnose, bolje je završiti ih u tom trenutku kada je očigledno postalo vidljivo.
Odnos - to je odušak, svijet za dvoje, mjesto oporavka, gdje se isključuješ od problema, dijapazon koji te povezuje sa svim najboljim što postoji. Ako nije tako, tim više ako nije od samog početka (!), zašto će ti takav odnos?
Da, dešava se, da se nešto može spasiti - kada su ljudi pojeli puno soli zajedno, a ljubav je živa, i bilo je mnogo divnih trenutaka, a ako nije, tu već nema odnosa i nema se šta spasiti. Konj je umro - silazi. A ako je od samog početka odnos - dodatni izvor problema, nemira i frustracije, pobjegnite iz njega, poželjno je na drugu stranu svemira, da ne bi bilo moguće vratiti se.
Srećna žena u životu se ne pita "šta da radim" ili "šta nije u redu sa mnom", ako je došla sreća, naseljava se u blaženom osmjehu, omotava nježnošću i odvodi u svoj svijet. I pozaješ samo jedne oči u kojima se odražava tvoja sreća.
Pored takve sreće smiruje se srce ...
Autor - Inna Makarenko
Prevod teksta: http://www.cluber.ua/lifestyle/lichnaya-zhizn/2018/06/esli-chto-tos-natyazhkoy-to-ono-ne-tvoyo/
Prevela: Beba Muratović -
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.